U ovom našem članku ćemo pokušati da se usredsredimo na neke važnije greške u koje zapadaju pojedini muževi u svojoj bračnoj zajednici, sa pojašnjenjem Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prakse u svom ophođenju prema njegovim ženama, majkama pravovjernih, Allah sa njima bio zadovoljan.

Nepodučavanje supruge vjeri

Prva i možda od najfatalnijih grešaka je ne podučavanje supruge vjeri islamu i šerijatskim propisima. Zaista, među ženama ima onih koje ne znaju kako da ispravno klanjaju ili ne znaju opšte propise menstruacije i nifasa, a o propisima istihaze da i ne govorimo. Pojedine žene ne znaju kako da se šerijatski ophode prema njihovim muževima ili kako da odgajaju svoju djecu islamskim odgojem. Pojedine zapadaju u širk Allahu, subhanehu ve te ‘ala, da nas Allah sačuva od toga, a da uopšte i ne znaju to, kao što je naprimjer zakletva mimo Allaha, subhanehu ve te `ala, ili odlazak sihirbazu i vjerovanja u ono što on kaže itd.

Nasuprot tome nalazimo kod žene brigu i upornost u tome da nauči kako se priprema određeno jelo, a to sve zbog toga jer će je njen muž pitati o tome, dok stvari kao što su; kako će se abdestiti za namaz ili kako da ga obavi, zapostavlja u potpunosti, jer zna da njen muž ne pridaje važnost tome, niti će je pitati o tome. Ovo je nema sumnje gubljenje osnovnog načela u međusobnom potpomaganju u bogobojaznosti i dobrim djelima, na koje nas je upozorio Uzvišeni: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti …“. (Prijevod značenja El-Maida 2.)

To je kršenje odgovornosti za koju je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Svi ste vi pastiri i svi će te biti pitani za svoje stado, i čovjek je pastir nad njegovom porodicom.” (Buharija, 2409.) Dovoljno je za spoznaju, koliko je važno vjersko obrazovanje za ženu muslimanku, to da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odvojio jedan dan posebno za žene, te ih u njemu opominjao i podučavao propisima vjere vezane za njih. Plemeniti muže, zaista su sredstva za podučavanje tvoje žene vjeri mnogobrojna i u ovom našem vremenu veoma dostupna, Allahu zahvaljujemo na tome. Ovdje ćemo napomenuti neke od njih:

1) Određivanje i kupovina knjiga o islamu i njegovim propisima, te diskusija o pročitanoj knjizi sa tvojom suprugom, kako bi se ubjedio da je ona knjigu ispravno razumjela.
2) Odredi zajedno sa njom korisnu islamsku kasetu, te zatraži od nje da ti prepriča ono što je rekao predavač u toku njegovog predavanja.
3) Uzmi svoju suprugu te zajedno sa njom posjeti predavanja i vjerske skupove koje održavaju ‘alimi.
4) Međusobno podučavanje iz određene knjige, naprimjer “Vrtovi pobožnih” (Rijadu Es-Salihin ).
5) Svakog petka obavijesti je o tome šta je bila tema hutbe i pokušaj da sa njom pričaš o istoj temi.
6) Pokušaj da je upoznaš i povežeš sa dobrim društvom, muminkama, koje će joj pomoći u vjeri i pomozi je u održavanju tih veza.
7) Napravi u tvojoj kući jednu manju islamsku biblioteku, te podstiči tvoju suprugu na čitanje.
Daruj joj neki poseban poklon svaki put kada nauči suru ili nekoliko ajeta iz Allahove knjige, itd.

Pažljivost pri popravljanju pogreški

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Prema ženama lijepo postupajte, zaista je žena stvorena od rebra, a najkrivlje u rebru je njegov vrh i ukoliko bi ga želio ispraviti ono bi se slomilo, a ukoliko ga ostaviš, pa ono je i dalje iskrivljeno.” (Buharija, 3331.) U ovom hadisu se nalazi dosta pouka, a spomenut ćemo samo neke od njih:
– Zaista ispravljanje nečeg iskrivljenog biva sa nježnošću i velikom opreznošću, kako ne bi isto puklo.
– Ne ostavlja se u potpunosti kako ne bi zauvijek ostalo iskrivljeno, naročito ukoliko ta iskrivljenost, koja je od ženine prirode, pređe u nepokornost činjenjem harama ili ostavljanjem vadžiba. Imam ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: “Politika sa ženom je primanje oprosta od nje i strpljivost na njenoj iskrivljenosti, pa onaj ko želi njeno potpuno ispravljanje neće se njome okoristiti, …” (Fethul Bari) Kao da hoće da kaže: “Naslađivanje njome neće se upotpuniti osim sa saburom”.

Stroge kazne

Kad je u pitanju kažnjavanje, tu se takođe prave krupne greške. Primjer toga je:

Upotreba udarca kao prvog sredstva za popravljanje. Uzvišeni Allah kao što stoji u prijevodu značenja, kaže: “A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi ih posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite, a kad vam postanu poslušne onda im zulum ne činite.” (En-Nisa, 34) Ovo je šerijatski redosljed; savjetovanje, izbjegavanje u postelji, pa zatim slijedi udarac, s tim da ne bude jak i koji neće ostaviti tragove na njenom tijelu.

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selem, je rekao: “Prema ženama lijepo postupajte, zaista su one kod vas zarobljenice i ne posjedujete od njih ništa više od toga, osim ako očito sramno djelo ne učine, pa ukoliko to urade, izbjegavajte ih u postelji i udarite ih udarcem koji neće tragove ostaviti“. (Tirmizija i Ibn-Madže, Sahihul-džami’a, 7880)

Takođe, od nepravde prema ženi je njeno kažnjavanje protjerivanje iz kuće bez šerijatski opravdanog razloga. Uzvišeni Allah kaže: “… Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi, onaj koji Allahove propise krši, sam sebi nepravdu čini…” (Prijevod značenja Et-Talak, 1)

Udarac po licu, vrijeđanje i međusobno psovanje su takođe zabranjene stvari. Jedan čovjek je došao kod Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i upitao ga: “Šta je ženino pravo kod njenog muža?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: “Da je nahrani kada i sebe, da je odjene kada i sebe, da je ne udara po licu, da je ne smatra ružnom i da je ne izbjegava osim u kući.” (Taberani, Bejheki Sahihul-džamia, 3149)

Škrtarenje u izdržavanju

Zaista je muž obavezan da izdržava svoju suprugu. Ta obaveza je potvrđena Kur’anom, Sunnetom i koncezusom islamskih učenjaka. Uzvišeni Allah, kao što stoji u prijevodu značenja, kaže: “Otac djeteta je dužan da ih prema svojoj mogućnosti hrani i odijeva.” (El-Bekara, 223), a mogućnost je ono što se podrazumijeva u tradiciji ljudi, bez pretjerivanja ili umanivanja. Žena je stekla pravo na izdržavanje zbog omogućavanja njenom mužu da se naslađuje njome, te zbog njene poslušnosti njemu, boravka u njegovoj kući, odgajanja i vaspitavanja njegove djece. Ukoliko bi žena bila iskušana mužem koji je škrt, koji joj zabranjuje njeno pravo u izdržavanju bez šerijatskog razloga, njoj je u tom slučaju dozvoljeno da uzme iz njegovog imetka, pa čak i bez njegovog znanja.

Hind b. Utbe je rekla: “Allahov Poslaniče, zaista je Ebu-Sufjan škrt čovjek i ne daje mi ono što je meni i mojoj djeci dovoljno, osim ako uzmem od njega bez njegovog znanja?”, pa je rekao: “Uzmi onoliko koliko je tebi i tvojoj djeci dovoljno sa dobročinstvom.” (Buharija, 2211) O plemeniti muže, zaista je izdržavanje tvoje žene i djece sadaka, kao što Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Ukoliko čovjek izdržava svoju porodicu i nada se nagradi, pa to mu je sadaka.” (Buharija, 55) Isto tako je rekao ‘alejhisselam: “Najbolji dinar je dinar koji čovjek utroši na njegovu porodicu.” (Muslim, 994)

Okrutnost, nestrpljivost, nedostatak blagosti prema supruzi

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Najpotpunijeg imana su oni vjernici koji su najljepšeg ahlaka, a najboljeg ahlaka od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama.” (Tirmizija, Sahihul-džamia, 1232) Koliko je muževa koji postupaju shodno ovom prelijepom hadisu u kojem se naglašava da je najbolji onaj koji je najbolji prema svojoj ženi. Sa koliko ćemo se slučajeva susresti, gdje je muž van kuće veseo i spreman na šalu, dok prilikom ulaska u kuću prema svojoj supruzi ili čak i djeci, njegovo ponašanje je grubo i ne prihvata pogreške niti izvinjenja.

Međutim, trebalo bi biti obrnuto, jer je od uljudnosti i blagosti da čovjek unese sa sobom sreću i veselje prilikom ulaska u kuću ili da pokaže nježnost prema ženi sa dozvoljenim zabavama. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Sve što nije od spominjanja Allaha, dželle ša’nuhu, je zabava i zaborav, osim četri stvari: međusobno igranje čovjeka sa njegovom ženom …” (Nesai, Sahihul-džamia, 4534) Također je rekao Aiši, radijallahu ‘anha: “Dođi da se s tobom natječem?”, rekla je: ‘Pa se sa mnom natjecao, i ja sam ga pretekla.’ Međutim Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selem, to ne zaboravlja, pa kada se Aiša, radijallahu ‘anha, udebljala, poziva je da se natječu ponovo, te se nakon pobjede smije i udara je po njenom ramenu govoreći: “Ovo je za ono prethodno.” (Ahmed, Nesai, Silseletu-sahiha, 131)

Od nježnosti prema supruzi je i to da je nahraniš svojom rukom: “Doista ti nećeš podijeliti sadaku želeći njome Allahovu nagradu, a da nećeš biti za nju nagrađen, pa čak i za zalogaj koji staviš u usta svoje supuge.” (Buharija, 5568) Jedan od načina iskazivanja nježnosti prema supruzi jeste i njeno dozivanje imenima koja će kod nje izazvati sreću i razmaženost, te osjećaj da je voljena, kao i da joj se ponekad obratiš umekšanim i blagim glasom, kako bi se ljubav i bliskost između vas dvoje što više povećala. To je bila praksa Poslanika, ‘alejhisselam, pa se Aiši, radijallahu ‘anha, obraća sa: “O Humejra (Humejra znači: crvenkastobijela žena), da li bi voljela da ih pogledaš – igranje i ples Habešija.” (Nesai, Silseletu-sahiha, 3277) A ponekad ju je zvao: “O Aiš, ovo je Džibril koji te poselamljuje.” (Buharija, 3768)

Širenje tajni

Takođe od pogreški pojedinih muževa je širenje tajni i nedostatka supruge. U hadisu je došlo da će najgoreg položaja na Sudnjem danu biti čovjek koji povjeri ženi, a i ona njemu, potom otkrije njenu tajnu. (Muslim, 1437) U drugoj predaji Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Najvećeg emaneta kod Allaha na Sudnjem danu je čovjek koji povjeri ženi, a i ona njemu, pa potom otkrije njenu tajnu.

Čovjeku je zabranjeno da širi ono što se dešava između njega i supruge u njihovoj intimi i ne smije nikome opisivati detalje o tome.” (Šerhu Muslim kod hadisa 1437) Takođe bi trebao da čuva tajne svoje bračne zajednice i da ne širi probleme ukoliko se nađu od strane žene, postupajući po hadisu: “Neće prekriti čovjek čovjeka na dunjaluku, a da ga Allah neće prekriti na Sudnjem danu.” (Muslim, 2590/72) Pa, zar supruga nije najpreča tome?

Brzopletost i nemarnost prilikom rastave braka

Veza između muža i žene je jedna od najčvršćih veza, toliko da je Uzvišeni Allah bračni ugovor između njih nazvao čvrstom obavezom. Uzvišeni, kao što stoji u prijevodu značenja, je rekao: “… I kad su one od vas čvrstu obavezu uzele.” (En-Nisa, 21) Zbog toga je raskidanje bračne zajednice i završavanje bračne veze nešto što je najmrže u Islamu, jer dovodi do rasipa porodice i razilaženja njenih članova. Muslimanu ne priliči da pristupi razvodu braka osim sa valjanim šerijatskim razlogom.

Doista, razvod braka u islamu nije propisan kako bi bio uzdignuta sablja nad ženinim vratom, u što su neki ubjeđeni da je tako, i nije propisan da bi bio zakletva kojom se potvrđuju vijesti, kako misle neki supruzi kada kažu: ‘Ako ja to ne uradim, ti si rastavljena ili obrnuto ako to uradim ti si rastavljena.’ Poštovani brate, islam i njegovi propisi ne zanemaruju stvarnost, moguće je da se desi istinski razvod braka, ali i pored toga nije dozvoljeno da tvoj prvi korak u rješavanju razilaženja sa suprugom bude rastava braka, naprotiv treba da iskoristiš sva moguća dozvoljena sredstva prije rastave, kako bi izliječio i iskorjenio međusobne nesuglasice. Nemoj da požuruješ sa rastavom kako se ne bi kajao kada sve već bude gotovo.

Podsjećanja radi: Šerijatski je zabranjeno čovjeku da rastavi svoju suprugu, a ona je u svom mjesečnom ciklusu (menstruaciji), ili da je rastavi a ona je čista, međutim on je imao sa njom polni odnos u toj čistoći i to se kod učenjaka naziva “Novotarska rastava braka”. Takođe mu nije dozvoljeno da je rastavi tri puta u isto vrijeme. Da joj kaže u isto vrijeme i na istom mjestu tri puta: ti si rastavljena, ti si rastavljena, ti si rastavljena.

Nedostatak ljubomore

Brojni su primjeri za nedostatak ljubomore. Koliko muževa ne pokazuje svoju ljubomoru prema svojim suprugama. Jedan od najzapaženijih i najraširenijih oblika nedostatka ljubomore je dozvoljavanje supruzi da ne praktikuje islamske propise. Razgolićava se pred strancima pružajući im priliku da se naslađuju njenim tijelom. Gdje je ljubomora Sa’da b. Ubade, radijallahu ‘anhuma, kada je rekao: ”Kada bi vidio čovjeka sa mojom suprugom udario bih ga oštricom sablje”. Međutim poslušajte Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odgovor koji ne odobrava Sa’dov postupak: “Zar se čudite Sa’dovoj ljubomori? Tako mi Allaha ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene.” (Buharija, 6846; Muslim, 1499)

Zbog svoje ljubomore Uzvišeni Allah je zabranio činjenje javnih ili tajnih grijeha. Zar postupak Esme kćerke Ebu-Bekra i žene Zubejra, radijallahu ‘anhum, nije dopro do ušiju muslimana. Prevaljuje daleki put od kuće do vrta, noseći košpice od hurmi na glavi, tako kada joj Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, – u grupi Ensarija nudi jahalicu, odbija to zbog, kako reče: “Postidila sam se da idem sa ljudima i sjetila sam se Zubejra i njegove ljubomore, jer je bio najljubomorniji čovjek.” (Buharija, 5224; Muslim, 2182)

Zar da se pojavi sumnja oko Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Esme i Ensarija? Ne, međutim to je bračna vjernost. Dok sa druge strane nalazimo ljude kako dozvoljavalju suprugama da se rukuju sa strancima ili da sa njima sijele i tome slično, opravdavajući to vremenom i prostorom, i težinom prakticiranja istog propisa. Pa, ko je rekao da prakticiranje islama ne zahtjeva odricanje i trud: “One koji se budu zbog Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je zaista, na strani onih koji dobra djela čine”. (Prijevod značenja Al-Ankebut, 69) Poštovani brate budi Zubejr, a ti sestro budi Esma, pa će naše društvo, ako Bog da, biti kao društvo Ensarija.

Allahu moj, ukaži nam istinu i opskrbi nas slijeđenjem Kur’ana i sunneta; ukaži nam neistinu i pomozi nam da je odbacimo. AMIN

Ummu Muaz Smajlović, prof. – http://www.el-asr.com
preuzeto sa n-um.com

Prenosi se od Džerir ibn Abdullaha, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ramazanski post lebdi između nebesa i Zemlje i neće biti uzdignut Allahu dok se ne udijeli sadekatul-fitr“.
Hadis bilježi Sujuti u „El-Džamiu es-sagir“ i Ibn Šahin u „Et-Tergibu“.

Slabim su ga ocijenili Sujuti, El-Munavi, Ibn el-Dževzi i Albani. Razlog slabosti je ravija Muhammed ibn Ubejd el-Basri koji je medžhul, tj. čije stanje je nepoznato.
Da je hadis vjerodostojan bio bi dokaz da je primanje ramazanskog posta uslovljeno davanjem sadekatul-fitra, međutim hadis je slab te se na njemu ne može graditi taj stav. Kaže šejh Albani da mu nije poznato da je neko od uleme zastupao to mišljenje.
Smisao i mudrost udjeljivanja sadekatul-fitra je pojašnjena u hadisu kojeg bilježe Ebu Davud i Ibn Madže u svojim Sunenima. U njima se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je propisao (udjeljivanje) sadekatul-fitra da bi se postač očistio od praznog i ružnog govora i da bi se nahranili siromasi“.
Hadis su vjerodostojnim ocijenili Ibn el-Mulekkin i Hakim, a dobrim El-Munziri, Albani i Šu'ajb el-Arnaut.

Prema tome, ovaj hadis ukazuje da se udjeljivanjem sadekatul-fitra otklanjaju nedostaci posta i da je cilj da se njime nahrane siromasi, a nije spomenuto da se post ne prima bez njegovog udjeljivanja.

Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić
preuzeto sa zvanične facebook stranice https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=1554108518054344&id=423679737763900