Stav muslimana preciziran je Vjerovjesnikovim,
sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Ko od vas vidi kakvo zlo, neka
ga otkloni rukom, pa ako ne može, onda svojim jezikom, a ako ni to ne
može, neka to učini svojim srcem, a to je najslabiji vid imana.” 2

Iz ovoga hadisa zaključujemo da se na zlo djeluje kroz tri etape.

Prva etapa: Otklanjanje rukom.

Ukoliko imamo ovlasti i mogućnosti da zlo promijenimo rukom,
to ćemo i učiniti. Ovaj način otklanjanja zla moguć je, naprimjer, za
čovjeka u čijoj se kući dotično zlo i čini, jer je on gazda kuće i u njoj ima
ovlasti. Dakle, on u ovoj situaciji može zlo otkloniti svojim rukama.

Naprimjer, čovjek ulazi u svoju kucu i u njoj zatječe neki
haram, šta će učiniti? On ima mogućnost da ga spriječi, što i znači
ukloniti zlo rukom.

Druga etapa: Otklanjanje zla jezikom je faza kojoj se pristupa tek
ukoliko nije moguće djelovati na prvi način, to jest, otkloniti zlo rukom.
U tom slučaju, djelovanje je dvojako:

Prvi način je da se razgovara sa osobom koja čini dotično zlo i da
joj se uputi apel da ga prestane činiti, a ukoliko okolnosti dozvoljavaju,
toj osobi treba uputiti i prijekor i pogrdu zbog onoga sto čini.

Drugi način je da se nadležni ljudi na vlasti obavijeste o dotičnom
problemu.

Treca etapa: Otklanjanje zla srcem spomenuto je u hadisu
kao najslabiji vid imana, ali je bitan, jer predstavlja način
otklanjanja zla, ali tek kada to nije moguće učiniti rukom niti
riječima, odnosno jezikom.

Djelovanje srcem znaci preziranje grijeha i činjenja zla, te želja da
uopće ne postoji.

Postavlja se pitanje, kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
u hadisu rekao: “Ko od vas vidi kakvo zlo…”, šta to ustvari znači?

Da li ovo podrazumijeva spoznaju zla okom, znanjem ili
nagađanjem?

Ove riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne odnose se na
nagađanje i pretpostavku o nekom grijehu ili zlu, jer muslimanu nije
dozvoljeno da nagađa i da misli loše o drugom muslimanu.

Spoznaja okom znači da čovjek uistinu vlastitim očima vidi zlo.

Spoznaja znanjem znači da je čovjek čuo o tom zlu, ali ga nije
vidio, ili da ga je o tom zlu obavijestila osoba koja je povjerljiva i čijim
se riječima može vjerovati.

Očito je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio reći da
ishitreno ne osuđujemo osobu, sve dok je ne vidimo da čini neko zlo:
“Ko od vas vidi kakvo zlo, neka ga otkloni rukom, pa ako ne može,
onda svojim jezikom, a ako ni to ne može, neka to učini svojim srcem,
a to je najslabiji vid imana.” 1

Ima ljudi koji kažu: “Ja sjedim s onima koji čine zlo, ali,
tako mi Allaha, prezirem to i negiram srcem. Da li sam i ja tada
grješan ili ne?”

Čovjece, ti nisi nijekao to loše djelo svojim srcem, jer da
ga je tvoje srce prezrelo, i tvoji dijelovi tijela bi ga prezreli.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U tijelu ima
jedan komad mesa, ako je on ispravan, ispravno je cijelo tijelo, ako
je on pokvaren, pokvareno je i cijelo tijelo, a to je srce.” 2

Da je tvoje srce istinski prezrelo činjenje tog zla, da li bi mogao
da sjediš sa onima koji ga čine? Zato je Uzvišeni Allah rekao: “On
vam je već u Knjizi objavio: Kada čujete da Allahove riječi poriču
i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe
u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni. Allah ce sigurno zajedno
u Džehennemu sastaviti licemjere i nevjernike.”(En-Nisa, 140)

Kao sto sam prethodno pojasnio: Onaj ko negira zlo svojim srcem,
ne može ostati na mjestu gdje je ono prisutno, i to je neprihvatljivo
i logički i Šerijatski. Onaj ko kaže: “Mrzim ovo zlo”, a ujedno sjedi sa
onima koji ga čine, slagao je.

Jedan čovjek mi je rekao: “Ako tako kažeš, onda to znači da
nam zabranjuješ da sjedimo sa ljudima obrijanih brada, jer je brijanje
brada grijeh.”

U obzir treba uzeti dvije stvari, a to su:

– činjenje grijeha,

– posljedice grijeha.

Kada vidiš čovjeka da čini neki grijeh, ti ćes ga negirati sve dok taj
grijeh ne napusti, ili u suprotnom nećes s njim boraviti u istom društvu,
jer u nijekanje grijeha srcem spada i to da ne boravimo u društvu onih
koji ga cine.

Međutim, kada zateknemo ljude koji su vec učinili grijeh,
sa vidljivim tragovima njegovog činjenja, dozvoljeno je boraviti
u njihovom društvu, jer je ono sto vidimo na njima trag zla i grijeha.

Stoga, budimo svjesni razlike između posljedice grijeha i samog
akta činjenja grijeha.

Zato nemoj sjediti sa onima koji briju brade dok to čine, ali nakon
toga, kada ih sretneš na ulici i u prodavnici, mozež se s njima družiti.

Međutim, ne propusti nijednu priliku a da ih ne posavjetuješ, jer se
na njima vide tragovi nepokornosti. Na taj način ispunjavaš dužnost
naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Sličan primjer tome je kada se
nađes u društvu nekog čiji se dah osjeti na duhan. Nije ti zabranjeno
da sjediš s njim, ali je tvoja dužnost da ga posavjetuješ o zabrani
konzumiranja duhana. Ukoliko isti to bude činio u tvom prisustvu,
nemoj sjediti s njim, jer si u protivnom njegov saucesnik u grijehu.

1 Muslim, br. 49, od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., Knjiga vjerovanja, Poglavlje 20.

2 Dio hadisa koji biljezi Buhari, br. 52, Fethul-Bari, 1/153, Knjiga o vjerovanju,
poglavlje 39. Biljezi ga i Muslim, br. 1 599, Knjiga o zajednickom navodnjavanju,
Poglavlje 20. Hadis u potpunoj verziji prenosi En-Nu'man b. Besir, r.a.

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf

Nema sumnje da je pozivanje u vjeru Uzvišenog Allaha
ibadet, kao što je Allah naredio u riječima: “I na putu svog Gospodara
mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na najljepši način raspravljaj”(En-Nahl, 125).
Čovjek koji poziva u Allahovu vjeru osjeća da izvršava Njegovu
naredbu i da Mu se na taj način približava. Isto tako, nema sumnje da je najljepše sredstvo kojim čovjek poziva u vjeru – Allahova Knjiga i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allahova Knjiga je najveći i najveličanstveniji savjetodavac čovječanstvu: “O ljudi, došla vam je opomena od vašeg Gospodara i lijek za ono sto je u prsima i uputa i milost za vjernike” (Junus, 57).
Vjerovjesnikovi, sallallahu alejhi ve sellem, savjeti i opomene
također su bili toliko jezgroviti i poučni, tako da su ashabi govorili da im srca od njih zatrepere, a oči zasuze. 1
Kada čovjek bude u mogućnosti da poziva u vjeru ovakvim
sredstvima i na ovakav način, nema sumnje da je to najbolje sredstvo.
Međutim, ako vidi da tome treba dodati i neka druga sredstva koja je
Allah dozvolio, u tome neće biti nikakve smetnje, pod uvjetom da to
sredstvo ne sadrži nešto što je zabranjeno ili laž, kao naprimjer uzimanje uloge nevjernika u filmovima i predstavama, ili uloge ashaba, r.a., ili bilo kojeg imama poslije ashaba i slično tome, jer postoji otvorena bojazan da će neko od ovih vrijednih imama time biti obezvrijeđen.

1 U hadisu koji prenosi Irbad b. Sarije, r.a., stoji: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je jednog dana klanjao namaz, a zatim nam se obratio izrazito poučnim i osjećajnim riječima od kojih su oči zasuzile i srca se raznježila. Neko je rekao:
‘O Allahov Poslaniče, kao da je ovo oproštajni govor, pa šta nam savjetuješ?’
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: ‘Savjetujem vam da budete bogobojazni i da se pokoravate i budete poslušni svojim pretpostavljenim…” Hadis
biljeze Ebu Davud, br. 4607, Et-Tirmizi, br. 2676, Ibn Madze, br. 42, i drugi.
Također, predstave ne smiju sadržavati oponašanje muškaraca od
strane žena i obrnuto, jer se o tome vjerodostojno prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo žene koje oponasaju muskarce i muskarce koji oponasaju zene. 1

Važno je istaknuti da, ukoliko se ponekad u misiji pozivanja u vjeru
i upotrijebe ova sredstva s ciljem pridobijanja ljudi, a ona ne sadrže nešto zabranjeno, u njima nema smetnje. Međutim, često ih upotrebljavati i smatrati da su ona primarna sredstva na polju pozivanja u Allahovu vjeru, a uz to zanemarivati pozivanje Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te na onoga ko se poziva vršiti utjecaj isključivo ovim sredstvima, ne smatram ispravnim, nego zabranjenim. Upućivanje ljudi drugim sredstvima mimo Kur'ana i sunneta, vezano za poziv ka Allahu, je ružna stvar. Međutim, ukoliko se to čini povremeno, onda u tome nema smetnje, pod uvjetom da ne sadrži nešto što je zabranjeno.

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf

Obaveza nam je da potvrđujemo informacije o gajbu
onako kako su navedene u kur'ansko-sunnetskim tekstovima.
Obratite pažnju na ovo korisno pravilo: “Obaveza je da šerijatske tekstove koji govore o gajbu prihvatamo onakvima kakvi i jesu, tj. da ih razumijevamo na osnovu njihovog spoljašnjeg značenja”, jer naši razumi ne mogu spoznati suštinu ovih stvari.
Pitanje sada glasi da li meleki imaju krila?
Da, meleki imaju krila, jer Uzvišeni kaže: “Učinio je meleke izaslanicima koji imaju krila” (Fatir, 1).
Dakle, meleki imaju krila, pakada je tako, oni svojim krilima mogu natkriliti stjecatelja znanja, a nije nužno da ih mi vidimo jer se to tiče znanja o gajbu, tj. nevidljivom svijetu, isto kao što vjerujemo da sada s naše lijeve i desne strane stoje meleki koji zapisuju ono što mi govorimo. Uzvišeni kaže: “On ništa ne izgovori a da pored njega nije onaj koji nadzire i zapisuje.” (Kaf, 18)
Da li vi možete vidjeti ove meleke? Nikako!
Stoga nam je obaveza da vjerujemo u ono na što ukazuje tekst, a to je da meleki imaju krila kojima natkriljuju stjecatelja znanja. Na koji način i kako? Allah najbolje zna.
Jedna od nevidljivih stvari, čiju kakvoću ne poznajemo, jeste
i raspitivanje stjecatelja znanja o predaji u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da, kada Sunce zađe, ode da učini sedždu oko Arša, a zatim zatraži dozvolu, pa ako mu se dozvoli, učini je, a ako ne, vrati se.
Neko će na to reći: “Mi gledamo kako Sunce zalazi, ali ono
istovremeno i izlazi pred drugim ljudima, naprimjer ovdje u Rijadu zađe, a u Hidžazu još nije zašlo, ili naprimjer u istočnom području zađe, a kod nas još nije zašlo. Kako to može biti?” Kažemo: Dužnost je da vjeruješ u ono što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao. Način na koji se to odvija spada u nevidljive stvari koje poznaje samo Allah, dž.š., ili onaj kome Allah podari to saznanje. Zato, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao ovaj hadis, Ebu Zerr, r.a., prenosilac ovog hadisa, nije upitao
kako se to dešava, već se pokorio i nije postavljao dodatna pitanja. Isto tako neki stjecatelji znanja, tumačeći hadis: “Allah,
dž.š., se svake noći, kada nastupi njena zadnja trećina, spušta na ovodunjalučko nebo “, govore: “Mi vidimo da se zadnja trećina noći po zemaljskoj kugli stalno premješta. Kako je onda ovo moguće?”
Kažemo: Allah najbolje zna. Vjerujemo da se Uzvišeni Allah spušta do ovodunjalučkog neba dok traje zadnja trećina noći, a kada nastupi zora, prestaje spuštanje Uzvišenog za one kojima je zora nastupila. Allah najbolje zna kako se to odvija.

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin

Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf