U jezičkom značenju prokletstvo je protjerivanje i udaljavanje od Allaha (Nihaje fi garibi hadis, Ibn Esir) ili od hajra (Sihah, El-Dževheri), dok u šerijatskoj terminologiji prokletstvo znači udaljavanje od Allahove milosti, što je svakako zastrašujuća kazna.

Allahovo prokletstvo je izuzetno velika i opasna kazna, stoga je neophodno spomenuti osobe koje je Allah, subhanehu ve te`ala, prokleo Svojim govorom i spomenuti njihova djela koja su ih dovela do Allahovog proklinjanja, kako bismo se upoznali sa tim osobama ili djelima koja povlače sa sobom Allahovo prokletstvo i kako bismo se udaljili od njih i tako se sačuvali Allahove kazne.

IBLIS:

Proklet je zbog odbijanja da se pokori Allahovoj naredbi, da učini Ademu sedždu, zbog svoje oholosti, samodopadanja i zavidnosti prema Ademu, alejhis-selam. Rekao je Uzvišeni Allah, prijevodu značenja: “Prokleo ga Allah! A on je rekao: ‘Ja ću se, sigurno, potruditi da preotmem za sebe odreðen broj Tvojih robova’’’ (En-Nisa, 118); i: “Onda izlazi iz Dž‍enneta” – reče On – nek si proklet i neka se prokletstvo zadr‍ži na tebi do Dana sudnjeg!” (Hidžr, 35.-36.)

Zbog njegove nepokornosti prema Uzvišenom Allahu i zbog toga što ga je Allah prokleo, dozvoljeno je proklinjati Iblisa i to naročito u namazu jer to tada najviše utječe na njega. Rekao je Ebu Derda, radijallahu anhu: ‘’Ustao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako da smo ga čuli da je rekao: ‘Utječem se Allahu od tebe.’ Zatim je dodao: ‘Proklinjem te Allahovim prokletstvom’, ponavljajući to tri puta i pružajući ruku kao da hoće nešto da dohvati. Nakon završetka namaza, rekli smo mu: ‘O Božiji Poslaniče, čuli smo kako nešto govoriš u namazu, a nismo čuli da to prije govoriš, i vidjeli smo te da pružaš ruku.’ Rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Zaista je Allahov neprijatelj Iblis došao sa bakljom od vatre kako bi je prinio mome licu pa sam triput rekao: ‘Utječem se Allahu od tebe’, a zatim sam rekao: ‘Proklinjem te Allahovim potpunim prokletstvom’, meðutim nije se udaljio. Potom sam ga htio uhvatiti. Tako mi Allaha, da nije dove našeg brata Sulejmana, osvanuo bi zavezan za stub pa bi se sa njim igrala djeca stanovnika Medine.’’’ (Muslim, 542.)

ŽIDOVI I BENU ISRAIL:

Rekao je Uzvišeni Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi prilikom spominjanja židova i Benu Israila, otkrivajući njihovo pravo lice i nabrajajući njihove najizraženije osobine u ajetima: “Reci: ‘Hoćete li da vam kaž‍em koji su gori od takvih i koje će Allah još tež‍e kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i svinje pretvorio, oni koji su se šejtanu klanjali – njih čeka najgore mjesto, jer oni su najdalje s Pravoga puta odlutali.’” (prijevod značenja El-Maide, 60.)

-Prokleti su zato što nisu vjerovali iako su znali istinu: ‘’Oni govore: ’Naša su srca okorjela.’ A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu koju imaju oni – a još ranije su pomoć protiv mnogobož‍aca molili – I kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo.” (prijevod značenja El-Bekare, 88-89)

-Prokleti su zbog skrivanja istine nakon što im je došla: ‘’One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju.” (El-Bekare, 159.)

-Također, prokleti su zbog iskrivljavanja Tevrata i ismijavanja sa vjerom: ‘’Ima jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru: ‘čujemo, ali se ne pokoravamo!’, i ‘čuj, ne čuli te!’, i ‘Ra‘ina!’ A da oni kaž‍u: ‘čujemo i pokoravamo se!’, i ‘čuj’, i “Pogledaj na nas!’ – bilo bi za njih bolje i ispravnije; ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje.” (En-Nisa, 46.)

-Allah ih je prokleo i zbog nepoštivanja ugovora koji je uzeo od njih kada je uzdigao brdo Tura iznad njih: ‘’Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili.’’ (El-Maide, 13.)

-I zbog uzdizanja nad Allahovim, subhanehu ve te`ala, položajem zaslužili su prokletstvo: ‘’Jevreji govore: ‘Allahova ruka je stisnuta!’ Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore!’’ (El-Maide, 64.)

-Isto tako zbog njihove nepokornosti prema njihovim Poslanicima zadesila ih je dova i prokletstvo od strane njihovih vjerovjesnika. Prokleo ih je Davud, alejhis-selam u svojim Mezamir i Isa, alejhis-selam, u Indžilu, ašto se navodi u riječima Uzvišenog: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili.” (El-Maide, 78.)

Na kraju, Kur`an nam ukratko ukazuje na razloge njihovog prokletstva: “Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni du‍žne vjerovjesnike ubijali i što su govorili: ‘Naša su srca okorjela’ – Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo; i zbog nevjerovanja njihova i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme; i zbog riječi njihovih: ‘Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!’ A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagaðali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti. I zbog teškog nasilja jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali, i zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato što su tuðe imetke na nedozvoljen način jeli. A za nevjernike meðu njima Mi smo kaznu bolnu pripremili.’’ (En-Nisa, 155.-161.)

TAJENJE JASNIH DOKAZA:

Rekao je Uzvišeni Allah: “One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju.’’ (El-Bekare, 159.) Iako je ovaj ajet objavljen povodom židova i kršćana, on se ustvari odnosi na svakoga ko taji istinu i ostavlja nepojašnjeno ono što je Allah, subhanehu ve te`ala, učnio obaveznim da se pojasni. Jer, poenta je u uopćenosti govora, a ne u posebnosti razloga objave. (Fethu Kadir Ševkani)

VRIJEÐANJE ALLAHA, SUBHANEHU VE TE` ALA, I POSLANIKA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM:

Rekao je Allah, subhanehu ve te`ala: “One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeðali, Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti.’’ (Ahzab, 57.) U ovom ajetu “vrijeðanje” je protumačeno sa činjenjem onoga što Allah, subhanehu ve te`ala, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mrze od nepokornosti. (Fethu Kadir Ševkani)

ČINJENJE NEREDA NA ZEMLJI I KIDANJE RODBINSKIH VEZA:

‘’Zar i vi ne biste, kada bi se vlasti dočepali, nered na Zemlji činili i rodbinske veze kidali! To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih učinio.’’ (Muhammed, 23.)

KRŠENJE ALLAHOVOG UGOVORA:

‘’A oni koji ne ispunjavaju duž‍nosti prema Allahu, iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se poštuje, i čine nered na Zemlji – njih čeka prokletstvo i najgore prebivalište.’’ (Er-Rad, 25.) Taberi je protumačio kršenje Allahovog ugovora sa suprotnošću Allahovoj naredbi i činjenjem nepokornosti.

LAŽLJIVAC:

Razmisli o ajetu proklinjanja u kojem se govori o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, pozivu židovima: ‘’Ti reci: ‘Hodite, pozvat ćemo sinove naše i sinove vaše, i ‍žene naše i ‍žene vaše, a doći ćemo i mi, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore (lažljivce) prizvati!’” (Ali Imran, 61.) Kao što je rekao Allah u prijevodu značenju: “Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laž‍i? Oni će pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci će reći: ‘Ovi su izmišljali laž‍i o Gospodaru svome!’ Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogobošce.” (Hud, 18.) I rekao je Uzvišeni: “A peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako laže” (Nur, 7.) Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Nije Poslaniku, sallallahu alejhi va sellem, bilo mrže osobine od laži, i kada bi čovjek izgovorio laž u prisustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on bi osjećao u sebi nešto prema tom čovjeku sve dok se ne bi pokajao.’’ (Tirmizi, 1999, hasen)

DVOLIČNJACI:

Rekao je Allah u prijevodu značenja: ‘’Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehennemskom vatrom, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je prokleo, i njih čeka patnja neprekidna.’’ (Et-Tevbe, 68.) Takoðer, Uzvišeni govori o dvoličnjacima u suri Ahzab: ‘’Ako se licemjeri i oni čija su srca bolesna i oni koji po Medini šire laži ne okane, Mi ćemo ti vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati, prokleti neka su! Gdje god se naðu, neka budu uhvaćeni i ubijeni.’’ (Ahzab, 60.-61.)

Nifak – licemjerstvo u srcu, da nas Alah sačuva njega, nastaje zbog iznevjere obećanja Allahu i zbog laži, shodno ajetu: ‘’I nadovezao im je On na to pritvornost (nifak) u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno laž‍u.’’ (Tevbe, 77.)

NEVJERNICI, A NAROČITO PRETHODNI NEVJERNIČKI NARODI:

Rekao je Allah u prijevodu značenja: ‘’Oni koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru – zaslu‍žuju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi.’’ (Bekare, 161.) I rekao je: ‘’I prokletstvo je na ovome svijetu stalno bilo s njim, a bit će i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!’’ (Hud, 60.) I rekao je: ‘’Na ovome svijetu ih je pratilo prokletstvo, a pratit će ih i na onome; strašan će biti ‘dar’ kojim će darivani biti!’’ (Hud, 99.) I rekao je: ‘’Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio.’’ (Ahzab, 64.)

UBICA:

Ko ubije vjernika bespravno, zaslužuje Allahovo prokletstvo, jer ukoliko je ubijen musliman sa pravom – sprovoðenje šerijatske kazne, njegov ubica ne zaslužuje prokletstvo. Rekao je Allah u prijevodu značenja: ‘’Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – D‍žehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti.’’ (En-Nisa, 93.)

POTVORA ČESTITIH ŽENA:

Potvaranje čestitih i poštenih žena da su počinile zinaluk – blud. Rekao je Allah u prijevodu značenja ajeta: ‘’Oni koji obijede čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti na ovom i na onom svijetu, njih čeka patnja nesnosna.’’ (Nur, 23.)

DŽEHENNEMSKO STABLO ZEKKUM:

Rekao je Allah u prijevodu značenja: ‘’I rekli smo ti: ‘Svi ljudi su u Allahovoj vlasti!’ A san koji smo ti dali da usniješ i drvo prokleto, u Kur’anu spomenuto, iskušenje su za ljude. Mi ih zastrašujemo, ali njima to samo povećava ionako veliko nevjerstvo.’’ (Isra, 60.) Islamski tumači Kur’ana spomenuli su da je “drvo prokleto” ustvari drvo Zekkum. A značenje sintagme ‘’drvo prokleto’’ odnosi se na: ‘’prokletstvo onoga ko ga jede’’, kao što je rekao Allah: ‘’Drvo Zekkum – bit će hrana grješniku.’’ (Duhan, 43.-44.)

Priredio: mr. Osman Smajlović
Pruzeto sa minber.ba
https://minber.ba/osobe-koje-je-allah-prokleo/

Nije dozvoljeno da čovjek čini nepokornost i opravdava se sudbinom govoreći: ”Griješim zato što je Allah tako odredio!” Da je opravdanje sudbinom za činjenje nepokornosti prihvatljiv argument, onda bi svi vjerozakoni prestali važiti i svakom grješniku bilo bi dozvoljeno da kaže: ”Tebi je odreðeno da činiš ovu nepokornost.”

Zato je Allah Uzvišeni opovrgao opravdanja mušrika sudbinom, pa kaže: ”Mnogobošci će govoriti: ‘Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.” (El-En’am, 148) Uzvišeni Allah opovrgao je ovaj njihov isprazni argument rekavši: “Tako su isto oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili.” (El-En’am, 148)

Kradljivac se opravdavao Omeru govoreći: ”Ukrao sam Allahovim odreðenjem.” Omer mu reče: ”Sad ti ja Allahovim odreðenjem odsijecam ruku!”
čovjek ima volju, moć i odabir i ne zna prije činjenja nepokornosti da li mu je Allah odredio ili ne. Vidimo ljude kako se opravdavaju sudbinom u pitanjima dobra, a nismo čuli nijednog koji je klanjao dva rekata da je rekao: ”Klanjao sam Allahovim odreðenjem.” Zapravo, ljudi se opravdavaju sudbinom za ustrajavanje u griješenju. Takoðer, nismo vidjeli ljude da se opravdavaju sudbinom kada je u pitanju dunjaluk, tj. niko ne kaže: ”Ako mi je Allah odredio da uzmem platu na kraju mjeseca, ona će i biti”, ili: ”Neću se oženiti, a ako mi Allah bude propisao da ću imati djece, to će i biti, pa makar bez ženidbe.”

Ljudi za onoga ko ovakvo nešto govori kažu da je lud, pa kako, onda, opravdavati se sudbinom za ostavljanje djela u pitanjima ahireta? Zato nikako nije dozvoljeno opravdavati se kaderom u pitanjima Šerijata.

Kada je ovo jasno, onda treba znati da oni koji dozvoljavaju opravdavanje kaderom za činjenje nepokornosti to argumentiraju hadisom Ebu Hurejre, koji prenosi Muslim, a u njemu se kaže da je Adem argumentirao svoj postupak Musau govoreći da je Allah njemu odredio da uzme plodove sa drveta, pa je rekao: ”Zar me koriš za djelo koje mi je Allah propisao da učinim prije nego što sam stvoren na četrdeset godina.” Poslanik, s.a.v.s., tada je rekao: ”Adem je nadgovorio Musaa.” Jedenje plodova drveta je grijeh, pa je, i pored toga, Adem argumentirao činjenje ove nepokornosti Allahovim određenjem. Zapravo, kada se sagleda suština predaje, ovo je dokaz protiv onih koji se pravdaju sudbinom!

Pojasnit ćemo ga sa dva aspekta:

Prvi: Adem se nije opravdavao odreðenjem zato što je pojeo plod s drveta, već zato što je izašao iz Dženneta. Opravdavao se kaderom za nedaću, a ne za grijeh, jer mu je Musa doslovno rekao: ”Tvoj grijeh nas je izveo iz Dženneta.”

Drugi: Adem se pokajao za ovaj grijeh i zato učenjaci kažu da je dozvoljeno opravdavati se kaderom za nepokornost ukoliko se čovjek za nju pokaje. Ako se čovjek pokaje za grijeh, pa se kaže: ”Zašto si griješio?”, on ima pravo reći: ”Griješio sam Allahovom odredbom.” Meðutim, zabranjeno je da se opravdava kaderom za nepokornost koju još neprestano čini da bi se opravdao pred ljudima.

Dozvoljeno je da se čovjek opravdava kaderom za nedaće. Kada čovjeka snaðe nedaća ima pravo reći: ”Snašla me je Allahovim odreðenjem, a o tome Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Kada te nešto snaðe, nemoj reći da je bilo tako i tako, bilo bi tako i tako, već reci Allah je odredio i učinio što je htio.”

Priredio: doc. dr. Emir Demir
Preuzeto sa minber.ba
https://minber.ba/pravdanje-sudbinom/