Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nam je naredio da tražimo oprosta za umrloga muslimana i da molimo Allaha da ga učini postojanim u kaburu. Ta dova nam je naređena da je činimo odmah nakon ukopa, a razlog tome je što je to vrijeme kada ga meleki ispituju, pa je on u tim momentima potreban naše dove. Nije preneseno u hadisima da su oni glasno učili dove i istigfare. Poznato je da je tiho učenje dove i istigfara bolje od glasnog, jer Allah čuje i tiho i glasno učenje, pa zbog toga glasno učenje nije propisano osim ako za to postoji validan šerijatski argument. Također, glasno učenje uznemirava prisutne i ometa ih. Nije poznato da je neko iz prvih generacija nakon ukopa kod kabura činio dovu glasno, a također nije poznato da su to činili zajedno u jedan glas. Imam Ebu Davud prenosi predaju koja ukazuje na zabranu podizanja glasa i nošenje vatre (svijeće) prilikom praćenja dženaze. Ibn Tejmijje u djelu Medžmu'u-l-fetava (24/294.) veli: „Jedan od prvih tabi’ina, drugova Alije, r.a., Kajs b. Ubbad veli: ’Ashabi su smatrali pohvalnim da se glas snizi prilikom praćenja dženaze, zikra i borbe. Islamski učenjaci upućeni u hadise i predaje su složni po pitanju da ovakvo nešto (podizanje glasa) nije bilo u prva tri hidžretska stoljeća koja se smatraju posebno vrijednim.’“
Na osnovu kazanog dolazimo do zaključka da oni nisu podizali glasove kada su učili dove za umrlu osobu i to nisu radili ni prilikom nošenja dženaze, a ni nakon ukopa. Oni su bili najučeniji ljudi po pitanju sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, pa iz razloga što oni to nisu činili, takvo nešto je novotarija.1

fusnota:
1 Vidjeti: El-Munteka min fetava-l-Fevzan, 2/153.

Salih ibn Fevzan el-Fevzan

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448282/

Na osnovu onoga što nam je poznato nije preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da je on učio Kur'an i sevape tog učenja poklanjao umrlima. Da je sevap stizao da umrlih on bi se trudio da to praktikuje, te bi podučio svoj ummet tome kako bi na taj način koristili svojim umrlima. Njegovu praksu su slijedile i halife, kao i ostali ashabi i nije poznato da je bilo ko od njih poklanjao sevape umrlima. Svako dobro i počast je u slijeđenju upute Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, pravednih halifa i drugih ashaba, a svako zlo je u uvođenju novih stvari i obreda u vjeru. Poslanik nas upozorava na to riječima: „Čuvajte se inoviranja u vjeri, jer svako inoviranje je novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu.“
On također veli: „Ko u vjeru uvede nešto što nije od nje neće mu biti primljeno.“
Na osnovu ovoga što smo kazali dolazimo do zaključka da sevapi od učenja ne stižu do umrlih, te da to nije dozvoljeno i spada u novotarije.
Postoje druge vrste ibadeta koje se mogu učiniti za umrloga jer ispravne predaje ukazuju na njih i obaveza je da ih prihvatimo, kao npr. davanje sadake, dova, hadž i sl.
Ono za što nemamo argument ne može biti propisano da ga činimo.
Dakle, na osnovu kazanog, zaključujemo da sevapi od učenja ne stižu do umrlih, te da to nije dozvoljeno i spada u novotarije po ispravnijem stavu islamskih učenjaka.1

fusnota:
1 Fetava-l-ledžneti-d-daimeti, 9/42-44.

Stalna komisija za naučna istraživanja i fetve

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448286/

Nije dozvoljeno pisanje imena umrle osobe na kamenu pored kabura ili na kabur, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, zabranio takav postupak. Zabranjeno je pisanje i ajeta iz Kur'ana, pa makar se radilo o jednoj riječi ili slovu. Međutim obilježavanje kabura kamenom (na kojem ništa ne piše) da bi se znalo gdje se nalazi, kako bi se moglo doći u posjetu je dozvoljeno. Pisanje nije dozvoljeno iz razloga što može da dovede do širka tako što će generacije dolaziti poslije toga i ukoliko nađu da na kaburu piše ime, mogu pomisliti da je ono napisano zbog toga što se radi o dobrom čovjeku. Na takav način nastaje obožavanje kaburova.1

fusnota:
1 Vidjeti: El-Munteka min fetava-l-Fevzan, 1/195.

Salih ibn Fevzan el-Fevzan

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448290/

Rukovanje nije sunnet prilikom izražavanja saučešća, nego je sunnet prilikom susreta. Sunnet je ukoliko sretneš osobu kojoj je neko preselio, pa se sa njom poselamiš i rukuješ, ali pod uslovom da to rukovanje ne bude zbog izražavanja saučešća nego da bude zbog nazivanja selama. Ljudi su to uzeli kao običaj, pa ukoliko smatraju da je rukovanje prilikom izražavanja saučešća sunnet, treba im ukazati da takav postupak nije od sunneta.
Ukoliko su taj postupak uzeli kao običaj, ali ga ne smatraju sunnetom, onda nije problematično, ali je preče da ga ne praktikuju.
Postoji drugo pitanje koje je potrebno da se pojasni i razumije: Izražavanje saučešća ima za cilj davanje podrške porodici, te podsticanje na strpljivost i način izražavanja saučešća nije kao način čestitanja.1

fusnota:
1 Ibn Usejmin, 70 sualen fi ahkami-l-dženaiz.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448553/

Ako dijete izađe mrtvo iz utrobe majke, po nekim učenjacima mu se neće klati akika, jer je akika propisana sedmi dan po rođenju. Neki učenjaci, pak, smatraju da će mu se zaklati akika, jer je u to dijete udahnuta duša i ono će biti proživljeno na Sudnjem danu.
Ja sam među onima koji smatraju da je preče da mu se zakolje akika, s tim da akika u ovm slučaju nije na stepenu kao ona akika koja se kolje sedmi dan. Akika se po pravilu kolje sedmog dana, pa ukoliko prođe taj dan, onda četrnaestog, pa dvadeset prvog. Ako prođe i dvadeset prvi dan, onda u bilo kojem danu nakon toga.1

fusnota:
1 Fetava menaru-l-islam, Ibn Usejmin, 3/626.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448557/