Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je zabranjeno liječenje nedopuštenim stvarima ?
Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Allah je dao i bolest i lijek, a za svaku bolest postoji lijek, pa se liječite, ali se nemojte liječiti onim što je zabranjeno. "324 Ummu Selema pripovijeda sljedeći događaj: "Moja mi se kćerka požalila na bviše
Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Allah je dao i bolest i lijek, a za svaku bolest postoji lijek, pa se liječite, ali se nemojte liječiti onim što je zabranjeno. “324
Ummu Selema pripovijeda sljedeći događaj: “Moja mi se kćerka požalila na bolove, pa sam stavila na vatru da joj napravim opojno piće. Dok se isto to piće kuhalo na vatri, ušao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: ‘Štaje ovo!?’ ‘Moja se kćerka žali na bolove, pa joj, evo, radi liječenja pravim opojno piće’, rekoh. ‘Allah nije učinio lijek u onome što je zabranjeno “, objasnio mi je Poslanik.”325
Abdurrahman b. Osman pripovijeda da je neki liječnik u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu spomenuo žabu kao lijek, ali je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se žabe ubijaju.326
Propisi u vezi s poglavljem:
Prvo, Ibn Kajjim el-Dževzijja, 4/1 56-1 57, kaže: “Liječenje zabranjenim stvarima ružno je i sa stanovišta razuma i Šerijata. Što se tiče Šerijata, već smo spomenuli neke hadise. A kada je riječ o razumu, Allah je zabranio ono što nije dobro, a ovome ummetu nije zabranio ništa što je dobro kako bi ga kaznio, kao što je učinio sa Židovima, o kojima je rekao: ‘I zbog teškog nasilja Židova Mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dopuštena … ” (En-Nisa, 1 60). Sve što je Uzvišeni Allah zabranio ovom ummetu, zabranio je zbog toga da bi ga sačuvao i zaštitio od svakog zla. Stoga nema logike tražiti lijek u tome, pa čak i da nekada može pomoći, jer će uslijediti još veća bolest u srcu zbog jačine zla koje u sebi nosi ta zabranjena stvar. Na takav se način liječi tijelo, ali obolijeva srce. Zabrana nečega podrazumijeva da se čovjek od toga kloni i udalji što dalje. A ukoliko se takvo nešto koristi kao lijek, samo se pospješuje želja i draž za tim, što je suprotno ciljevima Šerijata. Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je da je u zabranjenim stvarima bolest, pa je zabranjeno liječiti se njima. Liječenje zabranjenim stvarima kvari našu prirodu i duh, jer priroda čovjeka u potpunosti podliježe uticaju lijeka, pa ako je način liječenja loš, onda će i priroda čovjeka postati loša. A šta je tek sa stvarima koje su u osnovi loše? Svemogući je Allah zabranio Svojim robovima zabranjenu hranu, alkoholna pića i neku vrstu odjeće kako duša ne bi poprimila negativna svojstva. Također, ako se dopusti liječenje zabranjenim stvarima, posebno onim kojima duša teži (pogotovo ako zna da će se izliječiti), to bi mogao biti put ka njihovom konzumiraju iz strasti i želje. Zato je to Zakonodavac preventivno zabranio i bilo bi nelogično nešto istovremeno dopustiti i zabraniti. Ovdje se možemo podsjetiti na tajnu zabrane liječenja zabranjenim stvarima. Naime, uslov da bi se nečim liječili jeste da to prihvatimo i da vjerujemo kako je u njemu korist, a Allah u zabranjenim stvarima nije dao blagoslov liječenja. Onaj Koji u nečemu daje korist, On daje i blagoslov, a najkorisnije stvari jesu one koje su najviše blagoslovljene. Ako je nešto dopušteno, vjernik će se okoristiti time ma gdje bilo. Odnos vjernika prema nečemu zavisi od njegovog uvjerenja u korist i blagoslov toga, te da li njegova priroda isto to prihvata kao dobro. Što je čovjek jači vjernik, sve više će mrziti zabranjeno i manje će biti uvjeren da ono koristi, te će u startu to odbaciti. Ako čovjek pored svega toga konzumira zabranjeno prilikom liječenja, to će mu biti dodatna bolest, a ne lijek, osim ako je prestao biti uvjeren da je ono što je zabranjeno – zlo, odnosno ako ga je zavolio. A tada dolazi u pitanje njegovo vjerovanje … ”
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je zabranjeno prisiljavati bolesnike na konzumiranje hrane ili pića?
Ukba b. Amir, radijaUahu anhu, prenosi sljedeći hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ne prisiljavajte bolesnike da jedu jer njih Allaha hrani i poji. "316 Propisi u vezi s poglavljem : Prvo, zabranjeno je prisiljavati bolesnike na konzumiranje hrane i pića. Zdrav čovjek ima apetit, a bolesviše
Ukba b. Amir, radijaUahu anhu, prenosi sljedeći hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne prisiljavajte bolesnike da jedu jer njih Allaha hrani i poji. “316
Propisi u vezi s poglavljem :
Prvo, zabranjeno je prisiljavati bolesnike na konzumiranje hrane i pića. Zdrav čovjek ima apetit, a bolesnik nema želje za hranom i pićem.
Drugo, razmatrajući ovo pitanje, Ibn Kajjim el-Dževzijja je u djelu Zadul-mead, 4/90-91, konstatirao sljedeće: “Neki istaknuti ljekari tvrde da su ove Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, koje nose golemu mudrost, veličanstvene i nadasve korisne, posebno za ljekare. Bolesnik se bori s bolešću, pa, uslijed slabosti tijela i nepomičnosti, sasvim ili djelomično izgubi apetit. Eto zašto se bolesnika ne smije tjerati na konzumiranje hrane i pića.”
Treće, sunnet je da se bolesniku ponudi lahka skuhana hrana, jer umiruje, a ne teško probavna i prijesna hrana. Lahko probavno jelo jeste, naprimjer, telbina, jelo od mlijeka, mekinja i meda. U vezi s ovim jelom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Telbina smiruje srce bolesnka i ublažava tugu. ‘317
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je zabranjeno to da mještanin prodaje za beduina?
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka mještanin ne prodaje za beduina, pustite neka Allah opskrbljuje jedne ljude preko drugih. " Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka mještaninviše
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka mještanin ne prodaje za beduina, pustite neka Allah opskrbljuje jedne ljude preko drugih. ”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka mještanin ne prodaje za beduina. ”
Enes, radijallahu anhu, govorio je: “Zabranjeno nam je da mještanin prodaje za beduina, makar mu bio brat ili otac.”
Ibn Omer, radijallahu anhu, izjavio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da mještanin prodaje za beduina.”
Ibn Abbas, radijallahu anhu, nekom je prilikom rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je dočekivanje trgovaca izvan grada i zabranio je da mještanin prodaje za beduina.” Tavus je upitao šta znače riječi: ” .. .i da mještanin prodaje za beduina”, a lbn Abbas, radijallahu anhu, odgovori: “Zabranio je da mu bude mešetar.”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je da mještanin prodaje za beduina, i to izgleda ovako: “Beduini su donosili u gradove svoju robu i prodavali je po cijeni toga dana. Većinom su se vraćali nazad u pustinju jer ih je boravak u gradu koštao, iako su ih mještani lijepo primali i lijepo postupali prema njima. A bilo je i onih mještana koji su govorili beduinima: ‘Vratite se u pustinju, a svoju robu ostavite kod mene, pratit ću cijene na tržištu, pa ću robu prodati skuplje!’ Tako su neki izbjegavali ugošćavanje beduina, i zato je to islam zabranio. ”
Drugo, gornja konstatacija odnosi se samo na onog mještanina koji za beduina prodaje uz nadoknadu, jer onaj ko tako radi uglavnom nema interesa da vlasnik robe zaradi, već nastoji ostvariti svoj interes i određenu zaradu. Na to nas jasno upućuje Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, objašnjenje hadisa: “Zabranio je da mu bude mešetar.” Dopušteno je da mještanin prodaje za beduina ako iskreno radi za njegov interes, jer je vjera iskren odnos prema muslimanima, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
Treće, to je zabranjeno generalno, tj. bez obzira na to bio pustinjak rođak mještaninu ili ne bio. Dokaz za to jeste Enesova, radijallahu anhu, izjava: ” … makar mu bio brat ili otac.”
Četvrto, kako je zabranjeno da mještanin prodaje za beduina, isto tako zabranjeno je da kupuje za njega. U tome se smislu prenosi da je Enes, radijallahu anhu, rekao: “Govorilo se: ‘Mještanin se ne bavi trgovinom u korist beduina’, a izraz trgovina sveobuhvatna je i odnosi se ne predavanje i kupovanje.” Govoreći o tome da isti status ima predavanje i kupovanje u korist beduina, imam Eš-Ševkani zapisao je sljedeće: ” … tome u prilog ide i razlog koji je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo rekavši: “…pustite neka Allah opskrbljuje jedne ljude preko drugih”, a to se ostvaruje prodajom određene robe, ali i time da čovjek koji ne poznaje cijene na tržištu, kupuje robu. Čak kada bismo i pretpostavili da ne postoji šerijatski tekst po kojem kupovanje ima status predavanja, pravilo u usuli-fikhu glasi: ‘Izraz prodaja odnosi se na kupovinu, a izraz kupovina na prodaju’, jer je ta riječ homonim i odnosi se na obje stvari. A u usuli-fikhu poznato je razilaženje islamskih učenjaka o tome je li dopušteno upotrebljavati homonime, višeznačne riječi. Ispravno je mišljenje onih učenjaka koji kažu da je to dopušteno ako značenja te riječi nisu međusobno oprečna.”
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno prodavanje velaa i njegovo poklanjanje?
Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je prodaju velaa i njegovo poklanjanje." Ovaj isti ashab pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Vela je mjerodavan činilac poput krvne veze, ne prodaje se, niti se poklanviše
Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je prodaju velaa i njegovo poklanjanje.”
Ovaj isti ashab pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Vela je mjerodavan činilac poput krvne veze, ne prodaje se, niti se poklanja.’
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, prodavanje i poklanjanje velaa zabranjeno je jer vela ima status krvne veze. El-Begavi kaže: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da se vela ne prodaje, ne poklanja niti se nasljeđuje. To je mjerodavan činilac u nasljeđivanju i ostavljanju u naslijeđe. Arapi su u paganskom dobu prodavali velau, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranio.” A Ibn Hadžer navodi sljedeće: “Ibn Bettal veli: ‘Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je zabranjeno prenošenje krvne veze na nekoga, i, ako vela ima status krvne veze, onda se ni vela ne prenosi na nekoga. Arapi su prenosili velau prodajom i na neke druge načine, i to je islam zabranio.” O tome je pitanju Ibn Abdulberr ostavio sljedeći zapis: ” … prema ovom hadisu radila je većina učenjaka iz generacije ashaba, tabiina i kasnijih pokoljenja.”
Drugo, preneseno je da su neki ljudi iz prvih generacija: Mejmuna, Osman, Ata i Urva smatrali da je prodavanje i poklanjanje velaa dopušteno. Čini se da nisu znali za navedene hadise, i preče je slijediti sunnet nego njihovo mišljenje.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjen garer?
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je kupovinu na osnovu bacanja kamenčića i zabranio je garer." Ibn Omer, radijallahu anhu, izjavio je: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je garer. " Propisi u vezi s poglavljem Prvo, garer jeviše
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je kupovinu na osnovu bacanja kamenčića i zabranio je garer.”
Ibn Omer, radijallahu anhu, izjavio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je garer. ”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, garer je trgovina nepoznatom robom, ona u kojoj postoji određen rizik i šteta. ” … jer čovjeku je to uglavnom privlačna, ali se iza toga krije ono što mu donosi neprilike. Dakle, svaka trgovina u kojoj ima nešto nepoznato, ili se ne može ostvariti, garer je. Na primjer, u ovu vrstu trgovine spada prodavanje slobodnih ptica, riba u vodi, odbjeglog roba, odbjegle deve, mladunčeta u utrobi životinje i sl. Ovakva vrsta trgovine nije ispravna jer sadrži nešto nepoznato kada je riječ o robi, odnosno nemogućnost njenog preuzimanja. Između ostalog, u garer spada prodavanje zemlje koja u sebi sadrži rudu ili zlato, jer ovdje se prodaje ruda, odnosno zlato, a njihova je količina u ovom slučaju nepoznata”, ističe imam El-Begavi.
Drugo, kada je riječ o gareru, šafijski autoritet En-Nevevi zapisao je sljedeće: “Hadisi u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje garer velika su osnova kada se radi o trgovini, i zato je imam Muslim te hadise stavio na početak dijela Trgovina. U ovu vrstu trgovine spada prodaja mnogih stvari: odbjeglog roba, stvari koja ne postoji, nepoznate stvari, stvari koja se ne može predati, onoga što kupac ne može preuzeti, ribe u velikoj vodi, mlijeka u vimenu, mladunčeta u utrobi životinje, neodređene količine voća ili povrća, neodređene odjeće, neodređene životinje… Takva trgovina nije ispravna, jer se radi o nepotrebnom gareru. Treba znati da o sljedećim vrstama trgovine: mulamesi (kupoprodaja koja je obavezna ako kupac, odnosno prodavac dodirne odjeću drugog), munabeif (kupoprodaja koja je obavezna kada dva čovjeka dobace jedan drugom platno i time sklope trgovinu bez razgledanja robe), bacanju konopaca na robu, bacanju kamenčića na robu, uzimanju nadoknade za rasplod i sl. – postoje posebni hadisi koji to zabranjuju, ali, i pored toga, takve stvari potpadaju pod garer, a spomenute su posebno jer potpadaju pod poznati način sklapanja trgovine u paganskom dobu, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.”
Treće, u ovu vrstu trgovine, koja nosi štetu i neizvjesnost, spadaju tzv. “osiguranja”, ma kako izgledala i ma kako se zvala. Savremeni pravnici jednoglasni su u mišljenju da je to zabranjeno. Ne znam da iko, osim dr. Mustafe ez-Zerke, ima suprotno mišljenje. Njegovoj fetvi raduju se društva za osiguranje, pozivaju na plaćanje osiguranja štampajući njegovu fetvu i dijeleći je, a daleko je to mišljenje od istine.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je derogirana zabrana upotrebljavanje posuda prilikom kiseljenja datula ?
Alija b. Ebu Talih, radijallahu anhu, rekao je: "Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio upotrebu hrga i nasmoljene posude prilikom pravljenja turšije."303 Ibrahim je kazao Esvedu: "Jesi li upitao Aišu, majku pravovjernih, o tome u čemu je pokuđeno kiseliti turšiju?" Esved reče: "više
Alija b. Ebu Talih, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio upotrebu hrga i nasmoljene posude prilikom pravljenja turšije.”303
Ibrahim je kazao Esvedu: “Jesi li upitao Aišu, majku pravovjernih, o tome u čemu je pokuđeno kiseliti turšiju?” Esved reče: “Da, upitao sam je, a ona je odgovorila: ‘Zabranio je nama, svojoj porodici, da pravimo turšiju u posudi od tikve i u nasmoljenoj posudi.’ ‘Zar nisi spominjala i zeleni vrč te kacu od palmina panja?’ upitao sam je. ‘Govorim ono što sam čula. Hoću li govoriti ono što nisam čula!?’, rekla je.”304
Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda o tome kako je delegacija plemena Abdul-Kajsa došla Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on im reče: ‘Zabranjujem vam držanje soka u vrču, posudi od tikve, posudi od palminog panja i katranisanom koritu. ” 105
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio upotrebu katranisanih korita, zelenih vrčeva i kaca od palminog panja.306
Abdullah b. Ebu Evfa, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je pravljenje turšije u zelenom vrču, a ja sam ga upitao: ‘Možemo li piti iz bijeloga?’ ‘Ne možete’, odgovorio je on.”307
Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio upotrebu hrga i nasmoljene posude prilikom pravljenja turšije.308
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, pripovijeda da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio držanje soka u vrču, posudi od tikve, posudi od palminog panja i katranisanom koritu.309
Seid b. Džubejr prenosi od Ibn Omera i Ibn Abbasa, radijallahu anhum, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio držanje soka u vrču, posudi od tikve, posudi od palminog panja i katranisanom koritu.310
Džabir i Ibn Omer, radijallahu anhum, pripovijedaju da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio upotrebu kace od palmina panja, hrga i nasmoljene posude.
Propisi u vezi s poglavljem:
Prvo, zabranjeno je kiseljenje u sljedećim čvrstim posudama: u posudi od sasušene tikve, u katranisanoj posudi, u zelenom vrču u kojem je donošena sirće u Medinu, i u posudi od palmina panja.
Drugo, u ovim je posudama zabranjeno kiseliti datule i tome slično jer one pospješuju nastajanje opojnog pića, a da se to i ne uočava.
Treće, dopušteno je kiseljenje u mješinama, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kaže: ‘ Dopušteno je kiselili u zatvorenoj mješini. ” Naime, kada se mješina zatvori, njen se sadržaj vrlo teško pretvara u opojno piće; ako se ipak pretvori, mješina mora puknuti, pa se zna šta je posrijedi. Međutim, ukoliko mješina ne pukne, to je znak da piće nije opojno, za razliku od sasušene tikve, zelene vrčeve, posude od palminog panja, katranisane posude i ostalih gustih posuda u kojima nastaje opojno piće. El-Begavi u djelu Šerhus-sunna, 1 1 /366, kaže: “Ove su posude zabranjene jer su čvrste i piće u njima postaje žešće, a da čovjek to neosjeti. Međutim, kožne su posude nježnije, te pucaju i otvaraju se kada piće postane žestoko, i čovjek tada pouzdano zna da se radi o opojnom piću. Islamski su se autoriteti razišli u mišljenju da li je zabranjeno kiseliti u ovim posudama. Ibn Omer, Ibn Abbas, Malik, Ahmed i Ishak smatraju da je to zabranjeno, a dotle neki drugi učenjaci smatraju da je to bilo zabranjeno u početku islama, pa je potom derogirana hadisom Burejde el-Eslemija.”
Četvrto, El-Buhari, El-Hattabi i El-Hazimi smatraju da je to dozvoljeno, tj. da je prvotna zabrana derogirana. Lično, priklonio sam se ovom mišljenju, na temelju sljedećih hadisa: prvo, Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, kazuje: “Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio pravljenje turšije u zdjelama, rečeno mu je: ‘Ne može svako naći mješinu!’, pa im je dozvolio upotrebu nenasmoljena vrča”312; drugo, Burejda prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bio sam vam zabranio konzumiranje turšije iz svih posuda osim iz mješine, a sada ono što ne opija pijte iz svih posuda. ”313 U drugoj verziji stoji: “Bio sam vam zabranio upotrebu posuda, ali od posuda ne zavisi hoće li nešto biti zabranjeno iii neće; a zabranjeno je konzumirati sve što opija. “314 Tu je i sljedeća verzija ovog hadisa: “Bio sam vam zabranio da pijete iz kožnih posuda, a sada možete piti iz svih posuda, ali nemojte piti ono što opija. “315.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je zabranjeno zajedno kiseliti datule i grožđice ?
Džabir b. Abdullah el-Ensari, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se pomiješaju suho grožđe i datule, odnosno zrele datule.295 Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da seviše
Džabir b. Abdullah el-Ensari, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se pomiješaju suho grožđe i datule, odnosno zrele datule.295
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se pomiješaju datule i grožđice, kao i nezrele i zrele datule.296
Ebu Katada, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte miješati zrele i tek zarudjele datule, te zrele datule i suho grožđe. Sve to treba posebno kiselili. “297
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se pomiješaju suho grožđe i zrele datule, kao i nezrele i poluzrele datule. Rekao je: ‘Sve to treba odvojeno kiseliliti” 298
Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi ovakav hadis te kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stanovnicima Džureša poslao dopis u kojem im to zabranjuje.299
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Zabranjeno je zajedno kiseliti nezrele i poluzrele datule, kao i suho grožđe i zrele datule.”300
Enes b. Malik, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se pomiješa zrela i poluzrela datula, pa da se to pije. To je bilo najrasprostranjenije piće kada je izrečena zabrana vina.
Propisi u vezi s poglavljem:
Prvo, zabranjeno je zajedno kiseliti nezrele i poluzrele datule, kao i suho grožđe i zrele datule, jer njihovo miješanje pospješuje nastajanje vina, te čovjek konzumira to piće misleći da ne opija, a ustvari opija.
Drugo, neki su učenjaci na stanovištu da je zabrana uvjetovana pretjerivanjem u konzumiranju ovog pića, ali nisu u pravu jer postoji dopuštenje da se sve to posebno kiseli i nije napravljena razlika između konzumiranja malih i velikih količina.
Treće, dopušteno je piti sok od zrelih ili nezrelih datula, grožđa ili grožđica, ali koje se ukisele odvojeno, shodno hadisu Ebu Sejda el-Hudrija, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko želi, može piti piće napravljeno samo od grožđica, odnosno piće napravljeno samo od zrelih datula, odnosno piće napravljeno samo od nezrelih datula. “302 U tome je značenju i navedeno Ebu Katadino predanje.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je zabranjeno vino imenovati drugim imenima ?
Ebu Amir el-Eš'ari, radijallahu anhu, pripovijeda da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: 'Pojavit će se ljudi među mojim sljedbenicima koji će dopuštati blud, svilu, vino i muzičke instrumente. Neki će svoju stoku otjerati na visoko brdo pa će im doći siromah da tražij miviše
Ebu Amir el-Eš'ari, radijallahu anhu, pripovijeda da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: ‘Pojavit će se ljudi među mojim sljedbenicima koji će dopuštati blud, svilu, vino i muzičke instrumente. Neki će svoju stoku otjerati na visoko brdo pa će im doći siromah da tražij milostinju, a oni će mu odgovoriti: ‘Dođi sutra!’ Allah će ih iznenada noću uništiti i brdo na njih svaliti, a druge će pretvoriti u majmune i svinje i bit će takvi, izobličeni do Sudnjeg dana. “293 Ubada b. es-Samit, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Skupina mojih sljedbenika dozvoljavati će vino nazivajući ga nekim drugim imenom. “294
Propisi u vezi s poglavljem:
Prvo, ovi su hadisi pokazatelj istinitosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva. Dogodilo se ono na šta je on upozorio: mnogo muslimana grešnika konzumira vino i naziva ga, po svojim prohtjevima, a ne po Božijoj objavi, raznim imenima: piće koje uveseljava, viski, liker, konjak …
Drugo, musliman ne smije dopustiti da ga se obmane, pa da ponavlja ove nazive; vino i sva druga alkoholna pića treba nazivati ogavnim imenima: majka nevaljalih djela, majka razvrata, ključ svakog zla, šejtansko piće …
Treće, Ibn Hadžer, 1 0/56, zapaža: ” … u ovom je hadisu žestoka prijetnja onome ko imenuje vino drugim imenima služeći se tom lukavštinom. Međutim, propis je vezan za uzrok, a uzrok zabrane alkohola je njegova osobina opijanja. Stoga je sve što opija zabranjeno, bez obzira na ime. Ibnul-Arebi kaže: ‘Propisi se u osnovi vežu za smisao, a ne za izraze’, odgovarajući onima koji propise dovode u vezu s izrazima.” Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi u kojima stoji da će neki njegovi sljedbenici dozvoljavati vino znače da će piti vino, a ne da će ga smatrati dopuštenim, jer, ako bi ga smatrali dopuštenim, tada bi izašli iz islama i ne bi bili Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, sljedbenici. Možda sintagma dozvoljavanje vina, spomenuta u hadisu, znači njegovo dozvoljavanje uslijed pogrešnog tumačenja stvari, kao što se desilo Kudami b. Mazunu, radijallahu anhu, i njegovim drugovima, a na što upućuju Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi da će se vino nazivati nekim drugim imenima.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je zabranjeno konzumirati neznatnu količinu onog što opija u velikim količinama ?
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sell em, rekao: "Ono što opija u velikim, zabranjeno je konzumirati u malim količinama. "288 Aiša, radijallahu anha, čula je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Sve što opija haram je konzuviše
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sell em, rekao: “Ono što opija u velikim, zabranjeno je konzumirati u malim količinama. “288
Aiša, radijallahu anha, čula je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Sve što opija haram je konzumirati. Ono što opija u velikim, zabrajeno je konzumirati u malim količinama. “289
Sa'd b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono što opija u velikim, zabranjeno je konzumirati u malim količinama. “290
Slične hadise prenose Abdullah b. Omer, Abdullah b. Amr, Alija, Havat b. Džubejr i Zejd b. Sabit, radijallahu anhum.291
Propisi u vezi s poglavljem :
Prvo, imam En-Nesai rekao je u zbirci Es-Sunen, 8/301 : ” … ovo je dokaz da su opojna pića zabranjena u svim, malim i velikim, količinama. Netačno je mišljenje onih što, varajući sami sebe, tvrde da je posljednja čaša, koja će opiti, zabranjenja, a da je dozvoljeno ono što se prije te čaše popije. Islamski su učenjaci jednoglasni u mišljenju da prve čaše alkoholnog pića u pogedu pijanstva imaju ulogu koju ima posljednja čaša. Allaha molimo za uputu.” Ove je riječi prenio imam Ez-Zejlei u djelu Nasbur-raja, 4/302-303, i odobrio ih. Ibn Kajjim el-Dževzijja, rahimehullah u djelu Tehzibus-sunen, 5/263, kaže: “Čistom analogijom možemo zaključiti da isti propis važi za velike i za neznatne količine opojnih pića. Naime, postoji konsenzus da je zabranjeno konzumirati alkoholna piće od grožđa u malim količinama, pa makar i ne opila, jer se čovjek neće zaustaviti na granici koja ne opija: konzumiranje neznatnih količina vodi u konzumiranje velikih količina. Tako je i s ostalim opojnim pićima. Pravljenje razlike između velike i male količine ovdje je pravljenje razlike između istih pojmova, i to je očita greška. Kada se radi o ovom pitanju, da ne postoji ništa drugo osim analogije, bilo bi dovoljno da se konzumiranje male količine opojnih pića proglasi zabranjenim. A šta je tek s hadisima koji su pouzdani i u tom pogledu jasni? Allaha molimo za uputu.” Imam Es-Sindi zapisao je, 8/300-301 : “Pića koja opijaju u velikim količinama zabranjena su u svim, malim i velikim, količinama, pa makar mala količina ne opijala. Ovo je stav većine učenjaka i prema njemu se rukovode naši, hanefijski pravnici. Tvrdnju da je zabranjeno samo ono što opije čovjeka, ali ne i ono što popije prije toga, istaknuti su islamski autoriteti odbacili, kao što ju je odbacio i imam En-Nesai.” Drugo, El-Begavi u djelu Šerhus-sunna, 1 1 /353, kaže: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Ono što opija u velikim, zabranjeno je konzumirati u malim količinama’ dokazuju da zabrana opojnih pića ne zavisi samo od toga opijaju li ona, nego je i sam početak opijanja zabranjen i zahtijeva sankciju, istu onakvu kakvu zahtijeva potpuna opijenost. Sve etape opijanja podjednako uzrokuju opijenost. Ovo je stav većine sljedbenika hadisa.” Ibn Kajjim el-Dževzijja, rahimehullah, u djelu Tehzibus-sunen, 5/264, zapisao je: “Jasno je da je piće koje opija u velikoj količini, zabranjeno konzumirati u maloj količini, pa makar ta mala količina ne mogla opiti. To se hoće kazati hadisom. Opijenost je posljedica prve čaše opojnoga pića koliko i posljednje. Ko misli da opijenost nastaje zbog posljednje čaše prevario se, jer je posljednja čaša uzrok opijenosti zajedno sa svim prethodnim čašama, a kad bi se ona izdvojila, ne bi prouzrokovala opijenost. To je poput posljednjeg zalogaja u jelu i posljednjeg gutljaja u piću, kao i ostalih posljedica koje se pojavljuju tek onda kad se upotpune svi uzroci, korak po korak. Ako se opijenost pojavi nakon određene količine popijenog pića, onda je i mala količina toga zabranjena, jer je ona dio onoga što opija, a sama ne opija. Ovo je jasno da jasnije ne može biti.” Šejh El-.Albani je u djelu Es-Sahiha, 1 / 1 90-191, ostavio sljedeći zapis: “Nije moguće i nepraktično je kazati da se može dopustiti mala količina onoga što u velikim količinama opija. Naime, kada se radi oalkoholnim p1c1ma, procenat se alkohola razlikuje, pa određenog pića količinski može biti malo a da sadrži visok postotak alkohola, pa da opija, odnosno određenog pića može biti količinski mnogo a da sadrži vrlo malo alkohola, te ne opija. Također, očito je da se konstitucija i zdravlje onih koji piju razlikuje. Mudrost Šerijata isključuje mišljenje da su male količine opojnih pića dopuštene. U tome su smislu sljedeći hadisi: ‘Ostavi ono što ti je sumnjivo, a prihvati ono što ti nije sumnjivo ‘; ‘Ko padne u sumnjive stvari, past će u zabranjeno. ‘ Vidjeli smo da postoje oni koji se suprotstavljaju i sunnetu i analogiji u isto vrijeme, a pametan musliman ne smije svoj razum, ideje i vjerovanje vezati za nekog ko nije bezgrešan, bez obzira koliko bio znan, dobar i bogobojazan. Ako je u stanju, musliman mora zaključiti iz dokaza, tj. iz Kur'ana i hadisa, odakle su i oni zaključili, a ako nije na stepenu da sam zaključi, onda će pitati one koji su pozvani da odgovore, kao što Allah kaže: ‘Pitajte one koji znaju ako vi ne znate .. .’ (En-Nahl, 43). Uvjereni smo da će priznatim učenjacima koji imaju ovakav stav biti oprošteno, shodno onom poznatom hadisu, jer su željeli doprijeti do istine, ali to nisu postigli. A što se tiče njihovih sljedbenika koji su upoznati s navedenim hadisima, ali ustrajavaju u slijepom slijeđenju svojih autoriteta i odbijaju da se povinuju ovim hadisima, oni su, bez sumnje, u očitoj zabludi i na njih se odnosi prijetnja izrečena u ovim hadisima.”
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Koje su vrste vina i razlog njihove zabrane konzumiranja ?
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o opojnom piću koje su stanovnici Jemena proizvodili od meda, pa je odgovorio: ''Svako je opojno piće zabranjeno. "283 Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da je Omer držao hutbu na minberu Allahovog Poslanika,više
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, upitan o opojnom piću koje su stanovnici Jemena proizvodili od
meda, pa je odgovorio: ”Svako je opojno piće zabranjeno. “283
Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da je Omer držao hutbu na
minberu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao:
“Objavljena je zabrana vina, a vino je proizvođeno od petero: grožđa,
datula, pšenice, ječma i meda; a sve što opija pomračuje um.”284
Seid b. Ebu Burda prenosi od svoga oca, a ovaj od svog oca da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada ih je poslao s jednim
zadatkom, njemu i Muazu b. Džebelu rekao: “Olakšavajte, a ne otežavajte!Obveseljujte a ne odbijajte ljude ! I međusobno se slušajte!” Tada je Ebu Musa rekao: “Allahov Poslaniče, odlazimo u zemlju u kojoj se od meda prave vino, zvano el-bit i piće od ječma, zvano el-mizr?”, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ·” Sve što opija zabranjeno je konzumirati. “285
En-Numan b, Bešir, radijallahu anhu, prenosi sljedeće riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Vino se pravi od grožđa, datula, meda, pšenice i ječma. ”286
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Vino se proizvodi od datula i od grožđa. “287
Propisi u vezi s poglavljem :
Prvo, el-hamr je sve ono što pomračuje um i opija, pa je vino (kao i svi drugi alkoholni proizvodi) zabranjeno zato što opija; a nisu pouzdana ona predanja u kojima se kaže da je vino zabranjeno zbog svoje supstance.
Drugo, El-Begavi je u djelu Šerhus-sunna, 1 1/352-353, zapisao: ” … navedeni hadisi dokazuju da je pogrešno mišljenje onih učenjaka koji tvrde da se vino dobiva isključivo od grožđa ili od svježih, sočnih datula, tj. da je pogrešno mišljenje onih učenjaka koji tvrde da se vino pravi isključivo od grožđica, svježih ili običnih datula – el-hamr je sve ono što opija i pomračuje um. Jasno je da se vino može proizvesti od drugih stvari i to što je u hadisu spomenuto petero, ne znači da se vino proizvodi samo od toga, nego se proizvodi od svega što posjeduje njihova svojstva, kao što su, naprimjer, kukuruz, ječam, sok iz drveta i sl. A ono petero spomenuto je zato što se tada baš od toga pravilo vino u Arabijskom poluotoku. Hadis koji je prenio Ebu Hurejra ne suprotstavlja se hadisu koji je prenio En-Numan jer se vino uglavnom proizvodi od datula i grožđa.” Ibn Kajjim el-Dževzijja je u djelu Tehifbus-sunen, 5/263, naveo mnogo hadisa koji govore o ovoj temi pa je zaključio: “Ovo su autentični hadisi i jasno upućuju na to da pića proizvedena od grožđa nisu jedina koja ulaze u izraz el-hamr, izraz na arapskom jeziku na kojem je objavljen časni Kur'an … ”
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf