Hafsa, radijallahu anha, Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: (Ko ne donese odluku za post prije zore post takvog čotjeka nije validan. ” U drugoj verziji stoji: ‘Ko ne donese odluku za post još u toku noći post takvog čovjeka nije validan. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, donošenje namjere za post prije zore preduvjet je za ispravnost ovog ibadeta, tim prije jer se negacija u navedenom hadisu odnosi na valjanost. El-Begavi veli: “Kada je riječ o obaveznom postu: napošćivanju, iskupu i općem zavjetu, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da takav post nije ispravan ako čovjek ne donese odluku za njega prije nastupanja zore. A ramazanski post i određeni zavjet učenjaci ne tretiraju istovjetno: većina kaže da je za te dvije vrste posta obavezno donijeti odluku prije nastupanja zore jer se radi o obaveznom postu.”

Drugo, donošenje namjere za post odnosi se samo na obavezni post (ramazanski post, napošćivanje, iskup i zavjet), ali se ne odnosi na dobrovoljni post. Dokaz za ovu konstataciju jeste predanje u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod Aiše, radijallahu anha, i upitao je: “Imate li šta za jesti? Ako nemate ja ću postiti. ‘ U vezi s tim, imam Et-Tirmizi ostavio je sljedeći zapis: “Učenjaci kažu da ovaj hadis nosi sljedeće značenje: kada je riječ o ramazanskom postu, napošćivanju i zavjetu, odluka se mora donijeti prije nastupanja zore, inače, post nije validan. A kada je riječ o dobrovoljnom postu, čovjek može odluku donijeti nakon zore, i to je stav Šafija, Ahmeda i Ishaka b. Rahavejha.”

Treće, poželjno je obnoviti odluku za post svaki novi dan, jer je svaki dan zaseban ibadet koji s čovjeka spada ako ga izvrši u njegovom vremenu. Imam El-Begavi s tim u vezi kaže: ”Vanjsko značenje hadisa ide u prilog mišljenju većine učenjaka: svaki dan posta ibadet je za sebe, i otuda se odluka mora donositi za svaki dan ponaosob.”

Četvrto, odluka se donosi u srcu, izgovaranje nijeta riječima velika je novotarija, makar to ljudi smatrali lijepim činom.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Sila b. Zufer pripovijedao je: “Dok smo bili kod Ammara b. ]asira, donio je pečenu ovcu i ponudio nas: ‘Jedite!’ Neki se čovjek sustegnuo rekavši: ‘Ja postim!’ Ammar reče: ‘Ko posti u danu u koji ljudi sumnjaju neposlušan je Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.”‘ Semmak b. Harb pripovijedao je sljedeće: “Ušao sam kod Ikrime kada se sumnjalo je li nastupio ramazan ili nije, a on jede. Reče mi: ‘Približi se i jedi!’ ‘Postim’, odgovorih, a on me upozori: ‘Allaha mi, približit ćeš se i jesti sa mnom!’ Rekoh mu: ‘Dobro, možeš li mi o tome ispričati hadis?’ On kaza: ‘Ispričao mi je Ibn Abbas da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: Nemojte dočekivati ramazan posteći, već postite kada vidite mlađak, a mrsite kada ga opet vidite, a ako ga ne vidite zbog prašine ili oblaka, upotpunite šaban trideset dana. “”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, Ibn Hadžer zapisao je sljedeće: “Neki su učenjaci ovaj hadis uzeli kao dokaz da je zabranjeno postiti u danu u koji se sumnja. Naime, takvo nešto ashab ne može reći po vlastitom nahođenju, i to se smatra merfu-predanjem. Ibn Abdulberr veli: ‘Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da se takve izjave ashaba prihvataju.”‘
Drugo, da je zabranjeno postiti u ovom danu, stav je većine ashaba i kasnijih učenjaka. S tim u vezi postoje brojna predanja od Omera, Alije, Ibn Omera, Ibn Mesuda, Huzejfe, Ed-Dahhaka, Ibrahima en-Nehaija, Eš-Šabija, lkrime . ..
O tome je imam Et-Tirmizi ostavio sljedeći zapis: “To je mišljenje većine Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba i tabiina. Naime, Sufjan es-Sevri, imam Malik, lbnul-Mubarek, Šafi, Ahmed i Ishak nisu dopuštali da se posti u danu u koji se sumnja, a većina njih govorili su da, ako čovjek posti i kasnije se uspostavi da je već bio nastupio ramazan, mora napostiti taj dan.”
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ne postite dok ne vidite mlađak, i nemojte prestajati postiti dok ne vidite mlađak, a ako bude oblačno, upotpunite šaban. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, pripremajući se za nastupanje ramazana, muslimani trebaju pratiti šaban, jer mjesec nekad traje dvadeset i devet, a nekad trideset dana. Ako vide mlađak, ljudi će postiti, a ako bude oblačno, računat će šaban – trideset dana. Ovo je zato jer je Svevišnji Allah, Koji je savršeno stvorio nebesa i Zemlju, učinio da mlađaci budu oznake o vremenu: ljudi prema njima računaju vrijeme, a lunarni mjesec nikada ne traje više od trideset dana. Isto treba postupiti kada je riječ o prekidanju posta, odnosno određivanju bajrama.

Drugo, kada je riječ o viđenju mlađaka, misli se na viđenje golim okom, i nema potrebe za pretjerivanjem i opterećivanjem prateći kretanje mjeseca teleskopima. Također, ne priliči oslanjanje na takvime, koje izdaju astronomi, koji su muslimane odvratili od Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, odvraćajući ih od dobra, a navodeći ih na zlo, da Allah, dželle šanuhu, sačuva! Kada je riječ o ovom pitanju, šejhul-islam Ibn Tejmijj a zapisao je sljedeće: “Nema sumnje da je, po autentičnim hadisima i jednoglasnom mišljenju ashaba, zabranjeno oslanjanje na astronomiju. O tome su El-Buhari i Muslim zabilježili sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Mi smo nepismen narod, ne pijemo i ne čitamo, zato postite kada vidite mlađak, i mrsite kada ga vidite. ‘ Onaj ko se oslanja na astronomske predračune kada je riječ o viđenju mlađaka ne samo da odstupa od Šerijata i uvodi novotariju u vjeru nego griješi i kada je riječ o razumu. Naime, učeni ljudi u ovoj oblasti znaju da se viđenje mlađaka ne može uvijek precizno odrediti na osnovu astronomskih podataka. Njihov krajnji cilj od računanja, ako pravedno kažemo, jeste, naprimjer, izračunavanje položaja Mjeseca u odnosu na Sunce, vrijeme sunčevog zalaska i sl. I pored toga, viđenje mlađaka ne može se uvijek precizno odrediti na osnovu položaja Mjeseca u odnosu na Sunce: viđenje mlađaka uveliko zavisi od oštrog i preciznog vida, visine na kojoj se očekuje njegova pojava, od njegove debljine i vremenskih prilika, tj. vedrine i oblačnosti. Zato ga neki ljudi vide u osmoj fazi razvitka, a neki ga ne vide čak ni u dvanaestoj fazi. Zbog toga astronomi oprečno gledaju na luk kada je riječ o viđenju mlađaka. Neki astronomski eksperti, kao, naprimjer, Ptolomej , u vezi s tim ništa nisu rekli, jer za takvo nešto u astronomiji ne postoji argument. O tome su samo govorili potonji astronomi, kao naprimjer, Ed-Dejlemi i njemu slični, vidjevši da islam mnoge propise dovodi u zavisan odnos s pojavom mlađaka, i otuda su rekli da bi se astronomijom mogla tačno utvrditi pojava mlađaka. Međutim, to nije nimalo precizan način za utvrđivanje njegove pojave, već to je način čije su greške dokazane, i sami astronomi mnogo griješe kada je riječ o pojavi mlađaka. A to je zbog toga što su na osnovu astronomije pokušali utvrditi ono što na osnovu nje niko ne može utvrditi, i zato su zastranili.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf