Nakon završetka kratkog komentara o stubovima islama navedenim u Džibrilovom hadisu, u ovom tekstu sažeto ćemo se dotaknuti ostalih pitanja iz spomenutog hadisa, a prije svega govorit ćemo o imanu.

Šta je to iman?

U jezičkom smislu iman – vjerovanje, označava potvrdu i priznanje koje zahtijeva prihvatanje i poslušnost bez imalo sumnje.

U terminološkom (šerijatskom) smislu, iman je izgovaranje riječima, potvrđivanje srcem i praktično djelovanje dijelovima (udovima) tijela, povećava se s pokornošću, a smanjuje s griješenjem.

Ovo je definicija imana koju zastupaju sljedbenici ehli-sunneta vel-džemata i koja je u suprotnosti sa definicijom murdžija[1] koji kažu da je iman potvrđivanje srcem ili samo potvrđivanje srcem i izgovaranje riječima, a da rad ili djela ne ulaze u okvire imana, što je potpuno neprihvatljivo mišljenje.

Nije moguće da čovjek bude vjernik a da ne radi djela, pa čak ako bi iman potvrđivao verbalno i srcem, osim ako ima opravdanje koje ga onemogućava u tome, jer Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur’anu spomenuo je iman zajedno s činjenjem djelâ, a nije se zaustavio samo na spominjanju imana.

Kaže Uzvišeni: “Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje (iman) im povećaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im mi dajemo udjeljuju. Oni su zaista pravi vjernici.” (El-Enfal, 2–4)

“Pravi su vjernici samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegovog vjeruju i poslije više ne sumnjaju i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni.” (El-Hudžurat, 15)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko dijelova, a njegov najbolji dio jesu riječi ‘nema boga osim Allaha – la ilahe illallah’, a najmanji vid jeste skloniti prepreku s puta, a i stid je dio imana.” (Bilježe imami Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime)
Dakle, u hadisu se spominje da se iman sastoji od tri dijela: izgovaranja riječima (a najbolji su riječi “nema boga osim Allaha”), činjenje djela (najmanji vid je skloniti prepreku s puta) i potvrđivanje srcem (i stid je dio imana).

Stoga, ko u potpunosti ostavi činjenje djela, iako je u mogućnosti da ih radi – takav nije vjernik, a onaj ko ostavi neka djela – takav može da bude nevjernik (kafir), a u nekim slučajevima može da bude s nedostacima (manjkavostima) imana (ovisno o kojem se djelu radi).

Obavezno je da se spoje islam kao spoljašnje (vanjsko) i iman kao unutrašnje ispovijedanje vjere. Tako, ko se u ispovijedanju vjere zadovolji samo s islamom, bez imana – takav čovjek je licemjer (munafik), jer su licemjeri “muslimani” u spoljašnjem smislu ispovijedanja vjere: klanjaju, poste i prakticiraju stubove islama, međutim, u njihovim srcima nema imana te će tako biti na najnižem stepenu u Vatri, kao što se navodi u 145. ajetu sure En-Nisa,
Također, ko vjeruje srcem, a ne potvrđuje djelima i ne izgovori šehadet – takav nije vjernik jer iman samo u srcu nije dovoljan, nego je on samo jedan dio, te mora biti potvrđen i riječima i djelima, a ako ne bude, pa doista su i mnogobošci vjerovali u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a također židovi i kršćani vjeruju u svojim srcima u ispravnost Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, Objave, ali negiraju to svojim postupcima u spoljašnosti.
Kaže Uzvišeni: “Mi znamo da tebe zaista žalosti što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego zulumćari poriču Allahove riječi.” (El-En‘am, 33)

Čak je i amidža Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Talib, koji je bio mnogobožac, spjevao u stihovima:

“Znao sam da je vjera Muhammedova najbolja vjera, od svih vjera među ljudima…”[2]

Dakle, znao je da je najbolja vjera na dunjaluku vjera islam, ali nije izgovorio šehadet, jer da je izgovorio, morao bi se odreći vjere svog naroda, a to nije želio. Tako mu je na smrtnim mukama Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O, amidža, reci: ‘La ilahe illellah’!” Ebu Džehl i oni koji su bili s njim rekoše: “Zar ćeš napustiti vjeru Abdulmuttaliba?”, a na kraju reče: “On je na vjeri Abdulmuttaliba.” (Bilježe imami Buhari i Muslim)
Umro je a nije izgovorio šehadet i bit će od stanovnika Vatre, bez obzira što je u srcu znao istinu.

Napomena:
(Ovo je 5. dio komentara Džibrilovog hadisa, a u narednom tekstu slijedi nastavak, uz Allahovu pomoć)

[1] Murdžije su sekta ili grupacija, kaže se da su dobili ime po el-irdžau, tj. odvajanjem rada (djela) od onoga što se naziva imanom, a neki kažu od er-redža, jer oni kažu da čovjeku koji posjeduje iman ne šteti griješenje, kao što nema koristi pokornost s nevjerstvom (kufrom).

[2] Imam Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje.

Priredio: Nermin Avdić
Preuzeto sa http://minber.ba/ko-je-pravi-vjernik/

Naša dužnost prema njima jeste čistoća naših srca i naših jezika u vezi sa njima, širenje njihove kreposti; suzdržavanje od njihovih loših djela i onoga što se dešavalo među njima. O njima treba pričati ono što je rekao Kur'an, Tevrat i lndžil i vjerodostojni hadisi.

Rekao je Allah Uzvišeni:
“Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako klanjaju licem na tle padajući, želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u lndžilu: Oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci, pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku ” 703

l rekao je Uzvišeni:
“Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovu putu, i oni koji daju sklonište i pomažu, oni su, zbilja, pravi vjernici – njih čeka oprost i obilje plemenito.”704

Rekao je Uzvišeni:
“Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede, dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio dženetske bašče kroz koje
će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.”705

l rekao je Uzvišeni:
“Allah je oprostio Vjerovjesniku, muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teSkom ćasu slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio jer je On prema njima blag i milostiv.”706

l rekao je Uzvišeni:
“l siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu, to su, zaista, pravi vjernici, i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je ućinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima rcotrebno. A oni koji se saćuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti .”707

Znamo i uvjereni smo da je Allah Uzvišeni za ućesnike Bedra rekao:
“Radite šta hoćete, Ja sam vam oprostio. 708

Bilo ih je preko tristo deset: neće ući u vatru niko od onih koji su dali prisegu pod drvetom, već je Allah njima zadovoljan, a i oni su Njime zadovoljni. 709
A bilo ih je hiljadu i ćetiristo, a kaže se i hiljadu i petsto.

Rekao je Allah Uzvišeni:
“Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, nagradit će ih skorom pobjedom.”710
Svjedoćimo da su oni najbolja generacija ovog ummeta, koji je najbolji ummet.711
l onaj koji bi podijel io koliko brdo Uhud, nakon njih, ne bi dostigao vrijednost jednog od njih, niti pola njegove vrijednosti .712

Sa uvjerenjem da oni nisu bili bezgrješni, nego da je i njima dozvoljena pogreška, ali su oni mudžtehidi; onaj koji pogodi ima dvije nagrade, a onaj koji pogriješi ima jednu nagradu, zbog njegova idžtihada, a njegova grješka je oproštena. Oni, od vrijednosti, dobrih djela i prvjenaca i maju ono što briše njihova loša djela, ako su ih imali. A da li malo nečistoće mijenja more?! Neka je Allah, dž.š., njima svima zadovoljan.

Isto tako je u pogledu žena Poslanika, s.a.v.s., njegove porodice, od kojih je Allah, dž.š., uklonio nevaljalštinu i u potpunosti ih očistio. Ograđujemo se od svakog onoga u čijem srcu ili jeziku bude bilo šta loše u pogledu ashaba Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ukućana, ili bilo koga od njih.

Svjedok nam je Allah da ih volimo i cijenimo, i branimo onoliko koliko smo u mogućnosti, čuvajući oporuku Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada nam kaže:
“Ne govorite ružno o mojim ashabima. Bojte se Allaha, bojte se Allaha u pogledu mojih ashaba!”713

Rekao je Poslanik, s.a.v.s.:
“ja vam ostavljam dva amaneta; prvo je Allahova Knjiga, pa uzmite Allahovu Knjigu i dobro je se pridržavajte, a potom reče: l moje ukućane. Na Allaha vas podsjećam u pogledu mojih ukućana.”‘714

703 EI-Fetlh, 29
704 El-Anfal 74
705 Et-Tevbe 100
706 Et-Tevbe 117
707 El-Hašr 8-9
708 Ovo prenosi Buhari, 5:9; te Muslim, pod brojem 2494.
709 Ovo prenosi Muslim, pod brojem 2496
710 El-Feth 18
711 Uputa na hadis koji je muttefekun alejh; pogledaj Buhari, 4: 189
712 Uputa na hadis koji je muttefekun alejh; pogledaj Buhari, 4: 195
713 Muttefekun alejh, bilježi ga Buhari, 4:191; te Muslim, 7:188.
714 Dio dugog hadisa kojeg bilježi Muslim, 7: 123

——————————-
Iz knjige “200 pitanja i isto toliko odgovora”
Komentar akide Ehli sunneta vel džemata u obliku pitanja i odgovora.
Autor: Hafiz ibn Ahmed El-Hakemi

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/200-pitanja-i-isto-toliko-odgovora-Hafiz-ibn-Ahmed-El-Hakemi.pdf