Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Isareti slutnja predosjecaj intuicija
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, prije dva dana postavio sam vaše pitanje mr. Elvedinu Peziću i dobio odgovor da je to sve praznovjerje i da nema nikakve veze sa istinom. Također sam pronašao članak od dr. Zuhdija Adilović u kojem on navodi: "....Ista je stvar sa dobroslutnjom, vjerovanjviše
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, prije dva dana postavio sam vaše pitanje mr. Elvedinu Peziću i dobio odgovor da je to sve praznovjerje i da nema nikakve veze sa istinom.
Također sam pronašao članak od dr. Zuhdija Adilović u kojem on navodi:
“….Ista je stvar sa dobroslutnjom, vjerovanjem da ce se desiti nešto dobro ako svrbi desni dlan, ili suprotno ako svrbi lijevi, te vjerovanjem da mravi donose bericet i slicno. ”
Kompletan članak iz kojeg je izdvojen ovaj citat pročitajte ispod:
SAMO SVEMOGUCI ZNA STA CE SE DESITI U BUDUCNOSTI
Zuhdija Adilovic | Novi Horizonti br/str. 25
Allah, dž.š, kaže: “Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što vecina njih nije znala.” (El-A’raf, 131)
“Uzrok vaše nesrece je s vama!” –rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti?” (Ja-sin, 19)
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u odredenom mjesecu.” (Buharija i Muslim)
U drugom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Nema zaraze, niti gatanja, a radujeme optimizam.” “Šta je to optimizam?” upitaše oni. Poslanik, s.a.v.s, rece: “Lijepa rijec.” (Buharija i Muslim)
Ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Gatanje je širk, gatanje je širk!” (Ebu Davud i Tirmizi, koji kaže da je ovaj hadis sahih)
Svjedoci smo da veliki broj muslimana i dalje prakticira razne oblike idolatrije, koji su u oprecnosti sa islamskim vjerovanjem po kojem jedino i iskljucivo Allah, dž.š, daje dobro ili zlo. Tako mnogi medu muslimanima i dalje redovno citaju horoskop, gataju putem findžana, graha, mica i slicno. Mnogi i dalje slute nesrecu ukoliko crna macka prode ispred njih presjecajuci im put. Salijevanje “strave” je metod otkrivanja uzroka nevolje koji još mnogi praktikuju. Po mnogima je zabranjeno nocu rezati nokte, srijedom raditi to i to, utorkom opet drugo i tako dalje.
Sve spomenuto nema nikakva temelja u Kur’anu i vjerodostojnom hadisu Poslanika, s.a.v.s. Naprotiv, Kur’an jasno i nedvosmisleno negira pripisivanje razloga nevolje bilo kome od stvorenja. Allah, dž.š, kaže: “I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: “Ovo smo zaslužili”, a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što vecina njih nije znala.” (El-A’raf, 131) Allah, dž.š, u navedenom ajetu govori o Faraonu i njegovom narodu koji su, kada im se desi nešto dobro, govorili: “Ovo je od nas!” a kada ih zadesi kakvo zlo govorili bi: “Ovo je zbog Musa’a i onih koji u njega vjeruju. Allah, dž.š, im odgovara da je njihova nevolja od Allaha zbog njihovog nijekanja Allaha, dž.š, i Njegovih poslanika i dokaza koje je slao. Medutim, vecina njih su neznalice i oni to ne razumiju. Da oni to razumiju shvatili bi da je Musa, a.s, došao sa dobrim i uspjehom i spasom za one koji mu povjeruju i koji ga budu slijedili. Kada se covjekova narav udalji od vjere u Allaha, onda covjek ne primjecuje Allahovu, dž.š, ulogu u upravljanju svime što postoji, niti Njegov kader, pomocu kojeg se sve dešava i zbiva. Tako je, u predislamsko doba, onaj ko je htio da nešto uradi otišao do pticijeg gnijezda i poplašio pticu koja bi naglo poletjela.
Ukoliko bi poletjela na desnu stranu, on bi to protumacio kao dobar znak i krenuo bi u realizaciju onoga što je naumio, a ukoliko bi poletjela na lijevu stranu, protumacio bi to kao loš znak i odustao bi od djela koje je namjeravao uciniti. Islam dokida taj i sve druge vidove praznovjerja i na njihovo mjesto postavlja istinu koja glasi: Sve što se ljudima dešava, dobro i zlo, iz jednog jedinog je izvora. Sve to je od Allaha, a zbog njihovih djela koje cine. Allah, dž.š, kaže: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama cete se vratiti.” (El-Enbija’, 35)
U drugom ajetu Allah, dž.š, kaže: “Oni rekoše: “Mi slutimo da nam nesrecu donosite, ako se ne okanite, kamenovacemo vas i stici ce vas zaista, bolna patnja od nas.” “Uzrok vaše nesrece je s vama!” – rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti?” (Ja-sin, 18-19)
Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u odredenom mjesecu” (Buharija i Muslim). U navedenom hadisu nijece se zaraza u smislu da se ona dešava sama od sebe, mimo Allaha, dž.š. Medutim, da zaraza kao uzrok koga Allah, dž.š, daje postoji potvrduju drugi hadisi u kojima se o njoj govori. Jedan od njih su rijeci Poslanika, s.a.v.s: “Neka bolesnik ne prilazi zdravom.” (Muslim) U drugom hadisu stoji: “Bježi od zaraženog kao što bježiš od lava.” (Muslim) Isto tako, Poslanik, s.a.v.s, rekao je: “Ko cuje za kugu u nekom gradu neka se ne upucuje ka njemu. (Ahmed) Medutim sve je to po Allahovoj, dž.š, odredbi. Imam Ahmed, takode prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Ništa se samo po sebi ne prenosi” (tri puta), pa ga je jedan beduin upitao: “Kako to Allahov poslanice, kada znam da se zaraza pojavi na repu samo jedne deve i onda se prenese na cijelo stado?” Poslanik, s.a.v.s, tada rece: “A ko je zarazio prvu? Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u odredenom mjesecu.” Poslanik, s.a.v.s, je na jednostavan nacin pojasnio da se sve to dešava iskljucivo Allahovom, dž.š, odredbom, ali i naglasio u mnogim hadisima da je covjek dužan da se cuva uzroka bolesti.
Prenosi se da je Ikrime, r.a, rekao: “Sjedjeli smo kod Ibn Abbasa kada je proletjela neka ptica ispuštajuci krikove. Neko od prisutnih rece: “Hajr!” Ibn Abbas mu rece: “Niti hajr niti šerr.!” Ibn Abbas je odmah zanijekao bilo kakav uticaj ptice na dobro ili loše što ce se desiti. U drugoj predaji stoji da je Tavus, r.a, krenuo na put sa jednim svojim ahbabom, te su culi vranu kako kriknu. On rece: “Hajr!” Na to mu Tavus rece: “Kakvo dobro može biti od ovog?! Ti mi više ne možeš biti drug.”
Imam Ahmed prenosi hadis u kojem stoji: “Ko zbog gatke odgodi odredeni posao ucinio je širk Allahu, dž.š.” Na to je neko upitao: “Šta je otkup za to?” Poslanik, s.a.v.s, rece: “Da kažeš: “Allahumme la hajre illa hajruk, ve la tajre illa tajruk, ve la ilahe gajruk.” “Gospodaru moj, nema hajra osim Tvog, niti stvorenja do Tvog i samo si Ti Bog.”
Iz tog razloga je Imam Tahavi u svoju kratku i sažetu poslanicu uvrstio i sljedecu recenicu: “Ne vjerujemo nijednom vracaru niti gataru.” A Hasan Kafija Prušcak u svom komentaru navodi sljedece hadise: Muhammed, s.a.v.s, rekao je: “Ko ode vracaru ili gataru i upita ga za nešto, te mu povjeruje, taj je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu.” U drugom hadisu stoji: “Ko ode vracaru i upita ga za nešto nece mu biti primljen namaz cetrdeset dana.” Prenosi se da je Aiša, r.a, rekla: “Ashabi su upitali Poslanika, s.a.v.s, o vracarima, pa je rekao: ”Nisu u redu.” Oni tada rekoše: “Allahov poslanice, oni ponekad kažu nešto što se stvarno desi?” Poslanik, s.a.v.s, rece: “To je poneka rijec koju ukrade džin i došapne u uho vracara, pa joj dodaju stotinu laži.” Ako je ovakav status onoga koji samo pita, kakav je tek status onoga koji to radi?! Molim Allaha, dž.š, da nas zaštiti takvih i slicnih dijela.
Hasan Kafija Prušcak u svom komentaru Tahavijeve Poslanice kaže: “Ima raznih grupa, onih koji tvrde nešto što je suprotno Kur’anu i sunnetu. To su, prije svega, vracari, gatari i oni koji faletaju pomocu karata, kamencica, graha i slicno. Sve to je strogo zabranjeno i u koliziji sa Kur’anom, sunnetom i koncenzusom islamske uleme. Obaveza je takve sprijeciti da to rade po ulicama i ducanima i da ulaze u kuce. Onaj ko zna da je to zabranjeno, a ne bude radio na tome da im zabrani rad, njemu su dosta rijeci Allaha, dž.š. “Jedni druge nisu odvracali od grešnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali.” (El-Maida, 79) i rijeci Poslanika, s.a.v.s. “Kada ljudi vide nešto loše djelo i ne budu radili na tome da ga otklone, uskoro ce ih stici kazna od Allaha koja ce ih sve obuhvatiti.”
Ista je stvar sa dobroslutnjom, vjerovanjem da ce se desiti nešto dobro ako svrbi desni dlan, ili suprotno ako svrbi lijevi, te vjerovanjem da mravi donose bericet i slicno.
Na isti nacin može se tretirati i pogrešno razumijevanje i prakticiranje istihare u našim krajevima. Naime, istihara je dova koja se uci prije svake važnije odluke u našem životu.
Imam Muslim prenosi da je Džabir b. Abdullah rekao: “Poslanik, s.a.v.s, nas je ucio da cinimo istiharu u svim stvarima, isto kao što nas je ucio neku suru iz Kur’ana. Poslanik, s.a.v.s, bi govorio: “Kada neko od vas htjedne nešto uraditi, neka klanja dva rekata nafile i neka kaže: “Gospodaru moj, ja se u svom izboru oslanjam na Tvoje znanje i od Tebe pomoc tražim. Obdari me iz Tvoje neizmjerne riznice. Ti zaista sve možeš, a ja ne mogu. Ti sve znaš, a ja ne znam. Ti si Onaj koji zna sve tajne. Gospodaru moj, ako je ova stvar (imenovati ono što želi) hajr za moju vjeru i moj život, te za moj buduci svijet, onda odredi neka to i bude, olakšaj mi to i podarimi bi bericet u tome. A ako je ova stvar (imenovati ono što želi) zlo za moju vjeru i moj život, te za moj buduci svijet, onda daj da to ne bude, udalji me od toga i odredi mi hajr gdje god on bio, te mi daj da s tim budem zadovoljan.”
Iz navedenog se jasno vidi da svaki vid vezanja istihare za samo odredene osobe koje se smatraju “dobrim” ili “evlijama,” s ciljem da otkriju buducnost ili pomognu u bilo cemu, nema nikakve osnove. Istiharu namaz i dovu klanja i uci svako sebi prilikom donošenja bilo kakve odluke. To je direktno obracanje Allahu, dž.š, da nam pomogne da se odlucimo za ono što je hajr i korisno za nas i na ovom i na buducem svijetu.
Zaista je odlika islama u tome što je neprikosnoven na polju tevhida – izdvajanja Allaha, dž.š, kao jedinog Tvorca koji posjeduje sva svojstva savršenstva, koji jedini upravlja svim stvorenjima i jedini zaslužuje da bude obožavan. Molim Allaha, dž.š, da nam podari ihlas i istinski tevhid pomocu kojeg cemo uspjeti i biti spašeni i na ovom i na buducem svijetu. Amin.
preuzeto sa: http://www.iltizam.org/tekstovi/read/1959
Vidi manjeKoje propise treba znati o postu šest dana ševvala?
1- U vjerodostojnim hadisima potvrđeno je da onaj ko posti mjesec ramazana a potom posti šest dana u mjesecu ševvalu kao da je postio cijelu godinu. 2- Post šest dana ševvala može biti u bilo kojem djelu mjeseca: na početku, u sredini i na kraju mjeseca. Svakako da je najbolje da to bude što prije,više
1- U vjerodostojnim hadisima potvrđeno je da onaj ko posti mjesec ramazana a potom posti šest dana u mjesecu ševvalu kao da je postio cijelu godinu.
2- Post šest dana ševvala može biti u bilo kojem djelu mjeseca: na početku, u sredini i na kraju mjeseca. Svakako da je najbolje da to bude što prije, kako se ne bi desilo da čovjek ne uspije da to završi do kraja mjeseca.
3- Sa postom šest dana ševvala se može početi odmah nakon prvog dana bajrama. Ubjeđenje da se ne može postiti prva tri dana bajrama je neutemeljeno.
4- Dani ševvala koji se poste ne moraju da budu jedni za drugima. Može se postiti sa pauzama, i tako sve dok čovjek ne isposti svih šest dana. A dozvoljeno je da čovjek spoji svih šest dana ševvala i da ih posti jedan za drugim.
5- Osobe koje su prije ramazana imale naviku da poste ponedjeljak i četvrtak mogu da nastave sa tom praksom, i da prilikom posta ponedjeljka i četvrtka spoje namjere, pa da im se to broj i u šest dana ševvala.
6- Nije ispravno spojiti namjeru u danima koje insan napašta od ramazana, da bi mu se to računalo i da je postio šest dana ševvala.
7- Ako bi se desilo da insan isposti nekoliko dana u ševvalu, ali ne uspije da isposti šest dana, ne postoji mogućnost da to naposti ili nadomjesti u nekom drugom mjesecu. On nije griješan zbog toga, ali jednostavno nije postigao obaćanu nagradu.
8- Žene koje nisu ispostile cijeli ramazana, lijepo bi bilo da se potrude da prvo naposte ramazan a potom da poste i nafilu. Ako im to prestvlja poteškoću, onda mogu da poste šest dana ševvala, a tokom godine da naposte dane koje su propustile u ramazanu. Pošto je post šest dana ševvala vremenski ograničen, za razliku od napaštanja ramazanskog posta koji treba da se naposti do sljedećeg ramazana.
9- Pošto je post šest dana ševvala dobrovoljni post, to znači da čovjek ako nije ništa jeo nakon nastupanja zore, namjeru za post može donijeti i nakon nastupanja zore.
10- Pošto je post šest dana ševvala dobrovoljni post, ako bi insan zapostio a potom imao potrebu da prekine post, on će prekinuti post i nije griješan zbog toga.
Mr. Pezić Elvedin
preuzeto sa zvanične Facebook stranice:
Vidi manjehttps://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2268283946821334
Vitr namaz
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, odgovor na pitanje prenosimo na linkovima ispod: ------------------------------ Kakav status u islamu ima vitr-namaz i klanja li se on samo u ramazanu? https://pitajucene.com/pitanje/kakav-status-u-islamu-ima-vitr-namaz-i-klanja-li-se-on-samo-u-ramazanu/više
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, odgovor na pitanje prenosimo na linkovima ispod:
——————————
Kakav status u islamu ima vitr-namaz i klanja li se on samo u ramazanu?
https://pitajucene.com/pitanje/kakav-status-u-islamu-ima-vitr-namaz-i-klanja-li-se-on-samo-u-ramazanu/
Vitr-namaz je potvrđeni sunnet, obavlja se u ramazanu i izvan ramazana, i musliman ga ne bi trebao izostavljati. Imam Ahmed i neki drugi učenjaci kazali su: “Zao je čovjek onaj ko izostavlja vitr-namaz, njegovo svjedočenje ne treba prihvatati.” Pod vitrom se podrazumijeva da čovjek noćni namaz završi klanjavši neparan broj rekata (kao, naprimjer, jednim ili s tri rekata), a ne podrazumijeva se, kako to misle neki ljudi, učenje kunut-dove. Vitr je jedno, a kunut-dova nešto sasvim drugo.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
——————————-
KAKO SE KLANJA VITR NAMAZ
https://pitajucene.com/pitanje/kako-se-klanja-vitr-namaz-5/
Vitr namaz je potvrđeni sunnet, na čemu su skoro svi islamski učenjaci, za razliku od Ebu Hanife koji smatra da je vitr namaz vadžib. Najjasniji dokaz da vitr namaz nije vadžib je to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao vitr namaz na jahalici, a složni su učenjaci da farz namaz nije dozvoljeno klanjati na jahalici osim u nuždi i ako se boji da će mu isteći namasko vrijeme. Vrijeme klanjanja vitr namaza je poslije jacije namaza pa sve do zore, a najbolje je da se klanja u zadnjem dijelu noći. Nije dozvoljeno klanjati dva puta vitre u jednoj noći, zbog hadisa: “Nema dva vitreta u jednoj noći”, bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Nesai. Vitr namaz se može klanjati jedan, tri, pet, sedam i devet rekata i to spojeno bez predavanja selama među rekatima što je došlo u vjerodostojnim hadisima.
Prenešeno je, takođe u vjerodostojnom hadisu i da se sedam rekata klanja tako što se na šestom preda selam a zatim klanja jedan rekat. Dok se klanjanje vitr namaza tri rekata klanja tako da se klanjaju sva tri rekata odjedanput sa jednim sjedenjem. A ako se na drugom rekatu preda selam, onda se vitr klanja jedan rekat. Praksa poznata kod nas da se prilikom klanjanja vitr namaza sa tri rekata uči etehijatu na drugom rekatu kao kod akšam namaza, a na čemu je hanefijski mezheb, je oprečna vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Hakim i Bejheki od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte klanjati vitr namaz tri rekata tako da liči akšam namazu …”. Iraki, Hakim i Zehebi ocjenjuju ovaj hadis vjerodostojnim.
Ostaje pitanje da li ovaj hadis upućuje na zabranu klanjanja vitreta poput akšama (misli se sa dva sjedenja), na čemu je većina učenjaka, ili je to samo pokuđeno a što kažu neki učenjaci.
Prema tome, vitr namaz koji se klanja tri rekata se klanja tako što se klanjaju dva rekata i preda selam, a ovo se broji u kijamu lejl, a zatim se klanja jedan rekat vitr namaza na kojem se uči kunut dova koja je mustehab a ne vadžib. Prenešano je u vjerodostojnim predajama da se kunut dova može učiti prije odlaska na ruku kao i nakon vraćanja sa rukua, i jedno i drugo je ispravno. Svi gore spomenuti propisi su zasnovani na vjerodostojnim hadisima ali zbog dužine teksta izostavili smo njihovo navođenje. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice:n-um.com
———————-
Pročitajte i ostale propise vezane za vitr namaz:
https://pitajucene.com/search/vitr/questions/
Vidi manjeMogu li žene i djeca ići na bajram namaz?
Sunnet je da bajram-namazu prisustvuju i žene, i po ovom pitanju nema razlike da li su one stare ili mlade, ali pod uvjetom da u njihovom izlasku nema nikakvih šerijatskih prekršaja, kao što je, recimo, nepropisno oblačenje, šminkanje, mirisanje i dr. Na to ukazuje prethodno spomenuti hadis Ummu Ativiše
Sunnet je da bajram-namazu prisustvuju i žene, i po ovom pitanju nema razlike da li su one stare ili mlade, ali pod uvjetom da u njihovom izlasku nema nikakvih šerijatskih prekršaja, kao što je, recimo, nepropisno oblačenje, šminkanje, mirisanje i dr. Na to ukazuje prethodno spomenuti hadis Ummu Atijje, r.a., u kojem je navela: ”Naredio nam je Poslanik, alejhis-selam, da mlade djevojke izaðu na bajramsku musallu iz svojih odaja, pa čak i da žene u hajzu prisustvuju bajram-namazu, ali da se odmaknu od bajramske musalle.” (Buharija)
Djeci je, također, dozvoljeno da prisustvuju bajram-namazu. Na to ukazuje hadis Ibn Abbasa, r.a., u kojem se navodi da je upitan: ”Jesi li prisustvovao bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom?”, pa je odgovorio: ”Da.” (Buharija) Svakako da roditelji i staratelji djece trebaju paziti na djecu i njihovo ponašanje, kako ne bi ometali druge ili odvlačili njihovu pažnju.
Sunnet je, takoðer, po mišljenju većine islamskih učenjaka, da se donose tekbiri od izlaska iz kuće pa sve dok ne počne bajramska hutba, na osnovu riječi Uzvišenog: ”Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da odreðeni broj dana ispunite, ida Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.” (El-Bekare, 185.)
Mr. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto iz posta “Sažetak propisa o Bajramu”
https://minber.ba/saetak-propisa-o-bajramu/
Na koji način treba ići na bajram namaz?
Sunnet Allahovog Poslanika je da se ide pješice na bajram-namaz, ne koristeći nikakvo prijevozno sredstvo. Naravno, ovako će se postupiti u slučaju da čovjeku ne šteti hodanje, ili da nije veoma daleko od džamije, toliko da bi mu pješačenje od kuće do džamije predstavljalo poteškoću. I ovaj sunnet jviše
Sunnet Allahovog Poslanika je da se ide pješice na bajram-namaz, ne koristeći nikakvo prijevozno sredstvo. Naravno, ovako će se postupiti u slučaju da čovjeku ne šteti hodanje, ili da nije veoma daleko od džamije, toliko da bi mu pješačenje od kuće do džamije predstavljalo poteškoću. I ovaj sunnet je, takoðer, sa razvojem tehnologije postao veoma zapostavljen te se zato treba potruditi da ga oživimo svojom praksom. Na ovaj propis ukazuje hadis Alije, r.a., u kojem kaže: ”Od sunneta je da se ide pješice na bajram.” (Tirmizi, br. 530, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)
Naravno, treba napomenuti da se korištenjem prijevoznog sredstva prilikom odlaska na bajram-namaz ne čini ništa što je zabranjeno ili pokuðeno, ali se time izostavlja prakticiranje sunneta.
Mr. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto iz posta “Sažetak propisa o Bajramu”
https://minber.ba/saetak-propisa-o-bajramu/
TREBA LI POJESTI NEŠTO PRIJE POLASKA NA BAJRAM-NAMAZ?
Sunnet je da osoba koja je krenula na ramazanski bajram-namaz pojede nešto prije nego što izaðe iz kuće. Allahov Poslanik prakticirao je da pojede nekoliko datula prije izlaska iz kuće. Enes, r.a., kaže: ”Allahov Poslanik za Ramazanski bajram nikada nije izlazilo dok prethodno ne bi pojeo nekoliko dviše
Sunnet je da osoba koja je krenula na ramazanski bajram-namaz pojede nešto prije nego što izaðe iz kuće. Allahov Poslanik prakticirao je da pojede nekoliko datula prije izlaska iz kuće.
Enes, r.a., kaže: ”Allahov Poslanik za Ramazanski bajram nikada nije izlazilo dok prethodno ne bi pojeo nekoliko datula.” U jednoj predaji se dodaje: ”Prekidao bi na neparnom broju.” (Buharija)
Ovaj sunnet je zasigurno veoma zapostavljen, iako je njegovo prakticiranje u današnjem vremenu dosta olakšano, zato se trebamo potruditi i na vrijeme kupiti datule kako bismo oživjeli ovaj zapostavljeni sunnet. Ako čovjek ne bi imao datula, pojest će bilo šta kako bi opet ispunio ovaj sunnet. Islamski učenjaci zauzeli su jednoglasan stav da je sunnet prilikom izlaska na Ramazanski bajram pojesti nešto prije izlaska iz kuće.
S druge strane, ovaj propis se razlikuje kada je u pitanju izlazak na Kurban-bajram. Tada je sunnet odgoditi jelo poslije obavljanja bajram-namaza. Na to ukazuje hadis Burejde ibn Hasiba, r.a: ”Poslanik za Ramazanski bajram nikada nije izlazio dok ne bi prethodno nešto pojeo, niti bi za Kurbanski bajram šta jeo sve dok ne bi klanjao.” (Tirmizi, br. 542, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani) Ibn Rušd spomenuo je konsenzus učenjaka i po ovom pitanju, iako je to upitno, jer je poznato da je bilo onih koji su prigovorili svim predajama koje govore o tome da ne treba ništa jesti dok se ne klanja bajram-namaz.
Pohvalno je da čovjek porani u džamiju kako bi na taj način osigurao mjesto u prvom saffu, a na taj način će se sačuvati od kašnjenja na namaz koje se nerijetko dogaða.
Mr. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto iz posta “Sažetak propisa o Bajramu”
https://minber.ba/saetak-propisa-o-bajramu/
KAKO ĆE SE OBUĆI ONAJ KO IDE NA BAJRAM?
Sunnet je da se čovjek lijepo obuče kada krene na bajram-namaz. čovjek bi za Bajram trebao obući najljepšu odjeću koju posjeduje. Na to nam indirektno ukazuje hadis Omera, r.a., u kojem je spomenuto da je on bio na pijaci i vidio da se prodaje svileni ogrtač, te ga je uzeo i donio Poslaniku, alejhisviše
Sunnet je da se čovjek lijepo obuče kada krene na bajram-namaz. čovjek bi za Bajram trebao obući najljepšu odjeću koju posjeduje. Na to nam indirektno ukazuje hadis Omera, r.a., u kojem je spomenuto da je on bio na pijaci i vidio da se prodaje svileni ogrtač, te ga je uzeo i donio Poslaniku, alejhis-selam. Zatim je rekao Poslaniku: ”Kupi sebi ovaj ogrtač, kako bi ga mogao oblačiti kada ideš na bajram-namaz i kada ti dolaze delegacije”, pa mu je Poslanik rekao: ”To oblače samo oni koji nemaju nikakvog udjela na onom svijetu.” (Buharija i Muslim)
U ovom hadisu Allahov Poslanik odbio je ovaj ogrtač jer je bio od svile, a u isto vrijeme vidimo da Poslanik nije negirao govor Omera, r.a., kada mu je spomenuo da se lijepo obuče za Bajram, te kada dočekuje delegacije. Mnogo je drugih hadisa u kojima se navodi da je Poslanik za Bajram oblačio najljepšu odjeću koju je posjedovao, da je imao ogrtač koji je oblačio samo za Bajram, da je naredio da se za Bajram oblači najbolja odjeća koju čovjek posjeduje, ali svi hadisi koji su došli u po ovom pitanju su slabi (daif).
Meðutim, to ne negira ovaj propis, jer smo već naveli da na ovaj propis ukazuje spomenuti hadis Omera, r.a., koji su zabilježili Buharija i Muslim. Zato, skoro da ne možemo naći knjigu islamskog prava (fikha) u kojoj se ne navodi da je pohvalno da čovjek za Bajram obuče najljepšu odjeću, da se namiriše i da očisti zube.
Mr. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto iz posta “Sažetak propisa o Bajramu”
https://minber.ba/saetak-propisa-o-bajramu/
Treba li se okupati prije odlaska na bajram namaz?
Mnogi hadisi ukazuju da je kupanje povodom Bajrama bila praksa Allahovog Poslanika, alejhis-selam. No, svi hadisi na tu temu su daif (slabi), te se ne mogu koristiti kao šerijatski argumenti. Šejh Albani detaljno je spomenuo slabost svih ovih hadisa u knjizi ”Irvaul-galil” (1. tom, str. 174.). U vjeviše
Mnogi hadisi ukazuju da je kupanje povodom Bajrama bila praksa Allahovog Poslanika, alejhis-selam. No, svi hadisi na tu temu su daif (slabi), te se ne mogu koristiti kao šerijatski argumenti. Šejh Albani detaljno je spomenuo slabost svih ovih hadisa u knjizi ”Irvaul-galil” (1. tom, str. 174.). U vjerodostojnim predajama zabilježeno je od Ibn Omera, Alije, r.a., i još nekih učenjaka iz prvih generacija da su smatrali pohvalnim kupanje povodom bajram-namaza. čak su neki učenjaci spomenuli konsenzus islamskih pravnika da je pohvalno i lijepo okupati se za bajram-namaz.
Analogija je jedan od validnih dokaza koji ukazuje da je pohvalno kupanje za bajram. Kao što je propisano, a po nekim učenjacima je to vadžib, kupanje prije odlaska na džumu, tako je isto propisano kupanje za bajram-namaz, jer razlog zbog kojeg je nareðeno kupanje za džuma-namaz je prisutan i u bajramskom okupljanju ljudi na jednom mjestu.
Najbolje vrijeme za kupanje je nakon sabah-namaza za one koji to mogu učiniti i to im neće štetiti, a ako ne mogu, dozvoljeno im je da se okupaju u noći prije Bajrama.
Mr. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto iz posta “Sažetak propisa o Bajramu”
https://minber.ba/saetak-propisa-o-bajramu/
KOJI SU PRAVNI PROPISI VEZANI ZA DAN BAJRAMA I OBAVLJANJE BAJRAM-NAMAZA?
Na propisanost klanjanja bajram-namaza ukazuju dokazi iz Kur’ana, sunneta Allahovog Poslanika, te konsenzus islamskih učenjaka. Dokaz iz Kur’ana:Riječi Uzvišenog : ”Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.” (El-Kevser, 1-2.)Katade, rhm., poznati komentator Kviše
Na propisanost klanjanja bajram-namaza ukazuju dokazi iz Kur’ana, sunneta Allahovog Poslanika, te konsenzus islamskih učenjaka.
Dokaz iz Kur’ana:Riječi Uzvišenog : ”Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.” (El-Kevser, 1-2.)Katade, rhm., poznati komentator Kur’ana, rekao je da se riječ ”moli” odnosi na klanjanje bajram-namaza.Dokaz iz sunneta:
Što se tiče hadisa koji ukazuju na propisanost bajram-namaza, oni su mnogobrojni i dosežu granicu mutevatir hadisa. Jedan od njih je hadis Ibn Abbas, r.a., u kojem on navodi: ”Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom, r.a,. i svi su klanjali bajram-namaz prije bajramske hutbe.” (Buhari)
Mnogi islamski učenjaci spomenuli su jednoglasan stav, konsenzus, islamskih učenjaka po pitanju propisanosti klanjanja bajram-namaza.
PROPIS BAJRAM-NAMAZA
Nakon što smo naveli predaje i stavove koji potvrðuju propisanost bajram-namaza, odnosno da je utemeljena praksa u islamu, pitanje koje se samo nameće jeste kakav je propis bajram-namaza u islamu, odnosno da li je stroga obaveza (farz ajn) muslimanu klanjati bajram-namaz ili je to kolektivna obaveza (farz kifaje) ili, pak, pritvrðeni sunnet?
Po ovom pitanju su islamski pravnici zauzeli različite stavove. Jedni su smatrali da je klanjanje bajram-namaza stroga obaveza svakom punoljetnom muslimanu, drugi da je to kolektivna obaveza (ako bi ga klanjala jedna skupina muslimana, time spada obaveza sa ostalih, a ako niko ne bi klanjao, svi bi bili grješni), dok je većina islamskih učenjaka smatrala klanjanje bajram-namaza pritvrðenim sunnetom, a ovog stava bili su: malikijska, šafijska, bukvalistička pravna škola, Ebu Jusuf i Es-Serhasi – pravnici hanefijske pravne škole, i drugi učenjaci selefa. Meðutim, bez obzira na različitost stavova i dokaza kojima su učenjaci potkrepljivali svoje stavove, sama činjenica da je klanjanje bajram-namaza, u najmanju ruku, pritvrðeni sunnet, dovoljna je da nam ukaže na vrijednost bajram-namaza.
Spomenut ćemo samo neke od dokaza koje su pravnici spomenuli u dokazivanju svojih stavova, kako bismo ukazali na veličinu bajram-namaza u islamu.
Citirani ajet, koji smo naveli kao dokaz propisanosti bajram-namaza, došao je u naredbenoj formi (imperativu): ”…zato se Gospodaru svome moli”, a u islamu je osnova da je ibadet, koji se nareðuje u formi imperativa, obavezan (vadžib) sve dok ne bude postojao drugi argument koji tu naredbenu formu ublažava i spušta taj ibadet sa stepena vadžiba na stepen pohvalnog čina.
Od Ummu Atijje, r.a., prenosi se da je rekla: ”Naredio nam je Poslanik, alejhis-selam, da mlade djevojke izaðu na bajramsku musallu iz svojih odaja, pa čak i da žene u hajzu prisustvuju bajram-namazu, ali da se odmaknu od bajramske musalle.” (Buharija)
Dakle, uočljivo je da Ummu Atijja u ovom hadisu kaže ”naredio nam je”, što jasno ukazuje na propisanost i veličinu bajram-namaza u islamu, te potkrepljuje mišljenja onih učenjaka koji su smatrali da je obavezno klanjanje bajram-namaza.
Na osnovu ovog hadisa odreðeni broj učenjaka smatrao je obaveznim dolazak na bajram-namaz, ne praveći razliku izmeðu muškarca i žene. Ovaj hadis, u najmanju ruku, ukazuje da je propisano prisustvovanje žena bajram-namazu.
Prisustvovanje žena bajram-namazu je ibadet koji je, nažalost, u velikoj mjeri zapostavljen u našim krajevima i treba ga oživljavati, a naročito u mjestima u kojima postoji adekvatan prostor za klanjanje bajram-namaza .
Nakon što smo spomenuli dokaze koji ukazuju na propisanost ovog ibadeta, te pitanje propisa bajram-namaza, navest ćemo hronološkim redom najvažnije propise koji se vezuju za ovo poglavlje, od čovjekovog izlaska iz kuće, pa do klanjanja namaza i povratka kući.
Mr. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto iz posta “Sažetak propisa o Bajramu”
https://minber.ba/saetak-propisa-o-bajramu/
Halal, haram i sumnjive stvari
Nu‘mana b. Bešir, radijallahu anhuma, kazuje: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko zapadne u sumnjive stvarviše
Nu‘mana b. Bešir, radijallahu anhuma, kazuje: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko zapadne u sumnjive stvari, taj će zapasti i u zabranjeno, kao pastir koji čuva svoje stado oko vladarevog zabranjenog posjeda i samo što ne upadne u njega. A zar svaki vladar nema zabranjene posjede?! Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi jesu Njegove zabrane. U tijelu doista postoji jedan komad mesa, pa kada je on zdrav, cijelo je tijelo zdravo, a kad on oboli, i cijelo tijelo oboli, a to je srce!’” (Buhari, 52, 2051, Muslim, 1599, Ahmed, 17883, Ebu Davud, 3329, Nesai, 5710, Tirmizi, 1205, Ibn Madža, 3984; Darimi, 2531, Ibn Hibban, 721, Bejheki, 5/264, Begavi, Šerhus-sunna, 2031, Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 3/33, 270)
Ovaj hadis, pored Nu‘mana b. Bešira, radijallahu anhuma, prenose još sedmerica ashaba: Alija b. Ebu Talib i njegov sin Hasan, Abdullah b. Mesud, Džabir b. Abdullah, Abdullah b. Omer, Abdullah b. Abbas i Ammar b. Jasir, Allah svima njima bio zadovoljan. (Ibn Mulekkin, El-Muin ala tefehhumil-Erbein, str. 121)
Vrijednost i značaj hadisa
Imam Ahmed, rahimehullahu teala, rekao je: “Islam se gradi na tri hadisa: na hadisu Omera: ‘Djela se vrednuju po namjerama’, na hadisu Aiše: ‘Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, to mu se odbija’, i na hadisu Nu‘mana b. Bešira: ‘Halal je jasan i haram je jasan’.” (Hafiz El-Iraki, Tarhut-Tesrib, 2/5, Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 1/11)
Ibn Dekik el-Id, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovaj je hadis jedan od izuzetno važnih temelja islamskog vjerozakona.” (Ibn Redžeb, Džamiul-ulumi vel-hikemi, 1/62)
Ismail el-Ensari, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovaj je hadis osnova u nauci džerha i ta‘dila, tj. nauci o prenosiocima hadisa i njihovoj povjerljivosti.” (Ismail b. Muhammed el-Ensari, Et-Tuhfetur-Rabbanijje, str. 20)
Tufi, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovaj hadis je osnova u pobožnosti i ostavljanju sumnjivih radnji.” (Nedžmuddin et-Tufi, Et-Ta‘jiin fi šerhil-Erbein, str. 103)
Prenosilac hadisa
Puno ime prenosioca je Nu‘man b. Bešir b. Sa‘d b. Sa‘leba b. Zejd b. Malik el-Hazredži el-Ensari, a poznat je i pod nadimkom Ebu Abdullah el-Medeni. Rođen je četrnaest mjeseci nakon Hidžre i on je bio prvo novorođenče među ensarijama nakon dolaska Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, kao što je Abdullah b. Zubejr prvo novorođenče među muhadžirima. Abdullah b. Zubejr govorio je: “Nu‘man b. Bešir bio je stariji od mene šest mjeseci.” (Hafiz Ibn Hadžer, El-Isaba, 6/440) I Nu‘man i njegov otac Bešir bili su ashabi, drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nu‘manova majka, ashabijka Amra, bila je kćerka Revahe, a sestra Abdullaha b. Revahe, koja je također bila ashabijka. Imao je i sestru Umejmu, koja je isto tako bila ashabijka.
Imao je čast da mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah po rođenju, natrlja desni sažvakanom datulom, pa se tako pljuvačka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izmiješala sa Nu‘manovom.
Ubraja se u sigarus-sahabe tj. mlade ashabe. Kada je umro Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Nu‘man je imao osam godina, a u ovom hadisu on kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao…” (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 118) Kaže se da je bio najbolji govornik od svih ashaba. (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi šerhil-Erbeinen-Nevevijje, 1/275)
Nu‘man je rekao: “Draže mi je da budem slab u pokornosti Allahu nego da budem jak i u griješenju prema Njemu.” (Hafiz Ibn Hadžer, El-Isaba, 2/79)
Nu‘man je prenio stotinu četrnaest hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a od Nu‘mana su hadise slušali i prenosili: njegov sin Muhammed, sluga Salim, Humejd b. Abdurrahman b. Avf, Urva b. Zubejr, Amir eš-Ša‘bi, Ebu Ishak es-Sebii i dr. (Ebu Hafs Tadžuddin el-Fakihani, El-Minhadžul-Mubin fi šerhil-Erbein, str. 218)
Devet mjeseci bio je namjesnik u Kufi za vrijeme hilafeta Muavije, radijallahu anhu, a zatim ga je postavio za namjesnika u Himsu. Kada se Ibn Zubejr, radijallahu anhu, proglasio halifom, nakon smrti Jezida, sina Muavijnog, dao mu je prisegu. Nakon što su stanovnici Himsa, koji su dali prisegu Mervanu b. Hakemu, saznali za to, odlučili su da ga ubiju, pa je pobjegao iz Himsa, ali ga je na putu između Himsa i Damaska stigao Halid el-Kilai i ubio. To je bilo 66. h. g. u njegovoj šezdeset četvrtoj godini života, Allah da bude zadovoljan njim. (Hafiz Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib, 4/228–229)
Tema hadisa
Hadis pojašnjava neophodnost sustezanja od sumnjivih djela kao i obaveznost vođenja brige o srcu jer se oko njega sve kreće: ako srce bude dobro, čovjek će i činiti dozvoljena djela, a udaljiti se od zabranjenih i sumnjivih, ali ako srce bude bolesno, vrlo lahko se može preko sumnjivih stvari upustiti i u zabranjene.
Kratak komentar hadisa
Hadis Nu‘mana b. Bešira, radijallahu anhu, podučava nas da je potpuno jasno sve što su dozvolili ili zabranili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Između halala i harama mogu da se nađu određene stvari u određenim situacijama koje nisu jasno ni halal ni haram, već su nejasne i sumnjive za većinu ljudi, a naročito neukih. U tim situacijama onaj koji se sačuva sumnjivih stvari sačuvat će i svoju vjeru od upadanja u haram kao što će i sačuvati svoju čast od jezika ljudi. Onaj koji se upusti u sumnjive stvari, a nema znanja, neka za posljedice ne kori nikoga drugog do sebe.
Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogubnost upuštanja u nejasne stvari pojasnio na primjeru pastira koji svoje stado čuva blizu tuđeg posjeda, pa postoji mogućnost da vrlo lahko i uđu u njega. Tako je isto i sa onim koji se upušta u sumnjive stvari, jer se time približava haramu, pa vrlo lahko može učiniti i ono što je Allah zabranio.
Na kraju hadisa, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na važnost unutrašnjih djela, tj. djela srca, i upozorio da od njih zavise i vanjska djela, tj. djela udova, pa ukoliko čovjek bude radio dobra djela i njima se pokoravao Allahu, to je dokaz da je njegovo srce zdravo, a ukoliko bude radio loša djela i griješio prema Allahu, to je dokaz da je njegovo srce bolesno. (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi šerhil-Erbeinen-Nevevijje, 1/278)
Poruke hadisa
● Iz hadisa se zaključuje da su dozvoljene stvari u islamu jasne, kao što su također i zabranjene stvari jasne.
● Halal je ono što su halalom jasno označili Allah ili Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili ono u pogledu čije su se dozvoljenosti usaglasili islamski učenjaci, ili ono što nije poznato kao zabranjeno. (Ismail b. Muhammed el-Ensari, Et-Tuhfetur-Rabbanijje, str. 18.) Kao primjer za to možemo navesti voće i povrće, usjeve sa zemlje, stoku, što je sve dozvoljeno, izuzev ako to čovjek stekne na nedozvoljen način. (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 116) Haram je ono što je jasnim tekstom od Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, označeno kao haram ili ono za što su islamski učenjaci jednoglasno ustvrdili da je zabranjeno, ili ono za što se obećava kazna, odmazda ili odgojna mjera. (Ismail b. Muhammed el-Ensari, Et-Tuhfetur-Rabbanijje, str. 19) Primjer za to jeste: pijenje alkohola, jedenje strvine, ženidba osobama iz uže porodice i sl. (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 117)
● Hadis nas podstiče da činimo samo ono što je halal, a da se udaljimo od svega što je haram i da se sustegnemo stvari koje su sumnjive, kako bismo sačuvali svoju vjeru i čast. (Ibn Mulekkin, El-Muin ala tefehhumil-Erbein, str. 127)
● U hadisu se jasno naglašava da su sumnjive stvari većini ljudi nepoznate, tj. većina ljudi ne zna šta je od tih sumnjivih stvari dozvoljeno, a šta zabranjeno, dok je to manjini ljudi poznato.
● Postoje tri vrste sumnjivih stvari:
a)
Nešto što je čovjeku bilo zabranjeno, ali on nakon izvjesnog vremena posumnja da li mu je to i dalje zabranjeno ili je dozvoljeno. U tom slučaju osnova je da mu je to i dalje zabranjeno.
b)
Nešto što je čovjeku bilo dozvoljeno ali on nakon izvjesnog vremena posumnja da li mu je to i dalje dozvoljeno ili je zabranjeno. U tom slučaju osnova je da mu je to i dalje dozvoljeno.
c)
Kada čovjek sumnja u nešto, ne zna da li mu je dozvoljeno ili zabranjeno, moguće je i jedno i drugo i nema dokaza ni za jedno ni za drugo, tada je najbolje ostaviti se toga, kako je i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je pronašao datulu u svojoj kući, rekao: “Da se ne bojim da si ti datula iz sadake, sigurno bih te pojeo” (Buhari, br. 2431, Muslim, 1071). (Nevevi, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 18; Ibn Dekik el-Id, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 28–29)
● Da bi čovjek sačuvao svoju vjeru, mora se kloniti sumnjivih stvari sve dok se ne upozna sa njihovim propisom, jesu li dozvoljene ili zabranjene. Imam Ahmed, rahimehullahu teala, rekao je: “Ko se bude čuvao sumnje, sačuvao je svoju vjeru.” (Ibnu Redžeb, Džamiul-ulumi vel-hikemi, 1/199.)
● Ko se želi spasiti od zapadanja u haram, neka ostavi i pojedina dozvoljena djela, a pogotovo djela koja su mu nepoznata i sumnjiva. Od ashaba se prenosi da su govorili: “Ostavljali bismo sedamdeset halala bojeći se da ne upadnemo u jedan haram.” (Ibn Kajjim, Medaridžus-salikin, 2/25, Kušejri, Risala, str. 90) Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao je: “Potpuna bogobojaznost ogleda se u tome da se rob boji Allaha tako što će ostavljati pojedine dozvoljene stvari bojeći se da ne budu zabranjene, postavljajući tako pregradu između sebe i harama.” (Ibn Mubarek, Ez-Zuhd, 1/19) Ibn Omer, radijallahu anhuma, rekao je: “Ja volim da između sebe i harama postavim zastor od halala koji neću dirati.” (Mustafa Buga, El-Vafi fi Šerhil-Erbeinen-Nevevijje, str. 33) Hasan el-Basri, rahimehullahu teala, rekao je: “Takvaluk je neprestano bio uz bogobojazne sve dok nisu ostavili i mnoge dozvoljene stvari bojeći se da ne upadnu u zabranjene.” (Ibid.)
Sufjan es-Sevri, rahimehullahu teala, rekao je: “Nazvani su bogobojaznima jer su se čuvali i od onoga od čega se inače ne mora čuvati i sustezati.” (Ibid.)
● Onaj ko se ne sustegne sumnjivih stvari u svome radu i životu, već se upusti u njih, neka zna da je sebe izložio sumnji i ukoru od strane drugih, pa za kasnije posljedice neka ne kori nikoga drugog do sebe. (Adžluni, Kešful-Hafa, 1/45, 2/333)
● Neophodno je da svaki vjernik čuva svoju čast, da se udalji od svega što je narušava i izlaže sumnji. (Nazim Muhammed Sultan, Kavaid ve fevaid minel-Erbeinen-Nevevijje, str. 89)
● Hadis ukazuje na važnost i vrijednost traženja znanja kojim će čovjek razlučiti halal od harama i prepoznati sumnjive stvari.
● Onome koji nije u mogućnosti da traži znanje savjetuje se da ne pristupa nijednom sumnjivom djelu sve dok ne upita učene za propis o tom djelu, pa ukoliko i učenima bude sumnjivo i ne budu znali propis dotičnog djela, obaveza je svima da se sustegnu od njega sve dok ne saznaju za njegov propis. (Salih Ali Šejh, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 151)
● Četiri su razloga nejasnoća i sumnjičavosti, kao i upuštanja u njih:
a)
nedostatak znanja, jer onaj koji ima mnogo znanja, on njime raspoznaje ono što drugi koji nemaju znanja ne mogu raspoznati;
b)
nepravilno razumijevanje usljed kojeg čovjek koji ima ogromno znanje ipak ne može da razluči između nejasnih stvari;
c)
nedovoljno istraživanje, tj. da se ne trudi mnogo u istraživanju i spoznaji pravog značenja;
d)
loša namjera – što je najopasnije od svega spomenutog – tj. da čovjek ne namjerava ništa drugo osim da zadrži svoj stav svejedno bio li on ispravan ili ne, usljed čega mu postaje zabranjeno da dođe do ispravnog znanja, da nas Allah sačuva toga. (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 129)
● U hadisu se nalazi dokaz da se svega, makar to bilo i dozvoljeno, ali vodi do zabranjenog, treba ostaviti kako se doista ne bi i upalo u zabranjeno. Naprimjer, Uzvišeni Allah kaže: “Ne psujte božanstva koja neki obožavaju mimo Allaha da ne bi oni psovali Allaha bespravno.” (El-En’am, 108) U ovom ajetu izrečena je zabrana psovanja božanstava koja su mnogobošci obožavali iako je obaveza osporiti takva božanstva. Međutim, ako će to dovesti do psovanja Allaha, onda je obaveza toga se ostaviti. (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 132)
● Svaki je vjernik obavezan da vodi brigu o svom srcu jer od njega mu sve ovisi. A srce je nazvano kalbom zbog svoga tekalluba – prevrtanja, pa zbog toga još više vjernik mora da vodi računa o njemu.
● Da bi vjernikovo srce bilo živo i zdravo, on mora:
a)
upućivati dovu Uzvišenom Allahu da mu učvrsti srce u vjeri, jer su sva srca između dva Allahova prsta;
b)
odazivati se Allahu i Njegovom Poslaniku, tj. naredbama i zabranama, jer je u tome istinski život srca;
c)
mnogo spominjati Allaha, jer se sa spominjanjem Allaha srca smiruju;
d)
činiti dobročinstvo siromasima, jer se time vjernička srca smekšavaju;
e)
posjećivati mezarje, jer posjeta mezarju naša srca čini budnima i podsjeća nas na ahiret na kojem čovjeku ništa neće koristiti ako mu srce ne bude zdravo;
f)
učiti Kur’an s razmišljanjem, klanjati noćni namaz, tražiti oprosta u praskozorje, družiti se s dobrim i učenim ljudima (Ibn Hadžer el-Hejtemi, El-Fethul-Mubin fi šerhil-Erbe'in, str. 250);
g)
čuvati se svega što dovodi do grubosti srca, poput: vezivanja za nekoga drugog mimo Allaha, prekomjernog spavanja, prekomjernog dozvoljenog jela i pića, jedenja harama, zapadanja u sumnjive stvari, pustih želja i sl. (Sulejman b. Muhammed el-Luhejmid, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 16).
● Čisto srce obavezuje na činjenje lijepih djela, a loša djela ukazuju na pokvarenost srca. Ovo je osnova, a ponekada i pored pokvarenog srca pojedina vanjska djela mogu biti dobra, kao što je slučaj s licemjerom i onim koji se pretvara. (Abdurrahman el-Berrak, El-Fevaidul-mustenbeta minel-Erbeinen-Nevevijje, str. 16.)
● U hadisu se nalazi odgovor svima onima koji tvrde da imaju čisto srce, a istovremeno ne čine dobra djela. Da imaju čisto srce, ustrajavali bi u činjenju dobrih djela. (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi Šerhil-Erbeinen-Nevevijje, 1/308)
● U ovom hadisu do izražaja dolazi lijep način na koji je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao navođenjem primjera. (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Šerhul-Erbeinen-Nevevijje, str. 131)
● Ispravno je i prihvaćeno prenošenje hadisa od mladih ashaba koji su, kada su čuli hadis, bili u godinama raspoznavanja, a kada su ga prenosili drugima, bili u godinama punoljetstva, kao što je i prihvaćeno prenošenje hadisa od osobe koja ga je čula u vremenu svoga nevjerstva, ali ga je dostavila kada je primila islam. (Abdulmuhsin el-Abbad, Fethul-Kavijjil-Metin, str. 118)
● Dozvoliti i zabraniti nešto, to je Allahovo eksplicitno pravo i nikome ne smije dopustiti sebi da on nešto propisuje, dozvoljava ili zabranjuje. (Muhammed Jusri, El-Džamiu fi Šerhil-Erbeinen-Nevevijje, 1/310)
Pravila iz hadisa
Fikhsko pravilo: Islamski su učenjaci iz hadisa izvukli pravilo o “zatvaranju svakog puta koji vodi do harama”, tj. rekli su da je haram sve što vodi do harama. Naprimjer, sjedenje dokasno u noć može da dovede do izostavljanja klanjanja sabah-namaza u njegoovm vremenu. Pa, kako je zabranjeno propustiti sabah-namaz, tako je i zabranjeno ono što dovodi do njegovog izostavljanja, a to je sjedenje dokasno u noć.
Životno pravilo: Pažnju prvo treba posvetiti djelima srca, pa onda djelima udova, jer od ispravnosti srca zavisi i ispravnost svih ostalih djela. (Abdullah el-Furejh, Hulasatul-fevaid vel-kavaid min šerhil-Erbenen-Nevevijje, str. 13)
PRIPREMIO HAJRUDIN TAHIR AHMETOVIĆ, PROF.
Link: https://el-asr.com/tekstovi/halal-haram-i-sumnjive-stvari
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/