Pored hajza i nifasa, druge stvari koje mogu prekinuti post su one koje ispunjavaju sljedeće uslove:
a) ako neko zna da nešto kvari post, a nije nenormalan;
b) ako je svjestan šta čini i nije zaboravio da je postač;
c) ako on to čini iz slobodne volje i nije na to primoran.
Među stvarima koje kvare post su djela u kojima isticanje tjelesnih tvari, kao u slučaju spolnog odnosa, povraćanja, mensa, hidžama (puštanja krvi), kao i dijela unošenja tvari kao što je jelo i piće. (Majmoo’ al-Fataawa, 25/148). Među stvarima koje prekidaju post su i one koje se računaju kao jelo i piće, kao što su lijekovi koji se piju, infuzija, primanje krvi. Inekcije koje se daju a nije im svrha zamjene hrane ili vode, kao na primjer pencilin ili insulin, vakcine, ne kvare post, bez obzira da li se daju u vene ili mišiće. (Fataawa Ibn Ibraaheem, 4/189). Ali da bi se bilo na sigurnijoj strani, bolje ih je uzimati naveče.
Dijaliza bubrega, gdje se krv vadi i prečišćava pa zatim vraća zajedno se nekim dodatcima, kao što su šećer ili so, se računa kao prekid posta. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/190).
Prema najispravnijem mišljenju, kapljice za oči, uši, vađenje zuba ili liječenje rana, ne kvari post. (Majmoo’ Fataawa Shaykh al-Islam, 25/233, 25/245).
Sprejevi koji se uzimaju radi astme, ne prekidaju post, jer je to samo gas pod pritiskom, koji prolazi kroz pluća, a nije hrana, a osim toga, koristi se u toku cjele godine, a ne samo u Ramazanu.Vađenje krvi radi analize ne prekida post i dozvoljeno je jer je to nešto što je potrebno. (Fataawa al- Da'wah : Ibn Baaz, no. 979)
Lijekovi koji se uzimaju grgljanjem, ne prekidaju post dok god se ne progutaju. (Ibn Baaz, usmeno).
Sljedeće stvari ne kvare post: Kapljice i sprejevi za uši, oči i nos ne smetaju dok god se ne progutaju. Tablete koje se stavljaju pod jezik, dok god se ne proguta nešto od njih. Što god se stavi u ženski spolni organ, kao spirale i slično, ili medicinski pregled. Kateter i slično. Plombe, vađenje zuba, čišćenje zuba, korištenje misvaka i četkice, dok god se izbjegava gutanje nečega. Grgljanje, korištenje sprejeva za ispiranje usta, dok god se ništa ne proguta. Inekcije kojima nije svrha hranjenje. Oksigen. Anestezija ako se ne daje ništa hranjivo uz to. Ljekovi koji se uzimaju kroz kožu, kreme, instrumenti koji se stave u tjelo da bi se izvršio pregled, uzimanje uzoraka jetre ili bilo kojeg organa, dok god nema nikakvih hranjivih tvari pomješanih, gastroskopija.Onaj koji jede i pije u toku Ramazana, bez legitimnog razloga, čini veliki grijeh, mora učiniti tevbu i napostiti ono što je propustio. Ako prekine post sa nečim što je haram, kao što je alkohol, onda mu je grijeh još veči.
U svakom slučaju dužnost mu je učiniti tevbu i nek čini što više nafila, posta i drugih načina ibadeta, da bi namirio propuštene fardove i da bi mu Allah primio tevbu. Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Ako se čovjek zaboravi, pa jede i pije, nek upotpuni post, jer ga je Allah nahranio i napojio’. (al-Bukhaari, Fath, no. 1933). A prema drugoj predaji: ’Nije mu dužnost da naposti taj dan niti da plati iskup(kefarat). Ako čovjek vidi nekog drugog da jede iz zaborava, nek ga opomene, zbog opšteg značenja ajeta: Pomozite si na dobročinstvu i bogobojaznosti…’ (5;2) i hadisu: ’Ako zaboravim, opomenite me’, a i zbog pravila koje kaže da ako se vidi nešto loše nek se ispravi. (Majlis Shahr Ramazaan, Ibn ‘Uthaymeen, p.70)
Oni koji moraju prekinuti post da bi spasili nečiji život, ako su u opasnosti, mogu prekinuti post i napostiti ga poslije. Ovo na primjer kad se neko guši, ili gasi požar itd.Ako onaj koji je dužan da posti, dobrovoljno imadne seksualne odnose u toku posta Ramazana, gdje spolni organi uđu jedan u drugi, mora se učiniti tevba. Ovakva osoba je dužna da isposti do kraja dana, a zatim taj dan da naposti i da plati iskupljenje zbog hadisa Abu Hurejre koji kaže: ’Dok smo sjedili sa Allahovim Poslanikom savs, dođe jedan čovjek i reče: Propao sam! Pa ga je Resul, s.a.v.s., upitao. Šta je sa tobom? Kaže: Imao sam spolne odnose a postio sam. Resul, s.a.v.s., ga upita: Imaš li kakvog roba da oslobodiš? Kaže: Nemam. Možeš li postiti dva mjeseca uzastopno? upita ga Resul, s.a.v.s.,. Kaže: Ne. Imaš li čim da nahraniš 60 siromaha? Kaže: Nemam’. (al-Bukhaari, al-Fath, 4, no. 1936)
Isto pravilo se primjenjuje na zinaluk, homoseksualstvo, itd. Ovi zadnji su veliki grijesi bilo van ili u Ramazanu.
Ukoliko neko ima seksualne odnose u više dana Ramazana, mora se iskupiti za svaki dan, a ne znanje da je kefaret obaveza nije nikakav izgovor. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/321).Ako neko želi da ima seksualne odnose sa ženom, ali prije toga se omrsi hranom, grijeh mu je još veći, jer je povrijedio svetost Ramazana na dva načina i ovo zahtjeva iskrenu tevbu. (Majmoo’ al-Fataawa, 25/262)
Poljubiti, zagrliti svoju ženu ili robinju, ako je čovjek u stanju da se kontroliše, je dozvoljeno, jer se prenosi u oba sahiha od Aiše, r.a., da bi Resul, s.a.v..s.., običavao zagrliti i poljubiti svoje žene, a postio je, ali je on najbolje mogao da se kontroliše. Što se tiče hadisa kudsi koji kaže: ’On se kloni svoje žene radi Mene’. Ovo se odnosi na seksualne odnose. Međutim ukoliko osoba nije u stanju da se kontroliše, onda mu ovo nije dozvoljeno, jer šerijatsko pravilo kaže da sve što vodi u haram je haram.
Ukoliko neko ima odnose sa ženom, a dođe vrijeme fedžra, mora prekinuti, i post će mu biti valjan, ali ako ne prestane i prođe vrijeme fedžra, onda mora učiniti tevbu i napostiti taj dan, i platiti iskupljenje.
Ukoliko dođe vrijeme fedžra a on je u stanju dženaba, ne kvari mu se post. Takva osoba može odgoditi gusul bilo da se radi o gusulu za dženabu, ili nakon menstruacije ili nakon nifasa, sve dok sunce ne izađe, ali je bolje požuriti da bi se moglo klanjati.
Ukoliko neko zaspe, pa mu u snu izađe sperma, ovo mu ne kvari post. Odugovlačenje sa gusulom ne prekida post ali mu je bolje da požuri da bi mogao da klanja i da bi mu se meleki približili.
Ukoliko neko doživi izbacivanje sperme u toku dana Ramazana a uzrok tome je nešto od čega je mogao odustati, kao na primjer doticanje i li stalno gledanje žene, mora učiniti tevbu i postiti do kraja tog dana, a zatim napostiti taj dan.
Ukoliko neko se samozadovoljava, a zatim prestane prije nego se šta izbaci, mora se pokajati ali nemora napaštati taj dan. Postač mora da se kloni svega što mu može izazvati želju i mora otjerati sve loše misli koje mu dolaze.
Prema večinu uleme, mezi – tekućina iz prostate, ne kvari post. Isto tako ni vaadi koja izađe nakon mokrenja, a bez fizičkog zadovoljstva, i gusul nije potreban, jedino pranje privatnih djelova i abdest. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/279)
Ko god povrati nenamjerno, ne treba napaštati taj dan, ali onaj koji to namjerno učini mora ga napostiti. (al- Tirmidhi, 3/89).
Onaj koji namjerno povrati tako što stavi prst u usta, ili tako što koristi razne mirise koji ga navode na povraćanje, ili tako što gleda na nešto što mu može izazvati povračanje, je dužan da naposti taj dan.
Ako osjeća da mu se povraća, a zatim ga to prođe samo od sebe, to mu ne kvari post, jer to je nešto što on nemože kontrolisati, ali ako mu to uđe u usta, a on zatim ponovo proguta, to mu kvari post. Ukoliko neko osjeća loše u stomaku, nek ne suzdržava povračanje, jer mu to može škoditi. (Majaalis Sharh Ramazaan , Ibn ‘Uthaymeen, 67)
Ukoliko osoba nenamjerno proguta nešto što mu je bilo među zubima, ili ako je to tako malo pa da on sam ne zna da li je to tu ili je ispljunuo, onda se to računa kao pljuvačka, i ne kvari mu post.Ukoliko je to dovoljno veliko da se može ispljunuti, nek ispljune.
Ako uspije ispljunuti onda je u redu, a ako ne, onda mu je post pokvaren.
Ako se to može rastopiti u ustima, i ako se osjeti ukus, onda je to haram progutati.
Ako bilo šta od ovih tvari dođe do ždrijela, onda je post pokvaren. Kad neko ispljune vodu nakon što ispere usta, post mu se ne kvari zbog mokrine, svježine u ustima.
Ukoliko se desi da neko ima krvarenje iz nosa, ni to mu ne kvari post, jer je to nešto što pn nemože kontrolisati. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/264)
Ako mu krv poteče iz desni, nakon što je koristio misvak, nije mu dozvoljeno takvu pljuvačku progutati, već je mora ispljunuti. Ukoliko malo krvi dođe do ždrijela nenamjerno, a nijet mu nije bio da to učini, nema potrebe za brigom. Isti slučaj je ako mu se povraća, pa se to vrati u stomak.(Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/254) Što se tiče mukose koja potiče iz nosa i sinusa, kao i onoga što dolazi iz pluča nakon što se iskašlje, ako on to proguta nakon što stigne do usta, to mu ne kvari post, jer je to problem koji svi ljudi imaju, ali ukoliko proguta nakon što mu stigne u usta, onda mu je post prekinut. Ukoliko se to desi nenamjerno, post se ne kvari. Udisanje vodene pare, kao kod radnika koji rade na poljima desalinacije, ne prekida post. (Fataawa al- Lajnah al-Daa'imah, 10/276)
Mekruh je okušavati jelo bez potrebe, jer ovim se rizikuje prekid posta. Primjer gdje je neophodno da se hrana okusi je kad majka priprema hranu za dijete, pa nema drugog načina,i u slučaju kad se nešto kupuje. Prenosi se od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: Nema ničeg lošeg u probavanju sirćeta, ili nečeg drugog što treba da se kupi. (Irwa’ al-Ghaleel, 4/86)
Korištenje misvaka je sunet u vrijeme posta u bilo koje vrijeme dana, pa čak i ako je mokar. Ukoliko se osjeti okus misvaka ili proguta pljuvačku koja se skupi na misvaku, post mu se ne prekida. (al-Fataawa al- Sa'diyyah, 245) Treba da se izbjegne gutanje tvari koje se dodaju misvaku a koje se mogu rastopiti u ustima, kao što je zeleni misvaki ili misvak kome je dodat neki ekstra okus, kao limun ili minta. Komadići misvaka koji otpadaju, nek se ispljunu, a ukoliko se progutaju nenamjerno nema grijeha.
Ukoliko je neko povrijeđen ili mu teče krv iz nosa, ili mu uđe voda ili benzin u usta u nesreći, post mu se ne prekida.
Ako mu uđe prašina ili dim ili trunje nenamjerno to mu ne prekida post. Stvari koje se ne mogu izbjeći da se ne progutaju, kao pljuvačka, brašno koje se mjesi na primjer, ne prekidaju post. Čak ni ako se radi o puno pljuvačke, prema najispravnije mišljenju. (al-Mughni by Ibn Qudaamah, 3/106)
Ukoliko suze ili ulje koje se stavlja na bradu i brkove, ili henna, se osjete u grlu, post se ne prekida. Korištenje henne, kuhla, ili ulja ne utječe na post. (Majmoo’ al-Fataawa , 25/233, 25/245) Isto vrijedi za kreme koje omekšavaju kožu.
Nema ništa loše u mirisanju parfema ili korištenju parfema. Ne smeta ni mirisanje bahura, ukoliko se ne sjedi i ne inhalira. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/314). Bolje je ne koristiti pastu za zube u toku dana, jer mogu biti jake. (Al-Majaalis, Ibn ‘Uthaymeen, p. 72)
Da bi se bilo na sigurnijoj strani, bolje je izbjegavati hiđamu u toku dana, ali je razlika među ulemom očita po ovom pitanju. Ibn Tejmija kaže da onaj na kome se hiđama radi prekida svoj post, a onaj koji to radi ne prekida.
Pušenje prekida post, i nemože se koristiti kao izgovor da se ne posti. Kako grijeh može biti izgovor da se ne posti?
Poljevati se vodom, obući mokru odjeću da bi se rashladio i slično ne kvari post. Plivanje nije poželjno dok se posti, jer se vrlo lako može desiti da se proguta voda. Ukoliko u nečiji posao ulazi ronjenje i ako je siguran da mu voda neće ući u usta, onda nema problema.
Ukoliko se desi da neko jede, pije ili ima odnose sa svojom ženom, misleći da je još uvijek noć, pa se uspostavi da je prošlo vrijeme fedžra, nema mu grijeha, jer ajet kaže da je sve ove stvari dozvoljeno činiti dok god se ne utvrdi da je fedžr. AbuRezzak prenosi hadis sa sahih senedom od Ibn Abbasa da kaže: ’Allah vam je dozvolio da jedete i pijete dok god nema sumnje u vašim glavama’. (Fethul Bari, a isto i mišljenje Ibn Tejmije).
Ako neko prekine svoj post, misleći da je sunce zašlo, a ono nije, onda prema većini uleme mora nastaviti sa postom i napostiti taj dan, jer se uzima pravilo da je dan još u toku, kao i činjenica da nešto što je sigurno ne može biti zamijenjeno nečim što je sumnjivo. (Ibn Tejmije smatra da u ovakvom slučaju nije neophodno da se napašta).
Ako dođe vrijeme sabaha, a čovjek ima zalogaj hrane ili gutljaj vode u ustima, prema fakihima dužan je da to ispljune, a post mu je važeći. Ovo je sličnan slučaj onome koji jede i pije iz zaborava, a zatim se sjeti da je postač, ako se požuri da ispljune post mu je važeći.
Djevojka koja je u pubertetu, ali se stidi da kaže, pa ne posti, mora se pokajati i i napostiti propuštene dane, kao i hraniti siromašne za svaki dan koji nije postila, kao iskupljenje zbog odgađanja posta, ukoliko dođe idući Ramazan a ona nije ispostila propuštene dane od prošlog.
Ako žena nezna tačno koliko dana je propustila, onda nek posti dok ne bude sigurna da je napostila sve dane koje je propustila, a ne od prošlih Ramazana, i nek plati iskupninu za svaki propušteni dan. Može to učiniti istovremeno dok posti a može i posebno, zavisno šta je u mogučnosti da uradi.
Žena ne treba da posti osim Ramazan, koji je obavezan, ako joj je muž prisutan bez njegove dozvole, a ukoliko je on na putu onda nema veze.
Kada žena u stanju mensa vidi bijelu tečnost, koja izlazi kad joj je period mensa završen, a po čemu ona zna da je tahira(čista) , trebala bi da ima nijet od noć prije, i nek posti. Ako ona nema vrijeme po kojem zna da je čista, onda nek stavi vatu ili slično, pa ako to izađe čisto nek posti, ali ako ponovo krene da izlazi krv, onda nek prekine, bilo da krv teče ili da izađe samo u kapljicama, jer joj to prekida post(.Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/154)
Ako prekid krvarenja potraje do magreba, a ona je imala nijet od prošle noči, onda joj je post valjan. Ukoliko žena osjeti kretanje menstrualne krvi unutar nje, ali ništa ne izađe do magreba, onda joj je post ispravan i nemora napaštati ovaj dan.
Ako žena prestane krvariti postporođajno krvarenje u toku noći, i ona zanijeti da posti, a sabah dođe prije nego stigne da učini gusul, prema večini uleme, post joj je valjan. Ukoliko žena zna da će joj sutra početi mens, ona bi trebala još uvjek da ima nijet posta sutradan, i nek ne prekida post dok ne vidi krv.
Ženi u menstruaciji je bolje da se normalno ponaša i prihvati ono što joj je Allah odredio i ne bi trebala uzimati ljekove koji odgađaju menstruaciju. Nek zna da joj je Allah to odredio i nek naposti te dane kasnije. Ovako su majke vjernika i selefa živjele. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/151) Osim toga mnogi od tih sredstava mogu da naškode. Ali u slučaju da žena ipak uzima ta sredstva i posti, post joj je ispravan.

Iz knjige “70 mesela o postu”
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/70_mesela_o_postu-1.pdf

Neke stvari su vadžib (obavezne) a neke mustehab (preporučene). Treba paziti da za sehur nešto pojedemo i popijemo, prije nego zapostimo, i da to produžavamo sve do ezana za sabah. Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Pazite na sehur, jer u njemu je bereket’. (al-Bukhaari, Fath, 4/139). ’Sehur je blagoslovljena hrana i u njemu je razlika od kršćana i židova. Dobar sehur su vjerniku datule’. (Ebu Dawood, no. 2345; Saheeh al-Targheeb, 1/448) ‘Ne okašnjavati sa iftarom, jer kaže Poslanik savs: Ljudi će biti na dobru, dok god ne okašnjavaju sa iftarom’. ( al-Bukhaari, Fath, 4/198)
Prekidati post na način opisan u hadisu od Enesa r.a.: ’Poslanik savs bi prekidao svoj post sa svježim datulama prije nego bi klanjao, ako nije bilo svježih, jeo bi suhih, ako nije bilo ni tih, omrsio bi se sa vodom’. (al- Tirmidhi, 3/79 ).
Nakon iftara, proučiti riječi koje se prenose u hadisu ibn Omera, prema kojem se kaže da bi Poslanik savs nakon što bi se omrsio rekao sljedeće: Zehebe al-zama’, wa'btallat al-‘uruk, wa sabett al-edžru inšaAllaah’ ili u prevodu ’Nestalo je žeđi, vene teku opet, i nagrada je inshaAllah osigurana’. (Abu Dawood, 2/765;).
Čuvati se grijeha, jer kaže Resul, s.a.v.s.: ’Kad neko posti, nek se čuva grijeha…’ (al-Bukhaari, al-Fath , no. 1904). Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Ko god ne prestane govoriti laži, i raditi po njima, pa Allahu nije potrebna njegova glad i žeđ’. (Al-Bukhaari, al-Fath , no. 1903).
Onaj koji posti, bi trebao izbjegavati sve oblike harama, kao što su ogovaranje, laž, da ne bi izgubio svu svoju nagradu. Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Može se desiti da postač nema ništa od svog posta, osim gladovanja i žeđi’.( Ibn Maajah, 1/539; Saheeh al-Targheeb, 1/453).
Među stvarima koje uništavaju dobra djela i donose loša su dozvoljavanje sebi da gledaš kojekakve kviz programe, serije, filmove, sportske programe, prazna sakupljanja, tumarati ulicama sa lošim ljudima, koji traće svoje vrijeme, pa ti tako mjesec zikra i ibadeta postane mjesec spavanja preko dana da bi izbjegao glad, propuštanja namaza u džematu, a provođenja noći u zabavi.
Ima ljudi koji se rastuže kad dođe Ramazan, jer misle na zabave koje će ih proći. U toku Ramazana, ima ih i koji putuju u kafirske zemlje na odmore. Pa ni džamije nisu pošteđene takvog zla, kao što je pojavljivanje nakićenih i naparfemisanih žena, pa ni u Mekanskom haremu.
Neki ovaj mjesec pretvore u mjesec prošnje, pa i ako nisu u potrebi.
Drugi se zabavljaju prskalicama i petardama, dok drugi traće vrijeme po trgovima, i ganjaju modu. Ima vlasnika radnji koji iznose nove modele robe u zadnjih 10 dana Ramazana, da bi odvukli ljude od ibadeta i dobrih djela.
Ne smije sebi niko dozvoliti da ga neko isprovocira, jer kaže Resul,, s.a.v.s.: ’Ako te neko provocira na svađu i vrijeđa, reci: Ja postim, ja postim’. (al-Bukhaari and others. Al-Fath, no. 1894). Jedan razlog je da se on sam opomene, a drugi da se opomene protivnik. Ali mi što vidimo kod mnogih postača je suprotno. Vidimo mnoge kako kruže sa kolima, kad čuju ezan akšama. Ne treba se prenajedati, jer kaže Resul, s.a.v.s.: ’Sin Ademov nije napunio gore posude od svog stomaka’.(al- Tirmidhi, no. 2380).
Mudra osoba jede da bi preživio, a ne živi da bi jeo. Najbolja hrana je ona koja je tu da se jede, a ne ona da joj se služi. Ali ljudi se u toku Ramazana dadnu na pravljenje kojekakvih jela, i ophode se sa pravljenjem hrane kao sa ritualima, pa žene i sluge provode svo svoje vrijeme na kuhanju i spremanju, i zaboravljaju na ibadet, a ljudi troše više para na hranu u Ramazanu nego inače. Pa Ramazan postaje mjesecom stomačnih bolesti, debljine pa jedva se dižu na teravih namaz, ili odlaze nakon dva rekjata.
Biti darežljiv u djelenju znanja, para, koristiti svoj položaj i snagu na pomaganju slabima. Buhari i Muslim prenose od Ibn Abbasa, da je rekao: ’Resul, s.a.v.s. je bio najdarežljiviji od svih ljudi(u činjenju dobra), a najdarežljiviji je bio u Ramazanu, kad bi vidio Džibrila, a u Ramazanu bi ga sretao svaku noć, i on bi ga učio Kuranu. Poslanik s.a.v.s. je bio brži u činjenju dobrih djela od vjetra što puše’. (al-Bukhaari, al-Fath, no. 6).
Kako ljudi mogu zamjeniti darežljivost za škrtost i djela za ljenost, do te mjera da ne čine svoju dužnost kako treba, i ne tretiraju druge kako treba, i pravdaju se postom za sva ta nedjela? Kombinacija posta sa hranjenjem siromašnih, je jedan od načina zarađivanja Dženneta, kao što kaže Resul: ’U Džennetu postoje sobe, čija se unutrašnjost može viditi sa vana, i iznutra se vidi vani. Allah je pripremio te sobe za one koji hrane gladne, koji su blagi u govoru, koji redovno poste, i koji klanjaju noću kad drugi spavaju’. (Ahmad 5/343; Ibn Khuzaymah, no. 2137.) Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Ko god dadne hranu postaču da se njome omrsi, daće mu se jednaka nagrada, a da se nimalo neće oduzeti od nagrade postača’. (Tirmidhi, 3/171; Saheeh al- Targheeb, 1/451 ). Kaže šejhul Islam ibn Tejmija, rahimehullah: ’Ovdje se misli da ga hrani dok se ovaj ne zadovolji. Brojni su primjeri selefa koji su više volili siromašnim nego sebi, kad bi sjedali da se iftare. Među njima su Abdullah ibn Omer, Malik ibn Dinar, Ahmed ibn Hanbel i drugi.
Abdullah ibn Omer se nije mrsio, dok oko njega nisu bili jetimi i siromašni da sa njim jedu.

Iz knjige “70 mesela o postu”
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/70_mesela_o_postu-1.pdf