Bismillahir-rahmanir-rahim

? Zabranjeno je čestitanje nemuslimanskih praznika po sva četiri mezheba, a svaki mezheb prenosi konsenzus o zabrani:
1⃣ Hanefijski mezheb, djelo: tebjinul-hakaik (6/229), redul-muhtar (6/755).
2⃣ Malikijski mezheb, djelo: mevahibul-dželil (6/290).
3⃣ Šafijski mezheb, djelo: tuhfetul-muhtadž (9/182).
4⃣ Hanbelijski mezheb, djelo: kešaful-kina'a (3/132), el-furua (5/309).

◾ Već sam odgovorio da nije dozvoljeno čestitanje nemuslimanskih praznika i to po kensenzusu ehli suneta i džemata, onaj ko ne želi to da prihvati nema potrebe sa njim raspravljati, kod njega su puno veće šubhe(nejasnoće) od čestitanja nemuslimanskih praznika.
Da mu doneseš bilo kakve dokaze on će tražiti nešto drugo i tražiti opravdanje da ne prihvati stav ehli suneta.

Sunet obuhvata dvije stvari:
1⃣ Rad po onome što je Poslanik radio.
2⃣ Ostavljanje onoga što je Poslanik ostavio.
Ne postoji niti jedna predaja da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, čestitao bilo koji nemuslimanski praznik, niti bilo ko od ashaba, ili tabiina, (što znači da je to sunnet), znamo da su u Medini živjeli jevreji i idolopoklonici, zatim u Mekki proveo je 13 godina, ne prenosi se niti jedna predaja da je bilo kome od njih čestitao njihov praznik, niti se prenosi da su ashabi čestitali nemuslimanske praznike.
To je bio njegov sunnet po pitanju čestitanja nemuslimanskih praznika.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: To je moj sunnet, a ko napusti moj način života (sunnet), taj nije moj (ne pripada mojoj praksi)!'“ Bilježi ga Buhari, br. 5063, str. 968.
? Praznici ulaze u oblast ibadeta.
Pravilo u islamu je da bi se dozvolio određeni ibadet mora postojati konkretan dokaz za dozvolu tog ibadeta, dok se zabrana novih ibadeta zabranjuju uopštenim dokazima.
Isto tako zabrane vezane za nemuslimane došle su uglavnom u uopštenim dokazima, poput zabrane slijeđenja ili poistovjećivanja sa nemuslimanima, njih ima zaista puno, jedan od njih je hadis: ‘Razlikujte se od nevjernika’, ili hadis: Ko oponaša jedan narod, on mu i pripada.
♦ Čestitanje nemuslimanskih praznika spada u oponašanje nemuslimana.
Nemuslimanski praznici su vjersko obilježje nemuslimana.
? Što se tiče hrišćana, zar ćemo im čestitati praznik u kome čine širk Allahu.
Bosanski alim Mehmed Handžić veli: „Naša vjera od nas traži da ne primamo nikakve običaje, koji služi kao obilježje druge vjere. Alejhisselam kaže: ‘Razlikujte se od nevjernika.’ Bilježe ga Buhari, br. 5893, str. 1109, i Muslim, br. 54, str. 129.
U ovom hadisu Alejhisselam od nas zahtijeva da ne primamo nikakve nemuslimanske običaje, koji služe kao isključivo obilježje nemuslimana, i od nas traži da se razlikujemo od nemuslimana.
To je za zajednicu vrlo važna stvar. To joj čuva cjelinu od raspadanja i njenu samostalnost…
S toga je baš Alejhisselam i nastojao da zapriječi put uvođenju tuđih običaja i osobina pa je rekao: ‘Ko se poistovjeti kojoj zajednici, on i pripada njoj.’
Bilježi ga Ebu Davud, br. 4031, str. 721, a ispravnim ga smatra šejh Albani i djelu Irvaul-galil, 5/109.
U ovoj oštroj osudi Alejhisselam kaže da onaj koji bi želio da bude kao članovi neke druge zajednice, da primi njihove običaje, njihove osobine, ispada iz islamske zajednice a pripada onoj kojoj sebe prispodablja.
♦ Kao da samo napuštanje islamskih običaja a simpatisanje tuđih osobina znači da u srcu nema pravog čvrstog islamskog vjerovanja, što je uistinu i uzrok da se tuđe osobine simpatišu.
Pa kad je ovako stroga osuda izrečena za onoga koji prihvaća samo običaje i osobine druge vjerske zajednice, možete pomisliti kakva će osuda biti za one koji prihvaćaju čisto vjerske stvari druge vjere.
Kao naprimjer: proslavljaju svetkovine drugih vjera, prisustvuju raznim nemuslimanskim vjerskim ceremonijama, itd… “ Izabrana djela, 5/256-258.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”

Bismillahir-rahmanir-rahim
?Ispravno mišljenje je da će biti dva puhanja u rog, kao što kaže Uzvišeni Allah:
“I u rog će se puhnuti, i umrijet će oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao, poslije će se u rog drugi put puhnuti i oni će odjednom ustati i čekati.” ?Ez-Zumer, 68.

?Sunet je takođe potvrdio dva puhanja.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Između dva puhanja je četrdeset.” ?Buhari, br. 4935, i Muslim, 2955.

?Mišljenje da će biti tri puhanja u rog je neispravno, jer se bazira na neispravnom hadisu.

?Ibn Tejmije je mišljenja da će biti tri puhanja u rog, svoje mišljenje izgradio je na osnovu ajeta a ne hadisa.
Međutim sunet je potvrdio samo dva puhanja.

?Ne zna se tačno kolika je vremenska razlika između dva puhanja, jer u predajama nije došlo jasno kolika je vremenska razlika.
U hadisu kojeg bilježi Buhari od Ebu Hurejre Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘između dva puhanja je četrdeset’, br. 4935. Upitan je Ebu Hurejre šta četrdeset, pa nije odgovorio. Mada ima uleme koja je rekla da je vremenski razmak između dva puhanja 40 godina, kao što su: Nevevi, Begavi, Taberi, Kurtubi, Ševkani, Alusi, ibn Dževzi.
Međutim ovo su stvari gajba i ne potvrđuje se ništa bez jasnog i ispravnog dokaza.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”

Bismillahir-rahmanir-rahim.
Od Abdullaha bin Omera prenosi se da je Poslanik, ﷺ, rekao:
“Kada neko umre pokazivaće mu se mjesto izutra i uveče, pa ako bude od stanovnika Dženneta pokazaće mu se mjesto u Džennetu, a ako bude od stanovnika vatre pokazaće mu se mjesto u vatri, i tako će biti sve do sudnjeg dana.”
?Bilježi ga Buhari, 1379.

Na osnovu ovog i sličnih hadisa, odmah posle pitanja meleka i odgovora na njihova tri pitanja Uzvišeni Allah pokazat će muslimanu mjesto u Džennetu, a nemuslimanu mjesto u vatri.

Tri poznata pitanja su:

1. Ko ti je Gospodar?
2. Koja ti je vjera?
3. Ko ti je poslanik?

Kada musliman ispravno odgovori na pitanja Allah će mu pokazati mjesto u Džennetu.
Nevjernik neće odgovoriti na pitanje pa će mu Allah pokazati mjesto u Džehennemu.

U hadisu se prenosi da je El-Bera b. Azib kazao:

„Bili smo sa Allahovim Poslanikom, ﷺ, na dženazi nekom ensariji… (I kada se čovjek položi u grob) dođu mu dva meleka, postave ga da sjedne, i upitaju ga:
‘Ko ti je Gospodar?’
On će kazati: ‘Moj Gospodar je Allah.’
Potom ga upitaju:
‘Šta ti je vjera?’
Kazat će: ‘Moja vjera je islam.’
Potom ga upitaju:
‘A ko je čovjek što vam je poslat?’
Kazat će: ‘On je Allahov Poslanik, ﷺ .’
‘A otkud to znaš?’ – upitat će ga, a on će reći: ‘To sam pročitao u Allahovoj Knjizi. U nju sam vjerovao i smatrao je Istinom.'“

A kada nevjernik umre i duša napusti njegovo tijelo (i bude spušten u grob), dođu mu dva meleka i upitaju:
‘Ko je tvoj Gospodar?’
Reći će: ‘Ha? Ha? Ne znam.’
Potom će ga upitati:
‘Šta ti je vjera?’
Reći će: ‘Ha? Ha? Ne znam.’
Onda će ga upitati:
‘Ko je ovaj čovjek što vam je poslat?’
Reći će: ‘Ha? Ha? Ne znam.’
Tada će s neba glasnik povikati: ‘Negirao je, prostrite mu prostirku od Vatre, obucite mu odjeću od Vatre i otvorite mu džehennemsku kapiju.’
Tada će osjetiti njenu vrelinu i gorčinu, a kabur će mu se stijesniti toliko da će mu se rebra preplesti.“
?Bilježi ga Ebu Davud, br. 4753. Ispravnim ga smatra i Albani u Sunenu Ebi Davuda.

U drugom hadisu Poslanik, ﷺ, je rekao:
„Kada se čovjek položi u grob, od njega pođu njegovi drugovi, on čuje klepet njihove obuće. Tada mu dođu dva meleka, posade ga i kažu:
‘Šta ti misliš o ovom čovjeku, Muhammedu, ﷺ?’
Što se tiče pravovjernika, on će odgovoriti: ‘Vjerujem da je on Allahov rob i Njegov poslanik.’
‘Pogledaj na svoje mjesto u džehennemskoj vatri!’ – reći će mu se – ‘Allah ti ga je zamijenio za mjesto u Džennetu.’
Tako će ih oba vidjeti zajedno.

A što se tiče dvoličnjaka i nevjernika, njima će se reći:
‘Šta si mislio o ovom čovjeku?’
‘Ne znam,’ – odgovarat će – ‘ja sam govorio ono što je govorio ostali svijet.’
‘Ne znao i ne shvaćao (nikad ništa)!’ – reći će se.
Utom će biti udaren željeznim čekićem, pa će tako jako kriknuti, da će to čuti svi oko njega osim ljudi i džina.“
?Bilježi ga Buhari, br. 1374.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”

Dopušteno je proklinjanje šejtana, jer ga je Uzvišeni Allah prokleo do Sudnjeg dana.
Međutim, to se ne mora uvijek činiti. Bolje od toga jeste traženje utočište od njegovog zla.
Ebu Mulejh prenosi da je jedan od ashaba jahao s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na devi pa je posrnula.
Ashab reče:” Upropašten neka je šejtan!”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu:”Ne govori tako, jer šejtan tada postaje velik kao kuća, već reci:”Bismillah!”, a kada to kažeš, on se smanjuje sve dok ne postane malehan kao muha.
U hadisu koji prenosi Ebu Hurerje, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:”Ne vrijeđajte šejtana, već tražite kod Allaha utočište od zla koje on nosi”.

A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: dr.Safet Kuduzović
Preuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Termin sufizam nije bio poznat u periodu života Allahovog Poslanika, s.a.v.s., niti u periodu ashaba i tabi’ina. Tek nakon ovih prvih generacija na scenu dolazi jedna skupina pobožnih i skromnih ljudi (zahidi) koji su nosili vunenu odjeću (suf), pa su ih prozvali ovim imanom – sufije. Drugi su na stanovništvu da su dobili naziv po grčkoj riječi “sofija”, što u prijevodu znači mudrost. Ono što neki tvrde da su svoje ime dobile od riječi “safa“ (bistrina, čistoća, jasnost), ne može se smatrati ispravnim, pošto je “nomen relativum“ (tj. ime izvedeno iz drugog sufiksom – ijj) od riječi “safa” safaijj, a ne sufijj.

Pojavom ovog novog imena i skupine koja ga nosi, došlo je do još većeg rascjepa i raskola u redovima muslimana. Prve sufije su se razlikovale od kasnijih po tome što je kod ovih posljednjih pojava novotarija (bid’ata) bila znatno izraženija, kao što im mali i veliki širk nisu bili nepoznanica. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorio je na njihove novotarije u slijedećim riječima: ”Klonite se novotarija u vjeri, jer svaka novotarija je bida’t, a svaki bida’t je zabluda!” (Prenosi ga Tirmizi i za njega kaže da je hasen-sahih.)

U onome što slijedi pokušaćemo napraviti komparaciju između vjerovanja sufija i njihovih obreda i učenja islama koje se zasniva na Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:

– Postoje mnogi sufijski redovi, kao što su tidžanije, kadirije, nakšibendije, šazilije, rufaije i drugi. Sljedbenici ovih redova smatraju da su samo oni na istini (hakku), a da su svi drugi u zabludi. Kur’an zabranjuje razdvajanje i dijeljenje među muslimanima, kao što Uzvišeni Allah kaže: ”…i na budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka je zadovoljna onim što ispovijeda.” (Er-Rum, 31-32)

– Pojedine sufije su, pored Allaha, dž.š., počele obožavati poslanike, a.s., te žive i mrtve evlije. Obraćaju im se riječima kao što su: ”O Gejlani!” ”O Rufai!” ”Pomozi Allahov Poslaniče!” ”Na tebe se oslanjamo o Allahov Poslaniče” itd. Allah, dž.š., zabranjuje da se u stvarima koje su samo u Njegovom domenu obraća nekome drugom mimo Njega, pa takav čin označava širkom. Allah, dž.š., kaže: ”I, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik.” (Junus, 106)

– Sufije smatraju da postoje kutbovi, bedeli i evlije kojima je Allah, dž.š., predao vođenje, upravljanje i uređenje stvari na ovom svijetu. Allah, dž.š., u Kur’anu navodi odgovor mušrika na pitanje koje im je postavio: ”…i ko upravlja svim?” – “Allah!” – reći će oni.” (Junus, 31) Na osnovu ovoga zaključujemo da su arapski mušrici bolje poznavali Allaha, dž.š., od takvih sufija.

– Sufije, isto tako, pri pojavi neke nevolje, traže zaštitu kod nekog drugog, mimo Allaha, dž.š. Uzvišeni kaže: ”Ako te od Allaha kakva nevolja pogodi, – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, – pa, samo je On Svemoćni.” (El-En’am, 17)

– Neke sufije vjeruju u vahdetil-vudžud (panteizam) gdje se poistovjećuje Stvoritelj i stvoreno, pa na kraju ispada da je sve stvoreno i da je sve božanstvo.

– Sufije pozivaju odricanju od ovoga svijeta, zanemarivanju uzročno-posljedičnih faktora i napuštanju džihada. Allah, dž.š., kaže: ”i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu…” (El-Kasas, 77) “I protiv njih pripremite koliko god možete snage…” (El-Enfal , 60)

– Sufije stepen ihsana, kao ekskluzivno pravo, pripisuju isključivo svojim šejhovima. Oni od murida zahtijevaju da sebi u mislima predstave šejha kada god spomenu Allaha, dž.š., (kada čine zikr), pa čak i u samom namazu. Neki idu čak dotle da stavljaju šejhovu sliku ispred sebe za vrijeme namaza. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kaže: ”Ihsan (dobročinstvo) je da obožavaš Allaha, dž.š., kao da Ga gledaš, pa ako Ga ti ne vidiš, zaista, On tebe vidi!” (Muslim)

– Sufije, također, smatraju dozvoljenim ples i upotrebu defa i muzičkih instrumenata, kao i podizanje glasa prilikom učenja zikra. Allah, dž.š., kaže: ”Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene…” (El-Enfal, 3) Možete ih vidjeti kako od zikra izgovaraju samo Allahovo, dž.š., ime: “Allah, Allah, Allah!” Ovakav način zikra se smatra novotarijom i govorom koji ne nosi u sebi šerijatsko značenje. Neki idu i dalje od toga, pa izgovaraju samo (Ah, ah!) ili (Hu, hu!)

Stav islama i sunneta o pitanju zikra jeste da musliman spominje svog Gospodara ispravnim i razumljivim govorom za koji ima nagradu kod Uzvišenog Allaha kao što su riječi: Subhanallah – neka je slavljen Allah, dž.š., Elhamdulillah – hvala Allahu, dž.š., La ilahe illallah – nema istinskog boga osim Njega, Allahu ekber – Allah, dž.š., je najveći i sl.

– Sufije u svojim stihovima, za vrijeme zikra, kao tematiku uzimaju žene i dječake. Strastvena ljubav, zaljubljenost, žudnja i sl. Motivi su koje tom prilikom spominju, kao da se nalaze na kakvoj zabavi gdje se pleše uz vino, pljeskanje i galamu. Sve nabrojano se ubraja u mušričke običaje, obrede i rituale. Allah, dž.š., kaže: ”Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama…” (El-Enfal, 35)

– Neke sufije koriste metalne čavle i zabijaju ih u svoja tijela uz uzvikivanje nekih riječi, kao što je npr.: ”Djede!” Na taj način dolaze mu šejtani kako bi mu pomogli da izvede svoju tačku bez posljedica, pošto je zatražio pomoć mimo Allaha, dž.š. Uzvišeni Allah kaže: ”Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.“ (Ez-Zuhruf, 36)

– Sufije tvrde da imaju otkrovenja i da poznaju šta će se desiti u budućnosti (gajb stvari), a Kur’an ih izričito pobija. Allah, dž.š., kaže: ”Reci: ´Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi…´” (En-Neml, 65)

– Sufije, također, tvrde da je Allah, dž.š., stvorio ovaj svijet zbog Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., a Kur’an ih demantuje riječima Uzvišenog Allaha: ”Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.” (Ez-Zarijat, 56) Allah, dž.š., se obraća Muhammedu, s.a.v.s., slijedećim riječima: “…i sve dok si živ, Gospodaru svom ibadet čini!” (El-Hidžr, 99)

– Sufije tvrde da je moguće vidjeti Uzvišenog Gospodara još na ovom svijetu, a Kur’an ih demantuje ajetom u kome se Musa, a.s., obraća Uzvišenom Gospodaru riječima: ”Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” – “Ne možeš Me vidjeti“ – reče…” (El-Earaf, 143)

– Sufije tvrde da na javi uzimaju direktno znanje od Uzvišenog Gospodara, bez posredništva Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa kažu: ”Moje srce mi prenosi od mog Gospodara.” Ovdje se postavlja slijedeće pitanje: Da li su oni bolji od ashaba?!

– Sufije organizuju skupove i priređuju mevlude radi donošenja salavata na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a postupaju suprotno od njegovog učenja kada podižu svoj glas prilikom zikra i izvođenja ilahija i kasida u kojima se ponekad nalazi i otvoreni širk. Da li je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proslavljao svoj rođendan? Da li su to činili Ebu-Bekr, Omer, Osman, Alija, r.a., četverica imama, osnivača pravnih mezheba i drugi? Ko više zna i ko je ispravnijeg ibadeta, oni ili sufije?

– Sufije se posebno pripremaju za putovanje i posjetu turbetima i mezarima, kako bi postigli blagoslov njihovih stanovnika, te kako bi tavafili (kružili) oko njih, ili klali žrtve u njihovoj neposrednoj blizini. Tim svojim djelima postupaju suprotno riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Posebno se priprema na put samo radi tri džamije: Mesdžidul-Harama, ove moje džamije i Mesdžidul-Aksa’a.” (Buharija i Muslim)

– Sufije se fanatično drže stavova svojih šejhova, makar to bilo suprotno onome što kaže Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s. Allah, dž.š., kaže: ”O vjernici, ne odlučujte se ni na što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova…” (El-Hudžurat, 1)

– Sufije upotrebljavaju talismane, zapise, razne znakove, slova i brojeve kako bi pomoću njih pravili hamajlije, zaštite i donosili odluke.

– Sufije se ne zadovoljavaju salavatima koji su zabilježeni od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nego sami izmišljaju salavate koji sadrže otvoreno traženje blagoslova od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i težak širk sa kojim nije zadovoljan onaj na koga se donosi salavat.

Što se tiče pitanja vezanog za tačnost postojanje veze koju imaju sufijski šejhovi, odgovor je potvrdan, ali se ovdje radi o vezi sa šejtanima, a ne sa Uzvišenim Gospodarom. Jedni drugima kićene besjede govore da bi ih obmanuli, kao što to Allah, dž.š., kaže: ”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali , šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je tvoj Gospodar htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju!” (El-En’am, 112)

“..A šejtani navode saradnike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali.” (El-En’am, 121)

“Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani? Oni dolaze svakom lašcu, grješniku.” (Eš-Šu’ara, 221-222) Ovo je ta vrsta veze koja postoji u stvarnosti, a ne ona za koju lažno tvrde da je imaju sa Uzvišenim Gospodarom. Neka je Uzvišen Allah od svega toga! (Pogledati Mu’džemul-bide’i : 346 – 359)

Iznenadna odsustvovanja pojedinih šejhova sufijskih redova od očiju murida (sljedbenika) izravni je rezultat veze ostvarene sa šejtanima. Može se desiti, da bi povećali dojam i zabludu svojih sljedbenika, da, ponekad, koriste šejtane radi prenošenja u neka udaljena mjesta i vraćanja istog dana ili noći. Zbog toga postoji jedno veoma važno pravilo koje glasi da ljude ne cijenimo i vrjednujemo po čudima i neuobičajenim pojavama koje ih prate, nego na osnovu njihovog pridržavanja ili udaljenosti od Allahove, dž.š., Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

Istinske evlije (Allahovi, dž.š., štićenici) oni su koji obožavaju Allaha, dž.š., onako kako je On propisao, bez primjese novotarija. Pojava čuda nije uslov i pokazatelj da je neko zaslužio taj status i postigao odabrani stepen.

Opis pravih Allahovih, dž.š., evlija došao je u hadisi-kudsiju, (hadis koga prenosi Allahov Poslanik, s.a.v.s., od svog Gospodara) kojeg Buharija prenosi od Ebu-Hurejre, r.a., a u kome Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Rekao je Uzvišeni Allah: ´Nagovještavam rat onome ko se bude neprijateljski odnosio prema Mome evliji. Najdraže sa čime Mi se može približiti Moj rob jesu dužnosti (farzovi) koje sam mu propisao. Zatim Mi se i dalje približava sve dok ga ne zavolim. Kada ga zavolim, postajem njegov sluh pomoću koga čuje, njegov vid pomoću koga gleda, njegova ruka kojom dohvaća, njegova noga kojom korača. Ako nešto zatraži od Mene, Ja ću mu dati i ako potraži utočište kod Mene, Ja ću mu ga pružiti!” (Buharija, 2384/5) Allah, dž.š., upućuje na pravi put !

Iz knjige: “Odgovori o islamskom vjerovanju” – Muhammed Salih el-Munedždžid

Preuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org