Pravac ehli-sunneta vel-džemata u pogledu Allahovih imena i svojstava, kao i u pogledu cjelokupne vjere, zasnovan je na ispravnim principima jer se temelji na uvažavanju šerijatskih dokaza, slijeđenju kur’ansko-sunnetskih tekstova, bez dodavanja ili oduzimanja. Svaki sljedbenik ehli-sunneta vel-džemata vjeruje u ono što je navedeno u Kur’anu i sunnetu, onako kako je došlo, ne mijenjajući značenje riječi, ne pitajući o kakvoći Allahovih svojstava, i ne poredeći Allahova svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja, jer Allahu, subhanehu ve te’ala, niko ravan nije i niko Mu nije sličan, zatim vjeruju u iskrenost Allahovih poslanika, alejhimus-selam, koji su ljudima prenijeli vijest o Allahovim svojstvima. Govor poslanika, čiji je zadatak dostavljanje poslanice, predstavlja objavu od Allaha, subhanehu ve te’ala, za razliku od onih koji govore o Allahu bez znanja.

Rekao je Allah, subhanehu ve te’ala: ”Slavljen i čist je Gospodar tvoj, Gospodar dostojanstva, i visoko je iznad onoga što mu pripisuju oni! I selam neka je na poslanike, a hvala Allahu, Gospodaru svjetova!“ (Prijevod značenja Es-Saffat, 180-182) Allah Uzišeni odbacuje od Sebe sve ono što govore slijedbenici svojih strasti i ukazuje da poslanicima pripada selam zbog ispravnosti i tačnosti njihovog govora o svojstvima Allaha Uzvišenog, a Allahu pripada hvala na ovom i na onom svijetu, koji je čist od svakog nedostatka.

Dakle, sljedbenici ehli-sunneta vel-džemata potvrđuju Allahova plemenita svojstva na koja su ukazali Allahovi poslanici, kao što su svojstva govora, milosti, uzvišenosti, srdžbe prema neprijateljima islama, i druga Allahova svojstva, i vjeruju u njih, bez zapitkivanja o njihovoj kakvoći, bez poređenja sa svojstvima stvorenja, bez tumačenja koja bi dovela do negiranja Allahovih svojstava, slijedeći tako put Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jedini ispravni put.

Menhedž (pravac) ehli-sunneta vel-džemata u pogledu Allahovih imena i svojstava zasnovan je na dva osnovna principa: potvrda bez poređenja i otklanjanje bez negiranja. Otuda ne porede Allahova svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja, kao ni Njegovo biće sa bićima Njegovih stvorenja, niti negiraju svojstva Njegovog savršenstva koja su potvrđena Kur’anom i sunnetom. Vjeruju da Allahu nije ništa slično, a On sve čuje i vidi. Ovo je osnova vjerovanja bez kojeg nema ispravnog imana. Jer onaj ko odbaci ili porekne neko od Allahovih svojstava ili imena, nije vjernik, a također ni onaj ko Allahova svojstva uporedi, poistovijeti sa svojstvima Allahovih stvorenja. Slavljen neka je Allah i visoko iznad oni s kojima ga nevjernici porede.
Naim ibn Hammad, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”Ko Allaha s nečim uporedi, nevjernik je, i ko zaniječe ono čime Allah sebe opisuje, nevjernik je. A u onome kako Allah sam Sebe opisuje i kako Ga Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje, nema poređenja.“ (Šerhul-i’atikad – Le’lekaija, br: 936)

Imam Ahmed, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”Allah se ne opisuje osim onako kako je On sam Sebe opisao, ili kako ga je Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao, ne prelaze se granice Kur’ana i hadisa.“ (Ibn Tejmijje, Fetve, 5/26)

Ibn Abdul-Berr, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”U cjelokupnom vjerovanju u Allahova imena i svojstva, osim onoga što je došlo u Allahovoj Knjizi ili je vjerodostojno preneseno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili na čemu se ummet složio, prihvata se i ono što je do nas došlo ahad hadisima (hadisi koji nisu mutevatir, tj. koje nije prenijela velika grupa prenosilaca, i sljedbenici strasti ih ne prihvataju kao dokaze u akidi) i nema rasprave oko toga.“ (Džamiu bejani el-ulumi ve fadlihi, 2/349).

Od velikih Allahovih blagodati za čovjeka jeste da ga Allah, subhanehu ve te’ala, uputi ka slijeđenju ovog ispravnog menhedža (pravca) koji je zasnovan na slijeđenju Kur’ana i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, daleko od pravca onih koji su skrenuli i zalutali s Pravog puta.

Sljedbenici ehli-sunneta vel-džemata, uz Allahovu pomoć, kroz historiju su bili i ostali na istom pravcu i nisu se razišli ni u jednom pitanju koje se tiče Allahovih, subhanehu ve te’ala, imena, svojstava i radnji. Svi oni su jednoglasno potvrđivali i priznavali ono što je u vezi s tim navedeno u Kur’anu i sunnetu, bez iskrivljivanja značenja ili negiranja. A ta činjenica da su kroz historiju ostali na istom pravcu i da se nisu razišli ukazuje na ispravnost njihovog menhedža.

Ebu El-Muzafer es-Sem’ani, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”Razlog sloge među sljedbenicima ehli-sunneta jeste taj što su oni uzimali vjeru iz Kur’ana, sunneta i vjerodostojnog prenošenja, što je dovelo do njihove složnosti, a novotari su propise vjere razumijevali na osnovu svoga proizvoljnog shvatanja, što je dovelo do njihove razjedinjenosti i nesloge. U vjerodostojnim predajama koje se prenose od vjerodostojnih i povjerljivih prenosilaca rijetko se desi razilaženje, a i ako se desi, razlika u izrazu ili jednoj riječi, ta razlika neće štetiti vjeri, niti će utjecati na njenu ispravnost, dok se kod mišljena, viđenja i shvatanja rijetko desi saglasnost, jer svaki um gleda na stvar drugačije.” (Muhtesaru es-savaik, 518)

Greška u pitanjima Allahovih imena i svojstava nije kao greška u nekim drugim stvarima, pa je stoga obaveza svakom muslimanu da slijedi pravac ehli-sunneta vel-džemata jer su oni na jasnom i ispravnom putu. Abdullah bin Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: ”Ko hoće da slijedi nekoga, neka slijedi onoga koji je umro, jer se za živog nije sigurno hoće li u kakvu fitnu upasti. Oni koji su davno umrli su ashabi Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, koji su bili najbolja generacija ovog ummeta. Ashabi Muhammeda, salallahu alejhi ve sellem, bili su muslimani najboljih srca, najboljeg znanja i najmanje su bili opterećeni dunjalučkim ljepotama. Allah, dželle šanuhu, odabrao ih je za društvo i prijatelje Svome Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, stoga im znajte cijenu, stope njihove slijedite i držite se koliko možete njihovog ahlaka i ponašanja, zbog toga što su oni bili na Pravome putu!“ (Hilijetul-evlija, 1/305)

Priredio: Tarik Beganović
Prema djelu Fikhu esmail-husna, šejha dr. Abdur-Rezzaka el-Bedra
Preuzeto sa minber.ba

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!“ (Sahihu Muslim, br.4310.; Sunen, Ebu Davud, br.2882.; Musned, Ahmed, br.8831.; Sahih, Ibnu Huzejme, br.2494.; Sahih, Ibnu Hibban, br.3016.; el-Sunen el-Kubra, el-Nesa’i, br.6445.; Musned, Ebu Ja’ala, br.6457.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.13011.)

Ebu Katade r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Najbolje što će čovjek ostaviti sebi nakon smrti jeste: dobro dijete koje će učiti dovu za njega (koja će mu biti kabul), trajna sadaka od koje će mu dolaziti sevapi, te znanje po kojem će se postupati nakon njegove smrti.“ (Sunen, Ibnu Madždže, br.241.; Sahih, Ibnu Huzejme, br.2495.; Sahih, Ibnu Hibban, br.93.)

Ebu Usejd r.a., kaže: Bili smo kod Allahovog Poslanika s.a.w.s., pa neki čovjek reče: „O Allahov Poslaniče, može li se činiti dobročinstvo prema roditeljima nakon njihove smrti? Poslanik s.a.w.s., reče: Da, na četri načina: učiti im dovu, istigfar i tražiti oprosta za njihove grijehe, završiti njihove nedovršene poslove, počastiti njihovog prijatelja, te održavati rodbinsku vezu koju ti ne bi imao da ti nije bilo njih!“ (Da’if. El-Edeb el-Mufred, br.35.)

Ebu Umame el-Bahili rhm., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Zbog četiri stvari će čovjeku teći sevapi i nakon njegove smrti: zbog stražarenja na Allahovom dž.š., putu, ko bude radio neko dobro djelo vratiće mu se isto, ko udjeli sadaku imaće nagradu sve dok ta sadaka bude trajala i ako čovjek ostavi dobro odgojeno dijete iza sebe koje će mu učiti dovu.“ (Musned, Ahmed, br.22301-22372.; el-Mu’udžem el-Kebir, el-Taberani, br.7737.; Hiljetul-Evlija’, Asbehani, 4/267.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku s.a.w.s., pa mu reče: „Otac mi je umro, i ostavio je imetka iza sebe, a nije ostavljao oporuke – hoće li mu biti od koristi ako udjelim sadake za njega? Reče: Da!“ (Sahihu Muslim, br.4306.; el-Sunen el-Kubra, el-Nesa’i, br.6446.)

Ajša r.a., prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku s.a.w.s., pa reče: „O Allahov Poslaniče, majka mi je iznenada umrla, a nije ostavila oporuku iza sebe, a vjerujem da je mogla zboriti udjelila bi sadaku. Hoće li imati sevapa ako udjelim sadaku za nju? Reče: Da!“ (Sahihu Muslim, br.4308.); „udjeli sadaku za nju!“ (Sunen, Ebu Davud, br.2883.; Sahih, Ibnu Hibban, br.6443.)

Ibnu Abbas r.a., prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Psolaniku s.a.w.s., rekavši mu: „Majka mi je iznenada umrla – hoće li joj biti od koristi ako udjelim sadaku za nju? Reče: Da. Reče: Ja imam jednu baštu i uzimam te za svjedoka da sam je udjelio za sadaku na njeno ime!“ (Sunen, Ebu Davud, br.2884.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Vjernik će, nakon svoje smrti, imati sevape od znanja kojeg je širio, dobro odgojenog djeteta kojeg je ostavio, mushafa kojeg je u naslijeđe ostavio, džamije koju je sagradio, ili musafirhane koju je za putnike napravio, ili rijeke kojoj je korita sproveo, ili udjeljene sadake koju je izdvojio iz svoga imetka dok je bio živ i zdrav – sve će to naći nakon svoje smrti.“ (Sunen, Ibnu Madždže, br.242.)

Enes r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Iako će biti u kaburu, čovjek će nakon svoje smrti imati koristi i sevapa od sljedećih sedam dijela: znanja kojem je druge podučavao, rijeke kojoj je korito načinio, bunara kojeg je iskopao, palme koju je zasadio, džamije koju je napravio, mushafa kojeg je u naslijeđe ostavio, ili djeteta koje će oprosta za njega tražiti nakon njegove smrti!“ (Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3175.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Najvrijednija sadaka je kada se čovjek musliman poduči nekom znanju, a zatim ga prenese na svoga brata muslimana!“ (Sunen, Ibnu Madždže, br.243.)

Sa’ad b. ‘Ubade r.a., jedne prilike reče: „O Allahov Poslaniče, majka mi je umrla, hoću li udijeliti sadaku za nju? Reče: Da. Rekoh: Koja sadaka je najbolja? Reče: Pojiti vodom.“ (el-Sunen el-Kubra, el-Nesa’i, br.6458.)

Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ako je čovjek musliman – biće mu od koristi ako oslobodite roba na ime njegovo, ili udijelite sadake ili obavite hadždž za njega!“ (el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.13013.)

Sa’ad je jedne prilike došao Allahovom Poslaniku s.a.w.s., pa reče: „O Allahov Poslaniče, moja majka je voljela dijeliti sadaku i oslobađati robove, pa hoće li imati nagradu ako ja budem za nju dijelio sadaku i oslobađao od ropstva? Reče: Da!“ (el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.13015.)

Ebu Hurejre r.a., kaže: „Mejtu će, nakon njegove smrti, biti povećana deredža, pa će reći: Gospodaru moj, odakle ovo – pa će mu biti rečeno: To je od tvoga djeteta koje je tražilo oprosta za tebe (činilo istigfar)!“ (Hasen. El-Edeb el-Mufred, br.36.) U drugoj predaji stoji: „To je od tvoga djeteta koje je učilo dovu za tebe!“ (el-Du’a, Taberani, br.1249.)

Imam Kadi Ijad rhm., u komentaru hadisa: „Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!“ – kaže: „Kada čovjek umre prestaju mu teći sevapi za učinjena djela ali prethodno spomenute stvari, kojima je on bio sebeb – imajući dijete, širenjem znanja ili ga ostavljajući zapisana nakon sebe, ili ostavljajući određenu sadaku u vakuf – čovjek će za sve navedeno imati nagradu sve dok ono bude postojavalo. U ovom hadisu je i dokaz utemeljenosti zadužbine i vakufa.“ (Pogledaj: Ikmalul-Mu’ulim, 5/193.)

Imam el-Nevevi rhm., u komentaru hadisa: „Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!“ – kaže: „Ulema kaže da nas ovaj hadis upućuje na to da čovjeku prestaju teći sevapi za djela nakon njegove smrti i neće mu se odazivati osim u tri slučaja, kojima je on bio sebeb – jer je dijete njegova zarada, također i znanje koje je ostavio za sobom u usmenoj ili pismenoj verziji, kao i trajna sadaka tj. vakuf. Ovaj hadis nam ukazuje i na vrijednost stupanja u brak uz nadu da će se dobiti dobro odgojeno dijete. U ovom hadisu je dokaz utemeljenosti institucije vakufa i njegove velike nagrade. Ovaj hadis nas upućuje na vrijednost znanja i podstiče nas na njegovo stjecanje, kao i na njegovo ostavljanje u nasljedstvo drugima ili podučavanjem ili pisanjem i pojašnjavanjem, a od nauka treba birati korisniju i korisniju. Sevapi od učenja dove stižu do mejta,a isto tako i sadaka, i na tome je ulema složna, u šta spada i vraćanje duga.“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ‘ala Muslim, br.3084.)

Imam el-Sujuti rhm., u komentaru hadisa: „Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!“ – kaže: „Čovjek će imati sevapa zbog trajne sadake za koju se kaže da je u pitanju vakuf, ili zbog korisnog znanja za kojeg kažu da je podučavanje i pisanje, dok imam kadija Tadžuddin el-Subki kaže da je pisanje mnogo jače i preče jer duže traje kroz stoljeća, i zbog dobro odgojenog djeteta koje će mu učiti dovu!“ (Pogledaj: el-Dibadž ‘ala Muslim, 4/226.)

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Preuzeto sa minber.ba