Zabranjeno je okretanje licem ili leđima prema kibli prilikom male ili velike ftziološke potrebe

Ebu Ejjub el-Ensari, radijallahu anhu, prenio je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vršite fiziološku potrebu, nemojte se okretati prema kibli licem ni leđima, okrenite se prema istoku ili zapadu. ” Ebu Ejjub pripovijedao je: ” Kada smo otišli u Šam, zatekli smo nužnike sagrađene prema kibli, pa bismo se okretali ustranu i iskali oprost od Svevišnjeg Allaha.”59

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada čovjek vrši .fiziološku potrebu, neka se ne okreće prema kibli ni licem ni leđima. ‘60

Abdullah b. el-Haris b. Džuz ez-Zubejdi, radijallahu anhu, rekao je: “Ja sam prvi ko je čuo da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govori: ‘Neka niko od vas ne mokri okrenut prema kibli. “61

U tome je smislu i prethodno Selmanovo, radijallahu anhu, predanje koje smo više puta naveli.

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, gore navedeni hadisi tretiraju vršenje male ili velike ftziološke potrebe kada se okrenuto licem ili leđima prema kibli. Kada je riječ o ovom pitanju, islamski učenjaci imaju različita mišljenja.

– Prvo, okretanje licem ili leđima prema kibli zabranjeno je na otvorenom, a dopušteno u zatvorenom prostoru (nužnik i sl.) . Svoj stav potkrepljuju sljedećim dokazima: prvo, Ibn Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Ljudi govore: ‘Kada vršiš f1Ziološku potrebu, ne okreći se licem prema kibli ni prema Kudsu’, a ja sam se jednom prilikom uspeo na krov i vidio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako čuči na ciglama i obavlja ftziološku potrebu licem okrenut prema Kudsu”62; drugo, Mervan el-Asfer rekao je: “Vidio sam kada je Ibn Omer natjerao devu da klekne te čučnuo i izvršio f1Ziološku potrebu u pravcu kible. Upitao sam ga: ‘O Ebu Abdurrahmane, zar to nije zabranjeno?!’, a on je odgovorio: ‘Naravno, zabranjeno je, ali ako se ispred tebe nalazi nešto što te zaklanja, tada je dopušteno”‘63; treće, postoji određena razlika između obavljanja fiziološke potrebe na otvorenom i zatvorenom prostoru: postoji velika mogućnost da na otvorenom prostoru njegovo stidno mjesto vidi bilo čovjek, bilo melek ili džin, pa je to zabranjeno, a to nije slučaj sa zatvorenim prostorom.

– Drugo, isti tretman ima okretanje prema kibli na otvorenom i zatvorenom prostoru. Učenjaci koji su zauzeli ovaj stav povode se za navedenim Ebu Ejjubovim, radijallahu anhu, hadisom i njegovim postupkom. Tvrde da je zabrana izrečena zbog svetosti kible, a ta se svetost narušava kako na otvorenom, tako i u zatvorenom prostoru. Još kažu: “Da postojanje prepreke (ispred onoga ko vrši fiziološku potrebu) mijenja propis, onda bi to bilo dopušteno i na otvorenom prostoru, tim prije što se između čovjeka i kible nužno nalazi brdo, proplanak i sl.”

– Treće, hadise koji zabranjuju okretanje prema kibli derogiralo je Džabirovo, radijallahu anhu, predanje: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bio nam je zabranio da vršimo fiziološku potrebu okrenuti prema kibli leđima ili licem, ali sam ga vidio da, godinu dana pred smrt, obavlja fiziološku potrebu licem okrenut prema kibli.”64

– Četvrto, jedna skupina učenjaka pravi razliku između okretanja prema kibli licem i leđima. Oni kažu: “Okretanje licem prema kibli zabranjeno je na otvorenom i zatvorenom prostoru, a okretanje leđima dopušteno je i na otvorenom i u zatvorenom prostoru.” Svoj stav dokazuju prethodnim Selmanovim, radijallahu anhu, predanjem, u kojem je spomenuto samo okretanje licem prema kibli.

– Peto, okretanje prema kibli nije zabranjeno, već je pokuđeno, jer Ibn Omerov, i Džabirov, radijallahu anhum, hadis zabranu spuštaju na stupanj mekruha.

– Šesto, dopušteno je okretanje leđima prema kibli. Ovi autoriteti svoj stav potkrepljuju Ibn Omerovom, radijallahu anhu, izjavom u kojoj stoji da je vidio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da obavlja fiziološku potrebu leđima okrenut prema kibli, a licem prema Kudsu.

– Sedmo, to je generalno zabranjeno, čak i okretanje prema bivšoj kibli, Kudsu. Dokaz za ovo jeste izjava Makila el-Esdija: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se prilikom male ili velike fiziološke potrebe licem okrećemo prema dvjema kiblama.”65

– Osmo, zabrana se isključivo odnosi na Medinjane i one kojima se kibla nalazi na južnoj strani, odnosno na one kojima je kibla na istočnoj ili zapadnoj strani, zabrana se ne odnosi. Ovi učenjaci povode se za Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ‘� .. već se okrenite prema istoku ili zapadu. ”

Drugo, da bismo uskladili navedene hadise, ili jedne preferirali nad drugima, te objasnili koje je mišljenje obrazloženije i zasnovano na jačim argumentima, prvo moramo ukazati na neosnovana mišljenja, ona koja su zasnovana na tvrdnjama, a ne na dokazu.

Riječi: “Zabrana se odnosi isključivo na Medinjane” izuzetno je slabo mišljenje, tim prije što se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarajući hadis, obratio cijelom ummetu. Doduše, Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘� . . već se okrenite prema istoku ili zapadu” odnose se na Medinjane stoga što se kibla u odnosu na njih nalazi na jugu, i čovjek u odnosu kog je kibla na istoku ili zapadu ne treba se okretati prema istoku, odnosno prema zapadu (dok vrši fiziološku potrebu) jer bi se tada okrenuo izravno prema kibli.

“Okretanje prema kibli, čak i prema bivšoj kibli, Kudsu, generalno je zabranjeno” mišljenje je koje je zasnovano na predanju Ma'kila el-Esdija, a ono je slabo.

“Dopušteno je okretanje leđima prema kibli u zatvorenom prostoru” (za šta je dokaz Ibn Omerovo i Selmanovo, radijallahu anhum, predanje) pogrešno je mišljenje jer postoje hadisi koji zabranjuju okretanje licem prema kibli, i ti se hadisi moraju uzeti u obzir kako bi se uskladili svi dokazi.

“To je pokuđeno, nije zabranjeno na osnovu Ibn Omerovog i Džabirovog predanja (u kojima stoji da se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavljajući fiziološku potrebu, okretao prema kibli)” mišljenje je koje se ne može pretpostaviti jasnim hadisima koji zabranjuju okretanje prema kibli.

Riječi: “Zabrana je derogirana” također je neosnovano mišljenje, jer ovdje je moguće uskladiti naoko oprečne dokaze, odnosno preferirati jedne nad drugima. A o tome da se ovi učenjaci pozivaju na derogaciju Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, djelom – da i ne govorimo, jer djelo ne može derogirati riječi, što je općepoznato u usuli-fikhu.

Treće, dakle, u obzir možemo uzeti samo mišljenje učenjaka koji generalno zabranjuju okretanje prema kibli i licem i leđima, na otvorenom i u zatvorenom prostoru (drugo mišljenje), i mišljenje onih učenjaka koji kažu da je to zabranjeno na otvorenom, ali ne i u zatvorenom prostoru (prvo mišljenje) . Dokazi i jednih i drugih jaki su i jasni, otuda moramo preferirati jedne nad drugima uzimajući u obzir pravilo da se dokazi moraju uskladiti i da se nijedan validan dokaz ne smije zapostaviti.

Možemo kazati: okosnica na kojoj svoje mišljenje zasnivaju oni koji generalno zabranjuju okretanje prema kibli jeste Ebu Ejjubova, radijallahu anhu, izjava: “Kada smo otišli u Šam, zatekli smo nužnike sagrađene prema kibli, pa smo se okretali ustranu i tražili oprost od Svevišnjeg Allaha”, ali joj se suprotstavlja Ibn Omerov, radijallahu anhu, postupak, kada je natjerao devu da klekne, te čučnuo i izvršio fiZiološku potrebu u pravcu kible.

Učenjaci koji podvlače razliku između otvorenog i zatvorenog prostora svoj stav obrazlažu postojanjem velike mogućnosti da na otvorenom prostoru čovjekovo stidno mjesto vide čovjek, melek ili džin, pa je to zabranjeno, a to nije slučaj sa zatvorenim prostorom. Ovo obrazloženje suprotstavlja se hadisu, također i obrazloženju njihovih neistomišljenika koji zabranu obrazlažu svetošću kible, i ona se narušava kako na otvorenom, tako i na zatvorenom prostoru; da postojanje pregrade mijenja propis, bilo bi dopušteno i na otvorenom prostoru vršiti fiziološku potrebu u pravcu kible, tim prije što se između čovjeka i kible nužno nalazi brdo, kuća, proplanak i sl.

Preostalo je još samo da uskladimo Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi i djela. N aime, hadisima u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje okretanje prema kibli licem i leđima nasuprot stoje predanja u kojima Ibn Omer i Džabir, radijallahu anhum, prenose da se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, okretao i licem i leđima prema kibli. Hadisi u kojima se to zabranjuje općenitog su karaktera, i odnose se na otvoreni i zatvoreni prostor, a predanja od spomenuta dva ashaba posebna su, i odnose se na zatvoreni prostor. A posebni dokaz moramo pretpostaviti općenitom, i zato kažemo: najispravnije i najobrazloženije mišljenje o ovom pitanju jeste da je okretanje licem ili leđima prema kibli zabranjeno na otvorenom, a dopušteno u zatvorenom prostoru. Dokaz više za mišljenje koje smo odabrali jeste i Ibn Omerovo, radijallahu anhu, razumijevanje. Naime, kada ga je Mervan upitao: “O Ebu Abdurrahmane, zar to nije zabranjeno?!”, odgovorio je: “Naravno, zabranjeno je, ali ako se ispred tebe nalazi nešto što te zaklanja, tada je dopušteno.” Ove njegove riječi imaju status jasnog dokaza, ili skoro jasnog dokaza da se Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi odnose samo na okretanje prema kibli na otvorenom prostoru. (Ovo se naziva povezivanje propisa i njegovog uzroka, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.)

Četvrto, neki su učenjaci kazali da je pokuđeno prilikom obavljanja male ili velike fiZiološke potrebe okretanje prema suncu ili mjesecu. To obrazlažu time da se Svevišnji Allah zakleo tim stvorenjima, i da oni, u tome smislu imaju, tretman kible. Također se pozivaju na izjavu Hasana el-Basrija, koji je rekao: “Sedam ashaba: Ebu Hurejra, Džabir, Abdullah b. Amr, Imran b. Husajn, Makil b. J esar, Abdullah b. Omer i Enes b. Malik, radijallahu anhum, rekli su mi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, između ostalog, zabranio da čovjek obavlja malu fiziološku potrebu okrenut prema suncu ili mjesecu.” Međutim, “predanje je neosnovano i ništavno”, tvrde muhadisi Ibnus-Salah, En-Nevevi i Ibn Hadžer, a propis zasnovan na ništavnom argumentu također je ništavan.

Peto, neki učenjaci kažu: “Povod zabrane okretanja prema kibli jeste otkrivanje stidnog mjesta”, i otuda su, upotrijebljavajući analogiju, kazali da se zabrana okretanja prema kibli odnosi na svaku priliku u kojoj se otkriva avret. Međutim, zabrana okretanja prema kibli jasno se i isključivo odnosi na obavljanje fiziološke potrebe. Stoga je povod zabrane poštivanje kible zabranjivanjem okretanja prema njoj za vrijeme obavljanja fiziološke potrebe, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf