Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Uzimanje abdesta
Prilikom uzimanja abdesta nije prenešeno da se uče bilo kakve dove ili ajeti izuzev učenja Bismile samo jedanput na početku abdesta. A s obzirom da je uzimanje abdesta ibadet, a ibadete nije dozvoljeno činiti osim onog što je došlo potvrđeno u Kur’anu i vjerodostojnom Sunnetu. A pošto učenje dova iviše
Prilikom uzimanja abdesta nije prenešeno da se uče bilo kakve dove ili ajeti izuzev učenja Bismile samo jedanput na početku abdesta. A s obzirom da je uzimanje abdesta ibadet, a ibadete nije dozvoljeno činiti osim onog što je došlo potvrđeno u Kur’anu i vjerodostojnom Sunnetu. A pošto učenje dova i ajeta prilikom abdesta nije prenešeno, učenje toga je novotarija koju nije dozvoljeno praktikovati.
Učenje Bismile na početku abdesta je prenešeno u rivajetu od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: “Nema namaza onome ko nema abdesta niti abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime”. Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed. Takođe, bilježe Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed od Se’id ibn Zejda isti hadis, kao i Ibn Madže i Ahmed od Ebu Se’ida. Ono što je bitno naglasiti da su svi rivajeti ovog hadisa veoma slabi.
Zato kaže imam Ahmed: “Nije mi poznat vjerodostojan hadis po pitanju učenja Bismile na početku abdesta”. Kaže imam Buharija: “Najbolji hadis u ovom poglavlju (učenja Bismile na početku abdesta) je hadis Rebbah ibn Abdurrahmana (tj. hadis Se’id ibn Zejda)”. A za samog Rebbah ibn Abdurrahmana kaže Buharija da je munkerul-hadis, tj. da prenosi jako slabe hadise. Pa ako je po Buhariji najbolji hadis po ovom pitanju od onog koji prenosi jako slabe hadise pa šta je onda sa hadisima koji su gori od ovoga.
Nakon što se napravi analiza ovih rivajeta u kojima se prenosi hadis “Nema abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime” dođe se do rezultata da su ti hadisi ništavni i veoma slabi, što znači da se zbog mnoštva njihovih rivajeta ne mogu podignuti na stepen dobrog hadisa. Iako ima učenjaka koji misle drugačije. Takođe, stvar koja dodatno ukazuje na slabost ovog hadisa je činjenica da je prenešeno mnoštvo vjerodostojnih hadisa u mnogobrojnim rivajetima od velikog broja ashaba u Sahihima Buharije i Muslima gdje se detaljno opisuje abdest Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da ni u jednon jedinom hadisu nije spomeuto da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio Bismilu na početku abdesta.
Isto tako od stvari koje ukazuju na slabost ovog hadisa je sam tekst hadisa “Nema abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime” čime se negira valjanost abdesta onome ko ne izgovori Bismilu. A da se sa tako slabim hadisima negira valjanost abdesta je veoma upitno i daleko. Izuzev ako bi protumačili hadis sljedećim značenjem: Nema potpunog abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime, što bi značilo da je učenje Bismile mustehab a ne šart valjanosti abdesta, naravno kod onih učenjaka koji smatraju da je ovaj hadis dobar i prihvatljiv.
Ispravno je, a Allah zna najbolje, da je učenje Bismile na početku abdesta mustehab, ali ne na osnovu hadisu koji je veoma slab te ne može biti dokaz po ovom pitanju, nego na osnovu drugih situacija u kojima je došlo da je propisano da se uči Bismila, poput učenja Bismile pred polni odnos sa ženom sa čime Buharija u svom Sahihu dokazuje da je sunnet učiti Bismilu pri abdestu. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
ikamet , namaz i naklanjavanje
Ako muškarci klanjaju u džematu u mesdžidu onda je farz kifaje da se prouči ezan i ikamet. A ako muškarci klanjaju u džematu van mesdžida ili muž sa svojom porodicom u kući, onda je sunnet da se prouči ezan i ikamet. S tim da ako bi ezan izazvao pometnju kod komšija onda je bolje da se ne uči ili daviše
Ako muškarci klanjaju u džematu u mesdžidu onda je farz kifaje da se prouči ezan i ikamet. A ako muškarci klanjaju u džematu van mesdžida ili muž sa svojom porodicom u kući, onda je sunnet da se prouči ezan i ikamet. S tim da ako bi ezan izazvao pometnju kod komšija onda je bolje da se ne uči ili da se uči samo unutar kuće.
Muškarac koji klanja sam van džemata farz namaz mustehab mu je da prouči i ezan i ikamet ako njegovo učenje ezana neće izazvati pometnju kod susjeda. Dokaz da je propisano učiti ezan i ikamet onome koji ne klanja u džematu su opći dokazi kojima se obavezuje učenje ezana i ikameta.
A što se tiče učenja ezana i ikameta prilikom naklanjavanja opravdano propuštenog namaza ono je takođe sunnet jer bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, spominjući priču u kojoj je došlo da su prespavali sabah namaz, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da promijene mjesto a zatim naredio Bilalu, radijallahu anhu, da prouči ezan i ikamet. Znači, hadis ukazuje na propisanost učenaj ezana i ikameta prilikom naklanjavanja propuštenog namaza.
Takođe se to potvrđuje u događaju na Handeku kada su propustili ikindiju namaz zbog bitke, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Bilalu, radijallahu anhu, da prouči ezan i ikamet pa su klanjali nakon što je Sunce zašlo prvo ikindiju a zatim akšam.
Kaže Ibn Tejmije: “Učenje ezana prilikom naklanjavanja propuštenih namaza nije vadžib. A ko klanja sam za sebe pojedinačno, svejedno klanjao namaz u njegovom namaskom vremenu ili ga naklanjavao pa prouči ezan i ikamet uradio je ono što je bolje, a ako prouči samo ikamet to mu je dovoljno. A ako bi prilikom naklanjavanja nekoliko propuštenih namaza proučio ezan na početku a za ostale namaze proučio samo ikamet takođe bi učinio ono što je bolje” (El-Ihtijaratu el-fikhijje, str. 70). Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
Ako zbog posla nisam u mogućnosti da obavljam namaz na vrijeme kako da ga onda naklanjavam?
Alejkumusselam. Nema razilaženja među učenjacima da onaj ko propusti namaz iz zaborava ili ga prespava da je obavezan naklanjati taj namaz. Takođe, složni su učenjaci da žena u stanju hajza i nifasa i kjafir koji primi Islam da nisu dužni naklanjati propuštene namaze. Zatim su se razišli učenjaci okviše
Alejkumusselam. Nema razilaženja među učenjacima da onaj ko propusti namaz iz zaborava ili ga prespava da je obavezan naklanjati taj namaz. Takođe, složni su učenjaci da žena u stanju hajza i nifasa i kjafir koji primi Islam da nisu dužni naklanjati propuštene namaze. Zatim su se razišli učenjaci oko obaveze naklanjavanja propuštenih namaza sljedećih osoba: ona koja je propustila namaze namjerno, murtedu, ludoj osobi, onesvještenoj, ko primi Islam u nevjerničkoj zemlji i ona osoba koja nije mogla uzeti abdest niti gusul ni tejemum.
U šerijatskim tekstovima je došlo da se naklanjavaju oni namazi koji se izostave zbog spavanja i zaborava. Kaže Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: “Ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjati neka ga klanja kada se sjeti”.
Što se tiče tvog ostavljanja namaza radi posla, takav razlog namjernog ostavljanja namaza nije poznat u Šerijatu. Odnosno, nije ti dozvoljno namjerno ne klanjati namaz u njegovom namaskom vremenu zbog posla ma kakav taj posao bio. Obavezna si da nađeš mogućnosti, vremena i odgovarajućeg prostora kako bi obavila svaki namaz koji te zadesi na radnom mjestu u njegovom namaskom vremenu. Ne postoji naklanjavanje namaza izostavljenog zbog posla. To se može desiti samo kao izuzetak u nekim određenim profesijama a ne da bude stalna praksa.
Poput hirurga koji zbog hirurške operacije, tj. nemogućnosti da ga neko zamijeni dok bi on klanjao, izostavi jedan namaz pa je obavezan poslije da ga naklanja, a ni njemu nije dozvoljeno da mu to bude stalna praksa da tako ne klanja namaz u njegovom namaskom vremenu. Prema tome, nije ti dozvoljeno izostavljati namaz zbog posla. Bitno je napomenuti da musliman koji se nađe na radnom mjestu da mu je dovoljno da klanja farz i da je to ono što ga Allah duži, a klanjanje sunneta nije obavezno i smije ih izostaviti, naročito ako mu klanjanje sa sunnetima uzima puno vremena što bi izazvalo probleme od strane poslodavca. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
Izostavljanje džuma-namaza zbog posla
Džuma-namaz obaveza je svakom punoljetnom i razumnom muškarcu koji živi u naseljenom mjestu u kojem se taj namaz obavlja. Nije dozvoljeno muslimanu koji ispunjava ove uvjete da izostavi džuma-namaz bez šerijatski prihvatljivog opravdanja. Svevišnji Allah kaže: “O vjernici, kada se u petak na molitvuviše
Džuma-namaz obaveza je svakom punoljetnom i razumnom muškarcu koji živi u naseljenom mjestu u kojem se taj namaz obavlja. Nije dozvoljeno muslimanu koji ispunjava ove uvjete da izostavi džuma-namaz bez šerijatski prihvatljivog opravdanja. Svevišnji Allah kaže: “O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate!” (El-Džumua, 9). Ovim ajetom Svevišnji Allah poziva da se ostavi kupoprodaja i da se na molitvu pođe. U značenju kupoprodaje je posao i sve drugo što ljude namaza od odvraća.
Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao onima koji izostaju sa džuma-namaza: “Bio sam naumio da naredim jednom čovjek da predvodi ljude u namazu, a potom da muškarcima koji nisu došli na džuma-namaz zapalim kuće.” (Muslim)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: “Ili će ti ljudi prestati da izostaju sa džume ili će Allah njihova srca zapečatiti, a potom će nemarni biti.” (Muslim)
Ebu Dža’d ed-Damri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko iz nemara i bez razloga izostavi tri džume, Allah će mu zapečatiti srce.” (Ahmed i Ebu Davud. Hadis je hasen-sahih, po ocjeni šejha Albanija.)
U ovim hadisima upućena je velika prijetnja onome ko izostavlja džuma-namaz. Musliman je dužan svoje radno vrijeme uskladiti sa ovom obavezom i organizirati se tako da može prisustvovati ovom ibadetu. Dužan je odabrati posao i službu koji mu to omogućava pa i ako je zarada na tom poslu manja. Svevišnji Allah kaže: “A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Et-Talak, 2–3)
Ipak, postoje vanredne situacije u kojima je dozvoljeno izostaviti džumu. Učenjaci su, kazujući o posebnim okolnostima usljed kojih je dozvoljeno izostaviti džumu, istakli da je to stanje u kojem čovjek biva izložen neugodnosti i velikoj, neprirodnoj teškoći ili se izlaže sigurnoj šteti po život, zdravlje ili imovinu. Malikijski učenjak Ibn Abdulberr kaže: “Govor o razlozima izostavljanja džume je širok, ali se načelno može kazati da sve ono što sprečava čovjeka da dođe na džumu tako da mu pričinjava neugodnost, izlaže ga strahu od neprijatelja ili se time poništava nužna obaveza, validan je razlog izostanka…” (Et-Temhid)
To se odnosi na povremeno izostavljanje džume, dok je kontinuiran izostanak teži i opasniji, kao što na to ukazuju prethodno spomenute riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko iz nemara i bez razloga izostavi tri džume, Allah će mu zapečatiti srce.”
Posao i služba nisu prihvatljiv razlog za izostanak sa džume, izuzev u dva slučaja:
● Prvi je da se radi o poslu za kojim postoji velika potreba i nužda, a iziskuje kontinuirano prisustvo radnika i službenika, koji ako bi napustili posao i otišli na džumu, nastala bi velika šteta ili bi izložili sebe i druge ljude velikoj opasnosti, a nema mogućnosti da ih neko drugi u tom poslu zamijeni. Kao, naprimjer, dežurni ljekari u hitnoj pomoći, čuvari i policajci za vrijeme dežurstva na mjestima gdje postoji opasnost da bude ugrožena sigurnost ljudi ili imovine, nadzornici u pogonima koji se ne mogu zaustaviti i sl.
● Drugo stanje jeste kada posao nekom bude jedini izvor prihoda tako da nema drugog načina da pokrije svoje elementarne potrebe u hrani, piću, odjeći, smještaju i sličnim potrepštinama koje su nužno potrebne njemu i njegovoj porodici. Takvo stanje je nužda u kojoj je dozvoljeno izostati sa džume sve dok ne osigura ono što je neophodno potrebno njemu i onom ko je u njegovom skrbništvu, uz nastojanje da čim prije pronađe izvor prihoda uz koji može obavljati džuma-namaz. Hanbelijski učenjak Merdavi kaže: “Jedan od razloga koji izostanak sa džume i džemata čine legitimnim jeste opasnost po životnu opskrbu za kojom je čovjek u potrebi.” (El-Insaf) Allah najbolje zna!
Izvor: “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Vidi manjeKo sve spada u umet Poslanika salallahu alejhi veselem, jesu li to i vjernici i nevjernici?
Bismillahir-rahmanir-rahim Muhamed alejhi selam (iako je bio arap) poslat je svim ljudima, svim narodima, svim nacijama do sudnjeg dana. Svi oni pripadaju umetu Muhameda u smislu pozivanja, umetud-da'va, umet kome je poslat Muhamed da ih poziva u vjerovanje Allaha. Oni koji su prihvatili njega kao pviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Muhamed alejhi selam (iako je bio arap) poslat je svim ljudima, svim narodima, svim nacijama do sudnjeg dana.
Svi oni pripadaju umetu Muhameda u smislu pozivanja, umetud-da'va, umet kome je poslat Muhamed da ih poziva u vjerovanje Allaha.
Oni koji su prihvatili njega kao poslanika, koji vjeruju i koji mu se pokoravaju, to je umet koji ga je prihvatio, umet idžabe, i to je njegov pravi, istinski umet.
Kao dokaz da je Poslanik poslat svim ljudima do sudnjeg dana su riječi Allaha: ‘Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik’. (El-A'raf, 158.)
‘Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ’
(Sebe’, 28.)
Svi su oni umet dave, umet kome je poslat, za razliku od prijašnjih poslanika koji su slati samo svojim narodima.
Oni koji su prihvatili njegovu davu(poziv) iz bilo kojih naroda, oni su umet idžabe, umet koji je povjerovao u njega i prihvatio ga za poslanika.
Uzvišeni Allah za njih kaže: ‘Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio, tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha’. (Ali-Imran, 110.)
Svi koji su prihvatili islam spadaju u umet idžabe, i za njih važi predhodni ajet.
Dakle, ljudi se dijele na dvije skupine, vjernici i nevjernici, odnosno muslimani i ćafiri, muslimani su umet idžabe, a ćafiri su umet dave.
Razlika između njih je kao razlika između kufra i imana.
Onaj koji praktikuje islam on je musliman, a koji ne praktikuje islam on je ćafir.
Ime, prezime, porijeklo, otac, majka, država, nacija, običaji, ne čine čovjeka muslimanom, samo ispravno praktikovanje vjere čini čovjeka muslimanom.
Ispravno praktikovanje vjere ogleda se u ispravnoj primjeni šehadeta la ilahe illellah muhamedun resulullah, sa svim šartovima(uslovima).
A granica izmeđi imana i kufra, muslimana i ćafira je namaz. Ko klanja smatra se muslimanom, ko ne klanja (osim iz šerijatski opravdanog razloga) smatra se ćafirom.
Ovo je uopšteno pravilo.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, dok ne počnu klanjati namaz i davati zekat.
Kada budu to radili, zaštitiće kod mene svoje živote i svoje imetke, osim kada to pravo islama zahtijeva, a njihov konačni obračun pripada Allahu.“ (Bilježi ga Buhari, br. 25, str. 12, i Muslim, br. 32, str. 38.)
Prenosi se od Enesa b. Malika da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izjavio: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne očituju da nema istinskog boga osim Allaha.
A kada budu to izjavili, obavljali naš namaz, okretali se prema našoj kibli i prinosili žrtvu onako kao što mi koljemo, onda je, s tim njihovim postupkom, njihova krv i imovina za nas neprikosnovena, osim kada to pravda zahtijeva – a konačni njihov obračun pripada Allahu.” (Bilježi ga Buhari, br. 392.)
Namaz je drugi temelj islama i bez kojeg je islam čovjeka upitan, jer, kako kaže Poslanik: „Granica između islama i nevjerstva je ostavljanje namaza.“ (Bilježi ga Muslim, br. 134, str. 58.)
Ovi hadisi, kao i citati prvih generacija muslimana, ukazuju da čovjek nije musliman ako ne izgovori la ilahe illellah i bude uvjeren u značenje tih riječi, te radi po njima (a ne samo da ih izgovara jezikom), zatim obavezno mora klanjati.
Posljednji čovjek koji će biti izveden iz Vatre biće od onih koji su klanjali, što znači da oni koji ne klanjaju ostaće u vatri zauvijek, jer su po hadisu nevjernici.
U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre stoji da će posljednju grupu koja bude izvedena iz Vatre meleci prepoznati po tragovima sedžde i da će taj čovjek biti u toj grupi.
Buhari i Muslim bilježe od Seida b. Musejjeba, prenoseći od Ataa b. Jezida Lejsija, a on od Ebu Hurejrea, da je Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada Allah završi izricanje presuda ljudima i htjedne Svojom milošću izbaviti, od stanovnika Vatre, one koje bude htio, narediće melecima da izvedu iz Vatre one koji nisu Allahu ništa smatrali ravnim.
Ljudi, od onih koji su svjedočili u la ilahe illellah, kojima se Allah bude htio smilovati – prepoznaće se po tragovima sedžde.
Vatra će gutati cijelo ljudsko tijelo, samo ne mjesta koja su padala na sedždu, jer je njoj Allah zabranio da guta tragove sedžde.
Oni će nagorjeli izići iz Vatre, pa će biti poliveni vodom života, te će od toga početi bujati kao što zrnevlje buja u nanosu bujice.
Zatim će Allah završiti suđenje ljudima, a ostaće jedan čovjek okrenut licem prema Vatri. To će biti posljednji stanovnik Vatre koji će ući u Džennet.“ (Bilježi ga Buhari, br. 7437, i Muslim, br. 182.)
Ovaj hadis ukazuje da će poslije šefa'ata poslanika i ostalih kome Allah dozvoli da čine šefa'at, Allah svojom milošću izvesti iz Vatre koga bude htio od onih koji su svjedočili u la ilahe illellah i da će to biti posljednja skupina ljudi koji će izaći iz Vatre, te da su oni bili od onih koji su klanjali, što znači da su imali iza sebe djela, ali su im loša djela, ipak, pretegnula pa su zbog toga ušli u Vatru.
Zaključak: Nije ispravno smatrati da će se u Džennet ući bez namaza i da se ne radi ono što mu islam naređuje, osim u posebnim situacijama, poput stanja pred Smak svijeta.
Ibn Tejmijje veli: „Nemoguće je da čovjek srcem vjeruje da je Allah propisao namaz, post, zekat i hadždž, a da svoj život provede bez ijedne sedžde, bez ispoštenog ramazana, bez zekata i bez hadždža.
To je nemoguće, takvo nešto može biti plod licemjerstva i otpadništva, a nikako ispravnog vjerovanja.
Zbog toga je Allah i opisao nevjernike kao ljude koji neće moći na Sudnjem danu učiniti sedždu:
Na Dan kada bude nepodnošljivo, kada se Potkoljenica otkrije i kada budu pozvani da licem na tlo padnu pa ne budu mogli, oborenih pogleda i sasvim poniženi biće nevjernici – a bili su pozivani da licem na tlo padaju dok su živi i zdravi bili. “ (Kalem, 42-43.) (Medžmu'ul-fetava, 7/611.)
Napomena: Ovo je uopšteni govor i ne može se direktno na osnovu kazanog (predhodnog govora) spuštati propis na svakog pojedinca (imenom i prezimenom), bez posebne procedure.
Treba da znamo sledeće:
Prvo: Bošnjaci su u osnovi muslimani, oni koji žive u raznim mjestima, gradovima, selima, znamo da imaju muslimanska imena, da su im roditelji bili muslimani, a ne znamo o njima ništa, kakvo ubjeđenje imaju, šta rade i kako žive, sve njih smatramo muslimanima.
Mišljenje da su Bošnjaci u osnovi nevjernici jer su prošli kroz period komunizma (ateizma), te da su muslimani samo oni za koje imamo dokaz (samo koji klanjaju), pogrešno je mišljenje.
Drugo: Da bi smo za nekog bošnjaka rekli, tvrdili da je nevjernik, moramo to dokazati.
Ovakav pristup primjenjuje se kod onih bošnjaka koji se nisu deklarisali kao ateisti, već su se deklarisali kao muslimani, zatim kod onih koji nisu učinili dijelo s kojim direktno izlaze iz islama, poput psovanja Allaha ili Poslanika ili slična djela, već kod onih bošnjaka koji se deklarišu i izjašnjavaju da su muslimani, imajući u vidu da mnogi bošnjaci poste, ili vjeruju da postoji Allah, za takve se ne može sa sigurnošću reći da su nevjernici bez posebne procedure.
Treće: Granica između islama i nevjerstva je ostavljanje namaza, znači, ostavljanje namaza je nevjerstvo, Poslanik nas je o tome obavijestio, to je stav selefa i to je ispravno mišljenje.
Međutim, oni koji ne klanjaju (a poste i kažu da vjeruju u Allaha, a takvih je puno), prije nego ih okarakterišemo da su nevjernici moramo sa njima razgovarati, pitati ih i saznati zašto ne klanjaju.
Pa ako saznamo da ne klanjaju zbog neznanja, prvo ih moramo podučiti i objasniti im da je namaz stroga obaveza, pa ako i dalje ne obavljaju namaz, onda ih smatramo nevjernicima.
Imam Ahmed ibn Hanbel kaže: Ako je ostavio namaz iz inata (znajući da mu je obaveza klanjati) nevjernik je, a ako je ostavio namaz iz neznanja podučiće se (prije nego što se kaže da je nevjernik).
Imajuću u vidu neznanje naših muslimana po pitanju vjere, kao i raširenost murdžijske akide kod bošnjaka koja kaže da djela nisu sastavni dio imana, te mišljenje velikog broja muslimana da ne moraju klanjati, ne smijemo tvrditi da svi bošnjaci znaju da je namaz obavezan.
Zato ne treba žuriti sa kvalifikacijom ko je nevjernik sve dok se to ne potvrdi i dokaže.
Napomena: Kada je u pitanju propis određene osobe, ako se nije sto posto sigurno u donošenju propisa da je neko nevjernik, bolje je da se pogriješi na štetu šerijata nego na štetu određene osobe.
Međutim oni koji ne izgovaraju šehadet, koji ne znaju šta on znači, koji ne praktikuju ništa od islama, koji nikad nisu učinili niti ijednu sedždu, takvi nisu nikad ni postali muslimani (pa makar se zvao Muhamed), nema razlike između njih i jevreja, hrišćana, idolipoklonika, ateista ili bilo kojih drugih nevjernika.
A Allah najbolje zna.
Mr Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Mogu li klanjati u odjeći koja miriše na hranu?
Alejkumusselam. Ne moraš mijenjati odjeću jer nema smetnje da klanjaš u odjeći koja miriše na hranu. Međutim ono što je sporno kod tebe jeste to što živiš u zajednici sa djeverovima i miješaš se sa njima. Došla je zabrana u vjerodostojnom hadisu miješanja žene sa djeverovima. U tom hadisu kaže Poslaviše
Alejkumusselam.
Ne moraš mijenjati odjeću jer nema smetnje da klanjaš u odjeći koja miriše na hranu. Međutim ono što je sporno kod tebe jeste to što živiš u zajednici sa djeverovima i miješaš se sa njima.
Došla je zabrana u vjerodostojnom hadisu miješanja žene sa djeverovima.
U tom hadisu kaže Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: “Čuvajte se ulaska kod žena”. Pa je upitan, šta je sa ulaskom djevera. Odgovorio je: “On je smrt”.
Tj, djever je veća opasnost za ženu nego drugi muškarci jer je on uži dio porodice a nije mahrem ženi.
Ve billahi tevfik.
Vidi manjeTri vrste ljudi iz Džehenema
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, hadis koji tražite spomenut je u odgovoru na pitanje na linku ispod: https://pitajucene.com/pitanje/da-li-je-zenama-dozvoljeno-vezati-kosu-u-pundju-na-glavi/
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, hadis koji tražite spomenut je u odgovoru na pitanje na linku ispod:
https://pitajucene.com/pitanje/da-li-je-zenama-dozvoljeno-vezati-kosu-u-pundju-na-glavi/
Vidi manjeBošnjački običaji na vagi islama, plaćanje troškova oko mejjita
Odgovor na treći dio: Greške vezane za kaburove kod naših muslimana. Spomenuću najbitnije greške: Prvo: Jedna od najčešćih i najvažnijih grešaka u propisima vezanim za kaburove kod muslimana na našim prostorima jeste uzdizanje kaburova (gradnja na kaburovima) i pisanje na njima, što je postala, nažaviše
Odgovor na treći dio:
Greške vezane za kaburove kod naših muslimana.
Spomenuću najbitnije greške:
Prvo: Jedna od najčešćih i najvažnijih grešaka u propisima vezanim za kaburove kod muslimana na našim prostorima jeste uzdizanje kaburova (gradnja na kaburovima) i pisanje na njima, što je postala, nažalost, neizostavna praksa i smatra se lijepim običajem kod većine muslimana.
Pažnja o kaburovima i gradnja na njima je dio porodične kulture i ako bi neko zakasnio sa izgradnjom nišana, na tu bi se porodicu gledalo sa manje poštovanja. Zbog toga neke porodice troše velike svote novca za izgradnju na kaburu svoga umrloga, što nekada pređe i cifru od 5000 maraka.
Islam je strogo zabranio gradnju na kaburovima, pisanje i postavljanje slika na njima, jer ovakav vid iskazivanja počasti prema umrlima može biti uzrokom širka, a i vid je oponašanja nevjernika, a oboje je strogo zabranjeno.
Džabir, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ukrašavanje kaburova, sjedenje i zidanje na njima.” Bilježi ga Muslim, br. 94, str. 388.
Muslim prenosi od Ebu Hajjadža Esedija da mu je Alija kazao: „Zar nećeš da te obavijestim o onome što mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: ‘Ne ostavi ni jednog kipa a da ga ne uništiš, niti ijedan izdignut mezar, a da ga ne poravnaš.'“ Bilježi ga Muslim, br. 93, str. 388.
Da je Alija radijallahu anhu živ sve bi nam kaburove porušio, a neki među nama bi to nazvali vandalizmom.
Muavija radijallahu anhu veli: „Sunnet je da se kaburovi poravnaju. Praksa jevreja i kršćana je da ih podižu, pa ih nemojte oponašati.“ Bilježi ga Taberani u El-Mu'džemul-kebiru, 19/352. Pogledati: Iktidaus-siratil-mustekim, 1/387.
Drugo: Još jedna praksa koja se ustabilila kod nas jeste novotarski način posjete kaburistanima, u smislu da se odredi poseban dan za tu posjetu, kao npr. drugi dan Ramazanskog bajrama.
Tada se ljudi okupljaju oko svoga imama i sa njim odlaze na mezarje, gdje podižu ruke i uče Fatihu i Jasin, te sevape tog učenja predaju pred dušu umrlih koji su ukopani u tom mezarju, (tako smo dane radosti i veselja pretvorili u dane tuge i žalisti).
U ovom slučaju urađene su dvije novotarije: prva je zajednička organizovana posjeta mezarja, koja se ponavlja jednom godišnje, i tako poprima hukm (propis) praznika, a druga novotarija je učenje Kur'ana kod kaburova. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio je svoj ummet šta se uči prilikom posjete kaburova i tom prilikom nije spominjao učenje Kur'ana, što ukazuje da to djelo nije propisano i da je novotarija.
Ibnul-Kajjim veli: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uputio ljude da se skupljaju radi izražavanja saučešća i učenja Kur'ana tom prilikom, ni kod kaburova niti na drugom mjestu. Sve to je novotarija i pokuđeno djelo.“ Zadul-me'ad, 1/507.
Ibn Tejmijje veli: „Učenje Kur'ana pred dušu rahmetlije nakon njegove smrti je novotarija.“ El-ihtijaratul-fikhijje, str. 447. Pogledati: El-Fetaval-Kubra, 5/363.
Šejh Albani je po ovome pitanju kazao lijep govor koji je pohvalno ovom prilikom prenijeti. On veli: „Učenje Kur'ana prilikom posjete mezarlucima nema osnove u Sunnetu, jer da je to djelo propisano, praktikovao bi ga Poslanik i podučio bi tome njegove ashabe”. Ahkamul-dženaiz ve bide'uha, str. 241-242.
Treće: Od grešaka u propisima vezanim za kaburove je posjeta kaburova od strane žena. Tom prilikom žene ispoljavaju veliku tugu i žalost, posebno ako se radi o onima koji su ubijeni u protekloj agresiji na BiH.
Veliki broj žena, zbog prevelike tuge, čak ispoljavaju određene džahilijetske običaje poput naricanja, skidanja hidžaba, udaranja i slično.
Ovome dodajemo još i to da određeni broj žena učestvuje u praćenju dženaze.
Sve ovo što je spomenuto je haram i veliki grijeh, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ženama da prate dženazu.
U dva Sahiha stoji: „Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ženama da prate dženazu.“ Bilježi ga Buhari, br. 1278, str. 222; Muslim, br. 34, str. 376.
Također im je zabranjeno i posjećivanje kaburova, jer u hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, “prokleo one žene koje posjećuju kaburove.“ Bilježi ga Tirmizi, br. 1056, str. 250; Ibn Hibban, 7/72, 452, koji ga ispravnim smatra.
Razlog ove zabrane jeste njihova nemogućnost da se strpe zbog nedaće koja ih je zadesila i zbog nježnosti njihovog srca, pa ih to može odvesti u žalost koja je izvan okvira šerijata. Zatim, žalost može prouzrokovati naricanje koje je džahilijetski običaj i veliki grijeh.
Imam Muslim bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Četvero je u mom ummetu džahilijetsko i ummet se još toga nije riješio: razmetanje plemićkim rodom, vrijeđanje zbog porijekla, traženje kiše posredstvom zvijezda i naricanje za umrlim. Ako se naricateljka ne pokaje prije svoje smrti, na Sudnjem danu će ustati a na sebi će imati košulju od katrana a pancir od šuge.“ Bilježi ga Muslim, br. 29, str. 375.
U Poslanikovoj praksi ne postoji naricanje, jer ono je džahilijetski običaj i razlog zbog kojeg se umrli kažnjava, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Umrli se kažnjava u kaburu zbog toga što neko za njim nariče.“ Bilježi ga Buhari, br. 1286, str. 224; Muslim, br. 17, str. 372.
Ibn Tejmijje veli: „Kadija Ebu Ja'la izdao je fetvu da se mrtvi uznemiravaju ako se kod njih čini grijeh, što potvrđuju predaje. Njihovo kažnjavanje zbog grijeha koji se čini kod njihovih kaburova poput je kažnjavanja zbog toga što se za njima nariče. Naricanje je uzrok kažnjavanja.“ Medžmu'ul-fetava, 24/374-375.
Pod kažnjavanjem misli se na uznemiravanje. Medžmu'ul-fetava, 24/374.
Četvrto: Od grešaka u propisima vezanim za kaburove je praksa da se umrli ukopavaju oko džamija.
Ovo je veoma zastupljeno u Bosni i Hercegovini i od hiljade džamija koje postoje, samo oko malog broja njih nema kaburova, i to su većinom džamije koje su sagrađene u novije vrijeme.
U većini slučajeva oko džamija ukopani su ljudi od položaja, ugleda, učenjaci, heroji, predvodnici, političari, vakifi i dr..
Na desetine je umrlih koji su ukopani sa svih strana džamija, a na nekima su sagrađena i kubeta ili ispisane neke informacije vezane za ukopanog, mada ima i džamija koje su sa svih strana okružene mezarima običnog svijeta, tako da se ima utisak da se džamija nalazi u sred mezarluka.
Nije bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti praksa prvih generacija ovog ummeta da ukopavaju svoje umrle oko džamija, bez obzira s kojim ciljem i povodom to bilo.
U gradu Rožaje postoji džamija u kojoj se nalazi kabur, zatim tekija na vrelu Bune u Blagaju sagrađena je 1665 godine na kaburu bogumilskog sveštenika Sari Saltuka, i jednog drugog nepoznatog bogumila. Ljudi dolaze u ovu tekiju da klanjaju, dove upućuju, kao i da čine druge ibadete poput tevessula (približavanje i umiljavanje Allahu), šefaata (posredovanja), teberruka (traženja berićeta), traženja pomoći, zikra, učenja Kur'ana. To mjesto su proglasili posebnom svetkovinom i svake godine održavaju se manifestacije tri dana. Ovu manifestaciju islamska zajednica nazvala je ‘Dani mevluda i zikra’, a ustvari to su dani novotarija i širka. U hadisu koji bilježi Muslim prenosi se da je Poslanik rekao: „Oni koji su bili prije vas činili su od kaburova svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi džamije (musale). Vi tako ne postupajte, jer ja vam to zabranjujem.“ Bilježi ga Muslim, br. 23, str. 219.
Džamija je mjesto za ibadet, pa imajući u vidu da je ibadet kod kaburova djelo koje čovjeka može odvesti u širk, šerijat je zabranio gradnju džamija kod kaburova ili na njima, te ukopavanje umrlih u džamije.
Imajući u vidu da su džamije u Bosni sagrađene prije nego su se kod njih umrli počeli ukopavati, te da kaburove od klanjača razdvaja zid, namaz u njima je ispravan.
Međutim, obaveza je muslimanima i islamskoj zajednici koja vodi brigu o vjerskim objektima i vjerskim pitanjima muslimana, da napuste taj običaj i da umrle kopaju dalje od džamija, u posebna mezarja namijenjena za ukopavanje, kako se kod ljudi ne bi pojavilo pretjerano veličanje (guluvv) kaburova i onih koji su ukopani, te kako se ne bi počeli obavljati ibadeti kraj kaburova, ili obožavati sami kaburovi, kao što se to dešava kod ekstremnih sufija koji su pretjerali u svome ophođenju prema dobrim ljudima, pa su ih počeli obožavati.
Molim Allaha subhanehu ve teala da nam popravi stanje.
Mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Bošnjački običaji na vagi islama, plaćanje troškova oko mejjita
Odgovor na drugi dio: Spomenuću najbitnije greške. Prvo: *Među prvim stvarima koje se rade kada neko umre jeste obavještavanje o njegovoj smrti putem razglasa preko munare, obavještavaju da je taj i taj (po imenu) preselio na Onaj svijet. Potom se preko razglasa pusti već snimljeno učenje.* Ovo oglaviše
Odgovor na drugi dio:
Spomenuću najbitnije greške.
Prvo: *Među prvim stvarima koje se rade kada neko umre jeste obavještavanje o njegovoj smrti putem razglasa preko munare, obavještavaju da je taj i taj (po imenu) preselio na Onaj svijet. Potom se preko razglasa pusti već snimljeno učenje.*
Ovo oglašavanje smrti kod ljudi naziva se salla i ona se ponavlja nekoliko puta, a zatim se donese salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Međutim, ovakav način oglašavanja nečije smrti sa razglasa munare liči džahilijetskom vidu razglašavanja koji se zove en'naj i zbog toga je u islamu zabranjen.
Ibn Hadžer prenosi od Ibnul-Arebija da obavijest o smrti može imati tri stanja:
Prvo: Razglašavanje porodici, prijateljima i dobrim ljudima. Ovo je sunnet.
Drugo: Pozivi na svečanost radi hvalisanja. Ovo je pokuđeno.
Treće: Javno razglašavanje, ili poput naricanja i sl. To je zabranjeno.“ Fethul-Bari, 3/117.
*Ovaj treći način zabranjen je kod islamskih učenjaka i smatra se džahilijetskim vidom razglašavanja. To je slično onome što se praktikuje sa munara bosansko-hercegovačkih džamija.*
Drugo: *Okupljanje učača Kur'ana u kući umrlog neposredno nakon njegove smrti. To čine s ciljem poklanjanja sevapa od tog učenja umrlome. Ovo učenje završava se zikrom, kod nas poznatijim kao tevhid. Potom ukućani onima koji su sudjelovali tevhidu podijele nešto od hrane ili pića.*
Unajmljivanje učača (imama) koji će sevape tog učenja pokloniti umrlome nema nikakvo uporište u islamu. Ovakva praksa učenja Kur'ana zabranjena je po sva četiri mezheba. A ono što tada nije bio dio vjere, ni danas ne može biti dio nje.
Od ovakvog učenja Kur'ana umrli nema nikakve koristi, jedinu korist (lažnu) ima imam koji naplati svoje učenje Kur'ana. Isti je slučaj i sa zikrom zvani ‘tevhid’.
Ibn Tejmijje veli: „Učenje Kur'ana pred dušu rahmetlije nakon njegove smrti je novotarija.“ El-ihtijaratul-fikhijje, str. 447. Pogledati: El-Fetaval-Kubra, 5/363.
Hanefijski učenjak imam Ibn Ebil-Izz pojašnjava zašto nije dozvoljeno unajmljivanje ljudi za učenje Kur'ana i zbog čega sevapi od takvog učenja umrlom ne stižu.
On veli: „Unajmljivanje ljudi za učenje Kur'ana i predavanje sevapa mrtvima nije činio nijedan ispravni prethodnik niti je to naredio i dao olakšice ijedan imam u islamu. Unajmljivanje za učenje Kur'ana nije dozvoljeno, bez razilaženja među učenjacima…
Nagrada ne dolazi do mrtvog, osim ukoliko se djelo uradi u ime Allaha. Ovakav postupak nije iskreni i čisti ibadet, pa neće ni imati sevapa koje bi podario mrtvom.“ Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 2/672.
Treće: *Još jedan od propisa vezanih za umrloga koji nema osnove u islamu jeste zikr prilikom kupanja umrlog. Tom prilikom onaj ko gasuli umrloga uči zikr posebno namijenjen za svaki dio tijela koji gasuli, a nakon kupanja prouči posebnu dovu.*
Nema sumnje da je ova dova uvedena novotarija koja nema svoje uporište u šerijatskim argumentima, niti je preneseno da je neko od ashaba niti prvih generacija muslimana ovako postupao sa svojim umrlima.
Četvrto: *Još jedno od djela koje se praktikuje među muslimanima, a što nije bila praksa Poslanika, jeste učenje posebno određenih kur'anskih sura i odlomaka nakon ukopa na način da se učači okupe oko kabura i svaki od njih uči već ranije predviđeni odlomak. Jedan uči početak sure El-Bekare, drugi uči posljednja dva ajeta ove sure, treći uči suru Ihlas tri puta, zatim suru Felek i Nas. Nekada se dodaje učenje i drugih sura i odlomaka u zavisnosti od podneblja i običaja. Zatim svaki učač uzima naknadu za svoje učenje.*
Nema sumnje da je ovo uvedena novotarija koja nema svoje uporište u šerijatskim argumentima, ali nije to bitno, bitno je da su učači uzeli koji dinar.
Peto: *Još jedno od djela koje se praktikuje među muslimanima, a što nije bila praksa Poslanika, jeste učenje talkina.*
Nakon ukopa ljudi se raziđu, a imam sjeda kod glave umrloga i doziva ga njegovim imenom, te ga podučava odgovorima koje će kazati dvojici meleka kada mu budu postavljali pitanja.
Ovaj čin kod ljudi je poznat kao talkin, a on glasi: „O ti, sine toga i toga! (tri puta) Sjeti se zavjeta koji si Allahu dao: da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, da su Džennet i Vatra istina i da će doći Sudnji dan, u to sumnje nema.“ Hadži hafiz Smail Fazlić, Zbirka dova, str. 32.
Na nekim mjestima imam zapiše na papiru dovu zvanu ahdnama, dova koja se stavlja pored glave umrloga prije nego se ukopa.
Učenje Kur'ana poslije ukopa, talkin, zatim dova ahdnama – sve je to novotarija i nema uporište u kur'ansko-hadiskim tekstovima.
Talkin nakon ukopa i ostavljanje papira na kome se nešto zapiše sa umrlim u kabur, pored toga što nema osnove u islamu, nije u skladu ni sa zdravim razumom.
Kako umrli može zapamtiti riječi talkina, ako je napustio ovaj svijet, izgubio razum, postao prekriven zemljom i nalazi se u stanju kakvo samo Allah zna?
Isto tako, da li može mejit u takvom stanju uzeti dovu ahdnamu pročitati je i tako odgovoriti na postavljena pitanja?
Da li imalo ima zdravog razuma onaj ko u ovo vjeruje i ko uči talkin, i piše dovu zvanu ahdnama i ostavlja je kod mejita!
Imami koji to rade da li su to normalni ljudi.
*Kada se ostavi praksa Poslanika, na njeno mjesto dolaze stvari koje nemaju osnove u vjeri i tako nastaju novotarije, za koje će čovjek, ako na njima umre, na Sudnjem danu odgovarati.*
Šesto: *Treba spomenuti i situaciju gdje rodbina umrloga dugo vremena nosi crninu povodom žalosti, ne prisustvuju određenim slavljima, ne gledaju televiziju niti slušaju muziku. Neslušanje muzike nije iz razloga što je smatraju zabranjenom, nju smatraju dozvoljenom, ali je ostave samo zbog tuge i žalosti u kojoj se nalaze. Dok neke žene pokrivaju kosu kao da su privržene vjeri i pod hidžabom.*
Sve su ovo običaji koje praktikuju kršćani, koji nose crnu odjeću jednu ili tri godine, ispoljavajući tako tugu i žalost.
Oponašanje nevjernika ni u kom slučaju nije dozvoljeno jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko oponaša jedan narod, on mu i pripada.“ Bilježi ga Ebu Davud, br. 4031, str. 721.
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, umrlo je šestero djece i bio je tužan, a ništa u svome životu nije promijenio niti je crninu oblačio.
Ovo su samo neki običaji i propisi vezani za umrle kod muslimana na našim prostorima, a koji se suprotstavljaju praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i svi ti običaju su novotarija zbog nepostojanja argumenata koji ih potvrđuju.
A Allah najbolje zna.
*Mr. Jakub Alagić*
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Ko je velij (staratelj) pri vjenčanju djevojki koja primi islam
Alejkumusselam! Molim Uzvišenog da te učvrsti na pravom putu i da ti da snage da istraješ. Jedan od šartova validnosti sklapanja braka je dozvola velija, odnosno staratelja. A da bi neko bio velij (staratelj) treba ispuniti određene uvjete. Ti uvjeti su (El-Mevsua el-kuvejtijje el-fikhijje, 41/250-2više
Alejkumusselam! Molim Uzvišenog da te učvrsti na pravom putu i da ti da snage da istraješ.
Jedan od šartova validnosti sklapanja braka je dozvola velija, odnosno staratelja. A da bi neko bio velij (staratelj) treba ispuniti određene uvjete. Ti uvjeti su (El-Mevsua el-kuvejtijje el-fikhijje, 41/250-257):
1- da je pametan i punoljetan,
2- da je slobodan (da nije rob) – po većini učenjaka,
3- da je musliman – oko čega nema razilaženja,
4- da je pravedan – oko čega su se razišli,
5- da je muško – po većini učenjaka,
6- da nije pod ihramima (zanijetio obrede hadža ili umre) – po većini učenjaka,
7- da nije prisiljen – oko čega su se razišli,
8- razboritost (rušd) – po većini učenjaka.
Znači, dva šarta oko kojih nema razilaženja, a to je da je pametan i punoljetan i da je musliman. Ono što nas ovde interesuje je Islam velija (staratelja).
Kažu hanefije (El-Bedai’u es-senai’u, 2/237) da nema starateljstva kjafiru nad muslimanom, jer među njima dvojicom nema nasljeđivanja kao što je došlo u hadisu: “Ne nasljeđuju se dva milleta (vjere) međusobno niučemu”. Bilježi ga Ebu Davud, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Ibnul-Mulekin. I zato jer je Šerijat prekinuo starateljstvo kjafira nad muslimanima na što ukazuju riječi Uzvišenog: “Allah neće dati priliku kjafirima nad mu’minima” (En-Nisa, 141).
Takođe, u starateljstvu kjafira nad muslimanom je vid poniženja za muslimana a to nije dozvoljeno i zbog toga je zabranjeno muslimanki da se uda za kjafira, jer će on kao muško biti iznad nje kao glava porodice. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam se uzdiže i ne uzdiže se iznad njega”. Bilježi ga Darekutni, a Ibn Hadžer i Albani su ga ocijenili dobrim. Muslimanu nije dozvoljeno da nasljeđuje od roditelja kjafira njihov imetak jer je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim: “Musliman ne nasljeđuje kjafira niti kjafir nasljeđuje muslimana”.
Kažu malikije (Eš-Šerhu es-sagiru, 2/370) da je zabranjeno da kjafir bude staratelj muslimanki i obrnuto, tj. ne može musliman biti staratelj ženi kjafirkinji (znači, kada se kitabijka udaje za muslimana staratelj joj mora biti kjafir, ne može biti musliman).
Kažu šafije (Mugnil-muhtadž, 3/156) da muslimanku ne može udati (da joj bude staratelj) njen rođak kjafir, niti može kjafirkinju udati njen rođak musliman.
Takođe, kod hanabila (Keššaful-kinna’a, 5/53) nije dozvoljeno da kjafir udaje (kao staratelj) muslimanku niti obrnuto.
Od argumenata sa kojima dokazuju zabranu da staratelj muslimanke bude njen rođak kjafir ili neki drugi kjafir je ajet: “Nevjernici su jedni drugima veliji (staratelji i nasljednici)” (El-Enfal, 73).
Prema tome, nije dozvoljeno da tvoj otac bude tebi staratelj niti tebi treba njegova dozvola niti on ima pravo sa šerijatske strane da te u tome spriječi. U tvom slučaju tebi staratelj treba biti šerijatski kadija, a pošto te institucije kod nas nema na njegovo mjesto dolazi učeni ili daija. A što se tiče tvog šerijatskog vjenčanja prije sudskog, u tome nema nikakve smetnje jer je ibret u šerijatskom vjenčanju a sudski je samo radi formalnosti, pa kada ga i ne bi bilo ne utiče na valjanost braka. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba