Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Moramo da znamo jedno pravilo, a to je da sve što dođe u Kur'anu i sunnetu Božijeg Poslanika s.a.v.s. na način imperativa, iz toga proizilazi obaveza.
Imaju određene stvari u Kur'anu koje su izrečene u imperativu a nisu obaveza.
Tako da možemo slobodno kazati da većina stvari koje su došle u imperativu iz toga proizilazi obaveza.

Imaju određene stvari koje se vraćaju na razumijevanje arapskog jezika, na razumijevanje usuli fikha, na razumijevanje konteksta i mnoge druge stvari.
Tako da sigurno imaju u Kur'anu stvari koje su spomenute i koje su farz i obaveza a imaju i stvari koje su pohvalne.

Svakako za detaljno tretiranje ovog pitanja treba da se čovjek vrati na knjige tefsira, da se vrati na knjige usuli fikha u kojima su učenjaci govorili o ovim pitanjima ali svakako da u Kur'anu ima stvari koje su spomenute pa čak nekada i u imperativu ali zbog određenog konteksta one su pohvalne i lijepe iako većina stvari koje su pomenute u imperativu su vadžib i obaveza.

Odgovor na pitanje da li je u Kur'anu sve obveza – ne, nisu sve stvari koje su u Kur'anu spomenute stroga obaveza, ima i stvari koje su pohvalne.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
U svakom slučaju islamski učenjaci su kazali da je insan kada prolazi pored tuđe imovine, treba da zovne da vikne, ne bi li možda dozvao ili ne bi li možda u blizini bio neko ko je vlasnik toga. Ako se vlasnik javi onda će on od njega tražiti dozvolu, da uzme nešto od voća da pojede da se malo osveži. Ako nema nikoga, islamski učenjaci su kazali da je dozvoljeno, dopušteno da čovjek uzme, ali znači onoliko koliko mu je potrebno da pojede a ne da tovari u neke kante ili vreće ili kese i da to nosi, znači da čovjek uzme onoliko koliko će pojesti.

Bez dozvole pogotovo u ovom slučaju prvom gdje kaže, prolazimo pored privatne imovine a ubjeđeni smo da vlasnik nema ništa protiv da se to uzme, u tom slučaju svakako da može. Ako ne znamo ko je vlasnik, mi možemo, što naš narod kaže, zovnuti, viknuti ako vidimo da nema nikoga da uzmemo jednu jabuku dvije, tri da pojedemo, da se osvježimo nema ako Bog da u tome ništa sporno.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Pogledajte greške! Čovjek ima nekih kriminalnih radnji! Ali u isto vrijeme i klanja, pa mu ljudi kažu nemoj klanjat sve dok se baviš kriminalom. Kako je opasno govoriti o vjeri bez znanja! Svakako da čovjeku obaveza namaza ostaje, to što on ima određeni porok kojeg mi ne odobravamo to je grijeh, treba se od toga pokajati, treba to ostaviti. Ali kada prestane klanjati on ima dva grijeha! I onaj kriminal, i ostavljanje namaza, a ostavljanje namaza je veći grijeh nego taj njegov kriminal. Tako da pitanje kao da li ima koristi što on klanja svakako da ima koristi!

I treba klanjati, ostati na namazu, a inšallah, bi iznillah, ispravno obavljanje namaza će biti razlogom da insan se i pokaje i ostavi taj kriminal. Tako da je opasno! Govoriti o Allahovoj subhanehu we te'ala vjeri bez znanja! Neispravno je što su ljudi rekli nemoj klanjati sve dok se baviš kriminalom, treba klanjati a taj namaz će ako Bog da u budućnosti biti razlogom da insan ostavi te poroke.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Islam nije precizirao koliko čovjek može zarađivati na robi koju priprodaje! Zašto? Znači šta mislite kada bi bilo ograničeno? Imamo robu koja se prodaje kao što je hljeb, čovjek proda dnevno možda u nekoj pekari hiljade hljebova, a imamo čovjeka koji prodaje originalne satove koji možda mjesečno proda 1 sat. Šta mislite kad bi rekli čovjeku: možeš zaraditi samo 10% ili manje ili više. Znači s druge strane imamo prodaju na veliko i na malo, imamo prodaju na odgodu i trenutno, imamo prodaju osobi koju znamo i osobi koju ne znamo, sve te stvari utječu na određivanje zarade.

Tako da islam nije definisao koliko će čovjek zarađivati, e sada u svemu tome ostaje islam, bratstvo etika, znači da čovjek pogotovo u pitanjima ako ljudi u datom momentu imaju potrebu za određenom robom. Razlika je kada čovjek npr. prodaje neke originalne satove i kupio je sat za 1000 maraka, prodaje ga za 3000, nije to nešto što je čovjeku neophodno za život, ali ako je čovjeku teška situacija i imamo potrebu npr. za brašnom, čovjek kupio brašno ne znam kupio je 1 kg za 10 maraka i prodaje za 150 ljudi umiru od gladi, pa dobro ako si prodao, kupio za 10 prodaj za 20 hajd da kažemo to je nešto normalno, ali prodati za 150 ljudi umiru od gladi.

Znači sve te stvari se uzimaju u obzir, imamo li potrebu za tom robom, nemamo li potrebu za tom robom, da li je naveliko da li je namalo, da li je na odgodu, da li je trenutno plaćanje. Imamo prijatelja, nekada ćemo prijatelju prodati nešto po mnogo manjoj zaradi, marži, nego nekoga koga ne poznajemo i sve to generalno inšaallah u islamu dozvoljeno.

Audio isječak odgovora