Zabranjeno je preplitanje prstiju prilikom polaska u džamiju

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada ćovjek uzme abdest i pođe u džamiju – u namazu je dok se ne vrati, i zato neka ne čini ovako : ispreplevši svoje prste.22

Ebu Sumama el-Hannat pripovijeda: “Idući u džamiju, sustigao me moj prijatelj Ka'b b. Udžra i vidio da sam isprepleo prste, pa me upozori rekavši da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ‘Kada se ćovjek temeljito abdesti i pođe u džamiju, neka nipošto ne prepliče prste jer je već u namazu. •'23

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, prilikom polaska na namaz zabranjeno je preplitanje prstiju. Ovo je stoga jer se onaj ko krene u džamiju smatra kao da je već u namazu, te priliči da bude što dalje od neozbiljnosti (neozbiljnost se suprotstavlja cilju namaza i svrsi ibadeta) .

Drugo, prilikom polaska na namaz, čovjek na umu treba imati svrhu namaza i paziti na bonton i stvari koje ga upotpunjuju; otuda pucketanje prstima ima status njihovog preplitanja. Dokaz za to jeste sljedeća izjava Šu'be, Ibn Abbasovog štićenika: “Jednom sam prilikom klanjao pored Ibn Abbasa i u namazu pucketao prstima. Nakon što sam završio namaz, on mi je rekao: ‘Majka te ne izgubila, zar to pucketaš prstima dok si u namazu!”‘24

Treće, spoljašnje značenje gore navedenog hadisa ukazuje da se zabrana preplitanja prstima ne odnosi na onoga ko je u džamiji ali ne klanja. To se zaključuje iz sljedećih hadisa: prvo, El-Buhari i Muslim preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, zabilježili su da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, preplitao prste dok je bio u džamiji: ” … ustao je, otišao do balvana položenog u džamiji, naslonio se na njega, kao da je ljut, i isprepleo svoje prste … “; drugo, El Buhari i Muslim zabilježili su da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Vjernici su kao građevina, jedan drugog podupiru’: demonstrativno preplićući prste; i, treće, imam El-Buhari zabilježio je Ibn Omerove, radijallahu anhu, riječi: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prepleo je svoje prste … ” Dakle, između ovih i gore navedenog hadisa nema protivrječnosti.25

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Namaz onog ko živi u mjestu gdje se noć i dan smjenjuju u toku 24 sata

Prije nego spomenemo propis namaza i posta u zemljama u kojima noć ili dan traje više od 24 sata (mjesec, dva ili šest), treba znati da oni koji borave u mjestima u kojima se razlikuje dan od noći u toku 24 sata tako što je poznat vremenski izlazak Sunca i njegov zalazak, iako dan bude veoma dug ljeti i kratak zimi, na njima je obaveza da klanjaju propisanih pet namaza u njihovo vrijeme koje je šerijatski određeno, jer je došlo u kur'anskom ajetu: “Obavljaj namaz sa naginjanjem Sunca (zapadu), do mraka noći, i Kur'an (uči) zorom” (El-Isra’, 78).

A što se tiče njihovog određivanja vrijeme posta mjeseca Ramazana, na onima kojima je post obavezan je da se sustežu od hrane i pića i ostalog što kvari post od zore do zalaska Sunca u svojim mjestima sve dok se dan u njihovom mjestu razlikuje od noći i dok jedan dan i noć ukupno traju 24 sata.

Namaz onih koji žive u mjestima u kojima Sunce ne zalazi ljeti niti izlazi zimi
A oni koji žive u mjestima u kojima Sunce ne zalazi ljeti niti izlazi zimi, ili u mjestima gdje dan traje šest mjeseci i noć traje šest mjeseci, na njima je obaveza da klanjaju pet propisanih dnevnih namaza u svakih 24 sata i da odrede njihova vremena oslanjajući se pri tome na vrijeme namaza u njima najbližem mjestu u kojem se znaju namaska vremena pet propisanih namaza. Dokaz za ovo je ono što je došlo u hadisu Isra'a i m'iradža da je Allah ovom Ummetu naredio pedeset namaza u jednom danu i noći, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio svoga Gospodara da smanjuje sve dok mu nije rečeno: “O Muhammede, oni (namazi) su pet namaza u toku dana i noći”. Bilježi ga Muslim. I ono što je došlo u hadisu Talhe ibn Abdullaha, radijallahu anhu, da je rekao: “Došao je čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od stanovnika Nedžda raščupane kose, čujemo njegov glas ali ne razumijemo šta kaže, sve dok se nije približio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kad ono pita ga o Islamu.

Pa mu kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Pet namaza u toku dana i noći”. Pa je rekao (čovjek): “Jesu li mi obavezni drugi namazi?” Odgovorio je: “Nisu osim ako dobrovoljno klanjaš”. Bilježe ga Buharija i Muslim.

U vjerodostojnom hadisu se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pričao ashabima o Mesihu Dedždžalu pa su rekli: “Koliko će boraviti na zemlji?” Pa je rekao, sallallahu alejhi ve sellem: “Četrdeset dana: dan kao godina, dan kao mjesec, dan kao sedmica, a ostali dani kao obični dani”. Pa smo rekli: O Allahov Poslaniče, taj dan što je kao godina, je li nam u njemu dovoljno namaza kao u jednom danu? Pa je odgovorio: “Ne, nego im odredite vremena”. Bilježi ga Muslim. Pa dan koji je kao godina nije ubrojao jednim danom u kojem je dovoljno pet propisanih namaza za jedan dan, nego je naredio pet namaza u svakih 24 sata. I naredio im je da ih podijele na njihova vremena na osnovu vremenske razlike među njima u običnom danu u njihovim mjestima.

S toga je obaveza na muslimanima koji žive u mjestima za koja je postavljeno ovo pitanje kako se u njima određuju namaska vremena (u skandinavskim zemljama), da ta namaska vremena odrede oslanjajući se na najbliže njima mjesto gdje se raspoznaje dan od noći i u kojem se znaju namaska vremena pet propisanih dnevnih namaza uz pomoć šerijatski određenih znakova u svakih 24 sata.

Isto tako, na njima je obaveza post mjeseca Ramazana i na njima je da odrede vrijeme posta tako da odrede početak i kraj Ramazana, da odrede početak posta (sehur) kao i njegov završetak (iftar) za svaki dan Ramazana tako što će gledati na zoru i zalazak Sunca u njima najbližem mjestu u kojem se raspoznaje zora i zalazak Sunca i u kojem se raspoznaje dan od noći i u kojem dan i noć traju 24 sata.

Dokaz za ovo su spomenuti hadisi o Mesihu Dedždžalu i njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, upustvu ashabima kako će tada odrediti namaska vremena jer u ovome nema razlike između namaza i posta. Ve billahi tevfik. Ovo je rezime fetve koju je po ovom pitanju izdalo Vijeće visokorangiranih učenjaka. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.
Samoubistvo je haram po Kur'anau, Sunnetu i idžamu učenjaka i smatra se najvećim grijehom poslije širka Allahu, svejedno bilo zbog očajanja, gubljenja nade, čuvanja časti i slično. Kaže Uzvišeni: “I ne ubijajte sami sebe, Allah je doista prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi, Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko” (En-Nisa’, 29-30), i kaže: “I sami sebe u propast ne bacajte” (El-Bekare, 195).
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je strogo zabranio samoubistvo, rekavši u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a bilježe ga Buharija i Muslim u svojim Sahihima: “Ko se baci sa brda pa ubije samog sebe, vječno će se u džehennemskoj vatri bacati sa brda. Ko popije otrov pa ubije samog sebe, vječno će u džehennemskoj vatri trovati samog sebe. A ko se ubije željezom, vječno će probadati željezom svoj stomak u džehennemskoj vatri”.

Kažu islamski pravnici da je samoubica veći griješnik od onog ko ubije drugu osobu, čak neki kažu da se samoubica ne gasuli niti mu se klanja dženaza, a po nekima mu se ne prima tevba zbog težine grijeha koji je počinio. Takođe, vanjsko značenje nekih hadisa ukazuje da će samoubica biti vječno u vatri.
S tim da je ispravno, a našto ukazuju drugi dokazi, da se samoubica gasuli, da mu se klanja dženaza, prima tevba i da neće biti vječno u vatri, ali ovo su rekli neki pravnici zbog težine grijeha samoubistva i vanjskog značenja nekih šerijatskih tekstova.
Prema tome, nije dozvoljeno ženi muslimaki da se ubije pa makar sigurno znala da kjafirski vojnici u čije ruke je pala hoće da je siluju. Da žena muslimanka izvrši samoubistvo kako ne bi bila silovana od kjafirskih vojnika ili nekog njima sličnim to nije nikakva čast niti je način čuvanja časti. To je čin samoubistva koji je po Islamu veliki grijeh a ne može činjenje velikog grijeha nikada biti čast. Takođe, samoubistvo žene radi zaštite časti nije šehadet nego grijeh.

Žena muslimanka koju kjafirski zlotvori hoće da siluju je obavezna da se odupre svom snagom i svim sredstvima kako se to ne bi desilo. Pa ako na tom putu bude ubijana ona je onda šehid. Prenosi Se'id ibn Zejd, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude ubijen braneći svoj imetak on je šehid, a ko bude ubijen braneći svoju porodicu (ženu) on je šehid, …”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ahmed, a vjerodosotnim ga ocjenjuje Tirmizi, Albani i mnogi drugi.

A ako napadnuta žena muslimanka bude prilikom opiranja savladana i silovana, ona u tome nema grijeha. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma: “Zaista je Allah oprostio mom Ummetu (ono što urade) grešku, zaborav i ono na što budu prisiljeni”. Bilježi ga Ibn Madže, Darekutni, Ibn Hibban i Bejheki, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani i Šuajb Arnaut.

Prema tome, samoubistvo žene muslimanke radi zaštite časti je zabranjeno i predstavlja veliki grijeh, dok sa druge strane ako bude silovana ona u tome nema grijeha. Muslimanke koje su se u toku zadnjeg rata bacale se u smrt da izbjegnu silovanje, tim djelom nisu sačuvale čast nego učinile veliki grijeh i djelo koje nije dozvoljeno niti pohvalno a kamoli da bude šehadet i vrijedno veličanja.
Takođe, djevojka koja je skočila sa munare kako bi sačuvala čast izvršila je zabranjeno samoubistvo a ne šehidsku smrt. Njoj je bio vadžib da se opire, da galami, vrišti i bori se sve dok je ne savladaju ili ubiju, pri čemu ne bi imala grijeha kod Allaha.
U hadisu o faraonovoj frizerki nije došlo da je se ona ubila tako što se bacila u vatru, nego su je faraonovi vojnici bacili u vatru. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com

Muzika je haram po Kur'anu i Sunnetu i ovo je zvanični stav sve četiri fikhska mezheba.

Na to ukazuju Plemeniti Kur'an i vjerodostojan Sunnet. Kaže Uzvišeni: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna“. (Lukman, 6) Prenosi Ibn Kajim od Vahidija i Ebu Ishaka da su rekli da najviše što je protumačeno pod “Lehvul hadis” da je on pjesma.

Takođe, u drugom ajetu kaže Uzvišeni: “I zavodi glasom svojim koga možeš…” ( El-Isra, 64). Prenosi Ibn Kesir u svom tefsiru da Mudžahid kaže da se u ajetu pod “glasom” misli na zabavu i pjesmu, a sam Ibn Kesir smatra da se misli na pjesmu, a Ševkani “glas” tumači kao pjesmu, zabavu i igranje sa frulom.

A dokaz iz Sunneta je hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati zinaluk, svilu, vino i muzičke instrumente…”. Hadis bilježi Buharija u svom Sahihu u obliku T'alika, a hadis su stručnjaci hadisa ocjenili vjerodostojnim.

Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com