Učenje Kur’ana napamet (hifz) ibadet je kojim čovjek treba da traži Allahovo lice i nagradu na Sudnjem danu. Ako ne bude imao ovu namjeru, on neće postići nikakvu nagradu, štaviše, bit će kažnjen jer je ovaj ibadet učinio, posvetio nekome mimo Allaha.
Hafiz Kur’ana obavezan je za svoje memorisanjem i učenjem Kur’ana napamet ne očekuje ovodunjalučke koristi, jer njegov hifz nije roba s kojom se trguje na dunjaluku, već je to ibadet koji on čini svome Gospodaru.

Uzvišeni Allah odlikovao je hafiza Kur’ana kako dunjalučkim tako i ahiretskim odlikama:

1. Hafizu se daje prednost u predvođenju ljudi u namazu

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka ljude u namazu predvodi onaj koji zna najviše Kur’ana napamet, a ako u tom pogledu budu jednaki, onda najučeniji u sunnetu, pa ako i u tome budu jednaki, onda onaj koji je prije hidžru učinio, a ako hidžru budu zajedno učinili, onda najstariji. Neka čovjek nipošto ne predvodi namaz tamo gdje je prisutan onaj ko je za to ovlašten i neka ne sjeda na njegovo mjesto u njegovoj kući izuzev ako mu on to dozvoli.” (Muslim, 673)

Abdullah b. Omera, radijallahu anhu, kazuje: “Kada je u Kubau stigla prva grupa muhadžira, prije nego što je u Medinu stigao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ljude u namazu predvodio je Salim, oslobođeni rob Ebu Huzejfe, a bio je najbolji poznavalac Kur’ana.” (Buhari, 660)

2. Hafizu Kur’ana daje se prednost u spuštanju u kabur, da on bude prvi do kible, ako budemo prisiljeni da ga ukopamo sa nekim drugim u kabur

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, kazuje: “Poslije Bitke na Uhudu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u kabur je stavljao po dvojica ubijenih muslimana, pitajući: ‘Koji je od njih dvojice znao više Kur’ana napamet?’ Kada bi pokazali na jednog, njega bi prvog spustio u kabur, a zatim bi rekao: ‘Ja ću ovima biti svjedok na Sudnjem danu.’ Tada bi naredio da ih zakopaju sa njihovom krvlju, i ne bi ih ni gasulio niti bi im klanjao dženazu.” (Buhari, 1343)

3. Hafizu Kur’ana daje se prednost u namjesništvu i vlasti, ako je u stanju da ponese tu odgovornost

Amir b. Vasila prenosi da je Nafia b. Abdulharis, Omerov namjesnik u Meki, sreo Omera, radijallahu anhu, u mjestu Asfan, pa ga je Omer upitao: “Koga si ostavio da bude tvoj zamjenik?” Nafia je odgovorio: “Ibn Ebzu.” Omer ga upita: “A ko ti je to?”, a on odgovori: “To je jedan od naših štićenika (oslobođenih robova).” Omer ga opet upita: “Zar si im kao namjesnika štićenika odredio!?”, a Nafi odgovori: “On je vrsni učač Allahove Knjige i vrlo dobro poznaje propise nasljednog prava (feraid).” Omer tada reče: “Znajte da je vaš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Uistinu Allah ovom Knjigom (Kur’anom) uzdiže i uzvisuje neke narode, a neke unizuje.’” (Muslim, 817)

A što se tiče ahiretskih privilegija i odlika, one su sljedeće:

4. Njegov stepen u Džennetu bit će kod posljednjeg ajeta koji prouči

Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Hafizu Kur’ana bit će rečeno: ‘Uči i penji se (na visoke stepene) i uči lijepo i razgovijetno onako kako si ga učio na dunjaluku. Tvoje mjesto i tvoj stepen bit će kod zadnjeg ajeta koji proučiš.’” (Ebu Davud, 1464, i Tirmizi, 2914, koji kaže da je hasen-sahih, a šejh Albani, Sahihu Tirmizi, 2329, kaže da je hasenu-sahih)

5. Bit će u društvu meleka, na njihovim stepenima

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko vješto uči Kur’an, bit će u društvu sa plemenitim i dobrostivim izaslanicima, a onaj ko ga bude učio zamuckujući i to učenje mu bude predstavljalo poteškoću i napor, imat će dvostruku nagradu.” (Buhari, 4653, i Muslim, 798)

6. Bit će mu stavljena kruna počasti i ogrtač počasti

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu doći će Kur’an i kazati: ‘Gospodaru, ukrasi ga (hafiza)!’ Pa će mu biti stavljena kruna počasti. Potom će kazati: ‘Gospodaru, povećaj mu!’, pa će mu biti obučen ogrtač počasti. Potom će kazati: ‘Gospodaru, budi zadovoljan njime!’, pa će biti zadovoljan njime. Tada će mu biti rečeno: ‘Uči, i uzdiži se i za svaki ajet ćeš dobiti dobro djelo.’” (Tirmizi, 2915, koji kaže da je hadis hasen-sahih. Albani, Sahihu Tirmizi, 2328, kaže da je hasen – dobar)

7. Kur’an će se na Sudnjem danu zauzimati za svoga učača

Od Ebu Umame El-Bahilija, radijallahu anhu, prenosi se da je kazao: “Čuo sam Allahovog Poslanika da kaže: ‘Učite Kur’an jer će on doći i zauzimati se za one koji su ih učili. Učite zehravejni: suru El-Bekara i suru Alu Imran, doista će njih dvije doći na Sudnjem danu kao da su dva oblaka, ili dva gusta jata ptica, pa će se zauzimati za svoje učače. Učite suru El-Bekara, doista je u njenom učenju blagoslov, a njeno ostavljanje i zapostavljanje predstavlja propast, nju ne mogu naučiti ljenjivci.” (Muslim, 804)

Na pitanje odgovorio: Dr. Muhammed Salih El-Munedždžid
Preuzeto sa stranice: s-d-o.org

Da li ste znali da je dozvoljeno čestitati Bajram na bilo koji način u kojem nema šerijatskih zapreka? O tome su prenesene fetve od imama Ahmeda, Malika, šejhul-islama Ibn Tejmijje i mnogih učenjaka današnjice.

1- Da li ste znali da su islamski učenjaci po pitanju propisa bajram-namaza zauzeli različite stavove? Minimalno što je kazano po tom pitanju jeste da je klanjanje bajram-namaza pritvrđeni sunnet i to je bio stav većine islamskih pravnika, a tog stava bili su: malikijska, šafijska, zahirijska pravna škola, učenjaci hanefijske pravne škole Ebu Jusuf i Es-Serhasi, i drugi selefijski učenjaci.

2- Da li ste znali da su neki učenjaci spomenuli jednoglasan stav učenjaka da je pohvalno kupanje povodom bajrama, iako su svi hadisi koji govore o tome slabi? Na to ukazuje ispravna analogija – analogno kupanju petkom povodom odlaska na džumu – i praksa prvih generacija.

3- Da li ste znali da je sunnet da se lijepo obuče čovjek koji ide na bajram-namaz, odnosno da bi čovjek na bajram trebao da obuče najljepšu odjeću koju posjeduje? Na to nam indirektno ukazuje hadis Omera, r.a., u kojem se navodi da je Omer, r.a., bio na pijaci i vidio da se prodaje svileni ogrtač pa ga je uzeo i donio Poslaniku, alejhis-selam, i kazao: ‘’Kupi sebi ovaj ogrtač, kako bi ga mogao oblačiti kada ideš na bajram i kada ti dolaze delegacije“, pa mu je rekao Poslanik: ‘’To oblače samo oni koji nemaju nikakvog udjela na onom svijetu.“ (Buharija i Muslim)

4- Da li ste znali da je sunnet, po konsenzusu učenjaka, osobi koja je krenula na ramazanski bajram-namaz, da nešto pojede prije nego što izađe iz kuće? To je bila praksa Allahovog Poslanika. Enes, r.a., kaže: “Allahov Poslanik ne bi izlazio na ramazanski bajram-namaz prije nego što bi pojeo nekoliko datula.“ U jednoj predaji se dodaje: “Prekidao bi na neparnom broju“.

5- Da li ste znali da je sunnet da čovjek ode na bajram-namaz pješice, ne koristeći prijevozno sredstvo? Na ovaj propis ukazuje hadis Alije, r.a., u kojem kaže: “Od sunneta je da se ide pješice na bajram-namaz.“ (Tirmizi, br. 530, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

6- Da li ste znali da je sunnet da bajram-namazu prisustvuju žene, bez razlike bile starije ili mlađe, pod uvjetom da u njihovom izlasku nema nikakvih šerijatskih prekršaja, kao što je nepropisno oblačenje, šminkanje, mirisanje i dr.? Na to ukazuje hadis Ummu Atijje, r.a., da je kazala: “Naredio nam je Poslanik, alejhis-selam, da na bajramsku musallu iz svojih odaja izađu mlade djevojke, pa čak da i žene u hajzu prisustvuju bajram-namazu, ali da se odmaknu od bajramske musalle.“ (Buharija)

7- Da li ste znali da je dozvoljeno da bajram-namazu prisustvuju djeca? Na to ukazuje hadis Ibn Abbasa, r.a., da mu je kazano: “Jesi li prisustvovao bajramu sa Allahovim Poslanikom?“, pa je rekao: ‘’Da.“ (Buharija)

8- Da li ste znali da je sunnet da se donose tekbiri u periodu izlaska iz kuće pa sve dok ne počne bajramska hutba, po mišljenju većine islamskih učenjaka? Na osnovu riječi Uzvišenog: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.“

9- Da li ste znali da je mnogo hadisa koji ukazuju da je Allahov Poslanik redovno prakticirao klanjati bajram-namaz na ‘’musalli“ – otvorenom prostoru? Ebu Seid el-Hudri, r.a., kazao je: “Poslanik bi izlazio na dan Kurbanskog i na dan Ramazanskog bajrama na musallu, a prvo što bi činio bilo je klanjanje namaza…“

10- Da li ste znali da je spomenuto da je Allahov Poslanik samo jednom klanjao bajram-namaz u džamiji i to zbog kiše koja je padala u danima Bajrama, ali je predaja o tome slaba – daif, kao što su pojasnili hadiski eksperti?

11- Da li ste znali da je bajram-namaz ispravan ako se klanja u džamiji – zatvorenom prostoru, ali se time propušta sunnet Allahovog Poslanika?

12- Da li ste znali da Allahov Poslanik nije prakticirao klanjati nafilu ni prije ni poslije bajram-namaza? Na to ukazuju riječi Ibn Abbasa: “Poslanik bi dolazio na musallu i klanjao bi dva rekata bajram-namaza, ne bi klanjao – nafilu – ni prije ni poslije namaza.’’ (Buharija i Muslim)

13- Da li ste znali da je mnogo učenjaka koji su spomenuli konsenzus islamskih pravnika da se bajram-namaz klanja dva rekata? Na to ukazuje hadis Ibn Abbasa, r.a.: “Poslanik bi dolazio na musallu i klanjao bi dva rekata bajram-namaza, ne bi klanjao – nafilu – ni prije ni poslije namaza.“ (Buharija i Muslim)

14- Da li ste znali da, po jednoglasnom stavu učenjaka, nije propisano učenje ezana niti ikameta za bajram-namaz? Na to nam ukazuje hadis Džabira, r.a.: “Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, alejhis-selam, pa je počeo sa namazom, prije hutbe, bez ezana i ikameta.“ (Muslim)

15- Da li ste znali da je većina pravnika – od kojih su tri pravne škole: malikijska, šafijska, hanbelijska – smatrala da se na prvom rekatu donosi sedam tekbira, a na drugom pet? Među njima postoji određenih razilaženja, kao da li se u to ubraja početni tekbir ili ne, da li se ubraja tekbir za ustajanje na drugi rekat ili ne. Hanefijska pravna škola smatrala je da se na prvom rekatu donose tri tekbira prije kiraeta – učenja Kur’ana, a na drugom se donose tri tekbira poslije učenja Kur’ana.

16- Da li ste znali da je donošenje dodatnih tekbira, koji se donose nakon početnog tekbira, pohvalno – sunnet, po konsenzusu islamskih učenjaka? Što znači, ako bi ih čovjek izostavio, namjerno ili nenamjerno, njegov namaz je ispravan.

17- Da li ste znali da ako bi se desilo da klanjač – muktedija – koji klanja za imamom koji preferira suprotno mišljenje od njegovog, po mišljenju tri pravne škole: hanefijske, šafijske, hanbelijske – on će slijediti imama bez obzira što ne preferira to mišljenje. Shodno riječima Allahovog Poslanika: “Imam je postavljen – učinjen – da biste ga slijedili i nemojte se razlikovati od njega….“ (Buharija i Muslim)

18- Da li ste znali da je većina islamskih pravnika smatrala pohvalnim dizanje ruku u bajram-namazu prilikom donošenja dodatnih tekbira? Tog stava bile su hanefijska, šafijska i hanbelijska pravna škola. Iako za to ne postoji jasan – vjerodostojan hadis koji to potvrđuje, ali takav postupak prenesen je u vjerodostojnim predajama od nekih učenjaka prvih generacija.

19- Da li ste znali da je sunnet da imam na kijamu, prilikom klanjanja bajram-namaza, treba učiti naglas Kur’an, po konsenzusu učenjaka?

20- Da li ste znali da je pohvalno da ljudi nakon klanjanja bajram-namaza pažljivo saslušaju bajramsku hutbu, koja je po većini islamskih učenjaka sunnet – a neki su kazali da je to po jednoglasnom stavu učenjaka? Što znači, ako bi čovjek klanjao namaz i nakon toga napustio mjesto obavljanja bajram-namaza, bez slušanja hutbe, njegov namaz bio bi ispravan i neće biti grješan.

21- Da li ste znali da ako žene dolaze na bajram-namaz – ili ako se bajramska hutba direktno prenosi putem radija ili televizije – pohvalno je da imam posveti jedan dio hutbe ženskoj populaciji? To je bila praksa Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kao što je zabilježeno u hadisu Džabira kod Buharije i Muslima.

22- Da li ste znali da je većina islamskih učenjaka smatrala da će osoba koja zakasni na bajram naklanjati bajram-namaz na isti način kako se klanja u džematu, jer ne postoje argumenti koji ukazuju da se način naklanjavanja razlikuje od načina na koji se klanja u džematu?

23- Da li ste znali da je većina islamskih učenjaka, među kojima su učenjaci hanefijske, malikijske, šafijske pravne škole, smatrala da, ako se desi da je bajram petkom, dolaskom na bajram nije spala obaveza dolaska na džumu? Jer, osnova je da su to dva zasebna ibadeta i ne može jedan od ovih ibadeta zamijeniti drugi. Međutim, bilo je i onih učenjaka koji su smatrali da ako se desi da je bajram petkom, osobe koje dođu na bajram nisu obavezne dolaziti na džuma-namaz, osim imama koji je obavezan da prisustvuje i bajramu i džuma-namazu. Ovo mišljenje zastupao je imam Ahmed i njega je odabrao šejhul-islam Ibn Tejmijje. To su argumentovali riječima Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kada se obraćao ashabima u danu u kojem su se spojili Bajram i džuma: “Ovo je dan u kojem su se spojila dva praznika, pa ko želi, ovaj dolazak mu je dovoljan i za džumu, a mi ćemo i džumu klanjati.“ (Hadis je zabilježio imam Ebu Davud –br. 1073, i dr. od Ebu Hurejre, a njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.) Također u prilog ovom mišljenju ide vjerodostojna fetva od Osmana, r.a., po ovom pitanju, u kojoj je dozvolio onima koji su klanjali bajram da nisu obavezni dolaziti na džumu. A Allah najbolje zna.

24- Da li ste znali da je sunnet da se čovjek ne vraća istim putem kojim je došao na bajram-namaz, već da se vrati kući drugim putem. Neki učenjaci spomenuli su konsenzus učenjaka po tom pitanju, na osnovu riječi Abdullaha ibn Omer, r.a.: “Allahov Poslanik odlazio je na bajram-namaz jednim putem, a vraćao se drugim.“ (Hadis je zabilježio imam Ebu Davud, br. 1156, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

25- Da li ste znali da je dozvoljeno čestitati Bajram na bilo koji način u kojem nema šerijatskih zapreka? O tome su prenesene fetve od imama Ahmeda, Malika, šejhul-islama Ibn Tejmijje i mnogih učenjaka današnjice.

Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice: s-d-o.org

Već duže vrijeme nekoliko različitih osoba slušam kako prigovaraju onima koji ukazuju na određene neosnovane postupke – novotarije prisutne u našem narodu, kao što su: mevludi, dovišta, sedmine, četeresnice, godišnjice, turbeta, učenje Jasina, ističući kako se ne slažu s tim tvrdnjama, potkrepljujući svoje mišljenje tvrdnjom: “Kako to da se spomenuti postupci smatraju novotarijom, a voženje auta, korištenje mobitela i ostalih tehnoloških dostignuća ne ulazi u domen novotarije?!”, često uz svoje mišljenje navodeći neku od otrcanih fraza, koje dodatno zbunjuju obični svijet: “Vi biste da nas vratite 14 stoljeća unazad!”, “Zašto vi vozite auta, zašto ne koristite deve umjesto auta?”, “Zašto koristite tehnologiju?”, “Po vama, sve je novotarija!”

Žalosno je da ovakve izjave često dolaze od ljudi koji su završili šerijatske škole i koji bi trebali da znaju da nikada niko od eminentnih učenjaka nije osporavao korištenje tehnoloških dostignuća, niti ih je proglašavao novotarijama, izuzev ako se radi o određenoj stvari čije korištenje rezultira haramom i čije su korištenje osudili učenjaci, ali opet ne zbog toga što su isticali da je to novotarija, već zato što je korištenje toga zabranjeno zbog grijeha koji se čine na taj način.

Treba znati da se novotarije isključivo vezuju za vjeru i za poglavlje ibadeta, što je jasno potvrđeno u hadisu Allahovog Poslanika: “Ko u ovu našu vjeru uvede nešto što nije od nje, to će biti odbačeno.” (Buhari i Muslim, od Aiše, radijallahu anha) Stoga, pogrešno je i smatra se potvorom tvrditi da oni koji upozoravaju na novotarije u vjeri istovremeno novotarijom smatraju i korištenje tehnoloških pomagala u današnjem vremenu.

Čudno je kako spomenute osobe nikada nisu navele izvor odakle su preuzeli tu tezu, da neko ko ukazuje na novotarije u vjeri smatra novotarijom i korištenje tehnoloških pomagala.

Sve je i više nego jasno: Novotarije se ne vezuju za tehnološka dostignuća, već se vezuju za činjenje ibadetā koje nije činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Shodno tome, pravdati svoje ustrajavanje u novotarijama time da oni koji ukazuju na to koriste tehnologiju, te želeći na taj način poistovjetiti novotarije u vjeri i nova tehnološka dostignuća, nema nikakve osnove niti je to ko od eminentnih učenjaka kazao.

Imam ovog vremena Ibn Baz, rhm., rekao je: “Ako se radi o dunjalučkim stvarima, one se ne nazivaju (vjerskim) novotarijama. Tako, naprimjer auto, računar, avion i slično, naziva se novotarijom samo u jezičkom smislu, i to se ne smatra grijehom niti se ljudima osporava korištenje tih dostignuća. Ljudima se ukazuje na ono što uvedu u vjeru: novotarske vrste namaza i drugi novotarski ibadeti, to su stvari na koje treba ukazivati, pošto se vezuje za vjeru, pošto šerijat / vjera treba da se čuva od novotarija.” (Fetava Nurun aled-derb, 3/21)

Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice: s-d-o.org

Bismillahir-rahmanir-rahim

♦ Imam Ebu Hanife bio je ispravne akide, bio je na akidi selefa, a to je akida ehli suneta i džemata.
Njegov menhadž je bio: Kur'an, sunet, govor ashaba i tek onda njegov idžtihad (stav).
Što se tiče Allahovih imena i svojstava tu nema nikakve dileme, bio je na stavu selefa.

?Što se tiče imana, prvo je bio na stavu da djela nisu temelj imana (sastavni dio imana), već šart (uslov ispravnosti) imana, zbog toga ulema ehli suneta svrstala ga je u grupu murdžija i to murdžietul-fukaha (murdžie fakihi).
Dobili su ovakvo ime jer je određeni broj fakiha (fikska ulema), zastupala takvo mišljenje.

? Međutim postoji mišljenje da je odbacio stav da djela nisu sastavni dio imana, te da je prihvatio stav da su djela temelj imana i da je na tome umro.
I ovo je ispravno mišljenje po pitanju imama Ebu Hanife Allah mu se smilovao.

♦Kao dokaz tome je pradaja koju navodi Tahavi u djelu Šerhu akidetut-tahavijeh (st.351).
Tahavi prenosi raspravu između Ebu Hanife i Hamada ibn Zejda, pa mu je Hamad spomenuo hadis: ‘koji islam je najbolji’, (u hadisu se navodi da je iman najbolji islam, te da je džihad i hidžra od imana), pa je Hamad pitao Ebu Hanifu: ‘zar ne vidiš da ga je pitao (čovjek je pitao Poslanika) koji islam je najbolji, pa reče (Poslanik je odgovorio) iman, zatim je rekao (Poslanik) da je hidžra i džihad od imana.
Zatim je Ebu Hanifa zaćutao, njegovi učenici su ga pitali, zar mu nećeš odgovoriti, pa je Ebu Hanifa odgovorio, kako da mu odgovorim a govori mi hadis Poslanika’.

? Iz ovoga se jasno vidi da je Ebu Hanife prihvatio stav da su djela sastavni dio imana, a to je ujedno i stav selefa, kao i ehli suneta i džemata.
Ovu predaju mnogi prenose:
Fadlul-islam 209, El-iman bejnes-selef vel-mutekelimin 107, Zijadetul-iman ven-nuksanuhu 330, Et-temhid lema fil-muvata’ 9/247, i drugi.

♦Prema tome Ebu Hanifa je bio akide selefa i to je ispravno mišljenje.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”