Cijenjena i uvažena setsro, Vi ste u svome pitanju spomenuli određene konstatacije, postavili više pitanja. Ukoliko bismo željeli da na sve to odgovorimo, zaista bi nam trebalo mnogo prostora. Stoga ja ću pokušati u kraćim crtama da odgovorim na jedan dio Vašeg pitanje i da prokomentarišem određene konstatacije, a na kraju da dam i neke savjete i smijernice.

Prvo: U pogledu ženine pokornosti mužu učenjaci su, na osnovu mnogih hadisa Allahovog Poslanika, postavili jedno veoma jasno i korisno pravilo, koje glasi: „Ženi je obaveza da se pokori svome mužu u svemu što traži od nje, sve dok to nije u koliziji sa principima vjere i sve dok u tome nije šteta za nju.“ Zbog skučenosti s prostorom nećemo spominjati argumente koji to potvrđuju, nadajući se da su oni poznati.
Na osnovu ovoga možemo kazati da muž ima potpuno pravo da traži od svoje supruge da prilikom odlaska kod neke žene, bez obzira da li ista bila praktičar vjere ili ne, ne skida mahramu sa glave, kao što ima pravo da zahtijeva od nje da prilikom dolaska drugih žena kod nje u posjetu ona ne skida mahramu sa glave, tj. da bude u potpunosti pokrivena.

Ogovor na Vaše pitanje „Da li on oharamljuje ono što je Allah ohalalio?” Tim zahtjevom on ne oharamljuje ono što je Allah ohalalio, već traži od žene da mu se pokori u onome što je dozvoljeno. On od Vas, cijenjena sestro, nije tražio da učinite nešto što je zabranjeno, a kada bi to tražio ne bi Vam bilo dozvoljeno da mu se pokorite, već je tražio da mu se pokorite u nečemu što je mubah (dozvoljeno). Vi, dok ste pred nekom sestrom pokrivena, ne činite ništa što je vjerom zabranjeno.

Isti primjer je i sa situacijom, koju mi često u svojim odgovorima navodimo, da žena prije stupanja u brak ima pravo, po odabranom mišljenju, da od muža traži da se ne ženi po drugi put, i ako on pristane na taj uvjet, obaveza mu je da to ipuni. Ako bi prekršio spomenuti uvjet, žena ima potpuno pravo da traži razvod braka i neće zbog toga biti griješna. Da li žena uvjetujući mužu da se ne ženi po drugi puta oharamljuje ono što je dozvoljeno? Ne oharamljuje, već traži od njega da se sustegne od onoga što mu je dozvoljeno.
Nadam se da sam spomenutu stvar dovoljno jasno pojasnio.

Odgovor na Vaše pitanje: „Poslanik s.a.w.s. je rekao : ‘Olakšavajte , a ne otežavajte’ (nisam sigurna da je ovaj hadis sahih, ali sam čula za njega).
Zar nije otežavanje tražiti od žene da i u svojoj kući, koja je njoj smiraj, mjesto gdje se može raskomotiti i odmoriti, i dalje prilikom posjeta žena nosi hidžab?“
Spomenuti hadis je vjerodostojan, zabilježili su ga Buharija i Muslim od Ebu Musa el-Ešarija. U njemu se navodi da bi Allahov Poslanik govorio ljudima koje bi slao na neki zadatak: „Obveseljujte a ne rastjerujte, olakšavajte a ne otežavajte!“
U pogledu Vašeg muža, mi ćemo naknadno govoriti o komentaru ovog hadisa, a u pogledu Vas se nadam da je odgovor postao jasan, nakon spomenutog pravila na početku odgovora. Vama je obaveza da se pokorite, a da li će Vaš muž odustati od svoga prava i Vama olakšati, to je pitanje koje se vraća njemu.

Odgovor na Vaše pitanje, ili konstataciju: „Kako da mi činimo da’vu ženama koje nisu u vjeri, kad se ni pred njima ne otkrijemo?“
Cijenjena sestro, treba da znate da nije jedini način širenja da’ve, ako bi se prihvatila činjenica da je to način, da sestra skine hidžab pred drugim ženama. Ja lično smatram, iako se ne slažem u potpunosti sa zahtjevom Vašeg muža, da je mnogo drugih načina kako žena može pozvati određenu osobu u islam, pojasniti joj propise, mimo tog načina. Mislim da je mnogo preče da žena pazi na metod da’ve, da pazi na svoje ponašanje pred tim ženama, nego da li će biti u hidžabu ili ne. Na kraju, ako je stanje takvo kako jeste, onda treba maksimalno da se potrudi da odjeća koju bude nosila pred ženama bude uredna, čista, popeglana, namirisana i skladna. I to može biti način da’ve; da žena pazi na svoju odjeću u kojoj dočekuje goste.

Vaša konstatacija: „Mislim da su neka braća otvoreni zulumćari svojim ženama, oni ne cijene naše hidžabe iako na sve strane pričaju o nama kao o nekakvim biserima i sl. Neka ta braća obuku džilbabe jedan sat pa izađu vani , vratit će se jedva čekajući da ih skinu…“, djelimično je i tačna, jer sigurno postoji velik broj braće koji čine zulum svojim supruga, a one su zadnje osobe kojima bi trebali zulum činiti. S druge strane, neko bi mogao vašu konstataciju obrnuti, pa da muževi kažu kako žene ne cijene svoje muževe, kako su nezahvalne. Da im kažu: „Lahko je vama u hidžabima, kako li je nama koji moramo raditi fizičke poslove, obezbjeđivati egzistenciju! Nerijetko na velikim vrućinama ne samo stajati, već se i dobro znojiti, a vi samo sjedite u kućama.“ Znači, problem je u generaliziranju stvari.
Allah je stvorio ljude, i muškarce i žene, ženama propisao ono što odgovara njima, a muškarcima ono što odgovara njima. Zato je svaki hajr u dosljednom slijeđenju vjere i potpunoj pokornosti Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku.

Vaša konstatacija: „Kako takav muž ne razmisli u kakvu je situaciju doveo svoju ženu, nije problem samo trpjeti vrućinu, nego je problem i to što svaki put ženama valja objašnjavati zašto se ne otkriva pred njim“, ima sigurno svoju težinu. Muž bi treba da razumije svoju suprugu, da je ne dovodi u nezgodne pozicije. Lično smatram da u takvom slučaju muž i žena trebaju o tom pitanju otvoreno porazgovarati, pokušati naći kompromis. Muž ima pravo da zahtijeva od žene spomenutu stvar, ali isto tako treba da razumije stanje žene, naročito u današnjem vremenu, i da joj maksimalno pokuša pomoći, te da joj pokuša ublažiti probleme kojima je izložena zbog svoga hidžaba prilikom izlaska iz kuće. Ne smatram da je to slučaj ukoliko traži od nje da bude pokrivena prilikom boravaka među ženama.
Ostatak pitanja uglavnom je vezan za ono što smo spomenuli u odgovoru.Na kraju, ako nakon otvorenog i objektivnog razgovora s mužem, muž i dalje ostane pri svome stavu, to je njemu dozvoljena stvar, a Vama je obaveza da mu se pokorite.
Vi treba da kroz pokornost svome mužu tražite zadovoljstvo svoga Gospodara, Koji, kada je zadovoljan Svojim robom, učini da ga ljudi vole i od njega prihvataju ono što im govori.

Ukoliko biste bile pokrivene pred nekim ženama i smatrate da bi ih to moglo uvrijediti, na lijep način (dobro se čuvajte ogovaranja svoga muža, jer je on zadnja osoba koju bi žena trebala da ogovara) pojasnite im da je to zahtjev Vašeg muža koji ima potpuno pravo da to traži od vas, i da po islamu žena treba da se u mubah (dozvoljenim) stvarima pokori mužu, pa makar joj to i ne bilo po volji. Ne mora značiti da će to neminovno polučiti negativne rezultate. Na nama je da praktikujemo vjeru onako kako se od nas traži, bez da razmišljamo o tome kako će to neko doživjeti.

Kako biste se dodatno okoristili, pogledajte sljedeća dva odgovora;
http://minber.ba/fetve/index.php?option=com_content&task=view&id=1164&Itemid=51 (Razilaženje supružnika u pogledu pravnih (fikhskih) pitanja)
http://minber.ba/fetve/index.php?option=com_content&task=view&id=974&Itemid=77 (Da li je isparavano uvjetovati mužu da ostavi višeženstvo?)

A Allah najbolje zna.

Pezić Elvedin,
______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Na samom početku, uvaženi brate, Allaha molim da vas učvrsti na putu istine, da vas istinu pokaže istinom i omili njeno slijeđenje i da vam neistinu i grijehe pokaže neistinom i omrazi njihovo činjenje i slijeđenje.
Jedna od najbitnijih stvari jeste da si svjestan činjenice da je slušanje muzike zabranjeno. Jer, koliko je ljudi u današnjem dobu koji ne znaju za spomenuti propis i nikada nisu čuli nekoga ko kaže da je slušanje muzike, a naročito one vrste koje ste vi spomenuli, strogo zabranjeno islamom, i zato uopće ne razmišljaju o ostavljanju tog grijeha.
Mnogo je onih koji ne znaju da četiri pravne škole, od kojih svakako i hanefijska pravna škola, imaju jedinstven stav o zabrani slušanja muzike i upotrebi muzičkih instrumenata.

Što se tiče savjeta na putu ustrajnosti ostavljanja spomenutog grijeha, mi vam kažemo sljedeće:

Prvo, već ste spomenuli da ste počeli učiti Kur’an, i to treba da bude vaše najjače oružje u borbi protiv te loše navike. Znači, trudite se da što više vremena provodite družeći se sa Kur’anom. To svakako podrazumijeva njegovo tečno učenje, što sigurno iziskuje dosta vremena i truda, ali isto tako veoma je bitno da dosta pažnje posvetite čitanju prijevoda značenja Kur’ana te čitanju tefsira, tj. da pokušate izučavanju Kur’ana pristupiti studiozno, da lagahno čitate i pokušavate razumjeti ono što čitate, te da duboko razmislite o svemu što čitate. To će vam, uz Allahovu pomoć, u velikoj mjeri dosta pomoći u ostavljanju te loše navike.

Drugo, nema smetnje da kao jedan vid alternative počnete slušati islamske ilahije, odnosno ilahije koje su snimljene bez muzike, sa tekstovima čije je značenje korisno i podstiče na činjenje dobra.

Treće, mnogo vremena provodite u činjenju dove Uzvišenom Allahu. Dova je jedno od najjačih oružja u borbi protiv loših navika, dova koja će biti popraćena vašim nesebičnim trudom na putu ostavljanja te loše navike. Allahov Poslanik, iako je bio najbolji čovjek koji je kročio zemljom, veoma često je dovio Allahu da ga učvrsti na putu istine izgovarajući ovu dovu: ‘’O Ti koji prevrćeš i okrećeš srca ljudi, moje srce učvrsti na Svojoj vjeri.’’ (Tirmizi, od Enesa, r.a., šejh Albani ga je okarakterizirao vjerodostojnim)
Allahov Poslanik je dovio: ‘’Gospodaru moj, omili nam vjerovanje i uljepšaj ga u našim srcima, i omrazi nam nevjerstvo, griješenje i nepokornost, i učini nas od razboritih.’’ (Ahmed, šejh Albani ga je okarakterizirao vjerodostojnim)

Četvrto, šejtan Vas sigurno neće ostaviti na miru. Pokušat će, kao što ste već spomenuli u pitanju, da vas vrati starom način življenja, da vas podsjeti na stare navike. Stoga je veoma bitno da se, istog momenata kada osjetite šejtansko došaptavanje o prisjećanju na stara vremena, sjetite Allaha i zatražite utočište kod Allaha riječima: ‘’Euzu billahi mineš-šejtanir-radžim’’. Isto tako, veoma je bitno da se što više posvetite sjećanju na Allaha, na način što ćete na ispravan način zikriti i spominjati Allaha. Na bilo koji validan način, da li izgovarajući riječi istigfara (estagfirullah) ili riječi zahvale Allahu (elhamulillah) ili riječi slave (subhanallah) ili riječi veličanja Allaha (Allahu ekber) ili riječi tevhida (la ilahe illallah).

Peto, veoma je bitno da ostavite staro društvo i da se maksimalno udaljite od mjesta koja će vas podsjećati na takve navike. Kada je čovjek udaljen od lošeg društva ili od mjesta gdje se to čini ili mjesta koja ga asociraju na taj grijeh, sigurno će lakše prebroditi ostavljanje tog grijeha. Allahov Poslanik je kazao: ‘’Čovjek je na vjeri svoga druga, zato neka svako od vas pazi koga će za svoga druga odabrati.’’ (Tirmizi, Ebu Davud, od Ebu Hurejre, r.a., šejh Albani je kazao za ovaj hadis da je hasen – dobar) S druge strane, veoma je bitno, kao što je spomenuto u hadisu, da sebi odaberete lijepo društvo, društvo koje će vas podsticati na dobro, društvo u kojem ćete se natjecati u činjenju dobra.

Šesto, pokušajte da svoje slobodno vrijeme ispunite činjenjem dobra. Ne dopustite sebi da imate slobodnog vremena, što je veoma povoljna prilika za šejtana da vas podsjeti na stare navike. Poglavlje o dobročinstvu i činjenju dobra je prostrano, i nemoguće je naći nekoga ko će kazati da nije našao ništa čime bi popunio svoje vrijeme.

A Allah najbolje zna.

Pezić Elvedin, prof.
______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Uvažena sestro u islamu, doista je mnogo toga što bi se moglo kazati u pogledu pravila i principa vezanih za korištenje neta i facebooka, kao i određenih devijantnih pojava vezanih za korištenje facebooka, ali ja ću, kroz neka moja subjektivna zapažanja, spomenuti samo najbitnije:

Prvo, nema sumnje da je propis o korištenju facebooka identičan propisu o korištenju interneta. Facebook se može koristiti u korisne stvari, kao što je pozivanje ljudi u vjeru ili komunikacija sa ljudima u dalekim zemljama širom svijeta, a isto tako može se koristiti u ono što je strogo zabranjeno vjerom.

Drugo, primjetno je da su mnogi muslimani, korisnici facebooka, izgubili kompas islamskog bontona u korištenju istog. U svemu tome najžalosnije je da postoji mnogo onih u koje se ”pokazuje prstom” a koji su se oglušili u pogledu određenih smjernica koje su spomenuli islamski učenjaci za korisnike interneta općenito, a korisnike facebooka posebno, naročito ako se radi o komunikaciji između suprotnih spolova. Tako da nerijetko možemo vidjeti da se muškarci veoma liberalno odnose prema pitanju prihvatanja prijateljstva sa ženama kojima oni nisu mahremi, kao i sa ženama koje su na svome profilu postavile slike na kojima nisu odjevene u skladu sa šerijatskim uvjetima, što ne znači da ako bi bila ispravno šerijatski pokrivena da je to dopušteno. S druge strane, i žene prihvataju ili nude prijateljstvo muškarcima s kojima nisu u mahremskoj vezi, što je dosad u oba spomenuta slučaja uzrokovalo mnoge porodične probleme, preljube, ašikovanja i sl. (Fetvu u vezi zabranjenosti spomenutih postupaka možeš pogledati OVDJE)

Treće, islam je u osnovi ženi propisao da boravi u kući i da se posveti odgoju djece i kućnim poslovima, zbog toga što žena po svojoj prirodi predstavlja izazov muškarcu, odnosno žena svojim bespotrebnim i nekontroliranim izlaskom iz kuće, svjesno ili nesvjesno, nanosi i uzrokuje mnoge štete društvu u kojem živi.
Obraćajući se suprugama Allahovog Poslanika, Uzvišeni Allah je rekao: ”U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte!’’ (El-Ahzab, 33) S obzirom da se na ovaj način obratio Poslanikovim suprugama, najčestitijim ženama, onda je mnogo prioritetnije da ovaj propis obuhvata i druge žene. Ako smo to ispravno shvatili, postavlja se pitanje da li je žena koja boravi u kući i svakodnevno sate provodi na facebooku, i uz sve to je na svome profilu postavila sliku na kojoj se jasno vidi njeno lice i to je dostupno svakom korisniku interneta, muslimanu i nevjerniku, ispravno shvatila spomenutu osnovu. Očito je da nije.

Četvrto, žalosno je što su muslimani, po mom skromnom mišljenju, u velikoj mjeri pali na ispitu facebooka. Kako je moguće zamisliti sestru koja se odlučila pokriti radi Allaha, da na svoj profil stavi svoju sliku, pa makar i bila ispravno šerijatski pokrivena, i na taj način dopušta svima da gledaju u njeno lice. Zamislite kako bi svako od nas reagirao kada bi ga neko na ulici zaustavio, a naročito ako se na njemu budu primjećivali znaci iskvarenosti, i tražio da pet minuta gleda u lice naše supruge, sestre ili majke? Ne mislim da postoji vjernik koji bi to dopustio i kojeg to ne bi naljutilo. Pa gdje je razlika između toga i postavljanja slike na profil koja je dostupna svim korisnicima neta?

Gdje je nestalo najljepše svojstvo koje može da krasi ženu muslimanku – stid? Zar islamski učenjaci nisu spomenuli da kada nastupe vremena smutnje i ljudi se udalje od vjere, te ne budu obarali pogled i izbjegavali gledanje u ženu, da je ženi tada propisano nošenje nikaba, iako to u osnovi nije obaveza, po mišljenju nekih od njih. Poznati alim današnjeg vremena Bekr Ebu Zejd kazao je: ”A treba znati i da niko od velikih islamskih autor¬iteta nije dozvolio otkrivanje lica i šaka u vremenu smutnje, iskvarenosti i slabosti vjere. Naprotiv, svi su složni oko pokrivanja lica i šaka, kao što to prenosi veliki broj učenjaka. Iskvarenost vremena u kojem živimo obavezuje na pokrivanje lica i šaka, i kada ne bi postojao nikakav drugi dokaz. Nerealno je u ovom vremenu pozivati i govoriti uopćeno (da je nošenje nikaba pohvalan čin – sunnet), a ne ograničeno, o otkrivanju lica i šaka, imajući u vidu slabost vjere kod ljudi te nered (fesad) koji je se raširio u muslimanskim zemljama.” (Bekr ibn Abdullah Ebu Zejd, Čuvanje čednosti, str. 55) Imam Ševkani u svome čuvenom djelu Nejlul-evtar prenio je od Ibn Raslana jednoglasan stav muslimana u pogledu zabrane izlaska žene iz kuće otkrivenog lica u vremenima smutnje i iskvarenosti.
To sve u slučaju da je žena na slici propisno odjevena, a šta ako je, kao što je to primjetno u mnogim situacijama, na tim slikama našminkana, ili pokrivena na način da njena odjeća ne ispunjava uvjet islamske odjeće, ili u pozama u kakvim je ne bi trebali vidjeti muškarci koji joj nisu mahremi.
U svemu tome najteže je shvatiti muževe koji su u nedostatku ljubomore odobrili takve stvari.

Peto, ako bismo prihvatili činjenicu da se korisnik facebooka sačuvao od svih šerijatskih prijestupa prilikom korištenja facebooka i da je u pogledu njega korištenje istog mubah i dopuštena stvar, da li to znači da čovjekova glavna preokupacija u životu treba da bude facebook? Znajući koliko pažnje islam posvećuje vremenu i njegovom korisnom iskorištavanju, te da će insan na Sudnjem danu polagati veoma strog račun o svakom momentu svoga života, svako od nas trebao bi da sebi postavi nekoliko sljedećih pitanja:

Koliko vremena dnevno provodim sa Kur’anom, koji je izvor naše sreće i uspjeha, a koliko na facebooku?

Koliko vremena provodim čitajući hadise Allahovog Poslanika, njegovu siru, a koliko vremena provodim na facebooku?

Koliko vremena provodim čitajući korisne knjige, a koliko vremena provodim na facebooku?

Koliko vremena provodim spominjući Allaha, zikreći, a koliko provodim na facebooku?

Koliko vremena provodim obilazeći svoju rodbinu, a koliko vremena provodim na facebooku?

Koliko vremena provodim čineći dobročinstvo roditeljima, prijateljima, komšijama, poznanicima, a koliko vremena provodim na facebooku?

Kiliko vremena dnevno smo posvetili odgoju svoje porodice , supruzi i djeci, a koliko facebooku?

Ako odgovor u većini pitanja bude da čovjek daje više vremena facebooku nego spomenutim stvarima, a to su samo neke od naših svakodnevnih obaveza u kojima smo skoro pa svi zakazali pod izgovorom nepostojanja slobodnog vremena, onda se doista s pravom postavlja postavlja pitanje koliko smo ispravno pristupili ovom novom iskušenju, zvanom facebook.
A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Uvažena sestro u vjeri, na početku treba da znate, i u pogledu toga ne postoji razilaženje među učenjacima, da pitanje upute određenog čovjeka u vjeru nije u granicama ljudske mogućnosti (ar. hidajetu et-tevfik). Obraćajući se Allahovom Poslaniku, Uzvišeni Allah je kazao: “Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.” (El-Kasas, 56)

Allahov Poslanik je bio Allahov miljenik, najčasniji poslanik, ali nije imao tu mogućnost. Na put istine nije mogao da uputi svoga amidžu Ebu Taliba, iako je dao sve od sebe da ga uputi, ali je on opet umro na kufru i nevjerstvu. (Hadis o tome zabilježio je imam Buhari) Nuhov, alejhis-selam, sin nije se odazvao pozivu svoga oca kada ga je pozvao da vjeruje u Allaha.

Ovo nikako ne znači da čovjek ne treba da poduzme sve što je u njegovoj moći da ljudima pojasni islam i da ih na najadekvatniji način pozove u vjeru. Poduzimanje uzroka upute smatra se vrstom upute koja je u okviru čovjekovih mogućnosti (ar. hidajetu el-iršad), ali ulazak upute u srce ipak nije u domenu ljudskih mogućnosti. Kazao je Uzvišeni Allah: “Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put, na Put Allahov, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I, eto, Allahu će se sve vratiti!” (Eš-Šura, 52-53)

Na ovaj način se ispravno shvataju prethodno citirani ajeti, koji na prvi pogled izgledaju oprečni.

Ovo vam govorim iz razloga kako biste se smirili i da znate da pitanje upute nije u vašim rukama.

Nakon toga, smatram da ste ispravno postupili što ste ostali u kontaktu sa svojim sinom. To je osnova ovog poglavlja, da se treba nastaviti truditi u pozivanju vašeg sina u islam, na način koji vi vidite da je odgovarajući u datom momentu. Da, u islamu postoji nešto što se zove bojkot grješnika (ar. hedžr), ali to nije osnova i bojkotu se pribjegava samo u iznimnim situacijama, onda kada čovjek bude siguran (ili kod njega preovlada mišljenje) da će bojkotovanje grješnika polučiti pozitivne rezultate, u protivnom, propisano je ostati u kontaktu sa grješnikom i nastaviti sa njegovim pozivanjem u vjeru.

Samo pozivanje u vjeru je stvar koja iziskuje mnogo mudrosti na tom putu i korištenje raznih metoda, shodno stanju onoga ko se poziva.

Isto tako, ne smijete gubiti nadu u Allahovu milost i stoga vam savjetujem da nastavite sa dovom Allahu da uputi vašeg sina na Pravi put, da mu omili istinu i da njegovo srce otvori i oraspoloži ka islamu.

Uvaženi učenjak današnjeg doba Muhammed Salih Munedždžid u jednoj od svojih fetvi u pogledu čovjeka čija je majka ostavila islam i vratila se vjeri na kojoj je bila prije (sikizam), nakon što je pojasnio čovjeku da nema obavezu dobročinstva prema majci nakon što je postala otpadnik od vjere, kazao je: ‘’Moj savjet tebi je: ne gubi nadu u to da će se tvoja majka vratiti uputi i ne prestaj da je pozivaš na najljepši način, uz sve to ustraj u dovi za nju, naročito u odabranim vremenima kao što je zadnja trećina noći, ili u odabranim stanjima kao što je stanje sedžde u namazu. I znaj da ona nema nikakvih prava kod tebe sve dok je otpadnica.’’

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.
______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Hvala Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koga je Allah poslao kao uputu i milost svim svjetovima.

Poštovana, prije svega želim da te pozdravim islamskim pozdravom:

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je na tebe Allahov spas, Njegova milost i blagoslov).

U ovom odgovoru obraćat ću ti se sa ”sestro”, jer kažeš da si rođena kao muslimanka, a naš Stvoritelj, Uzvišeni Allah je u prijevodu značenja Kur’ana rekao:

”A vjernici su zaista braća”.

Dakle, svi oni koji Allaha priznaju za Gospodara, Muhammeda, s.a.v.s., za poslanika, i svi oni koji su zadovoljni da im je islam vjera, generalno se smatraju braćom i sestrama. Dakle, cijenjeno sestro u islamu, prije nego što ti direktno odgovorim na tvoja pitanja, želio bih ti spomenuti nekoliko bitnih činjenica.

Iz tvojih riječi zrače bol i duševna patnja, koji su prvenstveno uzrokovani tvojim životnim nedaćama, koje, zbog oskudnog poznavanja vjere islama, a samim tim i svrhe svoga bivstvovanja na ovom kratkom i prolaznom svijetu, jako teško podnosiš. Sama kažeš da si rođena kao muslimanka, ali da ”nažalost nisi odgajana kao muslimanka”. Ne brini se i ne tuguj. Nisi jedina. Hiljade osoba sličnih tebi su prošle kroz isto, ili su još u sličnoj situaciji. Imaš mogućnost da mnogo toga saznaš i naučiš, i da pronađeš svrhu svoga postojanja, te da kroz islam upoznaš i doživiš sreću i duševni mir, koji (kako si se vjerovatno i sama uvjerila) ne mogu priskrbiti svi ukrasi i sva bogatstva ovoga prolaznog svijeta. Iz tvoga pitanja može se razumjeti (a možda i griješim) da o vjeri islamu ne znaš baš mnogo, pa ću u nekoliko rečenica pokušati da ti objasnim načela našeg vjerovanja. Ako spomenem neke stvari sa kojima si upoznata, halali mi na pogrešnoj procjeni.

Sestro, naš Gospodar je Allah koji je čitav kosmos mudro stvorio i u njemu, sve do savršenosti uredio. On je Živi i Vječni. Samo On ostaje, a sve drugo umire i biva uništeno:

”Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!” (El-Bekare, 255)

Naš Gospodar je Tvorac svakog oblika života. Samo On stvara živo iz neživog:

”On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni”. (Er-Rum /Bizantinci, 19)

Ljudi koji ne vjeruju u Boga tvrde suprotno, govoreći da je život na Zemlji nastao slučajno, iz nežive materije, a da kosmos i savršeni red koji vladaju u njemu, nisu ništa drugo do posljedica niza slučajnosti koji su se, eto, nekako desili, nakon neke velike eksplozije prije više milijardi godina. Priznat ćeš, sestro, kako nije baš moguće da grom udari u hrpu gvožđa i da se nakon tog udara od hrpe otpadaka sam od sebe, slijedom slučajnosti i paušalnog niza događaja, odjednom formira najnoviji model aviona. Ovo bi svakako bilo mnogo prije moguće od toga da iz ničega nastane eksplozija, a nakon nje da se u svemiru sve savršeno i besprijekorno poreda na svoje mjesto, i na koncu, da sve funkcionira kako treba. Dakle, ovaj kosmos ima svoga Kreatora i Onoga ko njime upravlja. Mi znamo da je to Allah. Muslimani imaju posljednju Božiju objavu Kur’an čije učenje nikada nije došlo u koliziju sa naučnim činjenicama, a svako novo kategorično naučno otkriće samo potvrđuje da je on originalna Božija riječ i objava, dok su prethodne Božije knjige izmijenjene i derogirane.

Naš Gospodar nas je stvorio sa određenom svrhom i ciljem, a to je prvenstveno da Ga obožavamo i da činimo ono što je On naredio i da se klonimo onoga što je On zabranio. Šta od nas želi naš Gospodar, objasnio nam je poslanik Muhammed, s.a.v.s., koga slijedimo i smatramo najboljim Allahovim stvorenjem.

Ukratko, Allah nas je zadužio da iskreno vjerujemo u Njega, u Njegove meleke, sve Njegove Poslanike i knjige (objave), u Sudnji dan i da vjerujemo da sve što se dešava biva Njegovom voljom i određenjem.

Iskrenost svoga vjerovanja musliman će potvrditi praktičnim izvršavanjem pet strogih islamskih dužnosti, a to su:

– izgovarati kelimei-šehadet koji glasi: ”Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”, što znači: ”Ja srcem vjerujem i jezikom potvrđujem da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik”;

– klanjati propisane namaze,

– postiti mjesec ramazan,

– davati zekat,

– i po mogućnosti obaviti hadždž.

Živeći po ovim pravilima i načelima, musliman izvršava svoje dužnosti prema svome Stvoritelju, a uz to se i kaje za počinjene grijehe koji su nama ljudima svojstveni i kojih nije bio sačuvan niko izuzev Allahovih poslanika.

Nadam se da će ti ovih nekoliko informacija biti samo ključ kojim ćeš polahko ali sigurno otvoriti vrata svoje spoznaje o islamu i njegovim principima i pravilima, kako bi što prije i počela živjeti u blagodatima islama.

Što se tiče tvojih pitanja, odgovorit ću detaljno:

1. U posljednje dvije godine doživjela sam mnoge tragedije, smrti najdražih članova porodice:

Smrt je pravilo, poštovana sestro. Od nje se nije niko spasio, niti će se ikada spasiti ijedno stvorenje. Samo ja Allah Živi i Vječni, a sva stvorenja moraju umrijeti. Tako je barem na ovom svijetu, dunjaluku, koji je kratak i prolazan. Na njemu smo kratko, kako bismo ispunili svoju misiju kojom nas je Allah zadužio, a to je da Ga spoznamo i da samo Njega iskreno obožavamo.

Smrt bilo koje drage osobe je težak udarac za njegove voljene koji ostaju nakon njega. Međutim, vjernici u Allaha i Poslanika sa voljenima se rastaju samo nakratko. Nakon proživljenja i Sudnjeg dana, u Džennetu se opet sastaju sa onima koje vole, da se više s njima nikada ne rastanu.

Allah će u Džennetu vjernicima pridružiti one koje su voljeli, bili oni njihove porodice ili prijatelji, ali pod uvjetom da su i oni sami bili vjernici:

”Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu…” (Et-Tur, 21)

2. Kuda su otišli moji najmiliji:

Po islamskom vjerovanju, ljudi nakon smrti borave u ”berzehu”, zagrobnom životu. Svaki čovjek (odnosno njegova duša) u svome mezaru – grobu, uživa ili se pati, u zavisnosti da li je bio vjernik ili nevjernik na ovome svijetu, odnosno da li je bio pokorni Allahov rob ili je bio veliki grješnik koji je činio ono što ja Allah zabranio. U berzehu svi ljudi (njihove duše) ostaju do časa kada će nastupiti Sudnji dan, i kada će se opet duše sjediniti s tijelima, kada će im pred Allahom biti suđeno za ono što su činili na ovom svijetu. Vjernici nakon Velikog suda odlaze u Džennet – Raj da u njemu zauvijek uživaju, a nevjernici u Džehennem – Pakao da u njemu pate.

3. …da li su patili u času smrti…:

U mnogim hadisima (izrekama) Muhammed, s.a.v.s., je rekao da vjernik umire lahko i da njegova duša iz tijela izlazi kao kada se voda prospe iz čaše, a da nevjernik umire teško, i da mu duša izlazi teško, kao kada se trnovita granu vuče kroz vunu.

4. …da li je neko došao po njih…: Allah u času smrti čovjeku šalje Meleka smrti koji je zadužen za uzimanje duša. O tome se govori u Kur’anu i mnogim hadisima.

5. …i da li i dalje vide nas žive…: mrtvi ne vide nas žive, ali neka dobra djela nas živih dolaze do njih i koriste im. Naprimjer, kada neko od bližnjih umrlog moli Allaha da mu oprosti (uči im dove), ali naravno uči iskreno iz srca, a ne da plaća nekome da im uči hatmu ili slično. Isto tako umrlima koristi dijeljenje sadake – milostinje siromasima i potrebnima s namjeromda to bude ”pred dušu umrlih”.

Mi se nadamo da su tvoji bližnji umrli kao vjernici i molimo Uzvišenog Allaha da im oprosti i da ih obaspe Svojom neizmjernom milošću.

6. Često plačem za njima, ljudi kažu da to i nije dozvoljeno, ali se srcu ne može zapovijedati:

Za umrlim je dozvoljeno plakati i za njima žaliti, ali u tome ne treba pretjerivati. Muhammed, s.a.v.s., koji je bio najbolji Allahov rob, plakao je onog dana kada mu je umro sin Ibrahim. Kada ga je jedan njegov drug začuđeno upitao: ”Pa zar i ti plačeš, o Allahov Poslaniče…?”, on je odgovorio: ”Naša srcu su tužna, naše oči plaču, ali ne govorimo osim ono čime je zadovoljan naš Gospodar”.

Nije dozvoljeno naricati za umrlim, od žalosti čupati kosu ili trgati odjeću, ili na bilo kakav primitivan i paganski način oplakivati umrlog. Smrt bližnjih treba primiti dostojanstveno i mirno, te biti zadovoljan Božijom odredbom, jer drugačije nije moglo biti. Dakle, svako umjereno plakanje i žaljenje za umrlim nije zabranjeno po islamu, već ono što smo spomenuli.

7. Često se zapitam: ‘Zašto, dragi Bože?”:

Ne pitaj se ”zašto”, cijenjena sestro. Allahova odredba se ne može mijenjati. On radi ono što On želi i nikome ne polaže račun. Sve što je Allah odredio ima svoju svrhu, bit i mudrost, samo ljudi, čiji su um i razum ograničen, često nisu sposobni da dokuče tu mudrost. Allah je Najpravedniji i vrlo daleko od bilo kakvog oblika nasilja prema Svojim robovima. Smrt je, kako smo već rekli, najuniverzalnije pravilo koje vlada u čitavom kosmosu, a svaki, i najduži životni vijek, ustvari je vrlo kratak, jer svakako mora proći. Zato, poštovana sestro, okreni svoje ambicije prema traženju onog drugog, vječnog svijeta, ahireta, na kojem te neće moriti brige i tuge koje more sve ljude na ovom svijetu.

8. ”Okani se, dijete, tih zapadnjačkih običaja, tvoji od toga nemaju koristi…”:

Ne znam šta je tvoja komšinica mislila sa ovim ”zapadnjački običaji”, ali ako je podrazumijevala paljenje svijeća, polaganje cvijeća, obilježavanje godišnjice smrti i slično, onda je svakako u pravu. Već smo ti naveli neka djela od kojih će tvoji umrli imati koristi ako su bili muslimani, tako da ih nećemo sada spominjati.

9. A ja više ne znam ni kome bih se okrenula, ni gdje bih našla utjehu…:

Okreni se svome Stvoritelju, sestro! Saznaj o islamu što više i počni ga praktično primjenjivati u životu. Tada ćeš spoznati istinsku sreću i duševni smiraj još na ovom svijetu, a ono što je Allah vjernicima pripremio u Džennetu je mnogo bolje, ljepše, i što je najbitnije, vječno je. Ono što je bilo prije u tvome životu, od eventualnih grijeha ili pogrešnog odnosa prema Allahu i vjeri islamu, uzrokovanih neznanjem ili bilo kojim drugim faktorima, zaboravi. Ma šta da si učinila od grijeha, znaj da iskreno pokajanje briše sve grijehe. Allah je milostiv i On iskrenima prašta sve. Imaš mnogo načina da učiš o islamu. Pretpostavljam da živiš negdje u dijaspori, pa potraži neku džamiju ili mesdžid gdje ćeš upoznati muslimane koji će ti sigurno željeti pomoći u tvome nastojanju da saznaš što više o islamu. Osjetit ćeš bratsku – sestrinsku ljubav ljudi koji će te cijeniti i voljeti zato što si vjernica. I preko interneta možeš pronaći mnoge stranice koje detaljno govore o islamu i njegovim propisima. Ne boj se. Islam je lagahan. Postepeno ćeš saznavati i učiti, i svakim danom ćeš osjećati veću sreću i zadovoljstvo. Nemoj pasti pod utjecaj mnogih islamofobičnih medija ili pojedinaca koji danas šire izrazito negativnu sliku o islamu i muslimanima. Islam je vjera mira, solidarnosti i ljubavi, a nikako nasilja. Nažalost, danas neki neodgovorni pojedinci iz reda muslimana, svojim ružnim ponašanjem potpomažu širenje takve slike o islamu.

Toliko, poštovana sestro. Postoji još mnogo stvari koje bi trebala saznati, pa bujrum, potrudi se. Nadamo se da će ovih nekoliko savjeta biti uvod u tvoj put u prakticiranje vjere islama i svega onoga što islam zahtijeva od nas. Tada ćeš zaboraviti tugu koja te trenutno pritišće, a posvetit ćeš se onim djelima koja će i tebi i tvojoj porodici biti od istinske i trajne koristi. Allah ti dao svako dobro i na ovom i na budućem svijetu.

P.S.: Jedan veliki islamski učenjak i pobožnjak rekao je u stihovima na arapskom jeziku čiji prijevod na naš jezik otprilike glasi ovako:

Oči su bdjele

Neke oči bdiju dok druge spavaju
Zbog stvari koje bivaju ili se ne dešavaju

Zabrinutost od sebe, koliko možeš, potisni
Jer nošenje briga vodi ka ludosti

Gospodar te od onog jučerašnjeg zaštiti
Poštedjet će te i od onog što sutra dolazi.

Neka ti i ovi stihovi budu poticaj da po strani ostaviš brige koje ti more dušu i tijelo, a da se posvetiš onome što će ti istinski koristiti.

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Odgovorio: Amir Durmić
______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/