Alejkumusselam.

Kaže Uzvišeni: “Bojte se Allaha koliko možete” (Et-Tegabun, 16). U hadisu kojeg bilježe Buharija i Buslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada vam nešto naredim uradite to koliko možete, …”. Ovim ajetom i hadisom vjernici su obavezni izvršavati naredbe shodno njihovim mogućnostima. Pa ono što nisu u stanju da izvrše Allah, dželle še’nuhu, ih neće za to ni pitati.

Od mes’ela koje ulaze u gore spomenuto pravilo je i pitanje načina klanjanja namaza od strane onih koji nisu u stanju da čine neke ruknove namaza poput stajanja, pregibanja i sedžde. Po ovom pitanju je prenešen vjerodostojan hadis od Imran ibn Husajna, radijallahu anhu, kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klanjaj stojeći, a ako nisi u stanju onda sjedeći, ako i to nisi u stanju pa onda na strani”. Ovaj hadis je dokaz da se farz namaz ne klanja sjedeći osim iz opravdanog razloga, a to je nemogućnost da se stoji, a pod ovo ulazi i strah od nanošenja štete. Naravno, pod nemogućnošću se misli i na bolest.

Prema tome, shodno tvom stanju kako si ga opisala tebi je dozvoljeno da klanjaš sjedeći na stolici ako zbog bolesti en možeš stojeći niti sjedeći.

Nakon ovoga ostaje da se pojasni kako u tom stanju trebaš klanjati. Naime, bilježi Bejheki u svom Sunnenu od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao jednom bolesniku: “Klanjaj na zemlji ako si u stanju, a u protivnom klanjaj išaretom, neka tvoja sedžda bude niža od tvog ruku’a”. Kaže Ibn Hadžer da je sened ovog hadisa jak, međutim Ebu Hatim smatra da su ovo riječi Džabira, radijallahu anhu. Oko validnosti ovog hadisa muhadisi imaju podijeljeno mišljenje, s tim da ovaj hadis podupiru drugi rivajeti koji su takođe slabi.

Ovaj hadis ukazuje da onaj ko nije u stanju da čini sedždu, svejedno klanjao sjedeći na nogama, ili na stolici, ili klanjao stojeći, da je njegov način klanjanja takav da odlazak na sedždu išareti naginjanjem tijela naprijed, a činjenje ruku’a išareti naginajnjem tijela upola od išareta za sedždu. To znači da se sedžda ne čini na jastuku, stolici, stolu i sličnom nego u zraku a ruke se drže na koljenima. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com

U jednom hadisu stoji da je Poslanik s.a.v.s. klanjao cetiri rekata ikindijskog sunneta prekidajuci ih sa selamom nakon dva rekata. (Ibnu Madze) U drugom hadisu stoji da je Poslanik s.a.v.s. nikada nije ostavljao cetiri rekata podnevskog sunneta prije farza. (El-Buhari)

Dakle, Allahov Poslanik s.a.v.s. je klanjao cetiri rekata sunneta na dva nacina; nakon dva rekata bi predavao selam, ili bi sa jednim selamom klanjao cetiri rekata. Obadva nacina su navedena u sunnetu, s tim da kada se radi o sunnetima, bolje ih je klanjati dva rekata sa selamom, nego li cetiri. Poslanik s.a.v.s. kaze: Nocni i danjski sunnet namazi su dva po dva. (Ebu Davud) Posto nema zabrane o klanjanju cetiri rekata sa jednim selamom, dozvoljeno je klanjati ih i na takav nacin.

Na pitanja odgovorio mr. hf. Senaid Zaimovic – http://www.muslimanka.net

Ve alejkumus-selam!

Poštovani brate,

Kada se radi o pitanjima vjere, onda se ništa nesmije činiti osim ono što je propisano i dozvoljeno. Pitanje o tesbihu, odnosno zikrenje poslije farz namaza nije sporno, sporno je samo na način na koji se to izvodi i kada se čini. Allah, dž.š, kaže: ”Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21.)

Mi treba da se u svemu ugledamo na našeg Poslanika, s.a.w.s., a posebno da islam praktikujemo onako kako je on, s.a.w.s., praktikovao, bez da slijedimo običaje koji se suprostavljaju Poslanikovoj praksi.( Poslanik, s.a.v.s, strogo je naredio da klanjamo onako kako on klanja. (Vidi hadis: ”Klanjajte onako kako vidite mene da klanjam.” Buhari, Sahihul-Buhari, ‘Kitabul-ezan’, br. 631.)) Kod nas je zastupljen način zikrenja poslije namaza kako nije propisano ni po jednom fihku, pa čak ni po hanefijskom. Poslanikovi mujezini nisu nakon namaza učili na sav glas da se slijede u tesbihanju, niti su to činili na kojekakvim brojalicama. Da problem bude veći, kod nas optužuju i poprijeko gledaju onoga ko zikri na način na koji je to činio Poslanik, s.a.w.s. Poslanik Muhammed, s.a.w.s., zikrio je poslije obavljenog farza i to na prste svoje ruke i nije predvodio zikr, već je to svako za sebe činio, pa ako želiš da budeš od onih koji slijede dosljedno praksu poslanika Muhammeda, s.a.w.s., onda čini tako, a ako želiš da činiš suprotno zbog nekog razloga, onda znaj da ćeš biti pitan na Sudnjem danu.

Kada se radi o svjedočenju organa tijela, onda možemo koristiti Kur’anski ajet (u prevodu značenja): ”Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onom što su radili svjedočiti.” (Jasin, 65.)

Nemoj da se dvoumiš kada je pitanje pokornosti Stvoritelju. Kada saznaš propis, onda ga izvršavaj iskreno i ispravno, tj. onako kako je propisano, koliko je propisano, gdje je propisano, kada je propisano… budi dosljedan rob Allahov, koji niti pretjeruje niti popušta već slijedi zlatnu sredinu, a to je ono na čemu je bio Poslanik, s.a.w.s. Molim Allaha da ti omili sunnet i praksu Allahova Poslanika, s.a.w.s., i da te učini od iskrenih Allahovih robova! Amin! A Allah zna najbolje.

Odgovorio na pitanje:Prof.Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Odgovorio na pitanje:Prof.Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

AlejkumusSelam!

Potiranje rukama po licu svejedno poslije namaza ili poslije dovljenja dignutih ruku nije prenešeno ni u jednom vjerodostojnom hadisu. A hadis u kojem je došlo da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi podigao ruke prilikom dovljenja ne bi ih spustio sve dok ne potare njima svoje lice[1], ovaj hadis je munker (veoma loš) kao što ga takvim ocjenjuje Ebu Davud i Ebu Hatim[2]. U senedu rivajeta od Tirmizija je Hamad ibn ‘Isa El-Džuheni oko kojrg su složni učenjaci da je slab[3]. Imam Malik negirao potiranje lica nakon dovljenja, a Sufjan Sevri prezirao, imam Ahmed o tome nije ništao čuo, a imam Bejheki je ono što je prenešeno ocijenio slabim. A šejh Albani je i hadis koji bilježi Tirmizi i hadis koji bilježi Ebu Davud ocijenio veoma slabim[4]. Takođe, dodaje Albani da nije isparavan stav da ova dva hadisa podupiru jedan drugog zbog velike slabosti u senedima. Prema tome, potiranje lica poslije dovljenja dignutih ruku nije propisano.

A što se tiče aminanja prilikom zajedničkog zikra i jedno i drugo (aminanje i zajednički zikr) su novotarija, jer to nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od ashaba niti od selefa ovog Ummeta. ispravno je da svaki klanjač za sebe zikri nakon klanjanog farz namaza. Ve billahi tevfik.

[1] Ebu Davud (1485) od Ibn Abbsa i Tirmizija (3386) od Omera, radijallahu anhum,
[2] El-‘Ilel (2/351).
[3] Tehzibul-kemal (7/281).
[4] Irvaul-galil (433 i 434).

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com