We alejkumu selam we rahmetullahi we barekatuhu, Odgovor na tvoje pitanje je jednostavan. Svakoj muslimanki punoljetnoj pokrivanje je stroga obaveza (farz, vadžib), prema riječima Uzvišenog:

وَقُل لِّلْمُؤْمِنَاتِ يَغْضُضْنَ مِنْ أَبْصَارِهِنَّ وَيَحْفَظْنَ فُرُوجَهُنَّ وَلَا يُبْدِينَ زِينَتَهُنَّ إِلَّا مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَلْيَضْرِبْنَ بِخُمُرِهِنَّ عَلَى جُيُوبِهِنَّ

“A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje…” (An-Nur, 31.)

يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ قُل لِّأَزْوَاجِكَ وَبَنَاتِكَ وَنِسَاء الْمُؤْمِنِينَ يُدْنِينَ عَلَيْهِنَّ مِن جَلَابِيبِهِنَّ

“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se.” (Al-Ahzab, 59.)

Ova naredba, kao i svaka druga, ne spada sa čovjeka ukoliko on radi neki drugi grijeh. Recimo ako čovjek pije alkohol (što je veliki grijeh) da li sa njega spada obaveza namaza?! Da li je tačna konstatacija da je takvome bolje da ne klanja, jer ako takav klanja to bi onda bilo ismijavanje sa vjerom?! Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Nema čovjeka koji će popiti (alkohol), a da mu Allah dž.š. neće primiti namaz četrdeset noći.“ (Hadis se nalazi u Hakimovom Mustedreku i njegov sened je ispravan prema uslovima Imama Muslima)

Islamski učenjaci kažu da je ovome čovjeku dužnost da klanja ovih četrdeset dana, ali je za te namaze izgubio nagradu, zbog grijeha koji je počinio. Kaže Imam Newewi: „Što se ne primanja namaza tiče, to znači da se ne prima nagrada za taj namaz, ali obaveza namaza ne spada sa njega, i on te namaze ne treba ponovo naklanjavati.“

Dakle, ne postoje šerijatski validni tekstovi koji bi ukazali na to, ako čovjek musliman čini neki grijeh, da se on pridržavanjem ostalih vadžiba vjere ismijava samoj vjeri, i da sa njega spadaju ostala djela koja su mu naređena u Islamu. Takav je stav i po pitanju pokrivanja. Sa tebe ne spada obaveza pokrivanja, iako si počinila blud sa svojim sadašnjim mužem prije nego ste stupili u brak i što ste u tom bludu začeli dijete. Što znači da konstatacija da bi se ti pokrivanjem „ismijavala“ vjeri Islamu nikako nije tačna, i sa vjerske strane potpuno je neispravna. Naprotiv, svako tvoje pojavljivanje među muškarce koji ti nisu mahrem bez šerijatski obavezne odjeće je grijeh.

Ovdje bih samo na kratko obratio pažnju na opasnost i veličinu grijeha rođenja dijete iz bluda, pa makar se kasnije njegovi roditelji vjenčali. Hvala Allahu da ste i ti i tvoj muž spoznali veličinu grijeha kojeg ste počinili i da ste se za njega pokajali. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Pokajnik od grijeha je kao da taj grijeh nije ni počinio.“ (Ibn Madže, a šejh Albani kaže da je hadis sahih)

Ali pouke radi i poruke ostalima bitno je navesti ovdje šerijatski stav o propisima djeteta iz bluda, kako bi ostali vidjeli da je to grijeh koji kasnije vuče posljedice dok je čovjek živ. Većina islamskih učenjaka je na stavu da se to dijete ne pripisuje ocu (tj. ne uzima njegovo prezime) niti ga u tom slučaju može nasljediti. (Fetwe možete naći na stranici http://www.islamweb.net pod rednim brojevima 158997, 50432, 50045, 22196)

Samo mali broj učenjaka je napravio izuzetak iz ovog propisa, ali samo u slučaju kao što je vaš, a to je da dvoje, koji su počinili blud pa se iz tog bluda zečelo dijete, da oni stupe u brak. Samo u tom slučaju Ibn Sirin, šejhul-Islam Ibn Tejmije, Ibnul Kajim i Imam Ebu Hanife smatraju da se to dijete može nazvati po ocu i da kasnije može biti i njegov nasljednik. A Allah s.w.t. najbolje zna.

Adnan Nišić, prof.
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

We alejkumu selam! Mi smo već pisali o tome kako islam gleda na ašikovanje, što ćemo prenijeti dolje, ali ovdje želimo dodati da tvoja prijateljica momentalno treba prestati sa činjenjem ovih velikih grijeha i da se treba iskreno pokajati Allahu ,swt. Za bojati se je da joj Melek smrti ne dodje u ovom vremenu dok na ledjima nosi veliki grijeh, pa da zbog toga bude kažnjavanja i osramoćena na Sudnjem danu, kada će Allah, swt, izvoditi nevjernike i grješnike i pred svima ljudima iznositi i pokazivati njihove grijehe. U hadisima se prenosi da će ljudima spadati komadi mesa i kože s lica, u tim trenucima, zbog osjećaja sramote pred Allahom, melecima i svim ljudima koji su živjeli na dunjaluku, pa će poželiti da požure da budu bačeni u Džehennemsku vatru, samo da se prekine sa iznošenjem njihovih sramota, a sama vatra im je još gora od toga.

Nema grijeha koji Allah, swt , neće oprosti svome robu, ako se insan iskreno pokaje prije smrti, čak šta više, Allah dz.s. voli da oprašta grijehe, ali uslov tome je i da se prekine sa činjenjem grijeha i da se nikad više ne vraća na to.

-U islamu, veza izmedju mladića i djevojaka u smislu ašikovanja/zabavljanja nema šerijatskog opravdanja niti podrške i kao takva se odbacuje. Bračna veza DA ali ašikovanje NE dolazi u obzir. To je ono što mi ugrađujemo u našu djecu od ranog djetinjstva. Ne trebamo čekati da oni dospiju u dob kada se počnu interesovati za suprotan spol pa da im onda kažemo da se ne smiju upuštati veze tipa ašikovanja/zabavljanja. Čak i ako im tada zabranimo, kako ćemo biti sigurni da će nas poslušati ako su se u nekoga već “zaljubili”? Zbog toga je jako važno da našu djecu podučimo da jedino u braku mladić i djevojka mogu imati vezu u braku, dok predbračne veze nisu dozvoljene.

Uzvišeni Allah kaže: “ Bludnik ne treba da se oženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima .” (An-Nur, 3) “ Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene .” (An-Nur,26)

Upitajmo nasu djecu da li bi oni voljeli da im bračni drug bude nevin ili pak da je već imao predbračno seksualno iskustvo? Možemo im navesti primjere vanbračne, napuštene djece, razorenih obitelji, abortusa, seksualnih zaraznih bolesti i sl. Lista nije kratka zasigurno. Trebamo ih upoznati i sa šerijatskom kaznom za seksualnu vezu izvan braka. Uzvišeni Allah kaže: “ Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara bića, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu skupina vjernika prisustvuje!” (An-Nur, 2)

Čak i na Ahiretu kazna je stroga: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vidio osobe, muškarce i žene, koje su počinile preljubu u Džehennemskim pećnicama . (Buhari)

Osoba koja kontroliše svoju požudu, biće među ljudima kojima će Allah dodijeliti svoju milost: Ebu Hurejra prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da će među sedam osoba koje će Allah staviti pod Svoj hlad na Dan kada drugog hlada ne bude i čovjek koji je iskušavan od strane lijepe žene ali ju je odbio zbog straha od Allaha. (Buhari i Muslim)

Jasmin Đanan, prof.
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom.

Prvo, to što ste spomenuli da ste imali pogrešno ubjeđenje u pogledu farza i sunneta jeste stvar rasprostranjena kod velikog broja ljudi našeg podneblja. Tako ćemo naći da veoma mnogo ljudi koji dolaze u džamiju znaju da postoji nešto što se zove sunnet i nešto što se zove farz, ali stvarna razlika kod njih u tome ne postoji, tj. obje spomenute stvari su obaveza. Ovakvo ubjeđenje je neispravno, a u praksi ostavlja mnogo negativnih posljedica. Jedna od najgorih posljedica koje može polučiti ovo ubjeđenje jeste da čovjek koji nema vremena niti mogućnosti u datom momentu da klanja i sunnete i farze, a ima vremena da klanja samo farze, ostavlja namaz u potpunosti, zato što smatra da ne postoji razlika između sunneta i farza.

Drugo, šta je to stvarna razlika između sunneta i farza? Ne želeći da vas opterećujemo definicijama sunneta i farza koje su islamski učenjaci spomenuli u svojim djelima (kao i to da su hanefijski učenjaci napravili razliku između farza i vadžiba), mi ćemo vam to rezimirati na nači koji može shvatiti svaka osoba. Jednostavno kazano, farz je ono što je muslimanu strogo naređeno. Ko uradi stvar koja je farz, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi činjenje spomenute stvari, zaslužuje kaznu. Sunnet u terminologiji pravnika jeste djelo koje nije strogo naređeno, već je njegovo činjenje pohvalno. Onaj ko uradi stvar koja je sunnet, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi njeno činjenje, nije grješan zbog toga.

Na osnovu spomenutoga možemo kazati: muslimanu je stroga obaveza da klanja pet dnevnih namaza koji se ogledaju u sljedećem: dva rekata farza sabah-namaza, četiri rekata farza podne-namaza, četiri rekata farza ikindija-namaza, tri rekata farza akšam-namaza, i četiri rekata farza jacija-namaza. To je ono što je muslimanu strogo naređeno i onaj ko klanja spomenute namaze može zbog toga očekivati veliku nagradu od Uzvišenog Allaha, a onaj ko ne klanja spomenute namaze, počinio je veliki grijeh i zaslužuje veliku kaznu. Što se tiče sunneta (nafile ili dobrovoljnih namaza u toku dana), to su namazi koje ako čovjek bude klanjao, zbog toga ima veliku nagradu, a ako izostavi klanjanje sunneta, neće biti grješan i ne zaslužuje kaznu.

Treće, treba da znaš, cijenjeni brate u islamu, da sunnet-namazi, dobrovoljne nafile koje se klanjaju nisu na istom nivou i stepenu pohvalnosti. Sve to je shvaćeno iz hadisa Allahovog Poslanika i njegove prakse. Tako ćemo naći da Allahov Poslanik nikada nije izostavljao sabahske sunnete, pa čak i kada bi bio na putovanju. O nagradi klanjanja dva rekata sabahskih sunneta izrečeni su posebni hadisi, što nedvosmisleno ukazuje da vjernik ne bi trebao da izostavlja sabahske sunnete. Kazao je Allahov Poslanik: “Dva rekata sabahske nafile vrednija su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)

Također, Allahov Poslanik je obećao posebnu nagradu onom muslimanu koji ustraje u klanjanju dvanaest rekata dobrovoljnog namaza u toku jednoga dana, što obuhvata: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije podnevskog farza i dva rekata nakon podnevskog farza, dva rekata nakon akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza. Isto tako, muslimanu je propisano da kada god uđe u džamiju, klanja dva rekata prije nego što sjedne, dva rekata poznata kao pozdrav džamiji – tehijjetul-mesdžid.

Četvrto, jedna od manje poznatih stvari koja se vezuje za ovu temu svakako je i pitanje gdje se klanjaju obavezni farz-namazi, a gdje sunneti (dobrovoljna, nafila). Što se tiče obaveznih namaza, muslimanima (muškarcima) je propisano da te namaze obavljaju u džamiji. To je obaveza svakom punoljetnom i razumnom muslimanu do kojeg dopire ezan koji bi se proučio bez razglasa. Kada je Allahovom Poslaniku došao slijepac i tražio dopuštenjeda ne prisustvuje zajedničkom namazu koji se klanja u džamiji, Allahov Poslanik ga je upitao da li čuje ezan, pa kada je potvrdno odgovorio, Allahov Poslanik mu nije dopustio da odsustvuje od zajedničkog namaza.
Što se tiče sunneta, njih je, shodno riječima i praksi Allahovog Poslanika, bolje klanjati u kući. Allahov Poslanik je kazao: “Najbolji čovjekov namaz je onaj koji klanja u svojoj kući, osim propisanih (farz) namaza.”

Peto, kao što smo spomenuli, sve zabrane i naredbe u islamu nisu na istom nivou i stepenu. Postoje stvari koje su strogo naređene svakom muslimanu (farzi), postoje stvari koje su pohvalne i nije ih obaveza činiti, onaj ko ih bude činio očekuje ga nagrada, a ko ih ostavi, neće biti grješan. Kao što postoje stvari koje su strogo zabranjene svakom muslimanu (harami) a postoje stvari su zabranjene “blažom” zabranom koja ne dostiže stepen strogog harama koje su islamski učenjaci nazvali mekruhom.

Shodno spomenutom, uvaženi brate u islamu, savjetujemo vam da dobro pazite na obavezne farz-namaze i da ih klanjate sa džematom u džamiji, da se što više potrudite u klanjanju sunneta, dobrovoljnih namza u toku dana, zbog svih nagrada koje su obećane onima koji budu klanjali spomenute nafile. Ako dođete u situaciju da možete samo klanjati obavezne farz-namaze, tada nećete biti grješni zbog toga što ste klanjali samo obavezne farz-namaze i što ste ostavili neki od sunneta, dobrovoljnih dnevnih nafila. A Allah najbolje zna!

Odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Hvala Allahu, Nema sumnje da čovjeka pogađaju duševne bolesti poput brige za budućnošću, tuge za prošlošću, te da je ova vrsta bolesti opasnije od tjelesnih i fizičkih bolesti. Liječenje duševnih bolesti terapijama koje je propisao šerijat, tj. rukjom, je uspješnije nego liječenje medicinskim putem.

Neki od tih lijekova navode se u hadisu Ibn Mes’uda: „Kad god jednog roba zadesi tuga ili briga pa on kaže: ‘Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba i sin Tvoje robinje, moja glava je u Tvojoj ruci[1], Tvoja odredba se nadamnom sprovodi, i tvoj sud prema meni je pravedan! Ja Te molim svakim Tvojim imenom kojim Si sam Sebe nazvao, ili Si njime podučio nekog od Svojih stvorenja, ili Si ga objavio u Svojoj Knjizi, ili Si ga ostavio u gajbu – nepoznatom kod Sebe, molim Te da Kur’an učiniš proljećem srca mog, svjetlom prsa mojih, prekrivačem tuge moje i odagnačem brige moje.’, Allah će mu dati izlaz.“

Ova dova je jedna od terapija koju je šerijat propisao.

Također i dova: „Nema boga osim Tebe, slavljen Si, ja sam prema sebi nepravedan bio.“ Ko želi više informacija po ovom pitanju, može da pogleda knjige poput: El-Vabilu-s-Sajjib od Ibn Kajjima El-Dževzijje, El-Kelimu-t-Tajjib od Ibn Tejmijje, El-Ezkar od Nevevijja, Zadu-l-Me’ad od Ibn Kajjima El-Dževzijje.

Međutim, kada vjerovanje oslabi, oslabi i djelovanje ove terapije na dušu, pa su ljudi počeli da se oslanjanju na medicinu više nego što se oslanjanju na lijek koji nudi islam. Kada vjerovanje ojača, onda i djelovanje terapije koja je propisana islamom ima poptuniji uticaj i ne samo to, nego ta terapija dosta brže djeluje nego što djeluju lijekovi.

Svima nam je poznata priča o grupi koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u izvidnicu. Htjeli su da se odmore kod jednog plemena, ali ih oni nisu ugostili. Allah je dao da poglavara tog plemena ujede zmija. Tada su stanovnici tog mjesta kazali: „Idite kod tih ljudi koji se tu odmaraju i pitajte ih imaju li nekoga ko zna da uči.“ Ashabi su im kazali: „Nećemo učiti vašem poglavaru, dok nam ne dadnete toliko i toliko ovaca.“ Oni su kazali da to nije problem, pa je jedan od ashaba otišao i učio tom kojeg je zmija ujela. Učio mu je suru El-Fatiha, pa je ovaj ustao kao da je pušten sa užeta. Ovako je djelovala sura El-Fatiha jer je proučena iz srca punog vjerovanja. Nakon što se ova izvidnica vratila, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tog čovjeka upitao: „A odakle znaš da je ova sura lijek?“

Ali, u našem vremenu je vjera kod ljudi oslabila, te su se ljudi počeli oslanjati i uzdati samo u ono što vide. Na drugoj strani postoje ljudi koji se igraju sa umovima ljudi koji se smatraju dobrim učačima, međutim, oni samo uzimaju imetak ljudi na neispravan i nedozvoljen način. Ljudi su između dvoga: onih koji su otišli u jednu krajnost i smatraju da učenje nema nikakvog uticaja i onih koji su otišli u drugu krajnost poigravajući se sa ljudskim razumima, učeći nešto što je čista varka i laž.

Između ove dvije krajnosti postoji srednji put.[2]

Korištenje lijekova za fizičke bolesti ne isključuje mogućnost korištenja i terapija propisanih islamom poput učenja Kur’ana, dova i sl. I jedno i drugo je moguće praktikovati, kao što je to činio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je kazao: „Trudi se da radiš ono što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i ne malaksaj.“ Također je kazao: „O Allahovi robovi, koristite lijek, ali se ne liječite sa nečim što je zabranjeno.“

ODGOVORIO: ŠEJH MUHAMMED SALIH EL-MUNEDŽDŽID
[1] Tj. moj život je podređen Tvojoj volji i Ti njime upravljaš. (op. rev.)

[2] Ibn Usejmin, Fetava Islamijje, 4/465-466.
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com