Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Koliko je bitno biti pouzdan i ispunjavati emanete?
Jedna od vrlina koja je pohvalna jeste i pouzdanost. Allah Uzvišeni kaže: „Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek. On je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen.“ (El-Ahzab, 72.) Pouzdanost je dio imana i zato je Alviše
Jedna od vrlina koja je pohvalna jeste i pouzdanost. Allah Uzvišeni kaže: „Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek. On je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen.“ (El-Ahzab, 72.)
Pouzdanost je dio imana i zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: „Nema imana onaj ko ne ispunjava emanet.“20
Poslanik, s.a.v.s., je smatrao da je kršenje emaneta jedna od osobina licemjera. On je kazao: „Tri su svojstva licemjera: kada govori laže, kada obeća ne ispuni i kada mu se nešto povjeri (ostavi u emanet), on to pronevjeri.“21
U drugom hadisu je kazao: „Kada nestane emaneta, očekuj Sudnji dan.“22
Poslanik, s.a.v.s., je u svome narodu bio poznat kao Povjerljivi (El-Emin), a Hatidža, radijallahu anha, koja je bila bogata i ugledna, udala se za njega zbog njegove pouzdanosti i lijepog ponašanja, te mu je zbog toga povjerila trgovačku robu, poslavši ga u Šam, a to je bilo prije početka Objave.
Zbog njegove pouzdanosti, čak su i Kurejšije, iako nisu vjerovali da je on poslanik, ostavljali svoj imetak kod njega na čuvanje. Kada mu je Allah naredio da učini hidžru u Medinu, nakon što ga je njegov narod zlostavljao, on je ostavio Aliju, radijallahu anhu, svoga amidžića u Mekki, kako bi vratio ono što su mu ljudi povjerili na čuvanje. To je učinio iako su ga oni napadali, poricali i uzimali imetke njegovih ashaba, ali on nije htio uzeti njihove imetke kao zamjenu za to, nego je ono što je pripadalo njima vratio.
On je bio najpouzdaniji čovjek.
————
20 Buhari, br. 2694., i Muslim, br. 4231.
21 Ahmed, br. 11935.
22 Buhari, br. 32., i Muslim, br. 89.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Na kojem stepenu je vrlina milost?
Jedna od najljepših vrlina koje čovjek posjeduje jeste milost. Milost uzrokuje velike tragove, kao što su praštanje, velikodušnost, međusobno pomaganje, pružanje ruke pomoći, pomaganje onome kome je nanesena nepravda i tome slično. Zato je jedna od najspecifičnijih osobina Poslanika, s.a.v.s., bilaviše
Jedna od najljepših vrlina koje čovjek posjeduje jeste milost. Milost uzrokuje velike tragove, kao što su praštanje, velikodušnost, međusobno pomaganje, pružanje ruke pomoći, pomaganje onome kome je nanesena nepravda i tome slično. Zato je jedna od najspecifičnijih osobina Poslanika, s.a.v.s., bila milost, jer ga je Allah poslao kao milost čovječanstvu. Uzvišeni Allah kaže: „Mi smo te poslali kao milost svjetovima.“ (El-Enbija, 107.)
„Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub, razbježali bi se od tebe. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se sa njima.“ (Ali Imran, 159.)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ja nisam poslan kako bih proklinjao, već sam poslat kao milost.“13
U drugom hadisu je kazao: „Milost ne biva oduzeta osim pravom nesretniku.“14
„Milostivi će se smilovati onima koji su milostivi. Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji pa će vam se smilovati Onaj Koji je na nebesima.“15
„Ko nije milostiv, neće ni njemu milost biti ukazana.“16
Poslanikova samilost je obuhvatala sve, pa čak i životinjski svijet. Jedne prilike je neki čovjek kazao Poslaniku, s.a.v.s.: „O Allahov Poslaniče, ja kada ovcu koljem milostiv sam prema njoj.“, pa mu je Alejhisselam odgovorio: „I prema ovci ako si milostiv, Allah će ti se smilovati.“17
————
13 Muslim, br. 3406.
14 Ibn Madže, br. 2417.
15 Muslim, br. 4704.
16 Ebu Davud, br. 4291., i Tirmizi, br. 1846.
17 Ebu Davud, br. 4290., i Tirmizi, br. 1847.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Koja prava pripadaju starijim osobama?
Starije osobe su zašle u godine u kojima osjećaju usamljenost i posljedice starosti, poput slabosti, bolesti i tome slično. Oni su, također, ljudi koji imaju iskustvo i mudrost, i zato je potrebno da ih društvo ne zanemaruje, već ih treba poštivati i cijeniti, te se okoristiti njihovim iskustvom i mviše
Starije osobe su zašle u godine u kojima osjećaju usamljenost i posljedice starosti, poput slabosti, bolesti i tome slično. Oni su, također, ljudi koji imaju iskustvo i mudrost, i zato je potrebno da ih društvo ne zanemaruje, već ih treba poštivati i cijeniti, te se okoristiti njihovim iskustvom i mogućnostima.
Poslanik, s.a.v.s., se ponosio starijim ljudima i govorio o njihovim vrijednostima, te da oni imaju veliko pravo kod cijelog društva. On, s.a.v.s., je kazao: „Ko bude imao u islamu jednu sijedu dlaku, ona će mu biti svjetiljka na Sudnjem danu.“85
Poslanik, s.a.v.s., je podsticao na poštivanje starijih, pa je tako rekao: „Jedan od načina veličanja Allaha jeste poštivanje starijeg muslimana.“86
Poslanik, s.a.v.s., je davao prednost starijima prilikom pijenja. Pogledaj samo ovaj hadis u kojem na vidjelo izlazi Poslanikovo, s.a.v.s., poštivanje starijih i djece, u istom omjeru. Od Sehla b Sa’da Es-Saidija se prenosi da je Poslaniku, s.a.v.s., donijeta posuda sa pićem, pa je pio iz nje. Sa njegove lijeve strane su sjedili stariji, a sa desne dječak, te je kazao dječaku: „Hoćes li dozvoliti da prvo dadnem ovim starijim?“ Dječak reče. „Ne, tako mi Allaha, moj udio od tebe neću dati nikome.“ Poslanik, s.a.v.s., mu dade posudu u ruku.87
Gle čuda! Allahov Poslanik, s.a.v.s., pečat svih poslanika i vjerovjesnika, traži od dječaka dozvolu da počne sa starijim koji su bili na njegovoj lijevoj strani, iz poštovanja prema njima i njihovim godinama. Dječak to odbija jer želi da pije nakon Poslanika, s.a.v.s., kako bi njegove usne dotakle mjesto sa kojeg je pio Poslanik, s.a.v.s., odbijajući da ikome dadne prednost u tome. Poslanik je tražio dozvolu jer je sunnet, kada je u pitanju pijenje i tome slično, da se počne sa onima koji su sa desne strane.
————-
85 Muslim, br. 16629.
86 Muslim, br. 4734., i Ebu Davud, br. 2648.
87 Tirmizi, br. 1558., i Nesai, br. 3091.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Da li je zabranjeno kupiti stvar koju je čovjek poklonio?
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Omer, radijallahu anhu, poklonio j ednog konja za borbu na Allahovom putu i nakon određenog vremena vidio nekog čovjeka da ga prodaje na pijaci. Pošto je odmah poželio da ga kupi, o tome je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Resviše
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Omer, radijallahu anhu, poklonio j ednog konja za borbu na Allahovom putu i nakon određenog vremena vidio nekog čovjeka da ga prodaje na pijaci. Pošto je odmah poželio da ga kupi, o tome je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: ‘Nemoj kupiti ono što si udijelio kao milostinju. ‘
Zejd b. Eslem prenosi od svoga oca Eslema da je pripovijedao kako je Omer, radijallahu anhu, poklonio jednog konja za borbu na Allahovom putu i kasnije vidio da je njegov novi vlasnik podbacio u njegovom održavanju jer je bio siromašan. Omer, radijallahu anhu, htio je kupiti toga konja, ali je prvo upitao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “Nemoj ga kupiti, makar ga dobio za jedan srebrenjak, uistinu je čovjek koji vrati ono što je dao kao milostiinju sličan psu koji povrati pa pojede ono šo je povratio. ”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je da čovjek vrati ono što je poklonio, makar i u7uz. novčanu nadoknadu, jer se i to tretira vraćanjem sadake, a to je zabranjeno. Na tu nas konstataciju upućuju jasna zabrana i činjenica da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takvog čovjeka uporedio s psom koji povrati pa pojede ono što je povratio (a zabranjeno je pojesti ono što se povrati). Ibn Hadžer rekao je: “U hadisu je dokaz da je zabranjeno kupiti poklonjenu stvar, jer je zabranjeno pojesti ono što čovjek povrati. ElKurtubi kaže: ‘Da je to zabranjeno, jasno se vidi iz konteksta hadisa. “‘
Drugo, ako se milostinja preinači ili se onome koji ju je poklonio vrati kao miraz, naslijeđeni imetak, to ima sasvim drugi status – dopušteno j e. Dokaz za ovo jeste Ummu Atijjino, radijallahu anha, predanje: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana ušao kod Aiše, radijallahu anha, i upitao: ‘Imate li kakve hrane?’ Ona odgovori: ‘Nema, ali ima nešto ovčijeg mesa koje nam je poslala Nesiba; njoj je to dato na ime milostinje.’ Na to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ona je dospjela na pravo mjesto”‘, tj. nakon što je Nesiba postala vlasnik ovce, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dala je meso na ime poklona, a Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je dopušteno uzimanje poklona, za razliku od milostinje. Burejda, radijallahu anhu, govorio je: “Dok sam jednom prilikom sjedjeo kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došla je neka žena i rekla: ‘Svojoj sam majci poklonila sluškinju, ali je majka umrla!’ Na to joj Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Za to djelo imat ćeš nagradu, a sluškinja ti pripada po nasljednom pravu. “‘
Et-Tirmizi kaže: “Po većini učenjaka, čovjeku je dopušteno uzeti kao nasljedstvo stvar koju je nekome poklonio.”
Treće, između navedenih hadisa i sljedećeg Ebu Seidovog, radijallahu anhu, hadisa u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bogatom čovjeku njje dopušteno uzeti zekat osim u sljedećih pet situacija: ukoliko je rijječ o borcu na Allahovom putu, čovjeku koji se prezaduižo da pomiri zavađene, onome ko otkupi zekat od siromaha, čovjeku kome njegov siromašni komšjja pokloni dobiveni zekat i onome ko radi na njegovom ubiranju ” – nema suprotnosti. Navedeni hadisi odnose se na dobrovoljnu milostinju, a Ebu Seidov, radijallahu anhu, hadis odnosi se na obavezni zekat, a Svevišnji Allah, opet, najbolje zna.
Četvrto, kada je riječ o davanju zekata, u mnogim se zemljama proširila velika novotarija i podmukla, opasna spletka. Naime, radi se o tome da bogataš stavi zekat na svoj imetak u vreću brašna i sl., ode kod siromaha i kaže mu: “Ovo je zekat na moj imetak”, zatim se s njime nagađa oko cijene, te na kraju od njega kupi vreću koju je donio, a siromah zapravo i ne zna šta je u vreći i o čemu je ustvari riječ. Takav je imetak, van svake sumnje, nezakonito stečena imovina.
Peto, navedeni hadisi zabranjuju da čovjek kupi svoju milostinju, ali ne smeta da kupi stvar koju je neko drugi dao u ime milostinje. Govoreći o tome, imam El-Buhari zapisao je: “Ovo je zato jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek kupi milostinju koju je izdvojio, ali nije zabranio da kupi milostinju koj u je izdvojio neko drugi.”
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno prigovaranje i vrijeđanje onih kojima čovjek udijeli milostinju?
Svevišnji Allah rekao je: "One koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihovog - ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanjeviše
Svevišnji Allah rekao je: “One koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihovog – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje. – A Allah nije ni o kome ovisan i blag je. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama … ” (El-Bekara, 262-264)
Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta ponovio sljedeće riječi: ‘Tri kategorije ljudi Allah neće osloviti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati niti će ih očistiti, oni će imati bolnu patnju” Ebu Zerr reče: “Propali su i nastradali! Ko su oni, Božiji Poslaniče?” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Ćovjek koji nosi odjeću ispod članaka, Čovjek koji prigovara i čovjek koji se lažno zaklinje kada nešto prodaje.
Ebu Umama, radijallahu anhu, govorio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Od tri kategonje lJudi Allah neće primiti ni iskup ni pokajanje: od neposlušnog djeteta, čovjeka koji prigovara i od čovjeka koji poriče kader, predodređenje. “‘
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘U Džennet neće ući vanbračno dijete, onaj ko prigovara, čovjek neposlušan roditeljima i hronični alkoholičar.
Ovaj isti ashab prenio je i sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ‘Tri kategorije ljudi neće ući u Džennet: onaj ko je neposlušan roditeljima, hronični alkoholičar i čovjek koji prigovara zbog milostinje.
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, prigovaranje i vrijeđanje osobine su škrtoga, jer se on divi onome što udijeli, i u njegovim je očima milostinja velika, makar bilo i neznatno ono što udijeli, redovno je prati prigovorom i uvredom jer smatra da je on taj koji daje, koji čini dobročinstvo.
Drugo, zabranjeno je milostinju popratiti prigovorom i uvredom, to potire zahvalnost i nagradu. Neki su pjesnici, u tom smislu, spjevali sljedeće stihove: “Prigovoram se kvari učinjeno dobro,/ plemenit čovjek dijeli milostinju i ne kvari je prigovorom.”
Treće, lijepa je riječ vrednija i bolja od milostinje koju prati prigovor i uvreda. Svevišnji Allah rekao je: “Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje … ” (El-Bekara, 263)
Ćetvrto, trošenje na Allahovom, dželle šanuhu, putu dobro je djelo koje čovjeka približava Svevišnjem Allahu i štiti ga od zla, i, otuda, čovjek treba iskreno radi Allahovog lica udjeljivati: “One koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama čeka nagrada u Gospodara njihovog – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (ElBekara, 262)
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno izdvajanje milostinje radi pokazivanja i prestiža?
Svevišnji Allah rekao je: "Onome koji želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kojem će se osramoćen i odbačen peći." (El-Isra, 18) Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi poduži hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoviše
Svevišnji Allah rekao je: “Onome koji želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kojem će se osramoćen i odbačen peći.” (El-Isra, 18)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi poduži hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o ljudima s kojima će biti potpaljena vatra na Sudnjem danu, između ostalog, kaže: “Zatim će Allah presuditi ćovjeku kojem je dao obilan i svakovrstan imetak. I njega će dovesti, pa će ga Allah podsjetiti na Svoje blagodati, a on će ih priznati. Allah će ga upitati: ‘Šta si učinio da se odužiš na Moje blagodati?’ Odgovorit će: ‘Nisam ostavio način za koji sam znao da si Ti njime zadovolJan a da u Tvoje ime nisam udijelio. ”Lažeš!, reći će Allah, ‘udjeljivao si da bi ljudi rekli da si mnogo darežljiv, eto, rekli su. ‘ Zatim će biti naređeno da ga vuku na licu i bace u Vatru. “‘
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, islam nije vjera pukih obreda i rituala. Sami po sebi, obredi i rituali nimalo ne korisite ako nisu urađeni iskreno Allaha radi.
Drugo, pokazivanje pred svijetom potire dobra djela, a pokazivanje će do pravog izražaja doći onoga Dana kada čovjek neće imati nikakve snage ni moći, niti će moći išta poduzeti da se oslobodi nevolje: “O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici s oskudnom zemljom, kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su radili. – A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na Pravi put” (El-Bekara, 264) . U tom je smislu i sljedeći ajet: “Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihovog i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili, i bit će uzaludno sve što su učinili.” (Hud, 1 5- 1 6)
Treće, pokazivanje lišava čovjeka nagrade za učinjeno djelo.
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li Kur'an dovoljan kao izvor vjere?
Zabranjeno je ograničavanje islama na Kur'an, a zapostavljanje Hadisa El-Mikdam b. Ma'di Kerib el-Kindi, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Dat mi je Kur'an i Hadis, sličan Kur'anu; uskoro će doći vrijeme kada će siti ljudi sjediti na divanima iviše
Zabranjeno je ograničavanje islama na Kur'an, a zapostavljanje Hadisa
El-Mikdam b. Ma'di Kerib el-Kindi, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Dat mi je Kur'an i Hadis, sličan Kur'anu; uskoro će doći vrijeme kada će siti ljudi sjediti na divanima i govoriti: ‘Dužntost vam je sljediti Kur'an; šta on dopusti, i vi dopustite, a šta on zabrani, i vi zabranite. ‘ Zaista vam je zabranjeno meso pitomih magaraca, meso svih ptica grablJivica i uzimanje stvari koju izgubi muahid , osim ako mu ona više nije potrebna. Dužntost je ugostiti putnika, a onaj ko ne bude ugošćen svoje pravo može sam uzeti.”
* (Muahid je nemusliman u islamskoj državi koji muslimanima plaća glavarinu i uživa njihovu zaštitu.)
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, hadis je jedan od znakova istinitosti Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva. Naime, ovo što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio uistinu se desilo, i svi smo toga svjedoci. El-Bejheki veli: “Ovim hadisom Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, htio je ukazati da novotari neće prihvatati njegove hadise, što se zbilja i desilo.” U tome je djelu naslovio poglavlje: Istiniti hadisi o sitim novotarima koji će sjediti na svojim divanima i podlo odbijati Hadis ogranićavajući se na Kur'an i njegove propise vezane za halal i haram, čime će nanijeti štetu islamu.
Imam El-Mubarekfuri rekao je: “Ovaj je hadis jedan od znakova i obilježja istinitosti Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva. Zaista se desilo ono što je nagovijestio. U indijskoj pokrajini Pendžab pojavio se čovjek koji se nazvao sljedbenikom Kur'ana (a razlike li između njega i istinskih sljedbenika Kur'ana!); prvotno je bio pobožan, ali ga je šejtan odveo u zabludu, udaljio od Pravog puta, pa je postao ateista. Govorio je stvari koje muslimani ne govore. Svojski je to radio odbacivajući sve Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise. Između ostalih, navest ćemo sljedeće nevjerničke riječi koje je izgovarao: ‘Svi su hadisi izmišljeni, i to je laž na Svevišnjeg Allaha. Obaveza je prakticirati samo Kur'an, a ne i hadise, čak ako su preneseni kao mutevatir predanja. Na onoga ko radi prema hadisima odnosi se 44. ajet sure El-Maida: ‘A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” U tome su ga slijedile mnoge neznalice, prihvatajući ga za vođu. Savremeni učenjaci napismeno su ga proglasili nevjernikom, otpadnikom od islama, i u tome nisu pogriješili.”
Slično tome rekao je i šejh Ebul-Hasan Abdullah b. Muhammed erRahmani: ”Hadis je znak i obilježje poslanstva. Nije nepoznato stanovnicima Indije,yosebno pakistanske pokrajine Pendžab, šta se tamo desilo … ”
Sejh El-Azim Abadi zapisao je: “Ostvarila se mudžiza, i desilo se ono što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio: u indijskoj pokrajini Pendžab pojavio se čovjek. .. Ovako je spomenuo i šejh El-Mubarekfuri.”
Trag ove mudžize jasno se vidi u dvije vrlo važne stvari: prvo, mudžiza jasno i nedvosmisleno potvrđuje autentičnost Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa, i nju ne mogu anulirati sumnje koje šire neprijatelji Hadisa; i, drugo, mudžiza nam jasno govori da je Hadis Objava koja se objavljuje jer se ostvario gajb koji je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio, a on ne zna gajb, osim onoga što mu Svevišnji Allah da na znanje. Treba da ove stvari budu poticaj muslimanima da maksimalno i dosljedno slijede sunnet i da ga brane od din-dušmana svojim životima i imecima.
Drugo, gore navedeni hadis objašnjava mjesto i značaj Hadisa u islamu, ukazuje na to da bez njega islam ne može opstati jer on se ne zasniva samo na Kur'anu, već na Kur'anu i Hadisu.
Treće, Hadis je istovjetan Kur'anu16 kada je u riječ o sljedećem: uzimanju u obzir, obaveznosti slijeđenja i pokoravanja; i jedno i drugo objava je od Svevišnjeg Allaha.
Ibn Hazm rekao je: “Istinu je rekao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a to je da je Hadis kao i Kur'an, i da nema razlike kada je riječ o obaveznosti pokoravanja i jednom i drugom izvoru. Svevišnji Allah to potvrđuje riječima: ‘Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće – pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.’ (En-Nisa, 80) Također je isto što i časni Kur'an kada je riječ o njegovoj objavi: ‘On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje .. .’ (En-Nedžm, 3-4).”
Dakle, hadisi pojašnjavaju časni Kur'an; sužavaju značenje ajeta neograničenog značenja; posebno ih određuju, pojašnjavaju njihovu sažetost; derogiraju ih; objašnjavaju nejasnoće u njima.
Četvrto, obaveza je pokoravati se Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što je naredio ili zabranio samo on, odnosno u vezi s čim ne postoji ajet, jer njegovi su hadisi argument sami po sebi. S tim u vezi imam El-Begavi veli: ”Hadis je dokaz za sljedeću konstataciju: kada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donese propis, čovjek nema potrebe da ga provjerava u Kur'anu, drugim riječima, sve što je od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, preneseno kao autentično predanje – dokaz je samo po sebi.”18
Peto, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisima donio je neke propise koji nisu spomenuti u časnom Kur'anu. U hadisima je sadržano pet islamskih propisa: halal, haram, mendub, mekruh i mubah.
Šesto, hadisi-ahad (predanja koja nisu na stupnju mutevatira) dokazi su glede propisa i glede vjerovanja. Ibn Kajjim zapisao je: “U autentičnom Ebu Rafijevom predanju stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nipošto nemojte da se desi da iko od vas sjedne na svoj divan, pa ga neko podsjeti na moj hadis, a on da kaze: ‘Ne znam ja kakvi su to hadisi; neka među nama presudi Kur'an!’ Zaista mi je dat Kur'an i Hadis, sličan Kur'anu. ‘
Način dokazivanja: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu zabranjuje generalno da čovjek ne prihvata autentične hadise pod geslom da prihvata isključivo časni Kur'an; obaveza je beskompromisno prihvatiti autentične hadise. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu govori da je Hadis Objava koju mu Allah, dželle šanuhu, objavljuje. Hadisi iziskuju jekin, sigurno saznanje, jer da to ne iziskuju, čovjek bi mogao reći: ‘To su ahad-hadisi, a oni ne iziskuju sigurno saznanje, i Allah me nije obavezao da prihvatam i vjerujem u ono za šta nisam siguran da je autentično.’ Baš na ovo upozorio je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i to zabranio, budući da je znao da će neki ljudi iz njegovog ummeta tako govoriti. Reći: ‘Ne znam ja kakvi su to hadisi .. .’ ili kazati: ‘Hadisi ne iziskuju sigurno saznanje’ – isto je. Prvaci ove skupine govorili su: ‘Ne znamo mi kakvi su to hadisi’, a potonji govore: ‘Neka nam presude racionalni dokazi.’ U to jasno pozivaju govoreći: ‘Nad pojedinačnim i mutevatir-hadisima preferiramo razum, čak i analogiju.”‘19
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Da li je zabranjeno robovanje ovome svijetu?
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: 'Propao je rob zlatnika, propao je rob srebrenjaka, propao je rob ovoga svijeta: ako mu se da, zadovolan je; ako mu se uskrati, nalJuti se. Propao je onaj ko je pohlepan za ovim svijetom, koji ni naviše
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Propao je rob zlatnika, propao je rob srebrenjaka, propao je rob ovoga svijeta: ako mu se da, zadovolan je; ako mu se uskrati, nalJuti se. Propao je onaj ko je pohlepan za ovim svijetom, koji ni najmanjem iskušenju ne može odoljeti”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, imetak je iskušenje koje u većini slučajeva ovlada čovjekom i zarobi njegovo srce, te mu čovjek postane rob, živi za njega i samo se njemu raduje.
Drugo, čovjek koji mnogo voli imetak obično škrtari onim čime ga je Svevišnji Allah opskrbio i ne izvršava dužnosti kojima ga je Allah, dželle šanuhu, zadužio.
Treće, zabranjeno je da stjecanje imetka bude čovjekova najveća briga, vrhunac njegovog truda i da za njim čovjek neodoljivo žudi. Šejhul-islam Ibn Tejmijja zapisao je: “Imetak treba prihvatiti velikodušno, i bit će blagoslovljen, ne treba ga prihvatiti pohlepno i biti hvalisav. Čovjek se prema imetku treba odnositi kao prema zemljištu koje mu treba, ali s kojim se nije emotivno povezao. Drugim riječima, treba mu posvetiti onoliko pažnje koliko posvećuje zemljištu koje s mjerom obrađuje. Imam Et-Tirmizi i neki drugi muhadisi zabilježili su sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Ko bude osvitao a njegova najveća briga bude ovaj svijet, Allah će ga razjediniti i propast mu pripremiti, a od ovoga svijeta neće ga zapasti više nego što mu je već određeno. A ko bude osvitao a njegova nagveća briga bude onaj svijet, Allah će srediti njegove prilike i učiniće njegovu dušu zadovoljnom, a dobra ovoga svijeta doći će mu silom”‘.
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno pročitati Kur'an za manje od tri dana?
Zabranjeno je Kur'an pročitati za manje od tri dana Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Kur'an ne razumije ćovjek koji ga pročita za manje od tri dana. ' Propisi vezani za poglavlje Prvo, čitanje Kur'ana treba biti s ciljem razmišljanjaviše
Zabranjeno je Kur'an pročitati za manje od tri dana
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kur'an ne razumije ćovjek koji ga pročita za manje od tri dana. ‘
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, čitanje Kur'ana treba biti s ciljem razmišljanja o njemu, brzo čitanje časnog Kur'ana novotarija je. U takvo čitanje srce ne može biti uključeno. Štaviše, to je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, osudio u hadisima koje smo naveli u 22. poglavlju.
Drugo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dopustio da se Kur'an pročita za manje od tri dana, tim prije što se prilikom tako brzog čitanja ne može razmišljati o Kur'anu niti se mogu shvatiti njegove poruke.
Treće, predanja koja određuju donju granicu za učenje hatme nisu istovjetna. Naime, imam El-Buhari zabilježio je sljedeći hadis: “… onda ga proćitaj za sedam dana, nemoj za kraće vrijeme” imam Et-Tirmizi zabilježio je hadis: ” … onda ga proćitaj za pet dana”, na šta je ashab rekao da može i za kraće vrijeme, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je odbio rekavši: ‘Ne!” Imam El-Buhari, opet, zabilježio je verziju u kojoj je to čitanje ograničeno na tri dana, pa je ashab rekao: “Mogu i za kraće vrijeme”, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, smanjivao je, dok konačno, kao donju granicu, nije odredio tri dana.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Je li zabranjeno zarađivati na Kur'anu?
Zabranjeno je zarađivanje na Kur'anu Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko za poučavanje Kur'ana uzme makar i luuk, Allah će na njegov vrat na Sudnjem danu objesiti luuk od vatre." Ubada b. es-Samit, radijallahu anhu, pripovijedao je: "Poučaviše
Zabranjeno je zarađivanje na Kur'anu
Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko za poučavanje Kur'ana uzme makar i luuk, Allah će na njegov vrat na Sudnjem danu objesiti luuk od vatre.”
Ubada b. es-Samit, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Poučavao sam Kur'anu neke uboge ashabe, pa mi je jedan od njih poklonio luk. Rekao sam: ‘Ovo nije novac; mogu ga iskoristiti u borbi na Allahovom putu, ipak ću poći kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i upitati ga s tim u vezi.’ Kada sam došao kod njega, rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, jedan od onih što sam ih poučavao Kur'anu poklonio mi je ovaj luk, nije novac, a mogu ga iskoristiti u borbi na Allahovom putu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ako želiš da na Sudnjem danu o tvome vratu bude vatra, uzmi ga.’
Imran b. Husajn, radijallahu anhu, prošao je pored nekog čovjeka koji je čitao Kur'an i od ljudi tražio nadoknadu. Imran se vratio i rekao mu: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Neka onaj ko čita Kur'an traži nagradu od Allaha, zaista će se pajatiti ljudi koji će čitati Kur'an i tražiti nadoknadu od ljudi. ”
Ebu Seid ei-Hudri, radijallahu anhu, čuo je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Učite Kur'an i time tražite od Allaha Džennet prije nego što se pajave ljudi koji će ga učiti radi ovoga svijeta; Kur'an se uči radi tri stvari: radi nadmetanja, radi ovga svijeta i radi Allaha.’
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom izašao među nas, a mi smo čitali Kur'an. Među nama je bilo i Arapa i nearapa, pa je rekao: ‘Ćitajte, svako od vas lijepo čita, a pojavit će se ljudi koji će ga čitati radi pokazivanja i prestiža, ćitat će ga radi ovog, a ne radi onog svijeta.’
Abdurrahman b. Šibl el-Ensari pripovijeda da mu je Muavija rekao: “Kada dođeš u moj vojni logor, kaži ljudima makar jedan hadis koji si čuo od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.” On reče: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Ćitajte Kur'an, ali nemojte na njemu zarađivati ni gomilati; nemojte se od njega otuđivati ni pretjerivati .’
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, gore navedeni hadisi slove da je zabranjeno uzimati nadoknadu za poučavanje Kur'anu i izdržavanje od toga, međutim većina islamskih učenjaka tvrdi da je to dopušteno. Poveli su se za hadisom koji je zabilježio imam ElBuhari, a u kojem stoji da su neki ashabi El-Fatihom izliječili poglavicu jednog plemena koga je ujeo akrep. U verziji koju je prenio Ibn Abbas, radijallahu anhu, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Imate najviše prava da uzmete nadoknadu za učenje Kur'ana. ” A na navedene hadise odgovorili su na nekoliko načina: prvo, hadisi se odnose na onoga ko iz nadmenosti traži nadoknadu; drugo, svi hadisi koji to zabranjuju imaju mahanu i njima se ne može dokazivati; i, treće, hadisi su derogirani.
Drugo, ko pažljivo prostudira prethodne odgovore vidjet će da su neosnovani, i to iz sljedećih aspekata: prvo, mišljenje da se hadisi odnose na onoga ko iz nadmenosti traži nadoknadu pobija hadis Ubade b. es-Samita, radijallahu anhu, kome se nije desilo takvo nešto, ali mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ipak zabranio da uzme nadoknadu; drugo, mišljenje da su hadisi koji zabranjuju uzimanje nadoknade slabi ne može se uzeti generalno: neki su autentični, neki dobri sami po sebi, a neki jesu slabi, međutim pojačavaju ih drugi hadisi, i njima se može dokazivati; i, treće, derogacija se ne može potvrditi na osnovu pretpostavki, a derogaciji se ne pristupa osim ako se naoko oprečni dokazi ne mogu uskladiti. Ko dobro prouči sve navedene hadise vidjet će da oni zabranjuju uzimanje nadoknade za poučavanje Kur'anu i zabranjuju zarađivanje i izdržavanje od toga, a da se hadisi koji to dopuštaju odnose na uzimanje nadoknade za liječenje rukjom, i, otuda, to su dva potpuno različita pitanja.
Pitanje ostaje jasno: uzimanje nadoknade i zarađivanje za poučavanje Kur'anu zabranjeno je, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf