Tevekkul – istinski oslonac na Allaha je posebna osobina vjernika. Jedna je od najvećih imanskih obaveza i jedan od najviših stepena tevhida i najznačajnijih ibadeta koji približavaju Milostivom Allahu. Tevekkul je vezan za sva vjerska djela, bez obzira bila ona obavezna, preporučena ili dozvoljena, u svima njima vjernik se mora oslanjati na Allaha i tražiti pomoć od Njega za njihovo ostvarenje. Upravo zbog toga velika je i potreba vjernika za tevekkulom i istinski vjernici kada god se pred njima ispriječi neka potreba, oni u njoj pribjegavaju Allahu, subhanehu ve te’ala, oslanjaju se na Njega i vraćaju se Njemu, pa On Uzvišeni olakšava ono što je teško, iz tegobe daje izlaz i olakšicu, olakšava vjerniku da ostvari ono što želi, usljed čega vjernik biva smiren i zadovoljan Allahovom odredbom. Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Kada bi čovjeku bilo naređeno od ukloni neko brdo i kada bi se on istinski oslonio na Allaha u tom djelu, zasigurno bi ga i uklonio.“ (Ibnul-Kajjim, Medaridžus-salikin, 1/81.)

Značenje i suština tevekkula

Et-tevekkul u arapskom jeziku ima značenje oslanjanja i prepuštanja, predavanja. Također, za tevekkul se kaže: iskazivanje svoje nemoći i oslanjanje na drugog. (El-Kamus el-Muhit, 4/66; Muhtaru-s-sihah, str. 734.) U šerijatskoj terminologiji tevekkul ima značenje pouzdanja u Allaha, oslanjanja na Njega, prepuštanje svih stvari Njemu i traženje pomoći od Njega uz činjenje propisanih i dozvoljenih djela. Ibn Redžeb, rahimehullahu te’ala, kaže: „Tevvekul je istinski oslonac srcem na Uzvišenog Allaha prilikom postizanja koristi i odagnavanja štete, na dunjaluku ili ahiretu.“ (Ibn Redžeb, Džami’ul-ulumi vel-hikemi, 409.) Ibn Usejmin, rahimehullahu te’ala, kaže: „Tevekkul je istinski oslonac na Allaha, subhanehu ve te’ala, u pribavljanju koristi i odagnavanju štete čineći razloge koje je propisao Allah.“ (Ibn Usejmin, El-Kavlul-mufid ‘ala Kitabit-tevhid, 1/575.)

El-Munavi, rahimehullahu te’ala, kaže: „Tevekkul je čvrsto pouzdanje u ono što se nalazi kod Allaha i okretanje od svega ono što se nalazi u rukama ljudi.“ (Et-Tevkif ‘ala muhimmatit-ta’rif, str. 217.)

Ez-Zubejdi, rahimehullahu te’ala, kaže: „Oslonac srca na Allaha uz istovremeno činjenje propisanih djela s potpunim ubjeđenjem da je Allah Onaj koji opskrbljuje, Stvoritelj, Onaj koji oživljava i usmrćuje, Onaj pored kojeg drugog istinskog boga nema, pored kojeg drugog Gospodara nema.“ (Ez-Zubejdi, Tadžul-‘arus.)

Dakle, suština tevekkula jeste u činjenju propisanih djela i oslanjanju na Onoga ko ih je i propisao, tj. na Uzvišenog Allaha, ubjeđenje da se sve nalazi u Njegovim rukama, pa ukoliko On nešto želi, to će i biti, u protivnom, niko ne može učiniti da se to desi.

Položaj tevekkula u islamu

Uzvišeni Allah je rekao: „…u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!“ (Prijevod značenja El-Maide, 23.) Uzvišeni Allah je u ovom ajetu tevekkul učinio uvjetom imana, pa kada nestane uvjeta, tj. tevekkula, tada nestaje i imana. Na drugom mjestu rekao je Uzvišeni: „…u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!“ (Prijevod značenja Junus, 84.) Uzvišeni Allah učinio je oslonac na Sebe dokazom ispravnosti islama. Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Tevekkul sadrži polovinu vjere, a drugu polovinu sadrži inabet – istinski povratak Allahu, jer se vjera sastoji od isti’aneta – traženja pomoći i ibadeta, pa je tevekkul isti’anet – traženje pomoći samo od Allaha na ustrajnosti u ibadetu, a inabet – povratak Allahu je ibadet.“ (Ibnul-Kajjim, Medaridžu-s-salikin, 1/113.) Ibn Tejmijje, rahimehullahu te’ala, kaže: „Uistinu je oslonac na Allaha obavezan, naprotiv to je jedna od najvećih obaveza, upravo kao što je i iskrenost prema Allahu obavezna. Uzvišeni Allah naređuje tevekkul u brojnim ajetima više i strožije nego što naređuje abdest i kupanje od dženabeta, kao što također, zabranjuje oslanjanje na nekoga drugog mimo Njega Uzvišenog.“ (Ibn Tejmijje, El-Iman, 2/13.) Seid b. Džubejr, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Tevekkul obuhvata cijeli iman.“ (Ibn Ebi Dunja u djelu Oslonac na Allaha, 39; s vjerodostojnim lancem prenosilaca) Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te’ala, kaže: „Najveći i najvredniji vid tevekkula jeste oslonac na Allaha u traženju upute, obožavanju samo Njega, slijeđenju samo Njegovog Poslanika, borbi sljedbenika laži. Ovo je tevekkul poslanika i njihovih posebnih sljedbenika.“ (Ibnul-Kajjim, El-Fevaid, str. 129.) Stoga istinski i potpuni oslonac na Allaha ne mogu ostvariti osim posebni vjernici, kako se spominje u hadisu koji govori o ulasku u Džennet 70.000 ljudi iz ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bez polaganja računa i kazne. Za njih je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „To su oni koji ne traže da im se uči rukja, koji se ne bave praznovjerjem i zloslutnjom, koji se ne liječe kej’om – žigosanjem i koji se istinski oslanjaju na svoga Gospodara.“ (Buharija i Muslim) Jedan od takvih bio je Ukaša b. Mihsan, radijallahu anhu. Također, i Imran b. Husajn el-Huzai, radijallahu anhu. To je čuveni ashab koji je primio islam u godini Hajbera. U bitki za oslobođenje Mekke nosio je barjak plemena Huza’a. Bio je od uglednih pravnika iz reda ashaba. Omer, radijallahu anhu, poslao ga je u Basru da ljude poučava Allahovoj vjeri, gdje je i umro 52. h.g. Kažu učenjaci da je nakon Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Imran b. Husajn bio predvodnik mutevekkila (onih koji se na Allaha oslanjaju). Kaže se da je imao neku kožnu bolest pa je saburao na njoj zbog čega su ga selamili meleki. Jedno vrijeme je posustao i liječio se, pa su ga meleki prestali selamiti. Zatim je ostavio liječenje pa su se i meleki vratili i ponovo ga selamili, kako bilježi imam Muslim, 3033. Ono što ukazuje na važnost tevekkula jeste i to što ga je Uzvišeni Allah naredio u najznačajnijim situacijama:

● Uzvišeni Allah naredio je tevekkul u ibadetu. Rekao je: „Obožavaj samo Njega (Allaha) i na Njega se osloni.“ (Prijevod značenja Hud, 123.)

● Naredio je tevekkul u da’vetu – pozivu Allahovoj vjeri. Rekao je: „A oni, ako se okrenu, ti reci: ‘Allah je meni dovoljan! Nema drugog istinskog boga osim Njega! Ja se samo na Njega oslanjam i On je Gospodar Arša Veličanstvenog!’“ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 129.) Nuh, alejhis-selam, rekao je svome narodu: “O narode moj, ako vam je dodijao Moj boravak među vama i moje opominjanje Allahovim dokazima – a Ja se stalno uzdam u Allaha – onda se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i to ne krijte; zatim završite sa mnom i više ne čekajte.“ (Prijevod značenja Junus, 71.) Zato onaj koji poziva Allahu, ukoliko mu se ne odazovu oni koje poziva, već se okrenu od njega i suprotstavljaju mu se, na njemu je da se istinski osloni na Allaha, i Allah će ga zaštititi njihovog zla i njegova prsa učiniti prostranim.

● Naredio je tevekkul prilikom suđenja, izdavanja i prihvatanja presude. Rekao je: “…Sud pripada jedino njemu, Ja se u njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!“ (Prijevod značenja Jusuf, 67.) Rekao je: „U čemu god vi da se raziđete, pa presuda pripada Allahu, to vam je Allah, moj Gospodar, samo na Njega se oslanjam i samo se Njemu vraćam.“ (Prijevod značenja Eš-Šura, 10.)

● Naredio je oslonac na Allaha u borbi protiv neprijatelja, rekavši: „Ako vas Allah pomogne, nema tog koji će vas nadvladati; ali ako vas ostavi i prezrenim učini, ko je taj koji će vas pomoći nakon Njega! Zato samo na Allaha neka se oslanjaju vjernici!“ (Prijevod značenja Ali Imran, 160.)

● Uzvišeni Allah naredio je tevekkul prilikom dogovaranja oko važnijih poslova. Rekao je: „Pređi im preko greške, traži oprosta za njih i dogovaraj se s njima, pa kada se dogovoriš, doneseš čvrstu odluku, ti se osloni na Allaha, uistinu Allah voli one koji se istinski oslanjaju na Njega.“ (Prijevod značenja Ali Imran, 159.)

● Uzvišeni Allah naredio je tevekkul prilikom traženja opskrbe. Rekao je: „Onome ko se istinski Allaha bude bojao, Allah će mu dati izlaz i opskrbit će ga odakle se on i ne nada, a ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan!“ (Prijevod značenja Et-Talak, 2-3.)

● Uzvišeni Allah naredio je tevekkul prilikom sklapanja ugovora i davanja obećanja, pa u kazivanju o Jakubu i njegovim sinovima, kada su tražili od njega da pošalje s njima mlađeg brata Benjamina, nakon što su mu dali obećanje da će ga vratiti, rekao je Jakub, alejhis-selam: „…pa kada su mu dali čvrsto obećanje, on reče: ‘Allah je Taj na kojeg se oslanjamo u onome što smo se dogovorili!’“ (Prijevod značenja Jusuf, 66.) Sve ovo bez imalo sumnje ukazuje na veličinu i položaj tevekkula u islamu.

Tevekkul u Kur’anu, hadisu i govoru selefa

Riječ tevekkul u jednini i množini, prošlom i sadašnjem vremenu i u imperativu spominje se na 42 mjesta u Kur’anu. U svim tim kur’anskim ajetima tevekkul dolazi u značenju istinskog oslanjanja na Allaha i prepuštanja Njemu svih svojih djela i stanja. I dobar dio tih ajeta prethodno je spomenut. Također brojni su i hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima se spominje tevekkul.

● Govoreći o Dedždžalu i njegovoj fitni – u hadisu Hašima b. Amra – kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko kaže: ‘Ti si moj Gospodar!’, taj će biti iskušan, dok onaj koji kaže: ‘Lažeš! Moj Gospodar je Allah i ja se samo na Njega oslanjam’, njemu neće ništa nauditi…“ (Ahmed i njegovi prenosioci su prenosioci Sahiha)

● Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kako da uživam kada je Vlasnik roga primaknuo sebi rog i sluša kada će mu biti naređeno da puhne, pa da i puhne.“ Te riječi kao da su teško pale ashabima Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa im je rekao: „Recite: ‘Allah nam je dovoljan, divan li je On zaštitnik i samo se na Allaha oslanjamo.’“ (Tirmizi, 2431, hasen)

● Prenosi se od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, da je neki čovjek rekao: „Allahov Poslaniče! Hoću li svezati devu i osloniti se na Allaha, ili ću je pustiti i osloniti se na Allaha?“ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Sveži je i osloni se na Allaha.“ (Tirmizi, Hakim i Bejheki, a šejh Albani ga je ocijenio dobrim u Sahihul-Džami’u, 4809.)

● Od Omera b. El-Hattaba, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, On bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje ptice: ujutro odlaze gladne, a predvečer se vraćaju site.“ (Tirmizi, Ibn Madže, Bejheki i Ahmed, a šejh Ahmed Šakir, rahimehullahu te’ala, rekao je za hadis da je vjerodostojan)

● Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: „Zlosutnja je širk i nema nijednog od nas da ga ne pogađa dio toga, ali to Allah sve odstranjuje tevekkulom na Sebe.“ (Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed i Ahmed Šakir kaže da je lanac prenosilaca vjerodostojan)

● Upitan je Hasan el-Basri o tevekkulu, pa je rekao: „Zadovoljstvo Allahom.“

● Muslim b. Jesar je rekao: „Čini djela poput čovjeka koji smatra da će ga spasiti samo njegova djela i osloni se na Allaha poput čovjeka kojeg neće pogoditi ništa drugo osim ono što mu je Allah odredio.“

● Upitan je Ebu Hazim: „Šta je tvoj imetak?“, pa je odgovorio: „Pouzdanje u Allaha i okretanje od onoga što ljudi imaju u svojim rukama!“ Druge prilike mu je rečeno: „Ti si, doista miskin – siromah!“ Rekao je: „Kako da budem miskin – siromah kada mome Gospodaru pripada sve što je na nebesima i na Zemlji i ono što je između njih.“ Također mu je jedne prilike rečeno: „O Ebu Hazime, vidiš li kako su cijene porasle?!“ Rekao je: „Uistinu, Onaj ko nas opskrbljuje kada je roba jeftina isti je Onaj koji nas opskrbljuje i kada roba poskupi.“

● Jahja b. Ebi Kesir, rahimehullahu te’ala, rekao je: „U Tevratu je bilo zapisano: ‘Proklet je onaj koji se oslanja i uzda u čovjeka kako se oslanja i uzda u Allaha.“’

● Upitan je imam Ahmed: „Šta je dokaz istinskog oslonca na Allaha?“, pa je odgovorio: „Da se osloni na Allaha i da u njegovom srcu ne bude nimalo želje da mu neko od ljudi dođe s nečim. Ako se bude tako ponašao, on će biti onaj koji se istinski oslanja na Allaha i Allah će ga opskrbljivati.“ (Ibn Redžeb, Džami’ul-ulumi vel-hikemi, 456.) Također je upitan o narodu koji ništa ne radi a govori: „Mi se istinski oslanjamo na Allaha“, pa je odgovorio: „To su novotari!“

Kako postići istinski oslonac na Uzvišenog Allaha

● Spoznajom svoga Gospodara, Njegovih svojstava, Njegove svemoći, opstojnosti, jer kada se oslanjaš na Allaha, moraš da vjeruješ da je Allah svemoćan, da ti je On dovoljan i sl.

● Posezanje za svim djelima koja je Uzvišeni Allah propisao na putu postizanja koristi ili odagnavanja štete i neodvajanje tih djela od Uzvišenog Allaha, tj. neposezanje za nekim drugim djelima.

● Ostvarenje istinskog tevhida, jer onaj koji istinski ostvari tevhid, taj će ostvariti i tevekkul.

● Prepuštanje Allahu svih stvari, stanja i situacija u kojima se rob nalazi.

● Lijepo mišljenje o Allahu, subhanehu ve te’ala, ubjeđenje da je On bogat, da je u Njegovim rukama sve, da je On dovoljan da ti pomogne, onaj koji bude imao takvo mišljenje i ubjeđenje, on će se i osloniti na Allaha.

● Predavanje srca Uzvišenom Allahu i odazivanje Njegovim naredbama.

● Oslanjanje na Allaha prije samog djela i zadovoljstvo Allahovom odredbom nakon učinjenog djela.

Djela suprotna tevekkulu

Iz prethodnih kur’anskih ajeta i govora učenjaka može se zaključiti da je oslonac na Allaha vadžib – strogo obavezan. Međutim, ukoliko se čovjek osloni na nekoga drugog mimo Allaha, takav može da se nađe u nekoliko situacija:

● Ukoliko se osloni na nekoga drugog mimo Allaha u djelima koja mu može ispuniti samo Allah, poput onoga koji traži opskrbu od nekoga drugog, izlaz iz tegobne situacije od nekoga drugog, izlječenje i odagnavanje štete od nekoga drugog, takav je počinio djelo velikog širka.

● Ukoliko se čovjek osloni na nekoga od ljudi koji mu može ispuniti ono što on traži od njega, takav je počinio djelo malog širka jer se oslonio na njega.

● Ukoliko se čovjek osloni na Allaha, ali posegne za djelima koja Allah nije propisao, takav također, čini mali širk.

● Opunomoćivanje drugog čovjeka da uradi nešto za tebe, a on je to u mogućnosti; činjenje ovakvog djela je dozvoljeno s tim da se ne smije osloniti na njega, već se treba osloniti na Allaha, subhanehu ve te’ala, da dotičnom olakša ispunjenje njegove potrebe.

Plodovi i koristi tevekkula

● Istinski oslonac na Allaha razlog je pobjede nad neprijateljima. Uzvišeni Allah govori o vjernicima koji su se istinski oslanjali na Njega Uzvišenog: “Rekli su: ‘Dovoljan nam je Allah i divan li je On zaštitnik’, nakon čega ih je snašla Allahova blagodat i dobrota, a zlo ih nije ni dotaklo.“ (Prijevod značenja Ali Imran, 173-174.) “A kada su muslimani vidjeli saveznike, kazali su: ‘Ovo je ono što nam je obećao Allah i Njegov Poslanik i Allah je istinu rekao, i Njegov Poslanik’, pa im to nije povećalo osim iman i predanost Allahu.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 22.)

● Istinski oslonac na Allaha razlog je postizanja koristi i odagnavanja štete i nedaća, dunjalučkih i ahiretskih.

● Put je do opskrbe, pa onaj koji se istinski oslanja na Allaha bit će poput ptice koja ujutro odlazi gladna, a vraća se noću sita.

● Istinski oslonac na Allaha razlog je snage i živosti srca, podstiče srce na odlučnost, rad, poduzimanje propisanih razloga i djela.

● Tevekkul je zaštita od duševnog poraza, gubljenja nade, klonulosti.

● Ko se istinski osloni na Allaha, osjetit će blizinu svoga Gospodara. Uzvišeni Allah bit će uz takvog Svog roba sa Svojom pomoći i podrškom i On će mu biti dovoljan.

● Zbog toga je tevekkul put do ljubavi Uzvišenog Allaha. Zar da ne voliš svoga Gospodara koji je uvijek uz tebe Svojom pomoći i podrškom, Koji te samo za tvoj nijjet i iskreni oslonac nagrađuje i povećava ti Svoje blagodati, odaziva se tvojoj iskrenoj dovi, čuva te od harama, upućuje te u islam, šalje Svoje meleke da te štite?! Kako da ne voliš svoga Gospodara?! I zar da te Allah, subhanehu, kojem predaješ i prepuštaš sva svoja stanja, okrećeš se jedino Njemu, iskazuješ svoju poniznost i potrebu jedino Njemu, zar da te ne zavoli?! Svakako! A znaj da Allahova ljubav dovodi i do Njegova zadovoljstva Svojim robom, iziskuje zaštitu od kazne i Vatre jer se voljeni ne kažnjava niti se udaljava od milosti!

● Tevekkul je razlog da te Uzvišeni Allah hvali, a opet Njegova hvala dokaz je Njegovog zadovoljstva tobom. Uzvišeni Allah kaže: „Lijepe li nagrade za one koji su radili, koji su bili strpljivi i samo se na svoga Gospodara oslanjali.“ (Prijevod značenja El-Ankebut, 58-59.)

● Dakle, iz prethodnog se zaključuje da je tevekkul jedan od razloga postizanja Allahovog zadovoljstva i to je nešto najveće čemu vjernik i vjernica trebaju težiti, jer je Allahovo zadovoljstvo najveća Allahova blagodat za vjernike. Kaže Uzvišeni Allah: „A Allahovo zadovoljstvo veće je od svega! U tome je zasigurno veliki uspjeh!“ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 72.)

● Stoga je u tevekkulu ponos i neovisnost od svih ljudi.

● Tevekkulom, istinskim osloncem na Allaha, subhanehu ve te’ala, postiže se zaštita od šejtana koji je uzeo ugovor, dao obećanje da će zavoditi Ademovo potomstvo, prilaziti im sa svih strana. Međutim, jedino onima koji se istinski oslanjaju na Allaha, predaju Allahu, njima ne može prići jer takve vjernike obavija Allahova zaštita. Kaže Uzvišeni Allah: „Uistinu, on nema vlasti nad onima koji vjeruju i koji se samo na svoga Gospodara oslanjaju! On ima vlasti samo nad onima koji se okrenu (od Allaha) i koji Allahu druge smatraju ravnim.“ (Prijevod značenja En-Nahl, 99-100.)

● Tevekkul je put do ulaska u Džennet bez polaganja računa i kazne, što je sigurno najveća korist tevekkula.

Prof. Hajruddin Tahir Ahmetović
El-Asr, br. 43.

Prividnih pripadnika ehli-sunneta svakim je danom sve više. Neosnovano i bespravno istjerivanje drugih iz okvira ehli-sunneta svakodnevnica je međumuslimanskih dijaloga. O etiketiranju onih koji misle drugačije izlišno je trošiti riječi. Svjedoci smo postojanja pojedinaca koji će olahko iz okvira ehli-sunneta istjerati svakog čija brada ne prelazi dužinu četiri prsta. S druge strane, ne manjka ni onih koji će muslimana koji ne krati bradu, po automatizmu, svrstati u redove opakih haridžija. Bavljenje isključivo formom i vanjštinom dovelo je do toga da u drugi plan budu potisnute sve one prave odlike i vrline istinskih pripadnika ehli-sunneta.

Uzorno ponašanje i profinjen ahlak

Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: ”Cjelokupna vjera je lijepo ponašanje, pa ko te poduči lijepom ponašanju, taj te podučio vjeri.” (Medaridžus-salikin, 2/307) Jedna od najupečatljivijih karakteristika istinskih pripadnika ehli-sunneta jeste profinjen ahlak protkan kur’ansko-hadiskim smjernicama. Kur’an i sunnet su dva osnovna izvora iz kojih pripadnici ehli-sunneta uzimaju norme i pravila primjernog ponašanja. Kaže Uzvišeni: ”Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve.“ (Prijevod značenja En-Nahl, 89) Uzimajući u obzir ovaj princip na kojem istinski pripadnici ehli-sunneta izgrađuju i dorađuju svoj ahlak, Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: ”Primjerno ponašanje i ahlak koncipirani su i utemeljeni kroz kur’anske naredbe, ali i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet, a manifestiraju se kroz uvjerenje, ibadete i moral. Shodno ovome, svi ashabi su norme ponašanja crpili iz Kur’ana i sunneta bez potrebe da konsultiraju najučenije ashabe da im to preciznije pojasne. Pojedini učenjaci su se razišli po nekim pitanjima vezanim za ponašanje i ahlak, ali za većinu tih pitanja jasne odgovore nalazimo u Kur’anu i sunnetu jer norme ponašanja potpadaju pod domene islamskog vjerovanja i jasno su precizirane i objašnjene u Kur’anu i sunnetu.“ (Medžmua’ fetava 19/273-274, sažeto) Primjerno ponašanje krasi samo istinske pripadnike ehli-sunneta. Oni su svjesni značenja Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Najbolji vjernici su oni koji su najprimjernijeg ponašanja“ (Ahmed 2/472, Ebu Davud, br. 4682, sahih), dok se prividni pripadnici ehli-sunneta zavaravaju zaboravljajući na riječi Allahovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Najpotpuniji iman ima onaj vjernik koji ima najljepši ahlak.“ (Buhari, sahih) Stvarni pripadnici ehli-sunneta znaju da je profinjen ahlak i lijepo ponašanje nešto najvrednije i najteže što će biti stavljeno na vagu na Sudnjem danu jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ”Na Sudnjem danu ništa neće biti teže na vagi vjernika od lijepog ponašanja.“ (Ahmed 6/442, Ebu Davud, br. 4799, Tirmizi, br. 2004, hasen-sahih) Isto tako, oni vjeruju da su ljudi koje krasi primjeran ahlak i lijepo ponašanje Allahu najdraži i vjerovjesnicima najbliži. U tom kontekstu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Hoćete li da vas obavijestim ko je od vas Allahu najdraži i ko će meni na Sudnjem danu biti najbliži?“ ”Hoćemo“, rekoše ashabi, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: ”Oni koji budu najljepšeg ponašanja.“ (Ibn Hibban, br. 478, sahih) Shodno ovome, istinski pripadnici ehli-sunneta su oni koji su sebi priskrbili profinjen ahlak. U ophođenju sa drugima oni su blagi i susretljivi, brižljivo gaje međubratsku ljubav i znaju da ih upravo ove osobine razdvajaju od onih koji su samo formalni, a nikako suštinski pripadnici ehli-sunneta.

Srednji put

Istinski pripadnici ehli-sunneta, za razliku od ostalih devijantnih grupacija, uvijek se nalaze između dvije krajnosti, između pretjeranosti i nedotjeranosti. Vjerovanje pripadnika ehli-sunneta u sve vjerodostojne tekstove priskrbilo im je svako dobro, ali i srednji put između ostalih skupina, kao što kaže Ibn Tejmijje, rahimehullah: ”Pripadnici ehli-sunneta su na svim poljima srednja grupacija, zato što se drže Allahove Knjige i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, kao i onoga na čemu su se složile ispravne generacije iz reda muhadžira i ensarija te onih koji ih u dobru slijede.“ (Medžmua’ fetava, 3/375) Govoreći o principu srednjeg puta, imam Šatibi, rahimehullah, rekao je: ”Cjelokupan šerijat zasnovan je na principu srednjeg i pravednog puta bez uzmicanja desno ili lijevo. Ako pogledaš u šerijat kao cjelinu i razmisliš o njemu, zapazit ćeš da počiva na umjerenosti i središnjem putu. Ako uočiš određena odstupanja na nekom polju, onda znaj da to uvijek biva nauštrb druge strane. Jedna strana je pretjerivanje i sve ono što sa sobom nosi od zastraživanja i prijetnji. Druga strana je popuštanje i sve ono što sa sobom nosi od nade, želje i olakšanja. Tek onda kada ne bude ni prvo a ni drugo javlja se umjerenost i srednji put koji je jedini pravedan i jasan i na čijim se osnovama gradi sistem vrijednosti.“ (El-Muvafekat, 2/163-168, sažeto) Istinski pripadnici ehli-sunneta odabrali su srednji put u ibadetima pa su tako između onih koji su zaokupljeni srčanim ibadetima, poput sufija, i između onih koji su zaokupljeni samo tjelesnim ibadetima. Pripadnici ehli-sunneta čine podjednako i srčane, ali i tjelesne ibadete. (Mealim fi suluk, str. 36) Pojašnjavajući razliku između onih koji su pretjerali u pogledu srčanih ibadeta, a zapostavili tjelesne ibadete te onih koji svu pažnju pridaju tjelesnim ibadetima ne obazirući se na srčane ibadete, Ibn Kajjim veli: ”Rob je prema Allahu dužan da ispoljava dvije vrste robovanja: vidljivo (javno) robovanje te skriveno (tajno) robovanje. Srce ima svoje ibadete, jezik svoje kao i svi ostali organi. Izvršavanje samo vidljivih ibadeta bez suštine skrivenih (srčanih) ibadeta roba ne približava njegovom Gospodaru i za takvo djelo ne slijedi nagrada. Sufijski šejhovi, u želji da postupaju oprečno od onoga što čine učenjaci, posvetili su se isključivo srčanim ibadetima i zapostavili tjelesne, te su kazali da je svrha ibadeta predanost srca, a tijelo se povodi za njim. Ove dvije skupine u potpunosti su oprečne jedna drugoj. Jedni su zapostavili tjelesne ibadete pa su i njihovi srčani ibadeti propali. Drugi su zapostavili srčane ibadete pa su i njihovi tjelesni ibadeti propali.“ (Bedaiul-fevaid, 3/229)

Usavršiti ahlak i kročiti srednjim putem

Prividni pripadnici ehli-sunneta zadovoljavaju se vanjštinom i formom. S druge strane, stvarni i istinski nosioci ehli-sunnetskog bajraka nastoje prodrijeti u suštinu stvari te svoje duše oplemeniti, a ahlak i ponašanje usavršiti. Kako postići željeni cilj objašnjava nam imam Zehebi, rahimehullah: ”Savršeno ponašanje postiže se kroz savjesno iskorištavanje vremena, učenje Kur’ana i razmišljanje o njegovim ajetima, nepretjeran govor, čuvanje jezika, stalno spominjanje Allaha, skromnost u ophođenju s muslimanima, održavanje rodbinskih veza, praštanje, udjeljivanje i onda kada je oskudica, saopćavanje vijesti uz saosjećanje, naređivanje dobra, udaljavanje od neznalica, traženje oprosta navečer. Ovo su svojstva onih koji su na Pravom putu.“ (Sijer E’alam en-Nubela, 12/90-91, sažeto) Nakon što vjernik popravi svoj ahlak, za potpuno oplemenjivanje i usavršavanje neophodno je da uspostavi ravnotežu između ibadeta koji se čine javno te onih koji se čine srcem. Ibn Kajjim, rahimehullah, za one koji to uspiju kaže: ”Pravi vjernici koji su spoznali Allaha izvršavaju kako javne tako i tajne ibadete, srcu daju prednost, a njihova tijela se srcu povinuju i upravo je ovo suština robovanja.” (Igasetul-lehfan, 1/187)

Opterećenost formalnostima i pridavanje značaja isključivo formi u ibadetima, ponašanju i ahlaku, mnoge je odvelo u redove prividnih pripadnika ehli-sunneta. Vratiti se na stazu istinskih pripadnika ehli-sunneta moguće je samo ako se poštuju principi i norme utemeljeni na kur’ansko-hadiskim tekstovima pojašnjeni riječima velikana ovog ummeta.

Mr. Fahret Kadrić
Preuzeto sa minber.ba

Zejd b. Erkam prenosi hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ja vam ostavljam dvije velike stvari: prva je Knjiga Uzvišenog Gospodara, u njoj je uputa i svjetlo, pa je prihvatite i čvrsto je se pridržavajte! Zatim je podsticao na pridržavanje i razvijanje ljubavi prema Allahovoj Knjizi, a potom je rekao: – I druga stvar je moj ehlul-bejt. Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehlul-bejta! Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehlul-bejta! To je ponovio tri puta.“ (Muslim) Kao što se iz hadisa jasno vidi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je u emanet ostavio da se brinemo za njegov ehlul-bejt i da ih volimo te da im poštovanje iskazujemo. A kako i ne bismo kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem za svoju kćerku Fatimu, r.a. kazao: „O Fatima! Zar te ne čini zadovoljnom to što si najbolja među ženama vjernika, ili najodabranija žena ovoga ummeta?“ (Muttefekun alejhi) Za svoga zeta i amidžića Aliju, r.a je kazao: „Ti (o Alija) si od mene i ja sam od tebe.“ (Buhari) U hadisu kojeg prenosi Usame b. Zejda stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, za Hasana i Husejna, r.a. rekao: „Ovo su sinovi moji, i sinovi moje kće­ri; Moj Allahu, zaista ih ja volim pa neka su Tebi dragi i neka Ti je drag onaj ko njih voli.“ (Tirmizi)

Mr. Fahret Kadrić
Preuzeto sa minber.ba

Uzvišeni Gospodar iz Svoje apsolutne i savršene mudrosti odlikovao je neke ljude nad drugim ljudima. Jednima je dao posebne počasti i uzvisio ih nad ostatkom ljudskog roda. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najodabraniji je i najčasniji od svih ostalih poslanika. Kur’an za njegov moral veli: „Ti si (o Muhammede), doista, na najuzvišenijem stupnju morala.“ (El-Kalem, 4) Onaj ko posjeduje najuzvišeniji moral nesumnjivo je najdostojniji da odgoji najčasniju porodicu koja je ikad kročila dunjalukom. Ta najsavršenija i najodgojenija porodica jeste Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, porodica (ehlul-bejt, Alu-Muhammed).

Ko ulazi u okvire ehlul-bejta?

Prenosi Ibnu Džerir od Sa’da b. Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom, kada mu je spuštena objava, uzeo je Aliju, njegova dva sina (Hasana i Husejna), te Fatimu, radijellahu anhum, te ih ogrnuo svojom odjećom a potom je rekao: – Gospodaru, ovo je moja porodica i moj ehlul-bejt!” Shodno ovome hadisu, a i mnogim drugim predajama zaključujemo da u okvire ehlul-bejta mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ulaze četiri osobe: Alija, Fatima, Hasan i Husejn, radijallahu anhum. No, ehlul-bejt nije ograničen isključivo na prethodno spomenute osobe. Uvjerenje ehlu-sunneta jeste da i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge ulaze u okvire ehlul-bejta, a u nastavku ćemo spomenuti jasan kur’anski ajet kao agrument koji ide u prilog ovoj tvrdnji.

Naime, pojam ehlul-bejt u kontekstu govora o Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, porodici spomenut je u suri Ahzab u 33. ajetu. Ajeti koji prethode ovom ajetu kao i oni koji dolaze poslije u cjelosti govore o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, suprugama. Uzvišeni Allah kaže: „I boravite u kućama svojim (o žene Vjerovjesnikove), i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o ehlul-bejte, grijehe odstrani i da vas potpuno ocisti.” Tumačeći posljednu rečenicu ovog ajeta Ibn Kesir zastupa stav da su ove riječi Allaha Uzvišenog jasan šerijatski tekst na osnovu kojeg se dokazuje da žene Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ulaze u sastav ehlul-bejta. One su povod objave ovog ajeta, a povod objave ulazi u objavu, u vezi s čim postoji potpuna saglasnost među ulemom. Na koncu kažemo da u okvire Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice ulaze njegove supruge, kći Fatima, zet Alija te njihovo dvoje djece Hasan i Husejn, radijjalahu anhum.

Odlike i vrijednosti pripadnika ehlul-bejta

Zejd b. Erkam prenosi hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ja vam ostavljam dvije velike stvari: prva je Knjiga Uzvišenog Gospodara, u njoj je uputa i svjetlo, pa je prihvatite i čvrsto je se pridržavajte! Zatim je podsticao na pridržavanje i razvijanje ljubavi prema Allahovoj Knjizi, a potom je rekao: – I druga stvar je moj ehlul-bejt. Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehlul-bejta! Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehlul-bejta! To je ponovio tri puta.“ (Muslim) Kao što se iz hadisa jasno vidi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je u emanet ostavio da se brinemo za njegov ehlul-bejt i da ih volimo te da im poštovanje iskazujemo. A kako i ne bismo kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem za svoju kćerku Fatimu, r.a. kazao: „O Fatima! Zar te ne čini zadovoljnom to što si najbolja među ženama vjernika, ili najodabranija žena ovoga ummeta?“ (Muttefekun alejhi) Za svoga zeta i amidžića Aliju, r.a je kazao: „Ti (o Alija) si od mene i ja sam od tebe.“ (Buhari) U hadisu kojeg prenosi Usame b. Zejda stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, za Hasana i Husejna, r.a. rekao: „Ovo su sinovi moji, i sinovi moje kće­ri; Moj Allahu, zaista ih ja volim pa neka su Tebi dragi i neka Ti je drag onaj ko njih voli.“ (Tirmizi)

Ehlu-sunnet i ehlul-bejt

Kao što je evidentno iz prethodno citiranih predaja vrijednost ehlul-bejta je odista velika a njihov je položaj poseban. Stoga je stav i uvjerenje pripadnika ehlu-sunneta da je poštovanje i iskazivanje ljubavi prema pripadnicima ehlul-bejta obaveza. Pripadnici ehlu-sunneta u ovoj obavezi svakodnevno ustrajavaju spominjući Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu na svakom namazu učeći: „Allahume salli ala Muhammedin we ala ali Muhammed…“ Riječi ‘ali Muhammed’ označavaju Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu.

Neosporavajući položaj i mjesto koje pripadnicima ehlul-bejta zaista pripada, pripadnici ehlu-sunneta svoje vjerovanje u pogledu ehlul-bejta baziraju na temeljima jasnih predaja bez omalovažavanja i zanemarivanja prava koja pripadaju ehlul-bejtu. S druge strane, pripadnici ehlu-sunneta ne pretjeruju u pogledu iskazivanja ljubavi i poštovanja prema ehlu-bejtu. Mi ih volim i poštujemo, ali ipak znamo da su oni samo ljudi koji nemaju niti su ikada posjedovali božanska svojstva. Naše vjerovanje u pogledu ehlul-bejta mora biti umjereno bez pretjerivanja ali u isto vrijeme položaj i značaj ehlul-bejta ni po koju cijenu ne smije biti zanemaren i zapostavljen.

Ako se želimo približiti Allahu i sebi priskrbiti nešto od prefinjenog ahlaka i morala kojeg je posjedovala najodgojenija i najčasnija porodica onda se neminovno moramo posvetiti iščitavanju literature koja govori o njihovim životima. Porodica koju je lično odgojio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zasigurno odiše najprefinjenijim i najposebnijim svojstvima koja ćemo apsorbovati jedino ako se pobliže upoznamo s odlikama i posebnostima ehlul-bejta.

Mr. Fahret Kadrić
Preuzeto sa minber.ba