Sva hvala pripada samo Allahu, salavat i selam neka su na Allahovog vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

Mjesec ramazan završava se klanjanjem bajram-namaza kojim se upotpunjava slavljenje i veličanje Uzvišenog Allaha.

Klanjanje bajram-namaza obaveza je svakog punoljetnog muškarca. Mnogo je dokaza koji ukazuju na njegovu obaveznost, a jedan od njih jesu i riječi Ummu Atijje, radijallahu anha, koja kaže: “Naređivano nam je da izađemo na dan Bajrama, tako da bi izašle djevojke iz svojih soba, pa čak i one koje bi imale menstruaciju. Žene bi stajale iza muškaraca i donosile bi tekbire zajedno s njima, i dovile bi zajedno s njima, nadajući se bereketu tog dana i oprostu grijeha.” (Buhari)

U drugoj verziji navodi se da je Ummu Atijja, radijallahu anha, rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da na Ramazanski i Kurbanski bajram izađu sve žene: i starije i mlađe djevojke, kao i žene koje su u menstrualnom ciklusu. Što se tiče žena u menstrualnom ciklusu, one su prisustvovale skupu muslimana i njihovoj dovi, a sklanjale su se sa musalle (mjesta gdje se klanja).” (Muslim)

Stoga, kada je ženama bilo naređivano da tog dana izađu na bajram-namaz, dakle, ženama kojima u osnovi namaz u džematu nije naređen, onda se zasigurno ova naredba izlaska na bajram-namaz strožije odnosi na punoljetne muškarce.

Zato, pripremi se da klanjaš bajram-namaz i nemoj da kasniš na njega, već, ako postoji mogućnosti, na bajram-namaz povedi i svoju užu porodicu (ženu, majku, braću i sestre i druge iz svoje porodice).

Dragi brate, lijepo je da se okupaš na dan Bajrama i da obučeš najljepšu odjeću. Od sunneta je da, prije nego što kreneš na bajram-namaz, pojedeš nekoliko datula i da taj broj bude neparan. U hadisu Enesa, radijallahu anhu, kaže se: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi izašao iz kuće na dan Bajrama sve dok ne bi pojeo nekoliko datula.” (Buhari) U drugoj verziji hadisa navodi se: “I pojeo bi neparan broj datula.”

Sunnet je na bajram-namaz otići jednim putem, a vratiti se drugim. Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u danu Bajrama mijenjao bi put.” (Buhari)

Također, sunnet je da na bajram-namaz odeš pješke i da se vratiš pješke, osim ako imaš opravdanje, jer “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao bi na bajram-namaz pješke i vratio bi se pješke.” (Ibn Madža, Albani ga je ocijenio dobrim)

Sunnet je da donosiš tekbire u noći uoči Bajrama, zbog riječi Uzvišenog Allaha: “…da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.” (El-Bekara, 185)

Tekbiri se mogu donositi na način da se govori: Allahu ekber, Allahu ekber, la illahe illallahu vallahu ekber, Allahu ekber ve lillahil hamd.

Tekbiri se donose prilikom odlaska na bajram-namaz i nastavljaju se izgovarati sve dok ne počne bajramska hutba.

Kada se ode na bajram-namaz, ne treba klanjati nikakav dobrovoljni namaz ni prije, a ni poslije bajram-namaza, zato što bi “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Bajrama klanjao dva rekata i nije klanjao ništa ni prije njih, a ni poslije njih”. (Buhari)

Sunnet je da imam na bajramskoj hutbi podstiče ljude da udjeljuju sadaku, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na svojoj bajramskoj hutbi rekao: “Dajite sadaku, dajite sadaku, dajite sadaku!” (Muslim)

Zabranjeno je rasipanje u hrani i piću, kako u danima Bajrama, tako i u drugim danima, kao što kaže Uzvišeni Allah: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete namaz da obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.” (El-A‘raf, 31)

Muzika i muzički instrumenti zabranjeni su kako na dan Bajrama tako i u ostalim danima, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U mom ummetu pojavit će se ljudi koji će dozvoljavati izvanbračni spolni odnos, svilu, alkohol i muzičke instrumente.” (Buhari) Nema smetnje da se pjevaju pjesme lijepog i čednog sadržaja, ali bez muzičke pratnje.

Potrebno je napomenuti da Ramazanski bajram traje samo jedan dan, dok Kurbanski bajram traje četiri dana. U hadisu Enesa b. Malika, radijallahu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po dolasku u Medinu zatekao stanovnike Medine kako se vesele tokom svojih predislamskih praznika, pa je rekao: “Allah vam ih je zamijenio sa dva bolja blagdana: Ramazanskim i Kurbanskim bajramom.” (Ebu Davud, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

U hadisu Ukbe b. Amira, radijallahu anhu, navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dan mršenja (tj. Ramazanski bajram) i dan kada se kolju kurbani i dani tešrika (još tri dana nakon prvog dana Kurbanskog bajrama), to su blagdani za sljedbenike islama.” (Ahmed, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

U ovim hadisima jasno se pojašnjava da Ramazanski bajram traje samo jedan dan, dok Kurbanski bajram traje četiri dana.

Neka je sva hvala Uzvišenom Allahu, s čijom blagodati završavaju se sva dobra djela! Neka je salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, supruge, potomke, sve ashabe i sve one koji ga dosljedno slijede do Sudnjega dana.

HAJRUDIN TAHIR AHMETOVIĆ, PROF.
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Vidi manje

Prava i obaveze u islamskom braku oba supružnika su ustvari prava i obaveze jednog prema drugome, a Allah, Mudri i o svemu Obaviješteni, učinio je ravnotežu između prava i obaveza, pa svako pravo koje uživa jedan supružnik povlači i obavezu kojom ga je Allah zadužio prema drugoj strani.
U Kur`anu, sura El-Bekara, u 228. ajetu to se jasno vidi:
“One imaju isto toliko prava i dužnosti, prema zakonu – samo, muževi imaju prednost nad njima
za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.”
Stepen kojim je Allah dao prednost muškarcima nad ženama jeste stepen zaduženja, odgovornosti i brige, a ne stepen počasti, jer Allah je prvenstveno muškarcima odredio da zarađuju i izdržavaju druge. Svaka zajednica, pa i porodica kao najbitnija zajednica, mora imati nekoga ko je odgovoran za njeno vođenje i vođenje računa o njenim potrebama, a što je ustvari uvjet njenog postojanja i opstanka. Muškarac, odnosno suprug, je najpreči da bude zadužen za stanje u svojoj porodici, jer on je primarno zadužen i za njeno izdržavanje, a najčešće ima i više iskustva o životnim poslovima nego žena.

Prava supruge:
1. mehr,
2. izdržavanje,
3. lijep odnos prema ženi,
4. podučavanje i odgajanje.

Mehr

Mehr je određena imovina koju muž daje svojoj supruzi prilikom sklapanja braka ili prije, a može se dogovoriti sa suprugom i da odgodi isplatu, u cjelosti ili djelimično i nakon sklapanja ugovora o braku. Mehr je, po islamskim propisima, sastavni dio bračnog ugovora, ali nije uvjet za valjanost braka. Brak je valjan i ako nije spomenut mehr, a supruga u tom slučaju ima pravo na mehr u visini mehra njoj, po društvenom položaju, sličnih žena.
Časni ajeti i hadisi pokazuju na propisanost mehra:
“I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajite, a ako vam one od svoje volje od toga što poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.”
(sura En-Nisa, ajet 4.)

Islam nije odredio iznos mehra i nema granice za najveći iznos, međutim, lijepo je da se spomene iznos mehra prilikom sklapanja braka, jer je Poslanik (s.a.v.s.) spominjao iznos mehra kada je udavao kćerke, a i kada se sam ženio, onda se izbjegavaju kasniji eventualni nesporazumi. U praktičnom smislu, mnoge su koristi od mehra. To je matrijalni pokazatelj uvažavanja svoje supruge, pa ga Allah opisuje kao dar “s draga srca”. Mehr učvršćuje vezu između supružnika, to je materijalna veza koja učvršćuje onu duhovnu, a ima i praktične efekte, jer pomaže ženi da osigura što joj je potrebno za svadbu i preseljenje u kuću svoga muža (nova odjeća, nakit, šminka, miris, neke druge potrepštine i sl.). Iako nije određena visina mehra, lijepo je da se ne pretjeruje, da mehr bude umjeren, kako ne bi njegova visina postala preprekom za brak, kao što je slučaj s nekim krajevima islamskog svijeta u današnje vrijeme. Prenosi se da je Poslanik (s.a.v.s.) rekao:
“U ženine blagodati spada lahka zaruka, mali mehr i lijep odnos njene familije.”
Mehr je isključivo pravo žene i nijedan njen srodnik ili staratelj nema pravo na njega, osim uz njeno dopuštenje, tako da, po Šerijatu, nije dozvoljeno ono što rade neki roditelji i rođaci uzimajući čitav ili dio mehra žene, osim ako im je ona dozvolila.

Izdržavanje

Žena ima kod svog supruga pravo na izdržavanje. Muž je, po islamu, jedini dužan izdržavati porodicu, makar bio i slabijeg imovinskog stanja, tako da je dužan raditi i zarađivati kako bi izdržavao svoju suprugu i potomke. Izdržavanje podrazumijeva i obuhvata stan, odjeću, hranu, piće i sve ostale životne potrebe.
“Otac djeteta dužan je da ih prema svojoj mogućnosti hrani i odijeva.”
(sura El-Bekara, ajet 233.)

Izdržavanje je shodno stanju muža, bilo da je bogat ili siromašan. Allah Uzvišeni kaže, u suri Et-Talak, ajet 7.:
“Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će sigurno poslije tegobe slast dati.”

Žena, dakle, nije dužna izdržavati ni sebe ni svoga muža niti bilo kojeg člana svoje porodice, makar bila i bogata. Ženi je dozvoljeno da s mužem učestvuje u izdržavanju i to se od nje računa kao dobrovoljni prilog, od kojeg može odustati u bilo koje vrijeme.

Zaposlena žena

Islam ne obavezuje ženu da radi i zarađuje u bilo kojem periodu njenog života, jer je nije zadužio nikakvim izdržavanjem, nego je njeno izdržavanje dao kao obavezu drugima (zavisno od njenog životnog doba i porodičnog stanja – otac, brat, muž). I pored toga islam je ženi dozvolio da radi i zarađuje, ali pod sljedećim uvjetima:
– da joj muž dozvoli da radi, ako je udata,
– da se na svom poslu ne osamljuje sa stranim muškarcima ili dolazi u dodir s njima,
– da njen posao bude u skladu s njenom ženskom prirodom,
nije joj dozvoljeno obavljati poslove koji su priličniji muškarcima i koji je ogrubljuju. Ono što žena zaradi njeno je vlasništvo i ona jedina ima pravo time raspolagati. Niti njen suprug, niti bilo ko drugi ima pravo da joj to oduzme osim njenom voljom. Uzvišeni Allah kaže:
“I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao, muškarcima pripada nagrada od onoga što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz obilja njegova molite. Allah, zaista, sve dobro zna!”
(sura En-Nisa, ajet 32.)

Lijep odnos prema ženi

Pravo žene jeste i to da se prema njoj lijepo postupa i odnosi na plemenit način, shodno riječima Uzvišenog:
“S njima lijepo živite.”
(sura En-Nisa, ajet 19.)
Poslanik (s.a.v.s) je često upozoravao na lijep odnos prema ženama, o čemu govori i jedan od mnogobrojnih hadisa:
“Oporučujem vam da lijepo postupate sa ženama, jer žena je stvorena od rebra, a najkrivlji je dio rebra njegov vrh. Pa ako ga pokušaš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš, ostat će krivo. Stoga oporučujem vam da lijepo postupate prema ženama.”
(Hadis bilježi Muslim)
Ovim se želi ukazati na prirodu žene, i na to da muškarci treba da razumiju, prihvate i podnesu ono što vide kod njih kao nedostatak. U tom slučaju, pa i kad žena pogriješi, suprug ne bi trebalo da bude grub prema njoj niti da je opterećuje, nego da je savjetuje blago i pažljivo.
“S druge strane, jedna od stvari o kojoj suprug mora voditi računa jeste i to, da ne smije pretjerivati u šalama sa svojom suprugom, u ispunjavanju njenih želja i u ponašanju koje će pokvariti njen moral, umanjiti njeno poštovanje prema njemu i narušiti njegovo dostojanstvo. On treba da izabere srednji put i da se vlada u skladu s tim. Također, kada kod žene vidi nešto neprikladno, on treba da pokaže da s tim nije zadovoljan, ne smije zatvarati oči pred onim što ona pogrešno uradi i dopuštati joj da u tome ustrajava.”

Istina je da nedostaci nisu samo kod žena, nego ih ima i kod mnogih muškaraca, a idealni su samo vjerovjesnici i poslanici koje je Allah odabrao i upotpunio, kako bi bili uzor i lijep primjer. Zbirke hadisa sačuvale su nam mnoga predanja koja govore kako se Poslanik (s.a.v.s.) odnosio prema ženama, koje je poželjno temeljitije upoznavati i primjenjivati u svojim porodicama. U lijep odnos prema supruzi spada darežljivost i dijeljenje poklona, jer to povećava ljubav i jača simpatije između njih, zatim da suprug poselami svoju suprugu kada se vrati kući, jer je selam jedan od uzroka ljubavi, da se s njom šali, igra i zabavlja, da joj pomogne u kućnim poslovima, ako može, da ne osjeća pretjeranu ljubomoru prema njoj, da joj dozvoli da posjećuje svoje roditelje i rođake, a to je i po Šerijatu poželjno.

Podučavanje i odgajanje

Žena ima pravo tražiti i očekivati od svog muža da je poduči stvarima vjere, islamskim običajima i normama ponašanja, koje su joj potrebne za njen život ili da joj dozvoli da odlazi na predavanja, sohbete, sijela za žene, kako bi naučila i povećavala svoje znanje u vjeri. To je bila i praksa u doba Poslanika, koju je uveo kad mu je došla neka žena i rekla:
“Allahov Poslaniče, ljudi dolaze stalno kod tebe i uzeše sve tvoje hadise, pa kada bi htio izdvojiti jadan dan pouke za nas”, nakon čega joj je rečeno da se žene sakupe toga i toga dana, i dolazio bi im i podučavao ih onome čemu je Allah njega podučio.”
(Hadis bilježi Muslim)
Muž je dužan svojoj ženi govoriti, preporučivati i naređivati namaz, kupanje poslije hajza i dženabeta, tj. da izbjegava sve ono što je zabranjeno i čini ono što je naređeno. Uzvišeni Allah će ga pitati za to.
Poslanik (s.a.v.s.) kaže:
“Svi ste pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj porodici on će biti pitan za svoje stado.”
(Hadis bilježi El-Buhari)

Pročitajte detaljnije o pravima supružnika ovdje: https://pitajucene.com/pitanje/koja-su-prava-supruznika-u-islamskom-braku/

Izvor: časopis Semerkand, knjiga Hanefijski fikh
Obrada: IslamBosna.ba

Vidi manje

Žena sa istihazom ima tri stanja:

Prvo stanje: jeste da ženi bude poznato određeno vrijeme hajza prije istihaze. Ona će se ravnati prema tom vremenu hajza i u tom vremenu važit će propisi hajza. Sve preko toga jeste istihaza i za to važe propisi istihaze.

Primjer za to jeste da ženi hajz traje šest dana od početka svakog mjeseca, a onda joj se na to nastavi istihaza i krvarenje joj ne prestane. U tom slučaju njen će hajz biti šest dana od početka svakog mjeseca, a sve preko toga je istihaza, na osnovu hadisa koji prenosi Aiša, r,a., da je Fatima bint Ebi-Hubejš rekla: “Allahov Poslaniče, ja imam krvarenje i ono mi se ne prekida, pa hoću li ostaviti namaz?” On je odgovorio: “Ne, to je samo krv iz kapilara, ali ostavi namaz onoliko dana koliko si uobičajeno imala hajz, zatim se okupaj i klanjaj.” (El-Buhari)

U Muslimovom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao Ummu Habibi bint Džahš: “Ostani u stanju kada ne klanjaš i ne postiš onoliko koliko ti je trajao hajz, zatim se okupaj i klanjaj,”

Na osnovu ovoga, žena koja ima istihazu. a hajz joj traje poznato, određeno vrijeme, neće klanjati i postiti u tom određenom vremenu. Nakon toga, okupat će se i klanjati i neće se obazirati na krv.

Drugo stanje: jeste da ženi ne bude poznato određeno vrijeme hajza prije istihaze, tako da joj je krvarenje neprekidno od trenutka kada joj se prvi put pojavila krv. Ona će postupiti tako što će hajz određivati na osnovu onoga čime se on odlikuje: crne krvi, gustoće ili mirisa, i tada će važiti propisi hajza. Sve je preko toga istihaza i za to će važiti propisi istihaze.

Primjer za to jeste da je kod žene krvarenje neprekidno od trenutka kada je vidjela krv, s tim da tih deset dana krv bude crna, a u ostatku mjeseca crvena. Ili, deset dana bude gusta, a u ostatku mjeseca rijetka. Ili, da deset dana krv ima miris karakterističan za hajz, a u ostatku mjeseca nema tog mirisa.

Njen je hajz u prvom slučaju ono vrijeme kada joj je krv bila crna, u drugom slučaju kada je bila
gusta, a u trećem kada je imala miris karakterističan za hajz. Sve preko toga je istihaza, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. upućenih Fatimi bint Ebi-Hubejš: “Ako je krv hajza, ona se poznaje po tome što je crna. Ako bude tako, ostavi namaz, a ako bude drugačije, uzmi abdest i klanjaj, jer je to krv iz kapilara.” (Ebu-Davud i En-Nesai, a Ibn-Hibban i El-Hakim ocijenili su ga vjerodostojnim).

Učenjaci, Allah im se smilovao, postupaju po ovom hadisu i pored toga što postoje određene primjedbe na njegov lanac prenosilaca (sened) i tekst (metn). Postupati po ovom hadisu preče je nego da žena u ovakvom stanju računa hajz kao što on traje kod većine žena.

Treće je stanje: da ženi ne bude poznat određeni period hajza, niti se on ičim odlikuje, tako da joj je krvarenje od početka neprekidno, a krv joj je jednolična ili se javlja u promjenljivim stanjima i ne može biti hajz. Ona će postupati na osnovu uobičajenog trajanja hajza kod većine žena. Njen će hajz biti šest ili sedam dana svakog mjeseca, počevši od trenutka kada joj se pojavila krv. Sve preko toga je istihaza.

Primjer za to jeste da žena vidi krvarenje petog u mjesecu i ono joj se nastavi s tim da u njemu ne bude nešto čime se odlikuje hajz, kao što je boja i drugo. Njen hajz će biti šest ili sedam dana, počevši od petog dana svakog mjeseca, na osnovu hadisa u kojem stoji da je Hamna bint Džahš rekla:

“Allahov Poslaniče, ja imam jako i dugo krvarenje. Ono me sprečava da klanjam i postim, pa šta kažeš u vezi s tim?”

On je rekao: “Objasnit ću ti. Stavi krpu od pamuka na spolni organ jer to zaustavlja krvarenje.” -“Krvarenje je jače od toga”, reče ona, a on na to doda: “To je onda šejtanska kušnja, a ti smatraj hajz šest ili sedam dana, a tačno znanje o tome je kod Uzvišenog Aliaha. Zatim se okupaj dok ne vidiš da si postala čista i da ti je krv prestala, pa klanjaj dvadeset četiri ili dvadeset tri noći i dana i posti.” (Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi, koji ga smatra vjerodostojnim. Prenosi se da ga je i Ahmed ocijenio kao vjerodostojan, a El-Buhari kao dobar).

Riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s.: “…smatraj hajz šest ili sedam dana”, ne znače da žena jednostavno odabere jedan od dva perioda, nego ona treba razmotriti svoju situaciju i usporediti je sa situacijom žene koja joj je najbliža izgledom, godinama ili rodbinski. Ona će razmotriti krv pa će ono što je najbliže da je hajz smatrati hajzom. Također, uzet će u obzir i druge okolnosti, pa ako je bliže da hajz bude šest dana, smatrat će da je šest. A ako je bliže da je sedam, smatrat će da on traje sedam dana.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Vidi manje

Postoji više od dvadeset propisa o hajzu, a spomenut ćemo one za koje mislimo da su najpotrebniji.

1. Namaz.

Zabranjen je namaz, kako obavezni tako i dobrovoljni, ženi koja je u hajzu i ne bi bio valjan ako se obavi. Ona nije dužna naklanjati propuštene namaze, osim onaj namaz u čijem vremenu bude čista onoliko koliko bi mogla obaviti jedan potpuni rekat. Takav namaz žena je obavezna naklanjati bilo da se radi o početku ili kraju namaskog vremena.

Primjer za prvo jeste slučaj kada žena dobije hajz nakon što je od zalaska sunca prošlo vrijeme u kojem je moguće klanjati jedan rekat. Ona je obavezna taj namaz (akšam) naklanjati nakon što se očisti.

Primjer za drugo jeste slučaj kada se žena očisti od hajza prije izlaska sunca za vrijeme u kojem je moguće klanjati jedan rekat. Ona je obavezna naklanjati sabah-namaz nakon što se očisti.

Međutim, ako to vrijeme ne bude dovoljno za obavljanje jednog potpunog rekata, naprimjer da žena dobije hajz nakon što od zalaska sunca prođe jedan trenutak, ili da postane čista prije Izlaska sunca na jedan trenutak, tada nije obavezna naklanjati namaz. Ovo se temelji na riječima Allahovog Poslanika s.a.v.s.:

“Ko stigne da klanja jedan rekat od namaza, stigao je cijeli namaz.” (Muttefekun alejhi)

Iz ovog se razumije da ko ne stigne na kraju namaskog vremena obaviti u cjelosti jedan rekat nije stigao obaviti namaz.

Ukoliko ženu zadesi od ikindijskog vremena onoliko za koliko je moguće klanjati jedan rekat, da li je dužna klanjati i podne s ikindijom, i ukoliko je zadesi od jacijskog vremena onoliko za koliko je moguće klanjati jedan rekat, da li je dužna klanjati i akšam s jacijom?

U ovome se ulema razišla, a ispravno je da je obavezna klanjati samo onaj namaz u čijem vremenu je bila čista onoliko za koliko se može obaviti jedan rekat u cijelosti. U ovom slučaju, to je ikindija i jacija, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s.:

“Ko stigne da klanja jedan rekat od ikindije, prije nego što zađe sunce, stigao je klanjati cijelu ikindiju.” (Muttefekun alejhi)

Allahov Poslanik s.a.v.s. nije rekao da je takav čovjek stigao i podne i ikindiju, te da je obavezan klanjati podne, a ono što je osnova jeste neobaveznost (dok se ne ustanovi nešto što obavezuje). Ovo je stav Ebu-Hanife i Malika koji se navodi u komentaru na djelo El-Muhezzeb.

A što se tiče zikra veličanja, slavljenja i hvaljenja Allaha s.v.t. izgovaranja bismille prije jela i u drugim situacijama, čitanja hadisa, fikha, učenja dove i njeno popraćanje riječju amin i slušanja Kur'ana, to nije zabranjeno.

U dva Sahiha, i u drugim hadiskim zbirkama potvrđeno je da je Allahov Poslanik učio Kur'an, a bio je naslonjen u krilu Aiše, r.a., koja je bila u hajzu. Također, u oba Sahiha zabilježeno je da je Ummu Atijje, r.a., čula Allahovog Poslanika s.a.v.s. da kaže:

“Neka izađu starice, djevojke i one u hajzu na Bajram da bi prisustvovale dobru i pozivu upućenom vjernicima, a one s hajzom neka se udalje od musalle.”

Što se tiče toga da žena u hajzu uči Kur'an gledajući ili učeći u sebi bez izgovora jezikom, kao naprimjer da stavi Kur'an na nešto i da gleda u ajete učeći ih u sebi, to ne smeta. En-Nevevi u komentaru djela El-Muhezzeb kaže da je to dopušteno bez razilaženja. Međutim, ako učenje bude izgovaranjem jezikom, to je po većini uleme zabranjeno. ElBuhari, Ibn-Džerir et-Taberi i Ibn el-Munzir kažu: “To je dopušteno.” Takav stav zastupaju Malik i Šafija (prvobitni njegov stav), a bilježi ga autor djela Fethu-l-Bari. El-Buhari, bez lanca prenosilaca, navodi od Ibrahima enNehaija daje rekao: “Ne smeta da prouči ajet.” Šejhul-Islam Ibn-Tejmijje u Fetvama koje je sakupio Ibn el-Kasim kaže:

“U Sunnetu, u osnovi, nema ništa čime se zabranjuje učenje Kur'ana ženi u hajzu, a izreka: “Neka žena s hajzom i džunup ne uči ništa iz Kur'ana” jeste slab hadis, oko čega su se složili hadiski učenjaci. S obzirom da su žene u doba Allahovog Poslanika s.a.v.s. dobivale hajz, pa da im je učenje Kur'ana zabranjeno kao što je namaz, to bi Allahov Poslanik s.a.v.s. obznanio svome Ummetu i to bi znale majke vjernika, pa bi se to prenosilo među ljude. Pošto niko od Allahovog Poslanika s.a.v.s. ne prenosi zabranu o tome, nije dopušteno da se to zabrani, znajući da to on nije zabranio. Ako to on nije zabranio, i pored činjenice da je hajz postojao i u njegovo vrijeme, tada se zna da to nije zabranjeno.”

Ono što trebamo reći, nakon što smo saznali za razilaženje uleme, jeste: preče je da žena u hajzu ne uči Kur'an izgovarajući ga jezikom, osim u nuždi, kao naprimjer da je učiteljica, pa je potrebno da podučava učenice, ili prilikom ispita, kada je potrebno da učenice uče zbog polaganja ispita i tome slično.

2. Post.

Zabranjeno je ženi da posti za vrijeme hajza obavezni i dobrovoljni post i on joj ne bi bio ispravan ukoliko bi postila. Međutim, ona je dužna napostiti obavezni post, na osnovu riječi Aiše, r.a.: “Dobivale smo hajz, pa nam je naređivano napaštanje posta, a nije nam naređivano
naklanjavanje namaza.” (Muttefekun alejhi)

Ako žena u momentu dok posti dobije hajz, post joj je pokvaren, pa makar hajz dobila na trenutak prije akšama. Ona je dužna napostiti taj dan ako se radilo o obaveznom
postu.

Ako žena osjeti dolazak hajza prije akšama, ali ga ne dobije do poslije akšama, post joj je potpun i nije pokvaren.
To je ispravniji stav jer krv u unutrašnjosti stomaka nema nikakvog šerijatskog tretmana (značaja), te zato što je Allahov Poslanik s.a.v.s. kada je bio upitan da li se treba okupati žena koja vidi u snu ono što vidi u snu muškarac, rekao:

“Da, ako vidi tekućinu.” Tako je Allahov Poslanik s.a.v.s. propis učinio ovisnim o viđenju sperme ili tekućine kod žene, a ne o pomjeranju toga u utrobi čovjeka. Takav je slučaj i sa hajzom.

Njegovi propisi važe tek pošto krv izađe iz rodnice, a ne dok je krv još u utrobi.
Ako svane zora, a žena bude u hajzu, nije joj ispravan post tog dana, pa makar se očistila od hajza jedan trenutak nakon svitanja zore.

A ako joj prestane hajz prije zore, pa je postila taj dan, post joj je ispravan, pa makar se i ne okupala do izlaska zore. Takav je slučaj i osobe koja je džunup. Ako zanijeti da posti, a džunup je, i okupa se nakon izlaska zore, post joj je ispravan, na osnovu izreke Aiše, r.a., koja kaže:

“Allahovog Poslanika s.a.v.s. tokom ramazana zaticala je zora, a bio bi džunup zbog spolnog odnosa, a ne zbog snoviđenja, zatim bi postio.” (Muttefekun alejhi)

3. Tavaf oko Ka'be.

Zabranjeno je ženi tavafiti oko Ka'be, bio taj tavaf obavezan ili dobrovoljan, i ne bi joj bio ispravan ako bi ga učinila u vrijeme hajza, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. upućenih Aiši, r.a., kada je dobila hajz:

“Radi što rade hadžije, osim tavafa oko Allahove kuće, dok se ne očistiš.”

Sto se tiče ostalih radnji i drugih obreda hadždža i umre, kao što je s'aj između Saffe i Merve, boravak na Arefatu, na Muzdelifi i Mini, bacanje kamenčića i drugo, nisu joj zabranjeni (haram). Ne smeta ako žena obavi tavaf dok je čista, a zatim dobije hajz odmah nakon što je obavila tavaf ili u toku obavljanja s'aja.

4. Oprosni tavaf.

Ako žena upotpuni obrede hadža i umre, a zatim dobije hajz prije odlaska iz Mekke i hajz joj se
nastavi sve do odlaska, ona će otići (iz Mekke) bez obavljenog tavafa, na osnovu izreke Ibn-‘Abbasa, r.a., koji je rekao:

“Naređeno je ljudima da svoje zadnje vrijeme boravka u Mekki provedu kod Ka'be, osim što žena u hajzu ima olakšicu u vezi toga.” (Muttefekun alejhi)

Ženi u hajzu nije mustehab da prilikom napuštanja Mekke dođe do vrata Harema i da uči dovu, jer se to ne navodi od Allahovog Poslanika s.a.v.s., a ibadeti se temelje na onome što se od njega navodi. Ono što se navodi od Allahovog Poslanika s.a.v.s. ukazuje na suprotno. Naime, pošto mu je rečeno da je Safija dobila hajz nakon obavljenog tavaful-ifade, rekao je:

“Neka ide.” (Muttefekun alejhi) On nije naredio dolazak do vrata Harema, a da je to naređeno, bilo bi i obznanjeno.

5. Boravak u mesdžidu (džamiji).

Zabranjeno je ženi koja je u hajzu boraviti u mesdžidu, pa čak i u musalli gdje se klanjaju bajram-namazi, na osnovu hadisa koji prenosi Ummu ‘Atijje, r.a. Ona je čula Allahovog Poslanika s.a.v.s. da kaže:

“Neka izađu starice, djevojke i one u hajzu na Bajram da bi prisustvovale dobru i pozivu upućenom vjernicima, a one s hajzom neka se udalje od musalle.” (Muttefekun alejhi)

6. Spolni odnos.

Zabranjeno je njenom mužu da spolno opći s njom i njoj je zabranjeno da mu to dopusti, na osnovu riječi Uzvišenog:

I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. (El-Bekara, 222.)

Pod riječju “el-mehid” u ajetu misli se na vrijeme trajanja hajza kao i na mjesto gdje se javlja, a to je ženski spolni organ, jer Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže:

“Radite šta god hoćete (s ženama u hajzu), osim spolnog akta.” (Muslim)

A i muslimani su se složili oko zabrane općenja u spolni organ žene dok je u hajzu. Ljudima koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan nije dopušteno odvažiti se na ovaj gnusni čin, a na čiju zabranu ukazuje Kur'an, Sunnet Allahovog Poslanika s.a.v.s. i konsenzus muslimana, pa da tako budu jedni od onih koji su se suprotstavili Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.v.s. i da slijede put suprotan putu vjernika.

U djelu El-Medžmu\ komentaru na djelo El-Muhezzeb, (str. 374, tom II) En-Nevevi kaže: “Šafija je rekao:

‘Ko učini tako nešto počinio je veliki grijeh.'” Učenjaci našeg mezheba, a i drugi, kažu: “Ko dopusti spolni akt sa ženom u hajzu on se tretira nevjernikom.”

Dopušteno je čovjeku, Allahu hvala, udovoljiti svojoj strasti putem ljubljenja, grljenja i snošaja izvan spolnog organa, ali je preče izbjegavati dio tijela između pupka i koljena, osim ako to bude prekriveno. To se temelji na riječima Aiše, r.a.:

“Naređivao bi mi Allahov Poslanik s.a.v.s. da pokrijem donju polovinu tijela, pa bi mi se približio, a ja sam bila u hajzu” (Muttefekun alejhi)

7. Razvod, braka.

Zabranjeno je mužu pustiti ženu koja je u hajzu, na osnovu riječi Uzvišenog:

O Vjerovjesniče, ako puštate žene, puštajte ih u vrijeme kada su čiste. (Et-Talak, 4.)

To znači, u stanju u kojem mogu stupiti u određeno vrijeme postrazvodnog čekanja. Znači da je muž pusti trudnu ili čistu od hajza, ali prije odnosa s njom. To je zato što ako se žena pusti u stanju hajza, ona ne stupa u taj period s obzirom da se hajz u kojem je puštena ne računa u period čekanja-iddet.

A ako je pusti čistu, ali nakon odnosa s njom, tada neće biti poznat period kojeg će čekati, budući da on ne zna da li je ona ostala nakon tog odnosa trudna, pa da se broji čekanje na osnovu trudnoće, ili nije ostala trudna, pa da broji period čekanja na osnovu hajza. Kada nije sigurno o kojoj vrsti čekanja je riječ, njemu je haram pustiti je dok to ne bude poznato.

Razvod je u stanju hajza zabranjen (haram), na osnovu prethodno navedenog ajeta, a i na osnovu onoga što se od Ibn-Omera, r.a., navodi u oba Sahiha, a i u drugim hadiskim zbirkama. Naime, on je pustio ženu za vrijeme hajza, pa je Omer, r.a., obavijestio Allahovog Poslanika s.a.v.s. o tome, te se on zbog toga naljutio i rekao:

“Naredi mu da je vrati i zadrži dok se ona ne očisti, a zatim dobije hajz, pa se opet očisti. Zatim, ako hoće, neka je zadrži, a ako hoće, neka je pusti, ali prije nego ima odnos s njom. Ovim počinje vrijeme čekanja (iddet) i Allah naređuje da se tako puštaju žene.”

Čovjek koji pusti ženu koja je u hajzu griješan je i on je dužan pokajati se Allahu s.v.t. i vratiti ženu pod svoju zaštitu kako bi je pustio prihvatljivim šerijatskim razvodom koji je naredio Allah i Njegov Poslanik s.a.v.s.. Nakon što ju je vratio, on će sačekati da se žena očisti od hajza u kojem ju je pustio, zatim će nakon što žena dobije hajz drugi put i očisti se od njega, zadržati je, ako hoće, ili pustiti je, ako hoće, ali prije nego što bi imao spolni odnos s njom.

Zabrana razvoda u vrijeme hajza izuzima se u tri slučaja:

a) ako žena bude puštena prije nego se muž osamio s njom ili imao odnos s njom, tada ne smeta da je pusti u stanju hajza i ona ne treba čekati kako bi se ponovo udala. Taj razvod nije u suprotnosti sa riječima Uzvišenog: Puštajte ih u vrijeme kada su čiste;

b) ako dobije hajz, a bude trudna, čemu smo prethodno objasnili uzrok;

c) ne smeta pustiti ženu koja je u hajzu ako taj razvod bude uz nadoknadu, naprimjer da između supružnika bude spor i loš međuljudski odnos. Tada je dopušteno mužu da uzme nadoknadu da bi pustio ženu, pa i ako ona bude u hajzu, na osnovu kazivanja Ibn-‘Abbasa, r.a., da je žena Sabita ibn Kajsa došla Allahovom Poslaniku s.a.v.s. i rekla:

“Allahov Poslaniče, ja nemam zamjerki na njegovo ponašanje niti vjeru, međutim, ja u Islamu ne volim nijekanje dobročinstva svome mužu.” Allahov Poslanik s.a.v.s. upitao je:

‘Da li ćeš mu vratiti njegovu bašču’? Rekla je: ‘Da.’ Tada je njemu Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Primi bašču, a nju definitivno pusti.'” (El-Buhari)

Allahov Poslanik s.a.v.s. nije pitao da li je žena u hajzu ili ne. Zbog toga što je ovaj razvod ženino otkupljenje on je i dopušten u bilo kojoj situaciji, ako postoji potreba za njim.

Obrazlažući dopuštenost raskida braka u stanju kada je žena u hajzu, autor djela El-Mugni kaže: “S obzirom da je zabrana puštanja žene dok ima hajz ustanovljena zbog nanošenja ženi štete koja se ogleda u dužem iddetu, a raskid bračne veze jeste zbog uklanjanja štete koja se ogleda u lošem odnosu i suživotu sa onim koga žena ne voli, što je gore od dužeg postrazvodnog čekanja-iddeta, dopušteno je uklanjanje veće štete manjom. Zbog toga, Vjerovjesnik s.a.v.s. ženu koja je tražila raskid bračne veze, nije uopće pitao o njenom stanju.”

Što se tiče samog akta sklapanja braka sa ženom koja je u hajzu, to ne smeta zato što je osnova dopuštenost (toga) i nema dokaza da je to zabranjeno.

Međutim, treba sagledati ulazak muža kod žene koja je u hajzu. Pa, ako bude siguran da neće s njom imati odnos, ne smeta. U suprotnom, neće ulaziti kod nje dok se ne očisti od hajza iz bojazni da neće upasti u haram.

8. Uzimanje u obzir hajza u pogledu iddeta.

Ako čovjek pusti ženu nakon što je imao odnos ili se osamio s njom, ona je obavezna čekati tri puna mjesečna pranja, ako bude jedna od onih koje imaju hajz, a ne bude trudna, na osnovu riječi Uzvišenog:

Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja. (El Bekara, 228.)

Iddet trudne žene traje sve dok se ne porodi, bez obzira da li to bilo nakon kraćeg ili dužeg vremena, na osnovu riječi Uzvišenog:

Trudne žene čekaju sve dok ne rode. (Et-Talak, 4.)

Ako ne bude imala hajz zato što je mlada i nije počela dobijati ga, ili zato što nema hajza zbog starosti, ili zbog toga što je odstranila rodnicu operacijom, ili nema hajz zbog nečeg drugog zbog čega joj se neće povratiti hajz, u tom slučaju iddet traje tri mjeseca, na osnovu riječi Uzvišenog:

A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one trebaju čekati tri mjeseca, ako niste znali (Et-Talak, 4.)

Ako žena bude jedna od onih koje imaju hajz, ali joj on kasni zbog poznatog razloga, kao što je bolest ili dojenje, ona će ostati u iddetu dok ne dobije hajz, makar se to vrijeme oduljilo i računat će čekanje na osnovu njega (tog hajza).

U slučaju da nestane uzrok, ali se hajz ne vrati, onda će ona čekati cijelu godinu od trenutka kada joj je nestao taj uzrok. Ovo je ispravan stav koji je u skladu sa principima Šerijata. U ovom slučaju ovaj problem se tretira kao slučaj žene kojoj je prestao hajz bez poznatog uzroka. U tom slučaju ženino čekanje trajat će cijelu godinu dana: devet mjeseci u slučaju trudnoće koja najčešće toliko traje i tri mjeseca, inače predviđenih za čekanje-iddet.

Međutim, ako se razvod desi nakon sklapanja braka, a prije spolnog odnosa i osamljivanja sa ženom, tada žena neće uopće stupati u iddet, bilo da je puštena u hajzu ili ne, na osnovu riječi Uzvišenog:

O vjernici, kada se vjernicama oženite, a onda ih prije odnosa s njima pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati (El-Ahzab, 49.)

9. Propis vezan za utvrđivanje začeća i nepostojanja ploda u rodnici žene.

Za ovo se veže nekoliko propisa, kao što je sljedeće: ako umre neko od ženinih bližnjih, a koga njeno dijete ima pravo naslijediti, i ta žena ima muža, njen muž neće imati s njom odnos sve dok ona ne dobije hajz ili se ne pokaže da je trudna. Ako se pokaže da je trudna, propisuje se nasljedstvo na osnovu postojanja trudnoće u vrijeme smrti onoga ko se nasljeđuje, a ako dobije hajz, tada nema naslijeđa na osnovu nepostojanja ploda.

10. Obaveznost gusula-kupanja.

Obaveza je ženi kada joj prestane hajz, okupati se tako što će oprati cijelo tijelo, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. upućenih Fatimi bint Ebi-Hubejš:

“…Pa ako ti dođe hajz, ostavi namaz, a kada prođe, okupaj se i klanjaj.” (El-Buhari)

Najmanje što je obavezno u vezi gusula jeste to da se opere cijelo tijelo, pa čak i ispod kose, a najbolje je da to bude onako kako je opisano u hadisu u kojem je Allahov Poslanik s.a.v.s. kada ga je Esma bint Šekl upitala o gusulu nakon hajza, rekao:

“Neka uzme svaka od vas svoju vodu i sidr pa se dobro očisti. Zatim neka polije svoju glavu trljajući dobro tjeme, a zatim neka polije po sebi vodu i uzme pamučni komad platna na kojem je misk i očisti se njime.” Esma je upitala: ‘Kako da se njime očistim?’ On je rekao: ‘Subhanallah?!’, na što je Aiša rekla: ‘Slijedi trag krvi.'” (Muslim)

Ona nije obavezna rasplitati kosu osim ako je kosa čvrsto upletena tako da se boji da voda neće dospjeti do korijena kose. U Muslimovom Sahihu stoji da je Ummu Seleme, r.a., upitala Allahovog Poslanika s.a.v.s.:

“Ja sam žena koja upliće svoju kosu, pa da li ću je rasplitati prilikom gusula od dženabeta?” (u drugom predanju stoji: “…prilikom gusula od hajza i dženabeta?”) Rekao je:

“‘Ne, dovoljno ti je da pospeš po glavi tri pregršti vode i da poliješ po sebi vodu i tako se očistiš.'”

Ako ženi prestane hajz u toku nekog namaskog vremena, ona je obavezna požuriti s kupanjem kako bi stigla obaviti namaz u njegovom vremenu. Ako bude na putu i nema vode, ili ima ali se boji da će joj naškoditi ako je upotrijebi, ili je bolesna pa će joj naškoditi kupanje, ona će uzeti tejemum kao zamjenu za gusul, sve dok ne nestane zapreka (za gusul) i tada će se okupati.

Nekim ženama prestane hajz u vrijeme nekog namaskog vremena i one odgađaju kupanje do isteka tog namaskog vremena, te kažu da ne mogu upotpuniti kupanje u tom vremenu. Međutim, ovo nije dovoljan razlog, jer one mogu skratiti kupanje na ono što je obavezno pri kupanju i tako mogu obaviti namaz u njegovo vrijeme. A kasnije, kada budu imale vremena, upotpunit će svoje kupanje.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Vidi manje

Dan Arefata je deveti dan mjeseca zul-hidžeta.Ove godine dan Arefata je u subotu, desetog augusta.

Ebu Katada prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post dana Arefata iskupljuje grijehe iz prošle i naredne godine, a post dana Ašure iskupljuje od grijeha (počinjenih) u prošloj godini.” (Muslim)

Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Oproštajnom hadžu obavijestio ashabe o Allahovom oprostu, oni su upitali: “Allahov Poslaniče, da li oprost vrijedi isključivo za nas?” “Za vas i za sve one koji dođu nakon vas do Sudnjeg dana”, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Citirani hadis odnosi se na oprost malih grijeha koje čovjek počini u spomenutom periodu, a ne na velike grijehe, kako to često čujemo.

Imam Nevevi rekao je: “Značenje ovog hadisa jeste da će postaču koji posti taj dan biti oprošteni grijesi (koje počini u) dvije godine. Islamski učenjaci kazali su da se time misli na male grijehe, a o tome smo već govorili kada smo spominjali oprost grijeha prilikom uzimanja abdesta.” (El-Minhadž Šerhu Sahih Muslim, 8/50)

Isto značenje u komentaru hadisa o vrijednosti posta na dan Arefata spomenuli su mnogi drugi učenjaci.

#PRAVNI PROPIS VEZANI ZA POST DANA AREFATA

#Većina islamskih pravnika smatra da je postiti na dan Arefata pohvalno samo osobama koje nisu na hadžu, dok je hadžijama prioritetnije da ne poste kako ih post ne bi oslabio i na taj način spriječio ih da čine ibadete koje im je propisano činiti tog dana.

Velikan hanefijske pravne škole Kasani kazao je: “Što se tiče posta na dan Arefata, on je pohvalan za onoga ko nije na hadžu, na što ukazuje mnoštvo hadisa koji podstiču na post u tom danu, jer se taj dan odlikuje nad ostalim danima. Isto tako, pohvalno je da dan Arefata posti i hadžija, ali pod uvjetom da ga to neće oslabiti u pogledu činjenja ibadeta: stajanja na Arefatu i upućivanja dove u tom danu…, a ako će ga post oslabiti, onda mu je pokuđeno postiti, zato što se vrijednost (posta) tog dana može postići u nekoj od narednih godina.” (Bedaius-sanaia, 2/79)

#U_vjerodostojnim predajama zabilježeno je da je Allahov Poslanik na dan Arefata, u godini u kojoj obavio Oproštajni hadž, zatražio da mu se donese posuda sa pićem koje je javno popio kako bi se znalo da ne posti.
Isto tako, pravedne halife nisu prakticirale postiti dan Arefata tokom obavljanja hadža.

Ibn Omer, radijallahu anhu, upitan je o tome da li će hadžija postiti dan Arefata, pa je kazao: “Obavio sam hadž sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a on nije postio. Nakon toga (obavio sam hadž) sa Ebu Bekrom, pa ni on nije postio, zatim sam (obavio hadž) sa Omerom, pa ni on nije postio, a nakon toga sa Osmanom, pa ni on nije postio. Zato i ja ne postim dan Arefata kada sam na hadžu, niti nekome naređujem da to čini, a isto tako, ni onome ko posti to ne zabranjujem.” (Hadis bilježi Tirmizi, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.)

#Post dana Arefata je dobrovoljni post i na njega se odnose svi propisi koji se eksplicitno vezuju za ostale vrste dobrovoljnog posta.

Dobrovoljni post može se zanijetiti i nakon nastupanja sabaha, pa čak i nakon izlaska sunca, pod uvjetom da čovjek nakon pojave zore nije učinio ništa što kvari post. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je kazala: “Jednoga dana došao je Allahov Poslanik i upitao: ‘Aiša, imate li bilo šta (za jesti)?’, a ja sam odgovorila: ‘Allahov Poslaniče, nemamo ništa.’ Tada je Allahov Poslanik rekao: ‘Ja ću onda postiti.’” (Muslim)

Ovaj stav zastupali su pravnici hanefijske, šafijske i hanbelijske pravne škole, za razliku od onih koji su smatrali da se dobrovoljni post mora zanijetiti tokom noći kao i obavezni.

Ibn Kudama je rekao: “Osobi koja posti dobrovoljni post dozvoljeno je da zanijeti u toku dana. Ovaj stav zastupali su: naš imam (Ahmed b. Hanbel), Ebu Hanifa, Šafija, a ovo mišljenje preneseno je i od Ebu Derdaa, Ebu Talhe, Ibn Mesuda, Huzejfe, Seida b. Musejjiba, Seida b. Džubejra i Nehaija, a ovo je i mišljenje učenjaka racionalističke pravne škole.” (El-Mugni, 3/109)

#Osoba koja bi prekinula dobrovoljni post, ne bi bila grješna. Svakako da se onaj ko započne dobrovoljni post, naročito kada je u pitanju post dana Arefata, treba maksimalno potruditi da ga isposti, ali ako bi imao potrebu i validan razlog, u tom slučaju bilo bi mu dozvoljeno i da prekine post.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Onaj ko posti dobrovoljni post nadređen je sam sebi: ako želi, nastavit će s postom, a ako želi, prekinut će post.” (Hadis bilježi Tirmizi, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)

#Pohvalno je postiti dāne prije Arefata, a dan nakon Arefata je Bajram kada je strogo zabranjeno postiti.
Dani prije Arefata jesu prvi dani mjeseca zul-hidžeta o kojima je Allahov Poslanik kazao da su najbolji dunjalučki dani.
Od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: “Ne postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim danima” – misleći na prvih deset dana zul-hidžeta. Ashabi su upitali: “Allahov Poslaniče, pa čak ni borba na Allahovom putu – džihad?”, a Poslanik je odgovorio: “Čak ni borba na Allahovom putu, osim u slučaju kada čovjek izađe u borbu zalažući i svoj život i svoj imetak, i ništa od toga ne vrati.” (Buhari)

S obzirom na to da su u ovom hadisu Poslanikove riječi općenitog karaktera, to znači da “dobra djela” svakako obuhvataju i dobrovoljni post.

Jedna od supruga Allahovog Poslanika kazala je: “Allahov Poslanik postio je devet dana zul-hidžeta, dan Ašure i tri dana u svakom mjesecu.” (Hadis su zabilježili Ahmed i Ebu Davud, a slabim ga je ocijenio autor knjige Nasbur-raje, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim.)

#Što se tiče posta na dan Bajrama, on je strogo zabranjen po konsenzusu islamskih učenjaka, a to nam potvrđuje i hadis koji prenosi Ebu Seid, radijallahu anhu, u kojem kaže: “Allahov Poslanik zabranio je da se posti na dan Kurbanskog i Ramazanskog bajrama.” (Buhari i Muslim)

#Ako bi čovjek postio dan Arefata samo sa nijetom dobrovoljnog posta, svakako da bi to bilo najbolje, ali mu je dopušteno da prilikom posta na dan Arefata u tom postu objedini i namjeru napaštanja dana koje iz opravdanog razloga nije postio u ramazanu.

Kazao je šejh Usejmin: “Ko posti dan Arefata, ili dan Ašure, a ima propuštenih dana ramazana koje treba napostiti, njegov dobrovoljni post je ispravan. Međutim, ako bi tim postom nijetio (namjeravao) i oduživanje onoga što mu je obaveza da naposti iz ramazana, imao bi dvije nagrade: nagradu za post dana Arefata ili Ašure i nagradu za napaštanje ramazanskog posta.”

#Musliman bi trebao da iskoristi priliku i da na dan Arefata nahrani postače, jer tako će imati nagradu onih koji su taj dan postili.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko priredi iftar postaču, imat će istu nagradu kao i postač, s tim što postaču neće biti umanjena njegova nagrada.” (Hadis bilježe Ahmed, Tirmizi i Ibn Madža, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela.)

Ovaj hadis je općenit, tako da se pod nahranjivanjem postača i organiziranjem iftara podrazumijeva da čovjek priredi i pozove na iftar i osobe koje su imućne i bogate, a ne samo siromahe, a isto tako obuhvata i organiziranje iftara za rodbinu i za osobe koje sa njim nisu u rodbinskoj vezi.

A Allah najbolje zna!

Priredio: Pezić Elvedin

Preuzeto sa zvaničnog facebook profila:
https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2307456849570710

Vidi manje