Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Pohvala umrle osobe
Ako umrlog pohvale pravedni i iskreni ljudi, nakon njegove smrti, to de biti jedna vrsta svjedočenja za tu osobu, jer meleki bilježe šta se o njemu govori. Otuda je preporučljivo o vjernicima govoriti pozitivno nakon njihove smrti. Time ćemo, iako možda nekada nismo ni svjesni, pomoći umrlom da lakšviše
Ako umrlog pohvale pravedni i iskreni ljudi, nakon njegove smrti, to de biti jedna vrsta svjedočenja za tu osobu, jer meleki bilježe šta se o njemu govori. Otuda je preporučljivo o vjernicima govoriti pozitivno nakon njihove smrti. Time ćemo, iako možda nekada nismo ni svjesni, pomoći umrlom da lakše prevlada kaburska i ahiretska iskušenja. Ovo bi trebali svjesno činiti i tako ih obradovati poslije njihove smrti, jer Poslanik islama, s.a.v.s, u predaji Omera b. el-Hattaba, r.a, jasno naglašava: Za kojeg god muslimana četverica posvjedoče da je dobar, Allah je ga uvesti u džennet! Upitali smo: A trojica? Odgovrio je: I trojica. Upitali smo: I dvojica? Odgovorio je: I dvojica. Nakon to ga ga nismo pitali za jednog.[34]
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
—————————-
fusnote:
34 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 85 – Babu senai-n-nasi `ale-l-mejjiti, hadis br. 1368.
Vidi manjeŠta je dužna rodbina umrlog?
a) Biti strpljiva i zadovoljna sa Allahovom, dž.š., odredbom Rodbina umrlog treba biti prisebna i zadovoljiti se sa onim što je Allah Uzvišeni odredio. Oni, u času smrti njihovih najmilijih, trebaju znati da je Allah Svemoćni odredio trenutak njihove smrti baš tada, da smognu snage da se pomire sa tviše
a) Biti strpljiva i zadovoljna sa Allahovom, dž.š., odredbom
Rodbina umrlog treba biti prisebna i zadovoljiti se sa onim što je Allah Uzvišeni odredio. Oni, u času smrti njihovih najmilijih, trebaju znati da je Allah Svemoćni odredio trenutak njihove smrti baš tada, da smognu snage da se pomire sa tim i da priznaju da smo svi Allahovi i Njemu se svi vraćamo – neko prije a neko poslije. Oni se trebaju ponašati shodno kur’anskom ajetu: “one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti![24]
Posebno je bitan taj prvi momenat u času preseljenja nekog od naših najbližih. Vjerovjesnik, s.a.v.s, je savjetovao jednu ženu, da u času preseljenja na Ahiret nekoga od njenih najbližih, bude bogobojazna i strpljiva, rekavši joj: Prava strpjivost je pri prvomudarcu![25]
Nagrada za tako strpljivo prevladano iskušenje je džennet. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, u tom pogledu, izrekao hadisi-kudsijju: Allah Uzvišeni kaže: Kada oduzmem Mome robu vjerniku najdražu osobu na ovom sv jetu, a on mirno i strpljivo podnese taj gubitak, nadajući se Mojoj nagradi – jedina nagrada mu je Džennet![26]
Divan primjer istinske strpljivosti i stvarnog zadovoljstva Allahovom odredbom, nalazimo u primjeru supruge poznatog ashaba Ebu Talhe. Naime, njihov sinčić je bio bolestan i dok je on boravio kod Vjerovjesnika, s.a.v.s, njegov sin je umro. Njegova supruga ga je sklonila u jedan kraj kuće i pripremila mu sve za dženazu. Kada se Ebu Talha, r.a, vratio upitao je za bolesno dijete, pa mu jesupruga odgovorila, da mu se duša smirila i da se nada da se dječak odmorio. Ebu Talha, r.a, je mislio da mu je sin ozdravio, pa je legao sa suprugom i, tom prilikom, imao intimni odnos, pa kada se rano okupao i htio izaći iz kuće, ona ga je obavijestila da im je sin umro. Kada je klanjao dženazu svome djetetu sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s, ispričao mu je taj slučaj, a Poslanik, s.a.v.s, je rekao:Da vas Allah blagoslovi u vašim noćima! Allah je učinio da je baš u toj noći, u kojoj im je umro dječak, supruga zanijela drugog dječaka koji im se uskoro rodio. Sufjan prenosi da je jedan od ensarija izjavio: Vidio sam im kasnije devetero djece i sva su već učila Kur’an. [27]
b) Moliti Allaha, dž. š., da nadoknadi boljim
Prilikom smrti nekoga od naših najbližih članova porodice, njegova rodbina će priznati svoju nemoć nad takvim stanjem a Allahovu, dž.š., moć i moliće Gospodara svjetova da nadoknadi taj gubitak sa boljim nego što je izgubljeno.
Ummu Seleme, r.a, kaže: Čula sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da kaže: Nema nijednog roba kojeg zadesi neka nesreća pa rekne: Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un. Allahumme edžurni fi musibeti ve ehlif li hajren minha / Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Nagradi me, Allahu, Za moju nesreću i daj mi bolje od nje, a da ga Allah neće nagraditi za njegovu nesreću i namiriti mu bolje od onog što je izgubio. Ummu Seleme, r.a, na kraju kaže: Nakon što je umro Ebu Seleme izgovorila sam ono što mi je naredio Allahov Poslanik, s.a.v.s, pa mi je Allah nadoknadio boljeg od njega – dao mi je Allahovog Poslanika, s. a. v. s.[28]
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
—————————-
fusnote:
24 El-Bekare, 156.
Vidi manje25 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-I-dženaiz, 42 – Babu-s-sabri ‚inde-s-sadmeti-l-ula, hadis br. 1302.
26 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 81 – Kitabu-r-rikak, 6 – Babu-l-`amelillezi jubtega bihi vedžhullahi, hadis br. 6424.
27 Ovaj zanimljiv hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 41 – Babun men lem juzhir huznehu `inde-l-musibeti, hadis br. 1301.
28 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 2 – Babun ma jukalu `inde-l-musibeti, hadis br. 918.
Šta je dozvoljeno prisutnim kada neko umre?
Kada neko umre, prisutnima je dozvoljeno da otkriju lice umrloga, da ga poljube i plaču za njim tri dana. Enes b. Malik, r.a., prenosi hadis u kome se vidi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, uzeo svoga mrtvog sina Ibrahima, poljubio ga, pomirisao i zaplakao, pa na primjedbu ‚Abdurrahmana b. ‚Avfa, r.aviše
Kada neko umre, prisutnima je dozvoljeno da otkriju lice umrloga, da ga poljube i plaču za njim tri dana. Enes b. Malik, r.a., prenosi hadis u kome se vidi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, uzeo svoga mrtvog sina Ibrahima, poljubio ga, pomirisao i zaplakao, pa na primjedbu ‚Abdurrahmana b. ‚Avfa, r.a: Zar i ti, Allahov Poslaniče?, odgovorio je: To je samilost, sine Avfov, a zatim je dodao: Oko mi samo suzi a srce tuguje, a mi nećemo ništa reći čime nije Zadovoljan naš Gopodar. Uistinu smo mi, Ibrahime, zbog rastanka s tobom, tužni![23]
Dakle, tuga i plač su dozvoljeni, ali ne tuga i plač sa vriskom, jadikovanjem i naricanjem!
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
—————————-
fusnote:
23 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 43 – Babu kavli-nNebijji, sallallahu ‚alejhi ve sellem: Inna bike lemahzunun, hadis br. 1303.
Vidi manjeŠta je obaveza prisutnih kada neko umre?
a) Govoriće o njemu samo dobro Kada neko umre o njemu treba iskljućivo govoriti dobro, jer tada meleki mole Allaha Uzvišenog da bude kako se o njemu govori. Ummu Seleme, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, preporučio: Kada ste prisutni kod bolesnog ili umrlog, govorite samo dobro, jer meleviše
a) Govoriće o njemu samo dobro
Kada neko umre o njemu treba iskljućivo govoriti dobro, jer tada meleki mole Allaha Uzvišenog da bude kako se o njemu govori. Ummu Seleme, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, preporučio: Kada ste prisutni kod bolesnog ili umrlog, govorite samo dobro, jer meleki aminaju na ono što govorite![13]
b) Zatvoriće mu oči i moliti Allaha, dž. š. za njega
Ovo se temelji na vjerodostojnoj predaji Ummu Seleme, r.a, u kojoj se kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s, je ušao kod Ebu Seleme (kada je umro), čiji se pogled ukočio, pa mu je Zatvorio oči a zatim rekao: Kada duša izađe pogled je prati! Tada su neki ukućani počeli plakati, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s, savjetovao: Prizivajte samo dobro, jer meleki aminaju na sve što izgovorite, a Zatim je proučio dovu: Allahu, oprosti Ebu Selemi, podigni mu deredžu među onima koji su uputu slijedili i budi mi Zastupnik među potomcima. Oprosti, Gopodaru svjetova, i nama i njemu, i učini mu kabur prostranim i svijetlim![14]
c) Prekriti će kompletno njegovo tjelo
Buharija i Muslim navode predaju Aiše, r.a, koja kaže da su Vjerovjesnika, s.a.v.s, prekrili sa ogrtačem kada je preselio na Ahiret.[15]
To se ne čini sa osobom koja preseli na Ahiret u ihramima, na hadžu. Ona će, tada, biti prekrivena ihramima a glava i lice trebaju biti otkriveni. Tako se navodi u predaji ‚Abdullaha b. ‚Abbasa, r.a, koji navodi da je jedan čovjek na Arefatu pao sa jahalice i umro, pa je Poslanik, s.a.v.s, naredio da ga okupaju, umotaju u ihrame, ali da mu ne prekrivaju lice i glavu i da ga ne namirisavaju, dodavši da de ta osoba biti proživljena na Sudnjem danu učeći telbiju.[16]
d) Požuriće sa opremanjem mejjita i nošenjem dženaze
Pravilo je da se ne odugovlači sa opremanjem umrle osobe, ako se stvarno konstatira njena smrt. Ibn Kudame navodi da najveći broj islamskih učenjaka smatra da sa opremanjem umrle osobe treba požuriti i to smatraju mustehabom, dok Ibn Hazm to čak drži vadžibom. Kod nošenja same dženaze treba ići, kako je to tumačio Ebu Bekr, r.a, umjereno žurećim korakom.[17]
Poslanik islama, s.a.v.s, je preporučio da sa dženazom požurimo, kako stoji u predaji Ebu Hurejre, r.a: Požurite sa dženazom, jer ako je bila dobra osoba, biće joj dobro kuda je nosite, a ako nije bila dobra, onda je to zlo koje skidate sa svojih vratova![18]
Treba reći da čak i umrla osoba želi da je brzo nose na njeno odredište, kao što ističe Vjerovjesnik, s.a.v.s, u predaji Ebu Se’ida el-Hudrija, r.a: Kada se umrli opremi i ljudi ga ponesu na svojim ramenima, ako je bila dobra osoba, kaže: Požurite sa mnom, a ako nije bila dobra, kaže onima koji je nose: Teško njoj! Kuda je nose? Ovo čuje sve osim čovjeka, a kada bi ovo čovjek čuo pao bi onesviješćen![19]
e) Ukopaće ga u mjestu gdje je umro
Umrlu osobu treba ukopati u mjestu gdje je i umrla. Tako je radio Allahov Poslanik, s.a.v.s, kada je Hamzu, r.a, i druge pokopao na Uhudu, nakon bitke, zabranivši muslimanima da umrle nose u njihova mjesta rođenja ili boravišta.[20]
Na temelju ove i drugih predaja islamski učenjaci smatraju haramom prenositi umrlog ili ukopanog iz mjesta gdje je umro u drugo mjesto, pa čak ako je to umrli prije svoje smrti i oporučio. Manji broj učenjaka smatra da je to mekruh. Imam Šafija dopušta prenošenje umrlog u Mekku, Medinu ili Jerusalim, ako se to čini radi berićeta tih mjesta.[21]
f) Vratiće njegov dug
Ukoliko umre osoba a iza sebe ostavi kakav dug, oni koji ostaju iza nje dužni su to učiniti odmah nakon njene smrti, a prije klanjanja dženaze-namaza. Poslanik, s.a.v.s, nije htio klanjati dženazu dok dug ne bi bio vraćen, kao što se navodi u predaji Džabira b. Abdillaha, r.a. Tek kada je Ebu Katade vratio dug od dva dinara-zlatnika za tu umrlu osobu, Allahov Poslanik, s.a.v.s, je pristupio i klanjao joj dženazu.[22]
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
—————————-
fusnote:
13 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 3 – Babun ma jukalu `inde-l-meridi ve-l-mejjiti, hadis br. 919.
Vidi manje14 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 4 – Babun fi igmadi-lmejjiti ve-d-du’au lehu iza hudire, hadis br. 920.
15 Provjeri: Buhari u Sahihu: 77 – Kitabu-l-Iibas, 18 – Babu-l-burusi ve-l-hiberi ve-š-šemleti, hadis br. 5814 i Muslimova zbirka hadisa, Poglavlje o dženazama, hadis br. 457.
16 Hadis bilježe Buharija u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 19 – Babu-l-kefeni fi sevbejni, hadis br. 1265 i Muslim u Sahihu: 15 – Kitabu-l-hadždž, 14 – Babun ma juf alu bi-l-muhrimi iza mate, hadis br. 1206.
17 Vidi: Buharijeva zbirka hadisa, 2/342.
18 Hadis bilježe Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 51 – Babu-s-sur’ati bi-1dženazeti, hadis br. 1315 i Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 16 – Babu-l-isra’i bi-l-dženazeti, hadis br. 944.
19 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 52 – Babu kavli-l-mejjiti ve huve `ale-l-dženazeti: Kaddimuni, hadis br. 1316.
20 Pogledaj hadis kod Ebu Davuda, Sunen: Kitabu-l-dženaiz, Babun fi-l-mejjiti juhmelu min erdin ila erdin ve kerahetun zalike, hadis br. 3165.
21 Pogledaj: Nevevi, El-Ezkar, 240.
22 Hadis bilježi Ahmed u Musnedu, 3/330. Ovaj hadis bilježi Hakim u Mustedreku, 2/58 i njegov sened ocjenjuje kao autentičan a s njim se slaže i hafiz Zehebi. Ovu predaju, također, navode i Bejheki i Tajalisi. Inače, ova Ahmedova predaja je ocijenjena kao dobra. (Provjeri: Albani, Ahkamu-l-dženaiz, str. 16)
Šta činiti na samrti?
Osoba koja osjeti da mu je smrt blizu treba da izgovara što više šehadet, da se nada dobru i da ima lijepo mišljenje o Allahu Uzvišenom. Muaz, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Onaj kod koga posljednje rječi budu (na ovom svijetu): La ilahe illellah! / Nema boga osim Allaha, ući ćviše
Osoba koja osjeti da mu je smrt blizu treba da izgovara što više šehadet, da se nada dobru i da ima lijepo mišljenje o Allahu Uzvišenom. Muaz, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Onaj kod koga posljednje rječi budu (na ovom svijetu): La ilahe illellah! / Nema boga osim Allaha, ući će u Džennet![7]
Ako se mi nađemo u prisustvu osobe koja je na samrti, treba ga pažljivo podsjećati da izgovori šehadet i da mu to budu posljednje riječi prije njegove smrti. To treba lagahno, poluglasno i nenametljivo izgovarati kako bi se osoba koja je na samrti podstakla da to izgovori. Ebu Se’id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, u tom pogledu, preporučio: Podstičite one koji su na samrti da izgovore: La ilahe illellah![8]
U tom smislu je i predaja Ma’kila b. Jesara, u kojoj Vjerovjesnik, s.a.v.s, preporučuje da se onima na samrti uči sure Ja Sin, kako bi im se olakšali posljednji trenuci života: Učite suru Ja Sin vašim umirućim![9]
Na žalost, kod mnogih je ovaj hadis shvaćen kako ovo kur’ansko poglavlje treba učiti umrlim. Međutim, Kurtubi, Nevevi, Sujuti i brojni drugi islamski učenjaci to nedvosmisleno tumače učenjem onim koji su na samrti, kako bi ih podsjetili na šehadet i olakšali posljednje dunjalučke trenutke.[10]
Čovjek na samrti treba što ljepše misliti o Allahu, tj. da će mu se Allah Milostivi smilovati i grijehe oprostiti. Džabir, r.a, u tom pogledu, prenosi Vjerovjesnikove, s.a.v.s, riječi: Neka niko od vas ne umre, sve dok o Allahu Uzvišenom ne bude lijepo mislio![11]
Najbolju potvrdu da bi morali imati lijepo mišljenje o Allahu Uzvišenom i vjerovati da će nam, uistinu, oprostiti i smilovati nam se, nalazimo u pouzdanoj hadisi-kudsijji koji prenosi Enes b. Malik, na, a u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: Allah Uzvišeni veli: Čovječe, sve što me Zamoliš i zatražiš da ti oprostim, ja ću ti oprostiti. Čovječe, kada bi tvoji grijesi do neba doprli, pa Me Zamolioda ti oprostim, ja bih ti oprostio. Čovječe, kada bi Mi došao sa grjesima kolika je Zemlja, pa onda Me sreo, ne pripisujući Mi nikakva sudruga, ja bih ti, kolika je ona, oprosta dao![12]
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
—————————-
Vidi manjefusnote:
7 Hadis bilježe Ebu Davud u Sunenu: Kitabu-l-dženaiz, 20 – Babun fi-t-talkini, hadis br. 3116; Ahmed u Musnedu, 5/233 i Hakim u Mustedreku, 1/35 1. Hakim ovu predaju ocjenjuje autentičnom a Šu’ajb Arnaut hasen-predajom. (Vidi: Rijadu-s-salihin, hadis br. 917, izdanje Mektebetu dari-s-selam).
8 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 1 – Babu talkini-l-mevta: La ilahe illellah, hadis br. 916 i 917.
9 Hadis bilježi Ebu Davud u Sunenu: Kitabu-l-dženaiz, 24 – Babu-l-kiraeti `inde-l-mejjiti, hadis br. 3121; Ibn Madže u Sunenu: 6 -Kitabu-l-dženaiz, 4-Babun ma džae fima jukalu `inde-l-meridi iza hudire, hadis br. 1448 i Ahmed u Musnedu, 5/26 i 27. Ovaj hadis Albani ocjenjuje slabom predajom (Vidi: Da’ifu-l Džami’i-s-sagiri ve zijadetuhu, hadis br. 1072).
10 Vidi komentar Imama Sujutija na Nesain Sunen, 4/5. (Izdanje: Daru-l-fikr, Bejrut, 1930, štampan zajedno sa Sunenom).
11 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 51 – Kitabu-l-dženneti, 19 – Babu-l-emri bihusni-z-zanni billahi te’ala `inde-l-mevti, hadis br. 2877.
12 Hadis bilježi Tirmizi u Sunenu: 49 – Kitabu-d-da’vat, 99 – Babun fi fadli-t-tevbeti ve-l-istigfari ve ma zukire min rahmetillahi li ‚ibadihi, hadis br. 3540 i ocjenjuje ga garib-predajom i Ahmed u Musnedu, 5/154 i 172. Ovaj hadis Albani smatra dobrom predajom. (Vidi: Silsiletu-l-ahadisi-s-sahiha, hadis br. 127).
Šta je zabranjeno rodbini umrle osobe?
a) Naricanje Dozvoljeno je žaljenje i plakanje za umrlom osobom, ali je strogo zabranjeno naricanje i jadikovanje. U hadisima u kojima se prijeti da će umrla osoba biti kažnjavana u kaburu, zbog plača onih koji je žale, misli se, kako istiće Ibn Hadžer, na plakanje sa jadikovanjem, naricanjem i veliviše
a) Naricanje
Dozvoljeno je žaljenje i plakanje za umrlom osobom, ali je strogo zabranjeno naricanje i jadikovanje. U hadisima u kojima se prijeti da će umrla osoba biti kažnjavana u kaburu, zbog plača onih koji je žale, misli se, kako istiće Ibn Hadžer, na plakanje sa jadikovanjem, naricanjem i velikim puštanjem glasa.[29] Allahov Poslanik, s.a.v.s, je plakanje sa jadikovanjem i naricanjem strogo osudio, a uz to je naricanje definirao džahilijjetskim postupkom, kao što se prenosi u hadisu Ebu Malika el-Eš’arija, r.a: Četvero je u mom ummetu džahilijetsko i ummet se još toga nije rješio: razmetanje plemićkim rodom, vrijeđanje zbog porijekla, traženje kiše posredstvom zvijezda i naricanje za umrlim. Ako se naricateljka ne pokaje prije svoje smrti, na Sudnjem danu će ustati a na sebi će imati košulju od katrana a pancir od šuge![30]
b) Udaranje po licu i cijepanje odjeće
Strogo je zabranjeno rodbini i ostalima, nakon smrti nekog njenog člana, udaranje po licu ili drugim dijelovima tijela, cijepanje odjeće ili proklinjanja samoga sebe kao što to rade pripadnici drugih religija, ateisti ili idolopoklonici. ‚Abdullah b. Mes’ud, r.a, prenosi eksplicitnu Vjerovjesnikovu, s.a.v.s, zabranu takvoga čina: Nije naš onaj ko se udara po obrazima, cijepa izreze na košulji i proklinje se poput predislamskog proklinjanja. [31]
c) Brajanje ili odsjecanje kose
Uz naprijed spomenuto, strogo je zabranjeno i brijanje ili odsijecanje kose od strane rodbine umrle osobe. To je spomenuo Ebu Musa, r.a, kada je bio toliko bolestan da se onesvijestio i kada je, ponovo, došao svijesti, plašeći se, da će njegovi ukućani, nakon njegove smrti raditi ono što je islamom zabranjeno, jasno upozorio: Ja se ograđujem od sveg onoga od čega se ograđivao Allahov Poslanik, s.a.v.s. On se ograđivao od žene koja prilikom nesreće kuka i jauče, žene koja brije ili odsijeca kosu i žene koja cijepa odjeću na sebi![32]
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
———-
fusnote
29 Vidi o tome: Fethu-l-Bari, 3/192.
Vidi manje30 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 10 – Babu-t-tešdidi fin-nijahati, hadis br. 934.
31 Hadis bilježe Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 35 – Babun lejse minna men šekka-l-džujube, hadis br. 1294 i Muslim u Sahihu. (Vidi: Muslimova zbirka hadisa, 1/411, hadis br. 464).
32 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 37 – Babun ma junha `ani-l-halki `inde-l-musibeti, hadis br. 1296.
Koje greške prave muževi u ophođenju sa suprugom?
U ovom našem članku ćemo pokušati da se usredsredimo na neke važnije greške u koje zapadaju pojedini muževi u svojoj bračnoj zajednici, sa pojašnjenjem Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prakse u svom ophođenju prema njegovim ženama, majkama pravovjernih, Allah sa njima bio zadovoljan. Nepodviše
U ovom našem članku ćemo pokušati da se usredsredimo na neke važnije greške u koje zapadaju pojedini muževi u svojoj bračnoj zajednici, sa pojašnjenjem Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prakse u svom ophođenju prema njegovim ženama, majkama pravovjernih, Allah sa njima bio zadovoljan.
Nepodučavanje supruge vjeri
Prva i možda od najfatalnijih grešaka je ne podučavanje supruge vjeri islamu i šerijatskim propisima. Zaista, među ženama ima onih koje ne znaju kako da ispravno klanjaju ili ne znaju opšte propise menstruacije i nifasa, a o propisima istihaze da i ne govorimo. Pojedine žene ne znaju kako da se šerijatski ophode prema njihovim muževima ili kako da odgajaju svoju djecu islamskim odgojem. Pojedine zapadaju u širk Allahu, subhanehu ve te ‘ala, da nas Allah sačuva od toga, a da uopšte i ne znaju to, kao što je naprimjer zakletva mimo Allaha, subhanehu ve te `ala, ili odlazak sihirbazu i vjerovanja u ono što on kaže itd.
Nasuprot tome nalazimo kod žene brigu i upornost u tome da nauči kako se priprema određeno jelo, a to sve zbog toga jer će je njen muž pitati o tome, dok stvari kao što su; kako će se abdestiti za namaz ili kako da ga obavi, zapostavlja u potpunosti, jer zna da njen muž ne pridaje važnost tome, niti će je pitati o tome. Ovo je nema sumnje gubljenje osnovnog načela u međusobnom potpomaganju u bogobojaznosti i dobrim djelima, na koje nas je upozorio Uzvišeni: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti …“. (Prijevod značenja El-Maida 2.)
To je kršenje odgovornosti za koju je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Svi ste vi pastiri i svi će te biti pitani za svoje stado, i čovjek je pastir nad njegovom porodicom.” (Buharija, 2409.) Dovoljno je za spoznaju, koliko je važno vjersko obrazovanje za ženu muslimanku, to da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odvojio jedan dan posebno za žene, te ih u njemu opominjao i podučavao propisima vjere vezane za njih. Plemeniti muže, zaista su sredstva za podučavanje tvoje žene vjeri mnogobrojna i u ovom našem vremenu veoma dostupna, Allahu zahvaljujemo na tome. Ovdje ćemo napomenuti neke od njih:
1) Određivanje i kupovina knjiga o islamu i njegovim propisima, te diskusija o pročitanoj knjizi sa tvojom suprugom, kako bi se ubjedio da je ona knjigu ispravno razumjela.
2) Odredi zajedno sa njom korisnu islamsku kasetu, te zatraži od nje da ti prepriča ono što je rekao predavač u toku njegovog predavanja.
3) Uzmi svoju suprugu te zajedno sa njom posjeti predavanja i vjerske skupove koje održavaju ‘alimi.
4) Međusobno podučavanje iz određene knjige, naprimjer “Vrtovi pobožnih” (Rijadu Es-Salihin ).
5) Svakog petka obavijesti je o tome šta je bila tema hutbe i pokušaj da sa njom pričaš o istoj temi.
6) Pokušaj da je upoznaš i povežeš sa dobrim društvom, muminkama, koje će joj pomoći u vjeri i pomozi je u održavanju tih veza.
7) Napravi u tvojoj kući jednu manju islamsku biblioteku, te podstiči tvoju suprugu na čitanje.
Daruj joj neki poseban poklon svaki put kada nauči suru ili nekoliko ajeta iz Allahove knjige, itd.
Pažljivost pri popravljanju pogreški
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Prema ženama lijepo postupajte, zaista je žena stvorena od rebra, a najkrivlje u rebru je njegov vrh i ukoliko bi ga želio ispraviti ono bi se slomilo, a ukoliko ga ostaviš, pa ono je i dalje iskrivljeno.” (Buharija, 3331.) U ovom hadisu se nalazi dosta pouka, a spomenut ćemo samo neke od njih:
– Zaista ispravljanje nečeg iskrivljenog biva sa nježnošću i velikom opreznošću, kako ne bi isto puklo.
– Ne ostavlja se u potpunosti kako ne bi zauvijek ostalo iskrivljeno, naročito ukoliko ta iskrivljenost, koja je od ženine prirode, pređe u nepokornost činjenjem harama ili ostavljanjem vadžiba. Imam ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: “Politika sa ženom je primanje oprosta od nje i strpljivost na njenoj iskrivljenosti, pa onaj ko želi njeno potpuno ispravljanje neće se njome okoristiti, …” (Fethul Bari) Kao da hoće da kaže: “Naslađivanje njome neće se upotpuniti osim sa saburom”.
Stroge kazne
Kad je u pitanju kažnjavanje, tu se takođe prave krupne greške. Primjer toga je:
Upotreba udarca kao prvog sredstva za popravljanje. Uzvišeni Allah kao što stoji u prijevodu značenja, kaže: “A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi ih posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite, a kad vam postanu poslušne onda im zulum ne činite.” (En-Nisa, 34) Ovo je šerijatski redosljed; savjetovanje, izbjegavanje u postelji, pa zatim slijedi udarac, s tim da ne bude jak i koji neće ostaviti tragove na njenom tijelu.
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selem, je rekao: “Prema ženama lijepo postupajte, zaista su one kod vas zarobljenice i ne posjedujete od njih ništa više od toga, osim ako očito sramno djelo ne učine, pa ukoliko to urade, izbjegavajte ih u postelji i udarite ih udarcem koji neće tragove ostaviti“. (Tirmizija i Ibn-Madže, Sahihul-džami’a, 7880)
Takođe, od nepravde prema ženi je njeno kažnjavanje protjerivanje iz kuće bez šerijatski opravdanog razloga. Uzvišeni Allah kaže: “… Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi, onaj koji Allahove propise krši, sam sebi nepravdu čini…” (Prijevod značenja Et-Talak, 1)
Udarac po licu, vrijeđanje i međusobno psovanje su takođe zabranjene stvari. Jedan čovjek je došao kod Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i upitao ga: “Šta je ženino pravo kod njenog muža?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: “Da je nahrani kada i sebe, da je odjene kada i sebe, da je ne udara po licu, da je ne smatra ružnom i da je ne izbjegava osim u kući.” (Taberani, Bejheki Sahihul-džamia, 3149)
Škrtarenje u izdržavanju
Zaista je muž obavezan da izdržava svoju suprugu. Ta obaveza je potvrđena Kur’anom, Sunnetom i koncezusom islamskih učenjaka. Uzvišeni Allah, kao što stoji u prijevodu značenja, kaže: “Otac djeteta je dužan da ih prema svojoj mogućnosti hrani i odijeva.” (El-Bekara, 223), a mogućnost je ono što se podrazumijeva u tradiciji ljudi, bez pretjerivanja ili umanivanja. Žena je stekla pravo na izdržavanje zbog omogućavanja njenom mužu da se naslađuje njome, te zbog njene poslušnosti njemu, boravka u njegovoj kući, odgajanja i vaspitavanja njegove djece. Ukoliko bi žena bila iskušana mužem koji je škrt, koji joj zabranjuje njeno pravo u izdržavanju bez šerijatskog razloga, njoj je u tom slučaju dozvoljeno da uzme iz njegovog imetka, pa čak i bez njegovog znanja.
Hind b. Utbe je rekla: “Allahov Poslaniče, zaista je Ebu-Sufjan škrt čovjek i ne daje mi ono što je meni i mojoj djeci dovoljno, osim ako uzmem od njega bez njegovog znanja?”, pa je rekao: “Uzmi onoliko koliko je tebi i tvojoj djeci dovoljno sa dobročinstvom.” (Buharija, 2211) O plemeniti muže, zaista je izdržavanje tvoje žene i djece sadaka, kao što Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Ukoliko čovjek izdržava svoju porodicu i nada se nagradi, pa to mu je sadaka.” (Buharija, 55) Isto tako je rekao ‘alejhisselam: “Najbolji dinar je dinar koji čovjek utroši na njegovu porodicu.” (Muslim, 994)
Okrutnost, nestrpljivost, nedostatak blagosti prema supruzi
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Najpotpunijeg imana su oni vjernici koji su najljepšeg ahlaka, a najboljeg ahlaka od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama.” (Tirmizija, Sahihul-džamia, 1232) Koliko je muževa koji postupaju shodno ovom prelijepom hadisu u kojem se naglašava da je najbolji onaj koji je najbolji prema svojoj ženi. Sa koliko ćemo se slučajeva susresti, gdje je muž van kuće veseo i spreman na šalu, dok prilikom ulaska u kuću prema svojoj supruzi ili čak i djeci, njegovo ponašanje je grubo i ne prihvata pogreške niti izvinjenja.
Međutim, trebalo bi biti obrnuto, jer je od uljudnosti i blagosti da čovjek unese sa sobom sreću i veselje prilikom ulaska u kuću ili da pokaže nježnost prema ženi sa dozvoljenim zabavama. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Sve što nije od spominjanja Allaha, dželle ša’nuhu, je zabava i zaborav, osim četri stvari: međusobno igranje čovjeka sa njegovom ženom …” (Nesai, Sahihul-džamia, 4534) Također je rekao Aiši, radijallahu ‘anha: “Dođi da se s tobom natječem?”, rekla je: ‘Pa se sa mnom natjecao, i ja sam ga pretekla.’ Međutim Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selem, to ne zaboravlja, pa kada se Aiša, radijallahu ‘anha, udebljala, poziva je da se natječu ponovo, te se nakon pobjede smije i udara je po njenom ramenu govoreći: “Ovo je za ono prethodno.” (Ahmed, Nesai, Silseletu-sahiha, 131)
Od nježnosti prema supruzi je i to da je nahraniš svojom rukom: “Doista ti nećeš podijeliti sadaku želeći njome Allahovu nagradu, a da nećeš biti za nju nagrađen, pa čak i za zalogaj koji staviš u usta svoje supuge.” (Buharija, 5568) Jedan od načina iskazivanja nježnosti prema supruzi jeste i njeno dozivanje imenima koja će kod nje izazvati sreću i razmaženost, te osjećaj da je voljena, kao i da joj se ponekad obratiš umekšanim i blagim glasom, kako bi se ljubav i bliskost između vas dvoje što više povećala. To je bila praksa Poslanika, ‘alejhisselam, pa se Aiši, radijallahu ‘anha, obraća sa: “O Humejra (Humejra znači: crvenkastobijela žena), da li bi voljela da ih pogledaš – igranje i ples Habešija.” (Nesai, Silseletu-sahiha, 3277) A ponekad ju je zvao: “O Aiš, ovo je Džibril koji te poselamljuje.” (Buharija, 3768)
Širenje tajni
Takođe od pogreški pojedinih muževa je širenje tajni i nedostatka supruge. U hadisu je došlo da će najgoreg položaja na Sudnjem danu biti čovjek koji povjeri ženi, a i ona njemu, potom otkrije njenu tajnu. (Muslim, 1437) U drugoj predaji Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Najvećeg emaneta kod Allaha na Sudnjem danu je čovjek koji povjeri ženi, a i ona njemu, pa potom otkrije njenu tajnu.
Čovjeku je zabranjeno da širi ono što se dešava između njega i supruge u njihovoj intimi i ne smije nikome opisivati detalje o tome.” (Šerhu Muslim kod hadisa 1437) Takođe bi trebao da čuva tajne svoje bračne zajednice i da ne širi probleme ukoliko se nađu od strane žene, postupajući po hadisu: “Neće prekriti čovjek čovjeka na dunjaluku, a da ga Allah neće prekriti na Sudnjem danu.” (Muslim, 2590/72) Pa, zar supruga nije najpreča tome?
Brzopletost i nemarnost prilikom rastave braka
Veza između muža i žene je jedna od najčvršćih veza, toliko da je Uzvišeni Allah bračni ugovor između njih nazvao čvrstom obavezom. Uzvišeni, kao što stoji u prijevodu značenja, je rekao: “… I kad su one od vas čvrstu obavezu uzele.” (En-Nisa, 21) Zbog toga je raskidanje bračne zajednice i završavanje bračne veze nešto što je najmrže u Islamu, jer dovodi do rasipa porodice i razilaženja njenih članova. Muslimanu ne priliči da pristupi razvodu braka osim sa valjanim šerijatskim razlogom.
Doista, razvod braka u islamu nije propisan kako bi bio uzdignuta sablja nad ženinim vratom, u što su neki ubjeđeni da je tako, i nije propisan da bi bio zakletva kojom se potvrđuju vijesti, kako misle neki supruzi kada kažu: ‘Ako ja to ne uradim, ti si rastavljena ili obrnuto ako to uradim ti si rastavljena.’ Poštovani brate, islam i njegovi propisi ne zanemaruju stvarnost, moguće je da se desi istinski razvod braka, ali i pored toga nije dozvoljeno da tvoj prvi korak u rješavanju razilaženja sa suprugom bude rastava braka, naprotiv treba da iskoristiš sva moguća dozvoljena sredstva prije rastave, kako bi izliječio i iskorjenio međusobne nesuglasice. Nemoj da požuruješ sa rastavom kako se ne bi kajao kada sve već bude gotovo.
Podsjećanja radi: Šerijatski je zabranjeno čovjeku da rastavi svoju suprugu, a ona je u svom mjesečnom ciklusu (menstruaciji), ili da je rastavi a ona je čista, međutim on je imao sa njom polni odnos u toj čistoći i to se kod učenjaka naziva “Novotarska rastava braka”. Takođe mu nije dozvoljeno da je rastavi tri puta u isto vrijeme. Da joj kaže u isto vrijeme i na istom mjestu tri puta: ti si rastavljena, ti si rastavljena, ti si rastavljena.
Nedostatak ljubomore
Brojni su primjeri za nedostatak ljubomore. Koliko muževa ne pokazuje svoju ljubomoru prema svojim suprugama. Jedan od najzapaženijih i najraširenijih oblika nedostatka ljubomore je dozvoljavanje supruzi da ne praktikuje islamske propise. Razgolićava se pred strancima pružajući im priliku da se naslađuju njenim tijelom. Gdje je ljubomora Sa’da b. Ubade, radijallahu ‘anhuma, kada je rekao: ”Kada bi vidio čovjeka sa mojom suprugom udario bih ga oštricom sablje”. Međutim poslušajte Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odgovor koji ne odobrava Sa’dov postupak: “Zar se čudite Sa’dovoj ljubomori? Tako mi Allaha ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene.” (Buharija, 6846; Muslim, 1499)
Zbog svoje ljubomore Uzvišeni Allah je zabranio činjenje javnih ili tajnih grijeha. Zar postupak Esme kćerke Ebu-Bekra i žene Zubejra, radijallahu ‘anhum, nije dopro do ušiju muslimana. Prevaljuje daleki put od kuće do vrta, noseći košpice od hurmi na glavi, tako kada joj Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, – u grupi Ensarija nudi jahalicu, odbija to zbog, kako reče: “Postidila sam se da idem sa ljudima i sjetila sam se Zubejra i njegove ljubomore, jer je bio najljubomorniji čovjek.” (Buharija, 5224; Muslim, 2182)
Zar da se pojavi sumnja oko Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Esme i Ensarija? Ne, međutim to je bračna vjernost. Dok sa druge strane nalazimo ljude kako dozvoljavalju suprugama da se rukuju sa strancima ili da sa njima sijele i tome slično, opravdavajući to vremenom i prostorom, i težinom prakticiranja istog propisa. Pa, ko je rekao da prakticiranje islama ne zahtjeva odricanje i trud: “One koji se budu zbog Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je zaista, na strani onih koji dobra djela čine”. (Prijevod značenja Al-Ankebut, 69) Poštovani brate budi Zubejr, a ti sestro budi Esma, pa će naše društvo, ako Bog da, biti kao društvo Ensarija.
Allahu moj, ukaži nam istinu i opskrbi nas slijeđenjem Kur’ana i sunneta; ukaži nam neistinu i pomozi nam da je odbacimo. AMIN
Ummu Muaz Smajlović, prof. – http://www.el-asr.com
Vidi manjepreuzeto sa n-um.com
Koja je definicija pojmova kader i kadā i veza između njih?
Leksičko značenje kadera U leksičkom smislu, kader je infinitiv arapskog glagola kadere – jakdiru – kaderen, što znači moći ili biti u stanju. Može se, umjesto fethe, tj. kratkog vokala ”e”, na harfu dal, čitati i sa sukunom, odnosno bez vokala: kadren.[1] Ibn Faris kaže: “Riječ kader čine tri harfaviše
Leksičko značenje kadera
U leksičkom smislu, kader je infinitiv arapskog glagola kadere – jakdiru – kaderen, što znači moći ili biti u stanju. Može se, umjesto fethe, tj. kratkog vokala ”e”, na harfu dal, čitati i sa sukunom, odnosno bez vokala: kadren.[1]
Ibn Faris kaže: “Riječ kader čine tri harfa i to kāf, dāl i rā. Zajednički oni čine osnovu ispravnog glagola koji u svojoj osnovi znači moći, tj. biti u stanju, dok infinitiv ovog glagola, el-kadru, upućuje na vrhunac ili krajnji stepen nečega. Kaže se: ‘Njegov kadr je toliki i toliki’, tj. njegova krajnja granica ili domet, ili njegov maksimalni kapacitet je toliki i toliki.’”[2]
Kada se na središnji harf ovog glagola, dakle harf dal, stavi fetha, tj. kratki vokal “e”, odnosno kada ga pročitamo kao el-kader, u tom slučaju ovaj pojam označava Allahovu odredbu, Njegovo određenje ili predestinaciju.
Riječ et-takdīr izvedenica je od ovog glagola, a označava razmišljanje o uređivanju, ustrojstvu ili reguliranju stvari. I kader i kadr u arapskom jeziku imaju identičnu množinu, a ona glasi akdār.[3]
Terminološko značenja kadera
U šerijatskoj terminologiji definicija kadera glasi: “Allahovo određenje svega što je bilo i što će biti, shodno Njegovom savršenom znanju i Njegovoj bezgraničnoj mudrosti koji su svemu prethodili.”[4]
Također, valjana je i sljedeća definicija: “[Kader je] sve ono što je Uzvišeni Allah, iz Svoga apsolutnog znanja, znao da će se dešavati od praiskona (ezela) pa dovijeka, i sve ono što je perom već zapisano. Uzvišeni Allah već je unaprijed odredio sudbinu svih stvorenja, kao i sve ono što će desiti i prije nego što je išta postojalo u praiskonu, i On, Uzvišeni, znao je šta će se desiti, kada će se desiti i na koji će se način to zbiti. Sve se u suštini dešava samo na način kako je to On već unaprijed odredio.”[5]
Još jedna definicija kadera glasi: “Kader je Allahovo bezgranično znanje o svemu što se desilo i što će se desiti Njegovom voljom i Njegovim stvaranjem, te Njegovo zapisivanje istog.”
Leksičko značenje kadāa
U leksičkom smislu, kadā ima značenje odredbe, presude, usuda, odluke, (s)provođenja, izvršenja, okončanja. Također, u svojoj osnovi, glagol od kojeg ova riječ vodi porijeklo odnosi se na prekidanje, razdvajanje, rastavljanje i dijeljenje, odnosno precizno izvršavanje i sprovođenje nečega, te njegovo okončanje i konačni završetak, tako da se, u suštini, kadā može odnositi i na stvaranje.[6]
Veza između pojmova kader i kadā
O međusobnoj povezanosti kadera i kadāa, o sličnostima i razlikama među njima, postoji više mišljenja i stavova.
Shodno prvom mišljenju, kader je (Božije) predodređenje, a kadā je (Njegovo) stvaranje. Kao dokaz da se kadā odnosi i na Allahovo stvaranje, navodi se kur’anski ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže:
…i On je odredio sedam nebesa… (Fussilet, 12),
odnosno, “…i On je stvorio sedam nebesa”. Shodno ovome, kader i kadā su dva nerazdjeljiva pojma koji se uopće ne mogu raščlaniti. Naime, jedan od njih ima funkciju temelja i osnove, a to je kader, a drugi čini građevinu (koja je izgrađena na spomenutom temelju), a to je kadā, pa onaj ko ih pokuša razdvojiti – taj pokušava srušiti, odnosno razoriti građevinu.[7]
Drugo mišljenje suprotno je prvom: “Kadā je bespočetno Allahovo sveznanje kojim je On već u praiskonu odredio što će se, kako i na koji način desiti, a kader je događanje onoga što je već od praiskona predviđeno i predodređeno.”[8] Ibn Hadžer el-Askalani kaže: “Učenjaci su rekli da je kadā sveopća i sveobuhvatna (Allahova) praiskonska odredba, dok kader označava sve pojedinosti i detalje te odredbe.”[9]
Neki tvrde da termini kadā i kader, kada se spomenu zajedno, tj. u identičnom kontekstu ili u istoj rečenici, zadržavaju svaki svoje specifično značenje, spomenuto u mišljenjima koja smo maločas spomenuli, međutim, ukoliko se ova dva pojma spominju zasebno, dakle ne u istom kontekstu niti u istoj rečenici, tada je njihovo značenje identično. Drugim riječima, kada se spomenu odvojeno, prvi pojam sinonim je drugoga i obrnuto.”[10]
Nastaviće se…
Naslov originala: El-Imanu bil-kada’i vel-kader
Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed
Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Abdullah b. Baz
Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.
Preveo: Amir Durmić
Preuzeto sa https://minber.ba/definicija-pojmova-kader-i-kada-i-veza-izmedu-njih/
[1] Ibn Esir, En-Nihajetu fi garibil-hadis, 4/22.
[2] Vidjeti: Ibn Faris, Mudžemu mekajisil-luga, 5/62, kao i Ibn Esir, En-Nihajetu fi garibil-hadis, 4/23.
[3] Vidjeti: Ibn Menzur, Lisanul-areb, 5/72, i Fejruzabadi, El-Kamusul-muhit, str. 591.
[4] Ibn Usejmin, Resail fil-akida, str. 37.
[5] Sefarini, Levamiul-envar il-behijja, 1/348.
[6] Vidjeti: Ibn Kutejba, Te’vilu muškilil-Kur’an, 1/441–442, Ibn Menzur, Lisanul-areb, 15/186, i Ibn Faris, Mudžemu mekajisil-luga, 5/99.
[7] Vidjeti: Ibn Menzur, Lisanul-areb, 15/186, i Ibn Esir, En-Nihajetu fi garibil-hadis, 4/78.
[8] Dr. Omer Eškar, El-Kadau vel-kader, str. 27.
[9] Ibn Hadžer el-Askalani, Fethul-Bari, 11/486.
[10] Abdurrahman b. Kasim, Ed-Durerus-sennijja fil-edžvibetin-nedždijja, 1/512–513.
Vidi manjeDA LI JE ISPRAVAN HADIS – RAMAZANSKI POST SE NE PRIMA SVE DOK SE NE UDIJELI SADAKATUL-FITR?
Prenosi se od Džerir ibn Abdullaha, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ramazanski post lebdi između nebesa i Zemlje i neće biti uzdignut Allahu dok se ne udijeli sadekatul-fitr“. Hadis bilježi Sujuti u „El-Džamiu es-sagir“ i Ibn Šahin u „Et-Tergibu“. Slabim suviše
Prenosi se od Džerir ibn Abdullaha, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ramazanski post lebdi između nebesa i Zemlje i neće biti uzdignut Allahu dok se ne udijeli sadekatul-fitr“.
Hadis bilježi Sujuti u „El-Džamiu es-sagir“ i Ibn Šahin u „Et-Tergibu“.
Slabim su ga ocijenili Sujuti, El-Munavi, Ibn el-Dževzi i Albani. Razlog slabosti je ravija Muhammed ibn Ubejd el-Basri koji je medžhul, tj. čije stanje je nepoznato.
Da je hadis vjerodostojan bio bi dokaz da je primanje ramazanskog posta uslovljeno davanjem sadekatul-fitra, međutim hadis je slab te se na njemu ne može graditi taj stav. Kaže šejh Albani da mu nije poznato da je neko od uleme zastupao to mišljenje.
Smisao i mudrost udjeljivanja sadekatul-fitra je pojašnjena u hadisu kojeg bilježe Ebu Davud i Ibn Madže u svojim Sunenima. U njima se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je propisao (udjeljivanje) sadekatul-fitra da bi se postač očistio od praznog i ružnog govora i da bi se nahranili siromasi“.
Hadis su vjerodostojnim ocijenili Ibn el-Mulekkin i Hakim, a dobrim El-Munziri, Albani i Šu'ajb el-Arnaut.
Prema tome, ovaj hadis ukazuje da se udjeljivanjem sadekatul-fitra otklanjaju nedostaci posta i da je cilj da se njime nahrane siromasi, a nije spomenuto da se post ne prima bez njegovog udjeljivanja.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Vidi manjepreuzeto sa zvanične facebook stranice https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=1554108518054344&id=423679737763900
KAKAV JE TRETMAN KERAMETA EVLIJA?
Kerameti evlija su istina i to je, ustvari, neuobičajena pojava koju oni urade a samo djelo nisu oni stvorili niti ona sadrži izazov (kao Kur'an). jer kerameti su Allahovo djelo koje je izvršeno putem tih evlija, pa makar oni i ne znali za njega. Primjer kera meta su događaji vezani za "ashabul-kehfviše
Kerameti evlija su istina i to je, ustvari, neuobičajena pojava koju oni urade a samo djelo nisu oni stvorili niti ona sadrži izazov (kao Kur'an). jer kerameti su Allahovo djelo koje je izvršeno putem tih evlija, pa makar oni i ne znali za njega. Primjer kera meta su događaji vezani za “ashabul-kehf” (mladiće koji se spominju u suri EI-Kehf i mladiće nad kojima se zatvorio ulaz pećine (spomenuti u hadisu), Džurejdž er-Rahib, itd. Svi ovi kerameti su mudžize koje su se dešavale njihovim poslanicima i zato su ti kerameti veći i brojniji u ovom ummetu zbog veličine mudžiza i kerameta Muhammeda, s.a.v.s.
U primjer ovih kerameta spada ono štQ se dogodilo Ebu-Bekru za vrijeme (ridde) otpadništva, Omerovo dozivanje Sanije sa minbera dok je bio u Šamu pa je čuo Omerov glas, prelazak Ala'bin el Hadramja s konjicom preko mora u ratu sa Bizantijcima, namaz EbuMuslima ei-Havbanija u vatri u koju ga je bacio EI-Esved ei-‘Anesijj i dr. što se desi lo mnogima za vrijeme Poslanika, a.s., a i poslije njega, u vrijeme ashaba i tabiina, a i što se događa i danas i događat
će se do Sudnjeg dana. Sve su to, ustvari, mudžize našeg Poslanika, a.s., jer su evlije dostigle taj stepen slijeđenjem Poslanika, a ako nešto od tih djela uradi neko ko ne slijedi Poslanika, s.a.v.s., to je fitnet i čarolija i sl., a nikako kera meti, i taj čovjek kome se to desilo nije evlija Svemilosnog već evlija šejtana, da nas Allah sačuva!
——————————-
Iz knjige “200 pitanja i isto toliko odgovora”
Komentar akide Ehli sunneta vel džemata u obliku pitanja i odgovora.
Autor: Hafiz ibn Ahmed El-Hakemi
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/200-pitanja-i-isto-toliko-odgovora-Hafiz-ibn-Ahmed-El-Hakemi.pdf