Sreća je osnovna želja koju žele svi ljudi. Svaki čovjek traži i želi da dosegne sreću, te se trudi da je ostvari. Međutim većina ljudi je pogriješila u načinu stjecanje sreće, pa je traže van svojih duša, u bogatstvu, ženama, putovanjima, popularnosti, društvenom položaju.

Stvarna sreća se krije u duši čovjeka i ne odvaja se od njega. Sreća je u imanu, jekinu, da čovjek bude zadovoljan onim što ima i zadovoljstvu Allahovom odredbom i osjećanju ljubavi prema ljudima. Na ovu činjenicu je ukazao Poslanik, s.a.v.s., u nekoliko hadisa kazavši : „Čudno li je stanje vjernika, svaka situacija u kojoj se zadesi je dobra za njega. Ako ga zadesi dobro pa se zahvali, dobro mu je, a ako ga zadesi zlo, on se strpi pa mu je opet dobro.“151

Pojasnio je da je zadovoljstvo Allahovom odredbom glavni uzrok sreće i uspjeha na dunjaluku i na ahiretu, rekavši: „Uspio je onaj koji se pokorio svom Gospodaru, ima opskrbe onoliko koliko mu je nužno potrebno i koga je Allah učinio da bude zadovoljan sa onime što mu je dao.“152

I rekao je: „Ko osvane siguran u svome mjestu, zdravog tijela i ima dovoljno hrane za taj dan, kao da mu je dat cijeli dunjaluk i sve njegove riznice.“153

Poslanik nije također zaboravio da vanjski faktori utiču na čovjekova osjećanja, te je zbog toga spomenuo neke vanjske uzroke koji utiču na sreću, a to je zbog toga što oni imaju veliki uticaj na čovjeka. Kazao je: „Četiri stvari usrećuju čovjeka: dobra žena, prostran stan, dobar komšija i udobna jahalica, a četiri stvari ga unesrećuju: loša žena, loš komšija, loša jahalica i tijesan stan.“154

Jedan od uzroka sreće je i optimizam, te je zbog toga Poslanik, s.a.v.s., volio optimizam, a mrzio vjerovanje u baksuzluk (lošu sreću). 155

On je govorio: „Nije od nas onaj koji, na osnovu sujevjerja, tumači da li je nešto dobar ili loš znak, niti onaj koji traži da se to za njega radi, niti onaj koji gata, niti onaj kome se gata.“156

————
151 Ibn Abdul-Bedr kaže: „El-gadr – biti varalica znači da nekome garantuješ sigurnost, a zatim ga ubiješ, i to je haram po konsenzusu islamskih učenjaka.“
152 Muslim, br. 5318.
153 Muslim, br. 1746.
154 Tirmizi, br. 2268., i Ibn Madže, br. 4131.
155 Bejheki, br. 9556.
156 Ibn Madže, br. 3526.

———–

Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf

Prijateljstvo nije samo riječ koja se izgovara, a da pri tome nema određeni udio ljubavi, ulaganja truda i darivanja.
Zato se kaže: „Prijatelj se prepoznaje u teškim situacijama.“

Poslanik, s.a.v.s., je pojasnio glavni stub na kojem počiva prijateljstvo, rekavši: „Najbolji prijatelji kod Allaha su oni koji su najbolji prema svojim prijateljima, a najbolje komšije kod Allaha su oni koji su najbolji prema svojim komšijama.“122

„Od dvojice ljudi koji se vole u ime Allaha, onaj koji više voli svoga prijatelja je draži Allahu.“123

„Niko od vas neće biti vjernik sve dok ne bude svome bratu želio ono što želi sebi.“124

Poslanik, s.a.v.s., nas je obavijestio da će neki ljudi ući u Džennet i imati visoke stepene, a razlog tome je ljubav prema dobrim ljudima. Jedne prilike je došao neki čovjek Poslaniku i upitao ga: „Kada će Sudnji dan?“ Poslanik ga je upitao: „A šta si pripremio za Sudnji dan?“ Čovjek reče: „Ništa posebno, osim što volim Allaha i Poslanika.“, pa mu Poslanik reče: „Ti ćeš biti sa onima koje voliš.“ Enes je tada kazao: „Nismo se ničemu više obradovali kao ovom hadisu.“125

Poslanik je podsticao da se izaberu dobri prijatelji, kazavši: „Nemoj se družiti osim sa vjernikom, i nemoj da jede tvoju hranu osim bogobojazna osoba.“126

„Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa neka gleda s kim će se družiti.“127

———
122 Ahmed, br. 19915.
123 Tirmizi, br. 1867., i Ahmed, 6278.
124 Ibn Hibban, br. 566.
125 Buhari, br. 12., i Muslim, br. 64.
126 Buhari, br. 3412.i Muslim, br. 4775.
127 Tirmizi, br. 2318., i Ebu Davud, br. 4192. El-Hattabi kaže: „Ovo se odnosi na svečane gozbe, a ne hranjenje ljudi koji su u potrebi za hranom, jer je Uzvišeni rekao: „i hranu udjeljuju – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i zarobljeniku.“ (El-Insan, 8.), a poznato je da su njihovi zarobljenici bili nevjernici, a ne vjernici. Ovdje je upozoreno na druženje sa onima koji nisu bogobojazni i pokuđeno je miješanje i pravljenje gozbe sa njima, jer one ubacuju povezanost i ljubav u srca.“ Vidjeti: el-Hattabi, Me’alimus-sunen, 4/115.

———–

Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf

Uzvišeni Allah je opisao ummet Muhammeda, s.a.v.s., kao ummet sredine. Uzvišeni kaže: „I tako smo vas učinili zajednicom sredine.“ (El-Bekara, 143.)

Zato je Poslanik, s.a.v.s., težio ka uspostavi vrlina kao što su uravnoteženost i umjerenost u životu muslimana. Uravnoteženost, umjerenost i srednji put su bili veoma istaknuti u životu Poslanika, s.a.v.s., njegovim obredima i postupcima, zato je on i zabranio pretjerivanje i ekstremizam, rekavši: „Čuvajte se pretjerivanja, jer je ono uništilo one prije vas.“47

Poslanik, s.a.v.s., je podučavao svoje ashabe kako da budu umjereni u svemu. Tako se prenosi od Enesa da je kazao: „Došla su trojica ljudi kući žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da se raspitaju o njegovom ibadetu. Kada su obaviješteni o tome kazali su: ‘Gdje smo mi u odnosu na Poslanika, a njemu su oprošteni i prijašnji i budući grijesi?’ Jedan od njih reče: ‘Ja ću cijelu noć klanjati!’ Drugi reče: ‘Ja ću stalno postiti i neću mrsiti.’, a treći reče: ‘Ja ću se povući od žena i neću se nikada oženiti!’. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je obaviješten o onome što su rekli, pa reče: ‘Ja sam od svih vas najskrušeniji i najbogobojazniji, ali ja postim i mrsim, klanjam i odmaram, i živim bračnim životom, pa ko izbjegava moj sunnet, taj nije od mene!’“48

Jedne prilike je Poslanik, s.a.v.s., došao kod svoje žene Zejneb bint Džahš i našao uže koje je bilo rastegnuto među dva stuba. Upitao je ashabe: „Kakvo je ovo uže?“ Odgovorili su: „To je Zejnebino uže, kada se umori u namazu koristi ga kao naslonjač.“ Alejhisselam je na to kazao: „Ne, sklonite ga! Neka neko od vas klanja dok je u snazi, a kada se umori neka sjedne.“49

Poslanik, s.a.v.s., je objasnio stvarnost vjere rekavši: „Vjera je lagana, i niko se neće s njome boriti, a da ga ona neće pobijediti. Zato budite umjereni, a ako ne možete – trudite se da budete blizu toga, i radujte se nagradi.“50

Poslanik, s.a.v.s., bi, kad god je bio u prilici da bira između dvije stvari, uvijek izabrao lakšu, ukoliko ne bi bila grijeh, a ako bi bio grijeh, on bi ga se najviše čuvao. Prenosi se od Hanzale el–Esedija da je kazao: „Sreo sam Ebu Bekra koji me upitao: ‘Kako si?’ Rekao sam: ‘Hanzala je licemjer!’ On reče: Subhanallah, šta to govoriš?!’ ‘Kada smo kod Poslanika, s.a.v.s., on nas podsjeti na Džehennem i Džennet, i mi kao da ih vidimo, a kad se vratimo svojim porodicama i svakodnevnom životu, mi to zaboravimo.’ Ebu Bekr reče: ‘Tako mi Allaha, to isto se događa i nama.’ Uputili smo se zatim kod Poslanika, s.a.v.s., gdje sam isto ponovio: ‘Hanzala je licemjer.’ Na to je on upitao: ‘Čemu to, a ja sam odgovorio: Kada smo kod tebe, ti nas podsjetiš na Džennet i Džehennem, i mi kao da ih vidimo, a kad se vratimo svojim porodicama i svakodnevnom životu, mi to zaboravimo. Poslanik mu tada reče: ‘Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, kada biste bili onakvi kakvi ste kada ste sa mnom, zaista bi vas meleki pozdravljali u vašim posteljama i na putu. Ali o, Hanzala, čas ovako, čas onako, ponovivši to tri puta.’“51

Poslanik, s.a.v.s., nas je obavijestio da pretjerivanje u vjeri vodi propasti, rekavši tri puta: „Propali su oni koji pretjeruju u vjeri.“52

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., vidio starca kako jedva ide između svoja dva sina, pa je upitao: „Šta je sa ovim?“ Ashabi rekoše: „Zavjetovao se da će pješačiti.“ Poslanik, s.a.v.s., odgovori: „Allahu ne treba da se on samokažnjava.“53

Svi ovi dokazi potvrđuju nastojanje Poslanika, s.a.v.s., da uspostavi uravnoteženost kod vjernika, kako ne bi skrenuo sa puta i kako ne bi otišao u pretjerivanje ili popuštanje.

Imajući u vidu duševnu stranu čovjeka i njegovu prirodnu sklonost ka strastima, Allah je dozvolio uživanje u lijepim stvarima, rekavši: „Reci: Ko je zabranio Allahove ukrase koje je On podario Svojim robovima i ukusna jela.’“ (El-Araf, 32.)

I rekao je Uzvišeni: „Nemoj zaboraviti svoj udio na ovome svijetu.“ (El-Kasas, 77.)

Jedna od dova Poslanika, s.a.v.s., bila je: „Allahu moj, popravi moju vjeru koja je moja zaštita i popravi moj dunjaluk na kojem živim.“54 Ova dova otkriva zadivljujuću ravnotežu između dunjaluka i vjere.

Također, umjerenost u govoru i djelima bila jedna je od prepoznatljivih osobina Poslanika, s.a.v.s., pa se od Aiše, radijallahu anha, prenosi da je kazala:

„Poslanik, s.a.v.s., nije žurio u govoru ovako kako vi žurite.“55 Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Doista munbett (osoba koja žuri pr.ur.)56 neće preći željeni put, i izgubiće svoju jahalicu.“57

U jednom hadisu stoji: „Tvoj Gospodar ima pravo kod tebe, tvoje tijelo ima svoje pravo kod tebe, i tvoja porodica ima pravo kod tebe, pa svakome daj njegovo pravo.“58

Također se umjerenost islama ogleda u tome što je Poslanik propisao mnoge olakšice u raznim situacijama o kojima on kaže: „Allah voli da se koriste olakšice isto kao što prezire da se rade loša djela.“59

U jednom hadisu koji govori o osobinama Poslanika, s.a.v.s., stoji: „Kada je Poslanik bio u prilici da bira između dvije stvari uvijek bi izabrao lakšu ukoliko ne bi bila grijeh.“60

————
47 Tirmizi, br. 2239., i Ibn Madže, br. 3966.
48 Ahmed, br. 3078., i Nesai, br. 3007.
49 Buhari, br. 4675., i Muslim, br. 3487.
50 Buhari, br. 1082., i Muslim, br. 1306.
51 Buhari, br. 38., i Nesai, br. 4948.
52 Muslim, br. 4937., i Tirmizi, br. 2438.
53 Muslim, br. 4823., i Ebu Davud, br. 3992.
54 Buhari, br. 6207., i Muslim, br. 3100.
55 Muslim, br. 4897., i Nesai, br. 1329.
56 Buhari, br. 3303., i Muslim, br. 4548.
57 Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin kaže: „To je onaj koji neprekidno hodi dan i noć, i takav neće preći svoj put niti će mu ostati jahalica, već će izmoriti svoju jahalicu, i samim tim će morati prekinuti svoj put, umoriti se i iscrpjeti.“ Vidjeti: Šerhu rijadis-salihin, 2/218.
58 Bejheki, br. 4931.
59 Buhari, br. 5674., i Tirmizi, br. 2337.
60 Ahmed, br. 5600.

———–

Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf