Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obavljajući tavaf prošao pored nekog čovjeka koji je vodio drugog čovjeka na konopcu, ili na nečemu sličnom tome, pa ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prekinuo rukom i rekao: ‘Povedi ga za ruku”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je vođenje čovjeka na konopcu koji je svezan za njegov nos ili ruku. Tako se vode samo životinje, a Svevišnji Allah uzdigao je muslimane iznad toga da liče na životinje. Da je to zabranjeno, ukazuje nam to što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prekinuo uže: da ta stvar nije bila zlo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi je spriječio.

Drugo, u tavafu je dopušteno razgovarati o dobru. Ibn Huzejma rekao je: “Iz hadisa se razumije da je u tavafu dopušteno navraćati na dobro a odvraćati od zla.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ebu Šurejh el-Adevi, radijallahu anhu, rekao je Amru b. Seidu , kada je ovaj slao jedinice u Meku: “O namjesniče, dopusti mi da prenesem Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje je izgovorio dan nakon oslobađanja Meke, te sam riječi lično čuo i zapamtio. Štaviše, gledao sam u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je to govorio. Zahvalio se Allahu, pohvalio Ga i rekao: Meku je svetom učinio Allah, a ne ljudi. Onome ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan zabranjeno je u njoj proliti krv i odsjeći drvo. Ako se ljudi pozovu na to da se u njoj borio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, recite im: ‘Allah je to dopustio Resullullahu, sallallahu alejhi ve sellem, ali vama nije!’ Naime, dopustio mi je da se borim samo u jednom dijelu dana, i njena je svetost danas kakva je bila i jučer; neka prisutni o ovome obavijesti odsutnog. “‘ Neko je upitao Ebu Šurejha: “Šta ti je odgovorio Amr?” On reče da mu je odgovorio sljedeće: “O Ebu Šurejhe, ja to znam bolje od tebe: Harem ne štiti neposlušnog čovjeka, ubicu koji se pokuša zaštititi u njemu, ni onoga ko je iznevjerio nekoga pa se sklonio u Harem.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, u Meki je zabranjeno vođenje borbe i ubijanje. Rekavši: “Onome ko vjeruje u Allaha i u Sudnji  dan zabranjeno je da u njoj prolije krv. .. ” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upotrijebio je neodređeni član riječi el-kital, što izrazu daje općenitost, tj. obuhvata ubijanje i vođenje borbe. Drugim riječima, ako je zabranjeno vođenje borbe, iz toga proizlazi da je i ubijanje zabranjeno, jer jedno drugo iziskuje. Kada je riječ o ovom pitanju, imam El-Begavi ostavio je sljedeći zapis: “Iz vanjskog značenja hadisa razumije se da je prolivanje krvi zabranjeno, bez obzira bilo to spravom ili bespravno.”

Drugo, kada je riječ o tome kako će se tretirati čovjek koji počini djelo za koje mora biti pogubljen, islamski autoriteti imaju oprečne stavove. Težim mišljenju, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna, da će ga se izvesti van svetog područja. Učenjaci nisu prihvatili odgovor Amra b. Seida koj i je dao Ebu Šurejhu, radijallahu anhu, iz sljedećih razloga: prvo, Ebu Šurejh znaniji je od Amra; prvi je ashab koji je lično čuo hadis i zna povodom čega je izrečen, a prenosilac bolje poznaje značenje hadisa od drugih ljudi; drugo, Ebu Šurejh nije se saglasio s onim što mu je Amr odgovorio; u tome je pogriješio Ibn Bettal, a o čemu je Ibn Hadžer rekao sljedeće: “Čudno je to što Ibn Bettal tvrdi da je Ebu Šurejhova šutnja pokazatelj njegovog zadovoljstva Amrovim tumačenjem hadisa. Ovo Ibn Bettalovo shvatanje pobija verzija koju je zabilježio imam Ahmed, a u kojoj stoji da je Ebu Šurejh naposlijetku rekao Amru: ) a sam bio prisutan, a ti nisi; naređeno nam je da prisutni dostavi odsutnom, i ja sam ti dostavio!’ I z ovoga se može zaključiti da se nije s njime saglasio, ali se s njim nije prepirao jer je bio nemoćan – Amr je imao čitavu vojsku za leđima”; treće, Amrova izjava samo su riječi neutemeljene na dokazu; i, četvrto, Amrove riječi nisu merfu-predanje, već njegovo lično, neosnovano mišljenje.

Treće, jedna od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti jeste i to što mu je Svemogući Allah dopustio borbu u jednom dijelu dana i ubijanje u svetom gradu Meki, i to nikome prije njega nije bilo dopušteno, niti će biti dopušteno ikome poslije njega.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Dan oslobađanja Meke rekao: “Allah je ovaj grad učinio svetim onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, i ostat će svet do Sudnjeg dana. Nikome prije mene nije bilo dopušteno voditi borbu u njemu, a meni je to dopušteno samo u jednom dijelu dana; ovaj je grad svetim Allah učinio, i bit će svet do Sudnjeg dana: njegovo se trnje ne odsijeca, njegova se divljač ne tjera, ne uzima se izgubljena stvar, osim u slučaju da je čovjek objavljuje, i njegova se trava ne kosi. ” El-Abbas, radijallahu anhu, reče: “Allahov Poslaniče, osim izhira, mirisne žukve, jer se upotrebljava kao kana i stavlja se na krovove kuća!” “Osim mirisne žukve”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Kada je Svevišnji Allah počastio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, oslobađanjem Meke, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao je među ljude, zahvalio se Allahu, pohvalio Ga i rekao: ‘Allah nije dopustio vlasnicima slonova da prodru u Meku; Svome je Poslaniku i vjernicima dao vlast u njoj. Nikome prije mene nije bilo dopuštena borba u njoj niti će biti dopuštena poslije mene, a meni je dopuštena samo u jednom dijelu dana. Njena se divljač ne tjera, niti se trnje odsijeca, i izgubljena stvar u njoj ne uzma se, osim ako će je čovjek objavljivati. Kome u Meki neko bude ubijen, on ima dvije mogućnosti: da traži iskup ili da traži osvetu. ‘ El-Abbas sugerira: ‘huzmi mirisnu žukvu jer je koristimo prilikom ukopavanja mrtvih i stavljamo je na krovove kuća!’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Osim mirisne žukve!’ Tada ustade Ebu Šah, neki Jemenac, i reče: ‘Božiji Poslaniče, naredi da mi to zapišu!’ ‘Zapišite ono Ebu Sahu ‘, naredi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, u Haremu, svetom području, zabranjeno je odsijecati trnje i čupati travu, bez obzira bila ona zelena ili suha, samo je dopušteno odsijecati izhir, mirisnu žukvu. Kada je o tome riječ, nema razlike između onih biljaka koje same izrastu i onih koje čovjek posije. Oni učenjaci koji su odsijecanje trnja dopustili, analogno ubijanju štetočina, pogriješili su, i ta je njihova analogija pogrešna iz dva aspekta: prvo, ta se analogija sučeljava s hadisom; i, drugo, spomenute štetočine mogu nauditi čovjeku, za razliku od trnja.

Drugo, u Haremu je zabranjeno plašenje divljači, tj. njihovo tjeranje. Učenjaci su rekli da se iz zabrane plašenja divljači, po principu prioriteta, razumije da je njihovo ubijanje zabranjeno.

Treće, u Haremu je zabranjeno uzimanje izgubljene stvari, to je dopušteno samo onome čovjeku koji će je uzeti i objavljivati, ali je zabranjeno onome ko je misli uzeti, objavljivati pa prisvojiti. Neki su učenjaci, na osnovu navedenih hadisa, kazali da je čovjeku dopušteno objavljivanje izgubljene stvari u Mesdžidul-haramu, za razliku od drugih džamija.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf