Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ” U sljedećim  trima stvarima šala ima status
zbilje: u sklapanju braka, razvodu i vraćanju puštene žene. ”128

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, nije se dopušteno igrati i šaliti razvodom braka; ako se razvod braka dadne u šali, on je mjerodavan. El-Begavi u djelu .Šerhus-sunna, 9/220, kaže: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da se razvod braka izrečen u šali uzima u obzir. Ukoliko razuman čovjek nedvosmisleno rekne da je pustio svoju ženu, neće mu koristiti pravdanje da se zabavljao i šalio, jer kad bi se ta isprika prihvatila od njega, obesnažiti bi se islamski propisi. Naime, ko se oženi ili ko pusti ženu ili ko oslobodi roba uvijek mogao kazati: ‘Šalio sam se’; to bi bilo očito igranje s Allahovim propisima. Dakle, ako se neko našali u pogledu triju stvari spomenutih u hadisu, njegove će se riječi uzeti u obzir. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, izdvojio je sklapanje braka, razvod i vraćanje žene upravo zato da ukaže na to da se nije igrati s brakom. A Allah najbolje zna.” Ibn Kajjim el-Dževzijja, u djelu Zadul-mead, 5/204, ističe: “Ako obveznik u šali pusti ženu, odnosno ako u šali prihvati bračnu ponudu, odnosno ako u šali vrati ženu koju je pustio, snosi pravne posljedice. U vezi s tim, riječi koje čovjek izgovori u šali uzimaju se u obzir, za razliku od riječi koje izgovori dok spava ili iz zaborava ili u ludilu ili pod prisilom. Razlika je u tome što onaj koji se šali, s namjerom izgovara određene riječi, ali ne želi snositi posljedice istih tih riječi. Ako izgovori riječi koje povlače posljedice, obveznik ne može izbjeći posljedice; tako je Mudri Zakonodavac odredio, a čovjek s time nema ništa. Mjerodavno je to da čovjek pri punoj svjesti odluči i provede u djelo (u šali ili zbilji), a kad to učini, snosi posljedice. Spavač, onaj koji se nalazi u bunilu, luđak, pijan čovjek i umnobolnik ne snose posljedice za svoje riječi jer ih nisu izgovorili s namjerom koja se uzima u obzir i jer nisu obveznici. Njihove riječi nisu ponoznačne, kao što nisu punoznačne riječi djece koja ne razumiju njihovo značenje.”

Drugo, neki učenjaci smatraju da razvod braka izrečen u šali nije mjerodavan, a dokaz su im Allahove riječi: “A ako odluče da se rastave … ” (El-Bekara, 227). A ovaj ajet ne ide u prilog njihovom mišljenju. Eš-Ševkani u djelu Nejlul-evtar, 7/21, kaže: “Hadis jasno upućuje da je sklapanje braka u šali, rastava braka u šali, vraćanje puštene žene u šali i oslobađanje roba u šali, mjerodavno i da obveznik snosi posljedice svojih riječi. Kada je riječ o rastavi braka u šali, neki šafijski, hanefijski i drugi pravnici (Ahmed i Malik imaju sasvim oprečan stav) kažu da riječi koje nedvosmisleno ukazuju na razvod braka, a koje su izgovorene u šali, moraju biti izrečene s namjerom da se pusti žena. Ovo je mišljenje i imama: Es-Sadika, El-Bakira i En-Nasira. Svoj stav dokazuju ajetom: ‘A ako odluče da se rastave … ” (El-Bekara, 227). Kažu: ‘Ajet jasno ukazuje da se u obzir uzima odluka, a onaj koji u šali dadne razvod braka, taj nije odlučio da se rastavi od žene.’ Neki učenjaci odbili su ovo dokazivanje usklađivanjem 227. ajeta sure El-Bekara i hadisa koji se bavi ovom temom, pa su rekli da je odluka o rastavi braka mjerodavna ako čovjek svojoj ženi uputi dvosmislene riječi, a da, s druge strane, odluka nije mjerodavna ako joj uputi nedvosmislene riječi kojima se od nje razvodi. Dokazivanje 227. ajetom sure El-Bekara da rastava braka u šali, nije mjerodavna u osnovi je neispravno i nema potrebe za usklađivanjem ovog ajeta i hadisa. Naime, ovaj je ajet objavljen povodom onih koji se zakunu da se neće približavati svojim ženama.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca, a on od svoga oca da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom kazao: “Pustiti se može isključivo vlastita žena, osloboditi se može samo vlastiti rob, prodati se može samo ono što se posjeduje i mora se ispuniti samo onaj zavjet koji je  u čovjekovoj mogućnosti. “123

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi sljedeći hadis: ” Čovjek može pustiti isključivo svoju ženu i može osloboditi isključivo svog roba. “124

Tu su i hadisi od sljedećih ashaba: Alije b. Ebu Taliba, El-Misvera b. Mahreme, Aiše, Muaza b. Džebela, lbn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhum, kao i predanje koje prenosi Ebu Bekr b. Muhammed b. Hazma od svoga oca Muhammeda, a ovaj, opet, od svoga oca Hazma.

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, čovjek ne može pustiti tuđu suprugu. Imam El-Begavi u djelu Šerhus-sunna, 9/199, kaže: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je izgovorio besmislicu onaj ko pusti ženu prije nego što sklopi brak s njom, odnosno onaj ko oslobodi roba prije nego što isti taj rob bude u njegovom vlasništvu.”

Drugo, učenjaci sc, međutim, razilaze o pitanju uslovnog puštanja žene s kojom čovjek još nije stupio u brak, tj . da naprimjer rekne: “Kada se oženim tom i tom ženom, puštena je”, ili da izjavi: “Ako se oženim iz tog i tog grada, puštena je žena kojom se oženim.” Većina ashaba, tabiina i generacije poslije njih na stanovištu je da se takav uslovni brak ne uzima u obzir. Imam Et-Tirmizi, 3/486, kaže: “Većina učenjaka iz generacije ashaba i drugi islamski autoriteti smatraju da se ovaj uslovni razvod braka ne ubraja ni u šta.” I to je ispravno mišljenje. Hafiz lbn Hadžer, 9/386, zapisao je sljedeće: ” … stoga predanja prenesena od ashaba i tabiina ukazuju na to da većina njih smatra da puštanje žene prije sklapanja braka s njom i oslobađanje roba prije njegova prelaska u vlasništvo nema nikakvu pravnu posljedicu ( … ) Neki neistomišljenici protumačili su ova predanja rekavši: ‘Uslovni razvod braka i oslobođenje roba nemaju pravnu posljedicu prije braka, odnosno prije prelaska roba u čovjekov posjed, ali izjava o uslovnom razvodu i oslobođenju roba imaju pravnu posljedicu nakon sklapanja braka, odnosno nakon prelaska roba u čovjekovo vlasništvo.’   Ako bismo prihvatili ovo njihovo tumačenje, onda navedena predanja ne bi imala značenje. A ako ih razumijemo prema njihovom vanjskom značenju, tada su punoznačna: obavještavaju nas da nema pravnih posljedica nakon sklapanja bračnog ugovora, odnosno nakon prelaska roba u čovjekovo vlasništvo. I ovo ide u prilog našem mišljenju da navedena predanja treba doslovno shvatiti. A Allah najbolje zna.” Eš-Ševkani je u djelu Nejlul-evtar, 7/28, rekao: “Zaista ne postoji potreba za ovakvim analiziranjem ovog pitanja … Treba samo kazati da puštanje žene prije nego što se s njom stupi u brak nije ispravno ni u kojem slučaju.”

Treće, neki učenjaci smatraju da se navedeni hadisi odnose na čovjeka koji želi uslovno pustiti tuđu ženu, pa rekne: “Žena tog i tog čovjeka puštena je!” A očito je da je ovo njihovo mišljenje daleko od istine, a Allah najbolje zna.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Uzvišeni Allah rekao je: “() vjerovjesniče, kada htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kada su čiste pustite, a onda vrijeme koje treba da prođe brojte i Allaha, Gospodara svoga, bojte se. Ne tjerajte ih iz stanova njihovih – a ni one neka ne izlaze – osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propi si. Onaj koji Allahove propise krši – sam sebi nepravdu čini. Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti. I dok traje vrijeme određeno za čekanje, vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite, i svjedočenje Allaha radi obavite! To je savjet za onoga koji u Allah i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.” (Et-Talak, 1, 2)

Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, ispričao je: “Dao sam svojoj ženi razvod braka kada je bila u mjesečnom ciklusu, pa je Omer to spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on se naljutio te je rekao:  ” Naredi mu da je vrati i zadrži do sljedećeg mjesečnog ciklusa, mimo onog u kojem se od nje rastavio! A zatim, ako se bude želio rastati od nje, neka to učini kada ona bude čista, a da nema spolni odnos s njom. To je rastava braka u periodu čistoće tako je Allah naredio da se rastavlja od žena. “‘1 14

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, zabranjeno je razvesti ženu dok je u mjesečnom ciklusu, na osnovu sljedećeg: prvo, Vjerovjesnik, sallallahu alcjhi ve sellem, naljutio se zbog toga što je Ibn Omer dao rastavu braka u toku mjesečnog ciklusa, pa se može zaključiti da je to već bilo zabranjeno; da nije bilo tako, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi se naljutio. (Možda će neko kazati: ” Da je zabrana bila poznata, Omer, radijallahu anhu, ne bi požurio da o tome upita Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” Međutim, Omerova, radijallahu anhu, žurba ne ukazuje na to, jer je njemu bilo poznato da je zabranjeno dati razvod braka dok sc žena nalazi u mjesečnom ciklusu, ali nije znao kako postupiti s onim ko to ipak učini); drugo, Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Ibn Omeru da vrati ženu i da je propisno pusti, ako se na to odluči; i, treće, neko je upitao Ibn Omera, radijallahu anhu, o čovjeku koji je tri puta pustio svoju suprugu u mjesečnom ciklusu, a on mu je odgovorio: “Nisi poslušao svoga Gospodara u onome što ti je naredio u pogledu rastave braka.”   Onaj ko pusti ženu u mjesečnom ciklusu, takav je prešao granice Allahovog vjerozakona, a onaj koji to radi sam je sebi nasilje učinio.

Drugo, zabranjeno je pustiti ženu u periodu čistoće ako je u njemu došlo do snošaja, shodno Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ‘ A  zatim, ako se bude želio rastati od nje , neka to učini kada ona bude čista, a da nema spolni odnos s njom … ”

Treće, iz svih verzija navedenog hadisa slijedi da se ovakav razvod braka, iako je zabranjen, uzima u obzir i da se računa kao jedno puštanje. U Ibn Sirinovoj verziji stoji: “Ibn Omer, radijallahu anhu, razveo se od supruge kad je bila u mjesečnom ciklusu, pa je Omer, radijallahu anhu, u vezi s time upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je on rekao: ‘Neka je vrati!’ ‘Hoće li se takvo puštanje žene uzeti u obzir?’, upitao sam Ibn Omera. ‘Nego šta!’, odgovorio je.”1 1  Riječima: “Nego šta!” Ibn Omer je htio ukoriti Ibn Sirina, koji je upitao hoće li se takvo puštanje žene uzeti u obzir, i htio je reći da se rastava od žene koja se nalazi u mjesečnom pranju, mora uzeti u obzir. U verziji koju je prenio Seid b. Džubejr stoji da je Ibn Omer, radijallahu anhu, rekao: “I to mi se računalo kao jedno puštanje.”

Četvrto, Ibn Hadžer u djelu Fethul-Bari, 9/346-347, kaže: “Iz zabrane da se žena pusti u mjesečnom ciklusu izuzimaju se određeni slučajevi. A ko je žena trudna i primijeti krv – a na stanovištu smo da trudnica može dobiti mjesečno pranje – njeno puštanje nije zabranjeno, naročito ako je porod blizu. Izuzima se slučaj kad kadija izrekne presudu o rastavi braka nečijeg štićenika i to se dogodi u periodu kad njegova žena ima mjesečni ciklus. Izuzima se i slučaj u kojem se, da se izbjegne raskol među supružnicima, rastava braka mora izreći u mjesečnom ciklusu, kao i ženino iskupljenje od muža, a Allah najbolje zna.”

Peto, onaj ko pusti svoju suprugu u mjesečnom ciklusu obavezan je vratiti je, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, Omeru, radijallahu anhu, jasno rekao: “Naredi mu da je vratil” I Poslanikova naredba Omeru da naredi svom sinu vraćanje žene – zapovijed je koja se mora izvršiti. Zapovijed je potekla od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, koja je preko Omera dospjela do njegova sina Abdullaha, pa su tako svi: Poslanik, Omer i njegov sin Abdullah izvršili zapovijest Mudrog Zakonodavca.

Ako neko kaže: “Budući da čovjek ne mora sklopiti brak, ne mora
ni ostati u bračnoj vezi”, odgovorit će mu se: “Ako je zabranjeno pustiti
ženu u mjesečnom ciklusu, onda je s njom, dok je u takvom stanju,
obaveza ostati u braku.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf