Ebu Mesud el-Bedri govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Namaz nije ispravan ako se čovjek ne smiri na rukuu i na sedždi. “98

Abdurrahman b. Šibli rekao je: ”Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je kratko zadržavanje na sedždi, oponašanje zvijeri pružanjem podlaktica po zemlji na sedždi i odabiranje posebnog mjesta za namaz u džamiji, kao što deva odabira posebno mjesto u toru.”99

Ebu Katada, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Najgori kradljivci jesu oni koji kradu od svog namaza. ‘ Neko upita: ‘Allahov Poslaniče, a kako čovjek krade od svog namaza?’ ‘Ne upotpunjavajući ruku i sedždu’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”100

Alija b. Šejban, jedan od izaslanika, rekao je: “Otišli smo kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, dali mu prisegu i klanjali za njim, pa je u namazu zapazio nekog čovjeka da ne upotpunjava ruku i sedždu, i kada je završio namaz, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘O muslimani, nije ispravan namaz u onoga ko ne upotpuni ruku i sedždu. “101

Talik b. Alija prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah ne gleda u namaz u kojem se čovjek ne smiri između rukua i sedžde. ” 102

Ebu Abdullah el-Eš'ari, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je nekog čovjeka da brzo klanja ne upotpunjavajući ruku i ostajući na sedždi izuzetno kratko, pa je rekao: ‘Da umre na ovome, ne bi umro na vjeri Muhammedovoj, sallallahu alejhi ve sellem. ‘ Potom je rekao: ‘Onaj ko ne upotpunjava ruku i na sedždi kratko ostaje liči na gladnog čovjeka koji uzme hurmu-dvije i ne zasiti se. “103

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Čovjek će klanjati i šezdeset godina, ali njegov namaz neće biti primljen: možda će upotpunjavati ruku, ali neće sedždu; možda će upotpunjavati sedzdu, ali neće ruku.'”104

Bilal, radijallahu anhu, vidio je nekog čovjeka da neispravno klanja, ne upotpunjava ruku i sedždu, pa mu se obratio: “Da umreš na tome, ne bi umro na vjeri Muhammedovoj, sallallahu alejhi ve sellem.”105

Huzejfa, radijallahu anhu, također je vidio nekog čovjeka da ne upotpunjava ruku i sedždu, pa mu reče: “Ti nisi klanjao; da umreš na tome, ne bi umro u prirodnoj vjeri, u kojoj je Svevišnji Allah stvorio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.”106

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, ima učenjaka koji drže da smirenost na rukuu, sedždi i stajanju između njih nije obavezna, ali hadisi pobijaju to mišljenje. Štaviše, to je rukn, sastavni dio namaza.

Drugo, neupotpunjavanje tih ruknova najgori je oblik krađe, opet, ukazuje da je to strogo zabranjeno.

Treće, manjkavost kada je riječ o smirenosti na rukuu i na sedždi kvari namaz zbog sljedećeg: po hadisu, namaz nije valjan ako se čovjek ne smiri na rukuu i na sedždi; Svevišnji se Allah ne osvrće na takav namaz. Takav namaz nije primljen, makar čovjek klanjao šezdeset godina; onaj ko umre na tome, nije umro u Resulullahovoj, sallallahu alejhi ve sellem, vjeri. Jedan od jasnih dokaza za to jeste i Ebu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeku koji je neispravno i brzo klanjao naredio da ponovi namaz.

98 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ebu Davud (855), Et-Tirmizi (265), En-Nesai, 2/ 183, Ibn Madža (780), Ahmed, 4/122, Ibn Huzejma (591, 592 i 666), El-Begavi (617), Ibn Hibban (1892 i 1983), El-Humejdi (454), Ed-Darimi, 1/304, Ed-Darekutni, 1/348, El-Bejheki, 2/88, i neki drugi muhadisi, preko Umare b. Umejra, on od Ebu Ma'mera, a ovaj od Ebu Mesuda, radijallahu anhu.

99 O izvorima hadisa bilo je govora.

100 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ahmed, 5/310, Ibn Huzejma (663) i El-Hakim, 1 /229, koji ga je okarakterizirao autentičnim.

101 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ibn Madža (871), Ahmed, 4/23, Ibn Hibban (1891), El-Bejheki, 3/105, i Ibn Huzejma (593 i 668), preko Mulazima b. Amra, on od Abdullaha b. Bedra, on od Abdurrahmana b. Alije, a ovaj od svoga oca Alije b. Šejbana, radijallahu anhu.

102 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga Ahmed, 4/22, Et-Taberani u djelu El-Kebir (8621) i neki drugi muhadisi, preko Ikrime b. Anunara. Po Et-Taberanijevom lancu prenosilaca, njemu je to ispričao Abdurrahman b. Alija, on od Abdullaha b. Bedra, a ovaj od Talika b. Alije, radijallahu anhu. Ovaj hadis pojačava Ebu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje koje je zabilježio imam Ahmed.

103 Vidjeti: Sahihut-tergibi vet-terhib (526).

104 Vidjeti: ibid (527).

105 Predanje je autentično. Zabilježio ga je Et-Taberani u djelima El-Kebir (1085) i El-Evsat (845 – Medžmeul-bahrejn).

106 El-Buhari (791).

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Moj dragi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio mi je troje: brzopleto klanjanje, okretanje u namazu i sjedenje na zadnjici poput divljači.”79

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjivao oponašanje šejtana u načinu sjedenja … 80

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, zabranjeno je sjedjeti poput zvijeri, odnosno majmuna, ili psa, shodno različitim predanjima s tim u vezi.

To se zove ik'aun i izgleda ovako: polaganje potkoljenica na zemlju, sjedanje na zadnjicu i stavljanje ruku na zemlju; ovaj način sjedenja ne daje smirenost.

Drugo, međutim, dopušteno je između dvije sedžde sjesti zadnjicom na obje pete, i to na osnovu hadisa koje ćemo spomenuti.

Tavus pripovijeda: “Upitali smo Ibn Abbasa, radijallahu anhu, u vezi sa sjedenjem na petama, pa je odgovorio: ‘To je sunnet.’ Sugerirali smo da je takvo sjedenje okrutno po čovjeka, na šta je ponovio: ‘Naprotiv, to je Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet.”‘81

Muhammed b. Adžlan prenosi da ga je Ebuz-Zubejr obavijestio da je vidio Ibn Omera kako između dvije sedžde sjedi na vrhovima nožnih prstiju i da je govorio: “To je sunnet.”82

Ebu Zuhejr Muavija b. Hadidž pripovijedao je: “Vidio sam Tavusa kako u namazu sjedi na petama, pa sam ga upozorio da time oponaša zvijeri, a on je odgovorio: ‘Ne oponašam životinje, već klanjam. Vidio sam trojicu Abdullaha: Abdullaha b. Abbasa, Abdullaha b. Omera i Abdullaha b. ez-Zubejra da ovako sjede u namazu.”‘83

Imam Et-Tirimizi zapaža: “Neki učenjaci iz reda ashaba, povodeći se za ovim Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, hadisom, držali su da je sjedenje na petama dopušteno, a to je mišljenje i nekih mekanskih učenjaka.”84

A El-Bejheki rekao je: “Dopušteno je ono sjedenje koje smo zabilježili od Ibn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhum: da se vrhovi nožnih prstiju i koljena stave na zemlju, a da se zadnjicom sjedne na pete, i to je sunnet.”85

Treće, ovdje je nužno napraviti razliku između dopuštenog i zabranjenog načina sjedenja, a to je rješenje velikih islamskih istraživača. En-Nevevi rekao je: “Tumačeći hadise koji govore o ovom načinu sjedenja, učenjaci su se podvojili na nekoliko mišljenja. Međutim, istina koju ne možemo zanemariti jeste da se ova vrsta sjedenja dijeli na zabranjeno i dopušteno sjedenje. Naime, na osnovu hadisa pokuđeno je sjesti na zadnjicu, položiti potkoljenice i staviti ruke na zemlju (poput psa), i ovako su to protumačili Ebu Ubejda Ma'mer b. el-Musenna, njegov učenik Ebu Ubejd elKasim b. Selam i neki drugi jezikoznanci. A drugi način jeste da se zadnjicom sjedne na pete, i na to je mislio Ibn Abbas, radijallahu anhu, kada je rekao: ‘Naprotiv, to je Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet.’ Imam Šafi, Allah njime bio zadovoljan, u djelima El-Buvejti i El-Imla izjasnio se da je tako poželjno sjedjeti između dvije sedžde. Tako su Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje shvatili El-Bejheki El-Kadi Ijjad i neki drugi autoriteti, Allah im se smilovao. El-Kadi Ijjad rekao je: ‘Preneseno je da su tako činili brojni ashabi i kasnije generacije. Iz Ibn Abbasovog se predanja zaključuje da je sunnet sjedjeti na petama.’ Dakle, ovo je ispravno tumačenje ovoga predanja. Već smo kazali da je imam Šafi ovakav način sjedenja smatrao poželjnim između dvije sedžde, ali je i izjavio (ovo je poznatije od imama Šafija) da je između dvije sedžde sunnet sjesti na zemlju. U svakom slučaju, i jedno i drugo sunnet je.”86

Ahmed Šakir rekao je: “Ova En-Nevevijeva konstatacija odlična je, i u prilog joj idu rječnici arapskog jezika.”87

Komentirajući Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje, šejh El-Albani zapisao je: “U ovom hadisu i drugim predanjima dokaz je za legitimnost sjedenja na petama, to je sunnet, ibadet. Ovo se ne čini samo kada je čovjek bolestan, kako kažu neki fanatici. Zar je to tako, a trojica Abdullaha jednoobrazno su to činili u namazu, u čemu ih je slijedio istaknuti učenjak tabiin Tavus. U djelu Mesailul-Mervezi, str. 19, zabilježeno je da je s tim u vezi imam Ahmed rekao: ‘Stanovnici Meke tako sjede u namazu.’ A dovoljni su oni kao prethodnici onome ko želi postupati prema ovom sunnetu. Između ovog načina sjedenja i sjedenja na zemlji nema suprotstavljanja: i jedno i drugo sunnet je, nekada treba činiti jedno, nekada drugo, povodeći se za Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem; samo tako neće se zapostaviti nijedan sunnet.”88

Četvrto, El-Hattabi zapaža: “Čini se da je Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje derogirano; kada je o tome riječ, povodimo se za autentičnim hadisima u kojima je opisan Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, namaz.”89

Međutim, šejh Ahmed Šakir to isključuje: “Mogućnost derogacije na koju se poziva El-Hattabi slaba je. Da bi se ostvarila derogacija, mora se znati da je neki hadis izrečen prije drugog, tj. da ga derogira, ili se mora imati jasan dokaz za to, a nijedna od tih stvari ovdje ne postoji.”90

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjena je ferea i atira, shodno hadisu: “Nema ferea niti atire. “1205 Ferea je klanje prvog mladunčeta deve, a atira je čin kojim se čeka mjesec redžeb pa se u njemu zakolje životinja u čast rođenja djeteta i iz poštovanja prema tom mjesecu.

Nijedno klanje životinje ne vrši se u posebnim mjesecima, osim klanje kurbana, shodno hadisu: “Koljite životinje u ime Allaha u bilo kojem mjesecu, činite dobro i nahranite druge. “1206

1206 Sahih: Ahmed (20199, 20202), Ebu Davud (2830), Nesai (4228, 4232).

Pročitajte detaljno o propisima akike ovdje:

https://pitajucene.com/pitanje/koji-su-propisi-klanja-akike

———–

Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni