Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Uzroci primanja dove
Neophodno je da prilikom dove srce bude prisutno, svjesno onoga što se izgovara i svjesno veličine Onoga ko se doziva i kome se dova upućuje. Poslanik ﷺ, veli: „Znajte da se Allah ne odaziva dovi upućenoj iz nemarnog srca.“ ?Bilježi ga Tirmizi, br. 3479 Nevevi kaže: „Cilj dove je prisustvo srca i njviše
Neophodno je da prilikom dove srce bude prisutno, svjesno onoga što se izgovara i svjesno veličine Onoga ko se doziva i kome se dova upućuje.
Poslanik ﷺ, veli:
„Znajte da se Allah ne odaziva dovi upućenoj iz nemarnog srca.“
?Bilježi ga Tirmizi, br. 3479
Nevevi kaže:
„Cilj dove je prisustvo srca i njegova svjesnost. Za to postoje nebrojeni dokazi, toliko jasni da se ne moraju dodatno pojašnjavati.“
?El-Ezkar, str. 391
Uzroci primanja dove mogu se pojasniti u sledećim tačkama:
1⃣. Iskrenost prilikom učenja dove
Ovo je najveći i najbitniji uzrok primanja dove kod Allaha.
Što je iskrenost jača, sve je veća mogućnost da Allah usliša dovu.
Uzvišeni Allah kaže:
Molite se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko.
?El-Mu'min, 14
Ibn Hadžer veli: „Uslišanje dove zavisi od iskrenosti i njome je uslovljeno.“
?Fethul-Bari, 11/95
2⃣. Jaka nada u iščekivanje rješenja i izlaza iz date situacije
Što je nada jača, izražavanje potrebe je veće. I sve što duša više iščekuje odgovor i nada mu se, sve je veća mogućnost da će on i doći.
Poslanik ﷺ, veli:
„Dovite Allahu, čvrsto vjerujući da će vam se odazvati.“
?Bilježi ga Tirmizi, br. 3479, i kaže da je hadis hasen
U hadisi-kudsiju Uzvišeni veli:
„Ja sam prema robu onakav kakvo mišljenje ima o Meni.“
?Buhari, br. 6970, i Muslim, br. 2675
Uvjerenje da će dova biti primljena i lijepo mišljenje o Allahu uzroci su primanja dove.
3⃣. Pokajanje i izvršavanje obaveza prema drugima
Uzvišeni Allah veli:
„Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati.“
?Nuh, 10-12
Tj. napustite ono što radite i što prije Mu se pokajte, jer će On oprostiti onome ko Mu se pokaje, pa makar mu grijesi bili širk i nevjerstvo. Korištenje prilika na način da se upotrijebe vremena, stanja i mjesta, dovodi do veće mogućnosti da dova bude primljena.
4⃣. Dobročinstvo prema roditeljima
5⃣. Udaljavanje od razvrata i bluda
6⃣. Čuvanje povjerene stvari
Dokaz za ovo troje je kazivanje o mladićima koje je zarobila stijena. ?Bilježi ga Buhari, br. 3465, i Muslim, br. 2743.
7⃣. Naređivanje na dobro i odvraćanje od zla
Ovo je jedan od najvećih uzroka primanja dove, jer se ubraja među najvrednija dobra djela, a ostavljanje ovog djela može prouzrokovati odbijanje dove.
Huzejfe b. El-Jeman prenosi da je Poslanik ﷺ, kazao:
„Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati dobra djela i sprječavati loša, ili će Allah na vas spustiti kaznu, pa ćete ga moliti, a neće vam biti uslišeno.“
?Bilježi ga Tirmizi, br. 2169, i kaže da je hadis dobar.
8⃣. Dobro djelo
Ono je uzrok da se dova uzdigne i bude primljena.
Dova se ubraja u lijep govor, a lijep govor se uzdiže ka Allahu, ali je potrebno dobro djelo koje će ga uzdići.
Uzvišeni Allah veli:
Njemu se penju lijepe riječi, a dobro djelo ih uzdiže.
?Fatir, 10
Ibnul-Kajjim veli:
Dove i molbe su poput oružja. Ubojitost oružja zavisi od umijeća ratnika, a ne isključivo od oštrine.
Kada je oružje ispravno i bez mahana, kada je onaj ko ga koristi vješt i jak, a odbrana slaba, protivnik će, sigurno, pretrpjeti štetu. Kada izostane jedan od ovih elemenata, djelovanje se gubi.
Znači, ako je upućivač dove po sebi loš, ako se nije koncentrisao srcem i jezikom na dovu, ili postoji neka druga prepreka za uslišаnje, rezultat dove će izostati.“
?El-Dževabul-Kafi, str. 14.
Priredio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Smijemo li Dove Allahu s.w.t. upućivati i na Farz namazima kada smo na sedždi.
Bismillahir-rahmanir-rahim ?Dozvoljeno je učiti dove u namazu kada smo na sedždi bio to farz ili nafila (sunet) namaz. Dozvoljeno je učiti dove i između dvije sedžde, zatim prije predaje selama a posle tešehuda(učenja ettwhijjatu) i salavata. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Rob je najbviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
?Dozvoljeno je učiti dove u namazu kada smo na sedždi bio to farz ili nafila (sunet) namaz.
Dozvoljeno je učiti dove i između dvije sedžde, zatim prije predaje selama a posle tešehuda(učenja ettwhijjatu) i salavata.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Rob je najbliži Allahu kada je na sedždi i zato tada najviše dovu upućujte.“ Bilježi ga Muslim, br. 744.
♦ Što se tiče ruku'a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „ Na ruku'u veličajte Allaha, a na sedždi što više dovite.“ Bilježi ga Muslim, br. 738.
A što se tiče dove ona može biti vezana za ahiret, vjeru pa i za dunjaluk, znači bilo koje dunjalučke potrebe mogu se tražiti od Allaha subhanehu ve teala.
Ali veći je sevap da se uče dove iz suneta, tj. dove koje je učio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
? Jedna od jako bitnih dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem učio je: ‘Ja mukallibel-kulubi sebbit kalbi ‘ala dinike. /O Ti koji srca ljudi okrećeš, učvrsti moje srce u pokornosti Tebi’. Bilježi ga Tirmizi, br. 2140, str. 483; Hakim, 1/706, koji kaže da je hadis ispravan po uslovima koje je postavio imam Muslim.
❗Napomena: Onaj ko ne zna Arapski jezik dozvoljeno mu je učiti dove i na bosanskom jeziku (iako ima uleme koja to ne dozvoljava), dok onaj koji zna arapski jezik nije mu dozvoljeno učiti dove u namazu na nekom drugom jeziku.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Dove koje upućujemo Allahu s.w.t. mimo sedžde smijemo li tiho izgovarati ili je bolje u sebi doviti u takvim situacijama?
Bismillahir-rahmanir-rahim ? Dova se izgovara i moraju se usne i jezik pomjerati, i to je uslov za ispravnost dove, izgovaranje dove bez pomjeranja usana (znači srcem i razumom) ne smatra se dovom već zikrom. A što se tiče jačine zvuka dovoljno je da čujemo sami sebe, pa čak i ako ne čujemo sami sebviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
? Dova se izgovara i moraju se usne i jezik pomjerati, i to je uslov za ispravnost dove, izgovaranje dove bez pomjeranja usana (znači srcem i razumom) ne smatra se dovom već zikrom.
A što se tiče jačine zvuka dovoljno je da čujemo sami sebe, pa čak i ako ne čujemo sami sebe, dovoljno je da pomjeramo usne i jezik.
Bolje je da to izgovaranje bude tiho nego da se podiže veći ton.
Uzvešeni Allah kaže: “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.” El-E'araf, 55.
? Dio ajeta ‘u sebi’ ne znači ne izgovarati dovu nego je sasvim tiho izgovarati.
Uzvečeni Allah kaže: “Kad je Zekerijja Gospodara svoga tiho zovnuo.” Merjem, 3.
♦ Zaključak: Dova se može učiti, izgovarati i tiho i u sebi (sasvim tiho), ali se mora izgovarati, usne i jezik pomjerati.
Tiho izgovaranje dove bolje je i vrijednije nego glasno izgovaranje sa povećanim tonom, Ibn Tejmije, rahimehullah, navodi deset razloga zašto je dovu bolje izgovarati tiho nego glasno, a jedan od njih je i skrušenost u dovi.
? Zaista je bitno da se što više uče dove, jer dova je ibadet, i za svaku izgovorenu dovu imat će se koristi.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Nema nijednog muslimana koji uputi Allahu dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza, a da mu Allah neće podariti jednu od tri stvari:
ili će mu odmah uslišati dovu,
ili će mu je ostaviti za Budući svijet,
ili će od njega otkloniti zlo shodno dovi koju je uputio.”
Bilježi ga Ahmed, 17/213, br. 11133.
U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Sudbinu ne može spriječiti (promijeniti) ništa drugo osim dove, dok život ne može produljiti ništa osim dobročinstva.“ Bilježi ga Tirmizi, br. 2139, str. 483,
?Ibnul-Kajjim, rahimehullah, je govoreći o položaju dove i njenom uticaju na sprječavanje nevolja kaže: „Dova je jedan od glavnih uzročnika za otklanjanje nevolja i ostvarivanje ciljeva.“ El-Dževabul-Kafi, str. 23.
Također je kazao: „Dova je jedan od najkorisnijih lijekova i zaštitnika od nevolja. Njome se nevolje sprječavaju i liječe, ili se, pak, ublažavaju, ako se dese. Dova je vjernikovo oružje.“ El-Dževabul-Kafi, str. 25.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Da li će sav Muhammedov s.a.v.s. ummet u Džennet?
Bismillahir-rahmanir-rahim ?Ko god je umro sa imanom (tevhidom) od Muhamedovog umeta zadnja stanica je dženet, dok oni koji su umrli u nevjerstvu biće stalni stanovnici džehenema. Ko god je umro sa imanom na kraju će biti stanovnik dženeta, međutim neki od njegovog umeta ući će u vatru, džehenem, zbviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
?Ko god je umro sa imanom (tevhidom) od Muhamedovog umeta zadnja stanica je dženet, dok oni koji su umrli u nevjerstvu biće stalni stanovnici džehenema.
Ko god je umro sa imanom na kraju će biti stanovnik dženeta, međutim neki od njegovog umeta ući će u vatru, džehenem, zbog grijeha koje im Allah nije oprostio.
U vatri će biti shodno težini njihovih grijeha, neko će duže vrijeme boraviti a neko kraće, neko će imati žešću kaznu (vatru) a neko blažu, shodno težini grijeha.
?Kada odsluže za svoje grijehe tada će ih Allah uvesti u dženet, ali uslov je da su umrli sa imanom, odnosno sa tevhidom.
Uzvišeni Allah kaže: ‘Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim (da Mu se širk čini), a oprostiće manje grijehe od toga, kome On hoće’. An-Nisa, 48.
Buharija prenosi hadis o šefa'atu gdje Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Potom će oni doći meni, pa ću ja reći: ‘Ja sam za to (ovlašten)!’ Onda ću zatražiti dopuštenje kod svoga Gospodara, pa će mi ono biti dato, i On će me nadahnuti pohvalama kojima ću Mu, iako ih sada ne znam, zahvaljivati.
Iskazaću Mu te pohvale i pasti Mu na sedždu, pa će mi biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’ ‘Gospodaru,’ – reći ću ja – ‘moj ummet, moj ummet!’
Tada će mi biti rečeno: ‘Idi i iz Vatre izvedi one koji u svojim srcima imaju imana makar koliko jedno zrno ječma!’, pa ću ja otići i uraditi tako.
Onda ću se ponovo vratiti, iskazujući Mu pohvale, i pasti Mu na sedždu, pa će mi opet biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’ ‘Gospodaru,’ – reći ću ja – ‘moj ummet, moj ummet!’
Tada će mi biti rečeno: ‘Idi i iz Vatre izvedi one koji u svojim srcima imaju imana makar koliko jedan trun (ili zrno gomšice)!’, pa ću ja otići i uraditi tako.
Vratiću se i po treći put, iskazujući Mu pohvale, i pasti Mu na sedždu, pa će mi opet biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’ ‘Gospodaru,’ – reći ću ja – ‘moj ummet, moj ummet!’
Tada će mi biti rečeno: ‘Idi i iz Vatre izvedi one koji u svojim srcima imaju imana manje i od jednog zrna gorušice.’, pa ću ja otići i uraditi tako. ”
Bilježi ga Buhari, br. 7510, i Muslim, br. 193.
♦ Znači svi koji su umrli sa tevhidom (imanom) na kraju će završiti u dženetu, pa makar i ušli u vatru neko vrijeme.
To je akida selefa i ehli suneta i džemata.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Riječi Ebu Hanife:”ZA onoga koji kaže: ‘Ja ne znam, da li je moj Gospodar na nebesima ili na Zemlji.” Ebu Hanife je odgovorio: “On je kafir. “
Bismillahir-rahmanir-rahim ?Jeste, nalazi se u spomenutom djelu na stranici 135. Izdavač knjige: mektebetul-furkan, Emirati, štampa 1999g, stranica 135. Imam Ebu Hanife je od onih koji smatraju da je Allah iznad nebesa. To dokazuju njegove riječi: "Ko kaže da ne zna da li je Allah iznad nebesa ili nviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
?Jeste, nalazi se u spomenutom djelu na stranici 135.
Izdavač knjige: mektebetul-furkan, Emirati, štampa 1999g, stranica 135.
Imam Ebu Hanife je od onih koji smatraju da je Allah iznad nebesa.
To dokazuju njegove riječi: “Ko kaže da ne zna da li je Allah iznad nebesa ili na Zemlji počinio je nevjerstvo. A, također, i onaj koji tvrdi da je Allah na Aršu, ali ne zna da li je Arš na nebesima ili na Zemlji.“
Pogledati: El-Fikhul-ekber, str. 135, El-Fikhul-ebsat, str. 49, a slično ovom citatu prenio je i Ibn Tejmijje u djelu Medžmu'ul-fetava, 5/48, i Ibnul-Kajjim u djelu Idžtimaul-džujušil-islamijje, str. 139; Zehebi u djelu El-Uluvv, str. 101, 102; Ibn Kudamme u Uluvvu, str. 116, i Ibn ebil-Izz el-hanefi u Šerhu-Tahavijje, 1/ 301.
? Imam Ebu Hanife potvrđuje uzdignuće Allaha, subhanehu ve te'ala, iznad Arša i Njegovu uzvišenost nad stvorenjima, onako kako to Njemu i Njegovoj veličini priliči. Tome su dokaz njegove riječi: “Potvrđujemo da se Allah uzdigao iznad Arša, bez ubjeđenja da je On imao potrebu za Aršom.“ Šerhul-vesijje, str. 10.
Ibn Ebil-Izz el-hanefi, tumačeći Tahavijine riječi, kaže: ”Arš i Kursijj su istina, a On niti je ovisan o Aršu, niti o bilo čemu ispod njega; On obuhvata sve i iznad svega je.” EI-‘Akidetu et-tahavijje, sa osvrtom od Albanija, str. 36-37.
♦ I kaže: “Šejh (Tahavija) je rekao ovaj govor jer je on, nakon spominjanja Arša i Kursija, spomenuo Njegovu neovisnost od Arša i onoga što je mimo njega, kako bi objasnio da stvaranje Arša i Njegovo uzdizanje iznad njega nije bilo iz neke potrebe i nužde za nečim, nego On zna mudrost zbog koje je to uradio.
Bivanje nečega iznad, u odnosu na ono što je ispod, ne znači da je ono iznad u ovisnosti za onim što je ispod. Pogledaj nebesa kako su smještena iznad Zemlje, a nisu u ovisnosti od nje.
A Allah, subhanehu ve te'ala, je još dalje od toga da je Njegova uzvišenost ovisna od nečega, nego je uzvišenost jedna od Njegovih osobenosti. Ona je, Njegovom voljom, nosač onoga što je ispod – onoga što je ovisno od Njega; a On je neovisan od onoga što je ispod i On ga obuhvaća: On je iznad Arša.
On Svojom moći održava Arš i od njega je neovisan, a Arš o Njemu ovisi. On obuhvaća Arš, dočim Arš ne obuhvaća Njega. On ograničava Arš, dočim Arš Njega ne ograničava.
Ovo su neophodnosti koje se vežu za stvorenja.
A novotari, oni koji niječu uzvišenost, kada bi sebi stvari ovako obrazložili, bili bi upućeni na Pravi put; spoznali bi podudarnost razuma sa Objavom i slijedili bi pravac kojem ih dokazi pozivaju.
Međutim, oni su ostavili dokaze, pa su skrenuli sa Pravog puta. Stvar je ovdje onakva kako je opisuje imam Malik, kada je upitan o ajetu: A zatim se na Arš uzdigao : “Kako se uzdigao?” Imam Malik je rekao: “Uzdignuće (istiva’) je poznata stvar; kakvoća njegova je nepoznata.“ Šerhu el-‘akideti et-tahavijje, 1/ 290-291 .
? Imam Malik je napravio razliku između općepoznatog značenja ove riječi i kakvoće koja nije svojstvena ljudima.
Ovo je mišljenje zastupao i imam Ebu Hanife, Allah mu se smilovao. Nakon što je spomenuo prethodni govor imama Malika, Mulla Ali el-Kari kaže: “Ovo mišljenje je zastupao i naš imam. Osim toga, imam je potvrdio i sve ono što se navodi u manje jasnim ajetima i hadisima, u kojima se spominju: ruka, oko, lice i slična svojstva.“ Šerhu el-amali, str. 31; Mirkatul-mefatih, šerhu miškatil-mesabih, 8/251.
❗ Napomena:
Ovde se misli da su riječi: ‘Allah se nije uzdigao na Arš’, da su to riječi kufra, a ne misli se na onoga ko to kaže da je nevjernik.
Zato što je te'vil (alegorično tumačenje), prepreka u tekfiru, a oni koji kažu da se ‘Allah nije uzdigao na Arš’, upravo te'vile ajete uzdignuća poput ajeta: A zatim se na Arš uzdigao.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
POST MUSTEHADE – ŽENE KOJA KRVARI
Mustehada je žena koja krvari, krvlju koja nije krv mjesečnice niti krv postporođajnog ciklusa – nifasa, propis za nju identičan je propisima za ženu koja je čista – koja ne krvari. Ona će postiti, klanjati i dozvoljeno je mužu da s njom spolno opći. Ona će abdestiti za svaki namaz, kao oni koji imaviše
Mustehada je žena koja krvari, krvlju koja nije krv mjesečnice niti krv postporođajnog ciklusa – nifasa, propis za nju identičan je propisima za ženu koja je čista – koja ne krvari. Ona će postiti, klanjati i dozvoljeno je mužu da s njom spolno opći. Ona će abdestiti za svaki namaz, kao oni koji imaju neprestane probleme sa mokraćom ili vjetrovima, ona će se zaštititi pamukom ili nečim sličnim kako krv ne bi uprljala tijelo ili odjeću, kao što je u vjerodostojnim hadisima Allahovog Poslanika prenesena naredba da se tako postupa.
Na pitanje odgovorio: Fetve šejha Bin Baza, 15 tom, str.195
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org
Namaz mesbuka
Alejkumusselam. Ispravno je da može. Dokazi za to su dva hadisa muteffekun alejhi. Prvi kada je Ebu Bekr r.a započeo namaz, a pristupio za njim Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, pa je Poslanik postao imam a Ebu Bekr muktedija, promjenili su nijet obojica. Drugi, kada je Omer r.a klanjao sabah naviše
Alejkumusselam.
Ispravno je da može. Dokazi za to su dva hadisa muteffekun alejhi. Prvi kada je Ebu Bekr r.a započeo namaz, a pristupio za njim Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, pa je Poslanik postao imam a Ebu Bekr muktedija, promjenili su nijet obojica. Drugi, kada je Omer r.a klanjao sabah namaz pa ga zboo nožem Ebu Luue Medžusi, pa je Omer pao i prekinuo namaz, a na njegovo mjesto kao imam pristupio Abdurahman ibn Auf koji je bio muktedija.
Problem ovog pitanja jeste promjena nijeta, a gore spomenuti hadisi su dokaz da je dozvoljeno promjeniti nijet iz muktedije u imama.
Ve billahi tevfik.
Vidi manjeZaklinjanje
Alejkumusselam. Osnova je da radiš po hadisu kojeg bilježi Muslim u svome Sahihu u kom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko od vas vidi munker (zabranjeno djelo ili riječi) neka ga otkloni rukom, ako nije stanju rukom, neka ga zanegira riječima, a ako nije u stanju ni riječima, onda nekaviše
Alejkumusselam.
Osnova je da radiš po hadisu kojeg bilježi Muslim u svome Sahihu u kom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko od vas vidi munker (zabranjeno djelo ili riječi) neka ga otkloni rukom, ako nije stanju rukom, neka ga zanegira riječima, a ako nije u stanju ni riječima, onda neka ga zaniječe srcem, a to je najmanji vid imana”.
Onaj ko je u stanju otkloniti rukom poput namjesnika, oca, porodice ili direktora firme i slično, vadžib mu je da zabrani djelo ili riječi munkera, u protivnom on je griješan. A onaj ko ne može rukom otkloniti munker ili bi otklanjanjem rukom učinio veću štetu od samog munkera kojeg otklanja, a u stanju je negirati munker riječima, na njemu je da to učini. Ako nije u stanju ni rukom ni riječima, na njemu je da to zaniječe srcem.
Prema tome, ako si ti jedan od roditelja toj osobi, ili poslodavac, ili direktor obavezan si da nakon savjetovanja, rukom otkloniš munker kažnjavanjem, otpuštanjem i slično.
U protivnom, na tebi je da ga savjetuješ, i saburaš na popravljanju njegove greške.
Ti nemaš grijeha u društvu sa tom osobom kada se tako zaklinje jer to ne potpada pod negiranje Kurana, ismijavanja vjere, nego je obično ili uzrečica, poštapalica ili loša navika a ujedno je to sporedna stvar u razgovoru pri druženju.
Ve billahi tevfik.
Vidi manjeSlike u kuci
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Upotreba slika na kojima se slika ono što ima dušu Korištenje i upotreba slika na kojima je naslikano ono što ima dušu, svejedno bile one naslikane rukom ili aparatom (telefonoviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Upotreba slika na kojima se slika ono što ima dušu
Korištenje i upotreba slika na kojima je naslikano ono što ima dušu, svejedno bile one naslikane rukom ili aparatom (telefonom, kamerom i slično), je pitanje koje se razlikuje od samog crtanja i slikanja koji su zabranjeni na osnovu jasnih i nedvosmislenih hadisa.
Prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (10/480) mišljenja učenjaka oko upotrebe crteža, slika i kipova (svega što je u trodimenzionalnom obliku a ima dušu) onako kako ih je rezimirao malikijski učenjak Ibnul-Arebi:
Prvo: ako je slika u trodimenzionalnom obliku (kip i slično) od onoga što ima dušu zabranjeno je njeno korištenjo po idžmau (konsenzusu) učenjaka (naravno, iz ovoga se izuzimaju lutke).
Drugo: ako je crtež ili slika na papiru, platnu, odjeći ili slično učenjaci imaju četiri mišljenja oko njihove upotrebe:
Prvo – opća dozvola koju dokazuju hadisom kojeg bilježe Buharija i Muslim a u kojem je došao izuzetak za dozvoljenu upotrebu slika: “Osim slike na odjeći”.
Drugo – opća zabrana na koju ukazuju hadisi u kojima je došla zabrana slikanja u općem smislu.
Treće – ako je ono što ima dušu naslikano u svom potpunom izgledu onda je upotreba tih slika haram, a ako je naslikano bez glave ili u pojedinačnim dijelovima onda je dozvoljena upotreba. A ovo mišljenje je po njemu (po Ibnul-Arebiju) najispravnije. Dokaz za njega je hadis koji bilježi Nesai u kojem je došlo da Džibril, alejhi selam, nije htio da uđe u kuću Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je na zavjesi bila slika a onda je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ili da odsiječe glave na slikama ili da od njih napravi šilte na kome će se sjediti, i dodao je da meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima slika. Albani ovaj hadis ocjenjuje vjerodostojnim.
Četvrto – ako slika nije okačena i obješena onda je dozvoljena njena upotreba a u suprotnom nije dozvoljeno. Dokaz za to je hadis od Aiše, radijallahu anha, koja prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao sa putovanja a ona je prekrila otvor na zidu zavjesom na kojoj su bile crteži, pa čim je to vidio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lice mu je promijenilo boju. Pa je rekao: “O Aiša, ljudi koji će se najžešće kažnjavati kod Allaha na Sudnjem danu su oni koji oponašaju Allahovo stvaranje”. Pa kaže Aiša da su isjekli tu zavjesu i napravili od nje jedan ili dva jastuka. Hadis je mutefekun alejh. Zatim Ibn Hadžer pravi spoj između trećeg i četvrtog mišljenja i navodi dokaz koji to podupire, tj. gore spomenuti hadis kojeg bilježi Nesai.
A šejh Usejmin kada je upitan o upotrebi slika onoga što ima dušu podijelio je te slike na pet vrsta i za svaku od njih naveo šerijatski propis i dokaz.
Prva vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) s namjerom veličanja onog što je naslikano, poput slika kraljeva, predsjednika, ministara, učenjaka i slično, njihova upotreba u ovakvom obliku je haram.
Druga vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) ali kao uspomene, poput slike prijatelja, djece, roditelja i slično, njihova upotreba je takođe haram.
Treća vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) radi ukrasa poput slika na zavjesama, zidovima i slično, upotreba ovih slika je takođe haram.
Četvrta vrsta – slike kojima se ne pridaje značaj (na način da se okače i vješaju) poput slika na tepisima, posteljini, šiltetima, dekama i slično. Upotreba ovih slika po većina učenjaka, kako prenosi Nevevi, je dozvoljena.
Peta vrsta – slike koje je teško ili skoro nemoguće izbjeći, poput slika u novinama, časopisima, knjigama, na novcu i slično, a za kojima musliman ima potrebu zbog njihove koristi. Upotreba ovih sredstava je dozvoljena sa slikama koje su u njima ili na njima zbog nemogućnosti da se izbjegnu.
Prenosi Bejheki u svom Sunnenu da je Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: “Slika je glava, pa kada se otkloni glava onda to nije slika”, a šejh Albani je ovaj rivajet ocijenio vjerodostojnim. Takođe, isto ovo se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, i Ikrime. A imam Ahmed je rekao: “Slika je glava”, a kada bi htio da uništi sliku obrisao bi glavu.
Iz svega spomenutog se može rezimirati otprilike onaj stav koji je zauzeo Ibn Hadžer, a to je da slike na kojima je naslikano ono što ima dušu (ljudi, meleci, životinje, džini) nije dozvoljeno vješati (na zid, ormar i slično) radi veličanja, uspomene ili ukrasa, a ako je ono što je naslikano u potpunom svom izgledu, onda ih takođe nije uopće dozvoljeno upotrebljavati. Dozvoljena je upotreba onog što je naslikano ako mu je obrisana glava (ili lice, tj. oči, nos i usta) ili ako su slike naslikane na onome po čemu se gazi ili sjedi. Iz zabrane korištenja slika, kao što navodi šejh Usejmin, se izuzimaju slike za dokumente i slike u novinama, časopisima, knjigama, na novcu i slično zbog nužde i nemogućnosti da se izbjegnu.
Shodno gore spomenutim stavovima učenjaka oko upotrebe slika, oko držanja slika u albumima savremeni učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Manja skupina zabaranjuje, a veća dozvoljava pod uslovom da se drže u ladicama i slično, tj. da se ne stavljaju (vješaju) na zidove, ormare ili istaknuta mjesta kao ukras. Ovo zadnje je bliže ispravnom, a Allah zna najbolje. Slike čija je upotreba dozvoljena ne sprečavaju ulazak meleka u kuću.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Ovo pitanje odgovereno na linku ispod:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/pitanje/drzanje-slika-na-zidovima/
Propis hrane sa nemuslimanskih praznika?
Nije dozvoljeno muslimanima jesti hranu koju su spremili Jevreji, hrišćani, mušrici i ostali nemuslimani za svoje praznike. Također nije dozvoljeno muslimanu da primi neki poklon sa njihovih proslava, zato da ne bi ukazivao im čast i pomagao ih u njihovim vjerskim obilježjima, promovisao njihove novviše
Nije dozvoljeno muslimanima jesti hranu koju su spremili Jevreji, hrišćani, mušrici i ostali nemuslimani za svoje praznike.
Također nije dozvoljeno muslimanu da primi neki poklon sa njihovih proslava, zato da ne bi ukazivao im čast i pomagao ih u njihovim vjerskim obilježjima, promovisao njihove novotarije ili bio dio njihovog slavlja za vrijeme njihovih praznika.
Ovakvi postupci vode ka proslavi njihovih praznika od strane muslimana, ili u najmanju ruku dovodi do razmjene poziva u proslavi vjerskih praznika između muslimana i nemuslimana, a to je svakako novotarija u vjeri.
Zabilježeno je da je Poslanik s.a.w.s. rekao: “Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, to će biti odbijeno.“ (Hadis bilježi Imam Ahmed u svom Musnedu)
U ovom smislu je zabranjeno i poklanjati nemuslimanima bilo šta na njihovim praznicima i vjerskim proslavama.
Na pitanje odgovorio: Stalna komisija za Fetwe
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org