Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Prije odgovora na propis uzimanje duga radi klanja kurbana treba pojasniti propis klanja kurbana uopće.

Propis klanja kurbana

Naime, islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko obaveze klanja kurbana koji se kolje na Kurban-bajram.

Pravi stav učenjaka je da je klanje kurbana potvrđeni sunnet, što znači da onaj ko ne zakolje nije griješan. Ovo je stav većine učenjaka, od njih su tri mezheba: malikijski, šafijski i hanbelijski, kao i jedan rivajet od hanefijskog učenjaka Ebu Jusufa.

Takođe, na ovom stavu su od ashaba Ebu Bekr, Omer, Bilal i Ebu Mes'ud, radijallahu anhum, i Se'id ibn El-Musejjib, ‘Ata’, ‘Alkame i Esved od tabi'ina, Ishak, Ebu Sevr, Ibnul-Munzir i mnogi drugi.

Kaže Ibn Hazm da nije ništa vjerodostojno prenešeno od ashaba da je kurban vadžib.

Od argumenata sa kojima dokazuju svoj stav je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ummu Selemete, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada nastupi deset (dana Zul-hidždžeta), pa neko od vas htjedne da zakolje kurban, neka nikako ne dira ništa od svoje kose i svoga tijela”, a u rivajetu: “Kada vidite mlađak Zul-hidždžeta i neko od vas htjedne da zakolje kurban neka ne siječe svoje dlake i nokte”.

Kaže imam Šafija: “Njegove riječi ‘Neko od vas htjedne’ ukazuju da nije vadžib”.

Takođe, od argumenta je postupak Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, oni nisu klali kurban godinu ili dvije iz bojazni da se to ne bi smatralo vadžibom. Ovu predaju bilježi Bejheki u svom “Sunnenu” a Nevevi je ocjenjuje dobrom. Ovaj njihov postupak ukazuje da su oni znali od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da klanje kurbana nije vadžib.

Drugi stav je da je klanje kurbana vadžib na čemu je hanefijski mezheb ili preciznije Ebu Hanife i njegovih učenika Muhammed ibn Hasana Eš-Šejbanija, Zufera i rivajet od Ebu Jusufa. Takođe, na ovom stavu su Rebi'a, Lejs ibn S'ad, Evza'i, Sufjan Sevri i Malik u jednom rivajetu.

Oni dokazuju obavezu klanja kurbana sljedećim dokazima:

Prvi – riječima Uzvišenog: “I klanjaj svome Gospodaru i kolji (kurban)” (El-Kevser, 2), a tefsir ajeta je: Klanjaj bajram pa zakolji kurban, a naredba Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je naredba i čitavom Ummetu.

Međutim, ovome se može prigovoriti da ajet govori o tome da se kurban kolje nakon klanjanja bajrama.

Drugi – hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko je u mogućnosti a ne zakolje kurban neka se ne približava našoj musalli”. Hadis bilježe Ahmed, Ibn Madže i Hakim koji ga ocjenjuje vjerodostojnim. Prenosi Bejheki da je Tirmizi ovaj hadis ocijenio kao mevkuf, tj. da su to riječi Ebu Hurejre, takođe na istom stavu je bio Ibn Abdulhadi. U senedu ovog hadisa je Abdullah ibn Ajjaš koji je slab te zbog toga i poremećaja u senedu Šuajb Arnaut ga ocjenjuje slabim i kaže da je šejh Albani kada ga je ocijenio dobrim pogriješio. Oni koji dokazuju sa ovim hadisom kažu da prijetnja nepribližavanja musalli ukazuje na obavezu klanja.

Treći – hadis od Džundub ibn Sufjana, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je klanjao namaz i ugledao ovce koje su već bile zaklane rekao: “Onaj ko je zaklao prije namaza neka zakolje ovcu umjesto nje, a onaj ko nije zaklao neka zakolje spominjući Allahovo ime”.

Kažu: u hadisu je došla naredba da se ponovo zakolje kurban onima koji su zaklali prije namaza a što ukazuje da je klanje kurbana vadžib jer inače im ne bi naredio da ponovo zakolju. Međutim, ovom dokazivanju se može prigovoriti da hadis govori o vremenu klanja kurbana a ne o općem propisu.

Nakon izloženih stavova učenjaka i argumenata sa kojima podupiru iste, odabrano mišljenje je stav većine učenjaka a to je da je klanje kurbana potvrđeni sunnet a ne stroga obaveza zbog čijeg izostavljanja čovjek biva griješan. A od jasnih i nedvosmislenih dokaza koji ukazuju na ovo je hadis “Kada nastupi deset (dana Zul-hidždžeta), pa neko od vas htjedne da zakolje kurban …”, jer da je vadžib zaklati kurban ne bi nam se dao izbor ako neko od nas hoće da kolje, nego bi došlo: Kada nastupi deset dana (Zul-hidžeta) ne dirajte ništa od dlaka i noktiju jer ćete klati kurban.

Takođe, razumijevanje ashaba po ovom pitanju je preče od drugih, a oni nisu smatrali da je vadžib. Sa druge strane, nema vjerdostojnog hadisa koji ukazuje na obavezu, a oni koji su vjerodostojni ne govore direktno o temi propisa klanja.

Zaduživanje radi klanja kurbana

A što se tiče uzimanja duga radi klanja kurbana, to u osnovi nije propisano, međutim onaj ko je u stanju da posuđeni novac za kupovinu kurbana vrati u dogovoreno vrijeme nema smetnje u tome. Nije dozvoljeno posuđivanje u tom cilju onome ko sigurno zna da neće biti u stanju vratiti dug.

A onaj ko je već zadužen, ako mu je vrijeme vraćanja duga isteklo ili će isteći prije Kurban-bajrama, on je obavezan da da prednost vraćanju duga. A ako vrijeme vraćanja duga nije isteklo, onda nema smetnje da zakolje kurban ako je u mogućnosti i da zakolje kurban i da obezbijedi srestva za vraćanje duga prije isteka roka za vraćanje.

Što znači da ako sa klanjem kurbana ne bi bio u mogućnosti da na vrijeme vrati dug u tom slučaju je obavezan dati prednost vraćanju duga, pogotovo ako imamo u vidu da propis klanja kurbana nije stroga obaveza (vadžib).

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

O tom pitanju je pisano u odgovoru na temu rezanja noktiju i otklanjanja dlaka pod linkom: NEUKLANJANJE DLAKA I NOKTIJU OD STRANE ONOGA KO KOLJE KURBAN U PRVIH 10 DANA ZUL-HIDŽDŽETA (propis, mudrost i na koga se odnosi)

U tom odgovoru pred kraj teksta je došlo sljedeće:

Na koga se odnosi ovaj propis

Iz vanjskog značenje hadisa Ummu Seleme, radijallahu anha, i govora učenjaka po ovom pitanju se razumije da se pokuđenost (ili zabrana) otklanjanja dlaka ili noktiju odnose na onoga ko nijeti klanje kurbana za sebe ili ga dobrovoljno kolje za nekoga drugog. A što se tiče onoga ko kolje kurban za nekoga drugog na osnovu vesijeta (oporuke) ili punomoći taj ne potpada pod ovaj propis.

Takođe, ako glava porodice kolje kurban za sebe i za sve članove kuće ispravno je da se propis odnosi samo na glavu porodice, s tim da ima učenjaka koji smatraju da se odnosi na sve članove kuće za koje se kolje kurban.

Pogrešno je shvatanje da onaj ko zanijeti klanje kurbana a zatim otkloni dlake ili obreže nokte u prvih deset dana Zul-hidždžeta da mu kurban neće biti primljen, jer nema direktne veze između primanja kurbana i propisanosti neotklanjanja dlaka i noktiju.

Nego najviše što se može reći da onaj ko tako uradi bez opravdanja da je učinio ono što je oprečno naredbi i uputi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa po onima koji to zabranjuju treba učiniti tevbu a po drugima ne treba.

A osobe koje imaju opravdan razlog, tj. zbog zdravstvene potrebe ili slično, da otklanjaju dlake ili nokte, ili ako se nokat slomi pa pričinjava neprijatnost, u ovom slučaju nema smetnje u otklanjanju dlaka i noktiju.“

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Upitan je šejhul-islam Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava, 25/288): “Koji dan je vrijedniji, dan Arefata, petak, ramazanski bajram ili kurbanski bajram?”

Pa je odgovorio: “Zahvala pripada Allahu. Složni su učenjaci da je najbolji dan u sedmici petak. A najbolji dan u godini je dan Kurban bajrama. Neki učenjaci kažu da je to dan Arefata, a prvo je ispravnije, jer je došlo u Sunenu da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Najbolji dan kod Allaha je dan kurbanskog bajrama, zatim El-Karra (dan poslije)’, jer je to dan velikog hadždža (spomenutog u 3.ajetu sure Tevbe) po mezhebu Malika, Šafije i Ahmeda. Isto tako je potvrđeno u Sahihu od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Dan kurbanskog bajrama je dan velikog hadždža’. U tom danu se rade dobra djela koja se ne rade ni u jednom drugom, poput stajanja na Arefatu i boravka na Muzdelifi, bacanja kamenčića na ‘Akabi, klanja kurbana, brijanja i tavafa Ifade. Zaista su ova djela najbolja po Sunnetu, a oko čega su složni učenjaci”.

Hadis kojeg spominje Ibn Tejmije: “Najbolji dan kod Allaha je dan kurbanskog bajrama, zatim El-Karra (dan poslije, 11.Zul-Hidždže, kada je boravak na Mini)”, bilježe Ebu Davud, Ahmed, Bejheki, Ibn Hibban i Hakim. Kažu Bejheki i Ševkani da je dobar, a Ibn Hibban, Hakim i Albani da je vjerodostojan.

Od hadisa u kojima je došla vrijednost određenih dana u godini su:

– Poznati vjerodostojni hadisi o vrijednosti prvih deset dana Zul-Hidždžeta. Pošto je riječ o deset dana, nema potrebe da ih u kontekstu ovog pitanja (najboljeg dana u godini) navodimo.

– Hadisi o vrijednosti dana petka. Petak je najbolji dan u sedmici, oko čega nema razilaženja, ali to nije tema pitanja pa ni njih nećemo navoditi ovom prilikom.

– Hadisi o vrijednosti dana Arefata, a od tih hadisa su sljedeći:

Prvi – Od Džabira, radijallahu anhu: “Nema dana boljeg kod Allaha od dana Arefata. Allah se spusti na zemaljsko nebo, pa se hvali stanovnicima nebesa sa stanovnicima Zemlje. Kaže: …”. Bilježi ga Ibn Hibban. Slabim ga ocjenjuje Albani, a prihvatljivim i dobrim Ibn Hibban, El-Munziri i Šuajb Arnaut. Međutim, u hadisu je ravija Ebu el-Zubejr, koji je mudellis (što je karakteristika slabosti), takođe ravija Muhammed ibn Mervan el-‘Ukajli, oko čije pouzdanosti ima razilaženje. Ispravno je ono na čemu je šejh Albani.

Ovaj hadis bilježe i Ibn Huzejme, Begavi, Ebu J'ala i Bezzar, ali bez dodatka hadisa “Nema dana boljeg kod Allaha od dana Arefata” koji je bitan na ovom mjestu.

Drugi – “Najbolji dan je dan Arefata kada se podudari sa petkom, on je bolji od 70 hadždževa mimo petka”.

Bilježe ga Ibn Hibban i Taberani, kaže šejh Albani u “es-Silsiletu ed-da'ife” (broj 207) da je hadis “batil la asle lehu” (ništavan, nema osnova, tj. seneda).

Ili u rivajetu: „Najbolji dan u kojem izađe Sunce je dan Arefata kada se podudari sa petkom, on je bolji …“. Kaže Alabani u “es-Silsiletu ed-da'ife” (broj 1193) da nema osnova (seneda).

Mnogo je hadisa koji govore o vrijednosti dana Arefata: da je to dan u kojem Allah najviše ljudi oslobađa od Vatre (bilježi Muslim) i u kojem najviše oprašta grijehe, dan u kojem se sa postom onima koji nisu na Hadždžu opraštaju grijesi za prošlu i iduću godinu (bilježi Muslim).

Zbog ovih hadisa je imam Nevevi u svom komentaru Muslimovog Sahiha, nastojeći da pomiri hadise o vrijednosti dana Arefata i dana petka, nageo stavu da je dan Arefata najbolji dan u godini, a petak najbolji dan u sedmici.

Najbliže je, a Allah zna najbolje, ono što navodi šejhul-islam Ibn Tejmije, da je dan Kurban bajrama najbolji dan u godini. Argument koji presuđuje po tom pitanju je vjerodostojan hadis: “Najbolji dan kod Allaha je dan kurbanskog bajrama, zatim El-Karra (dan poslije). Sa druge strane, hadisi u kojima je došlo da je dan Arefata najbolji dan su slabi. Osim toga, u danu Kurban bajrama se rade dobra djela koja se ne rade ni u jednom drugom, poput stajanja na Arefatu i boravka na Muzdelifi, bacanja kamenčića na ‘akabi, klanja kurbana, brijanja i tavafa Ifade.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ženi je dozvoljeno da se oblači pred svojim mužem šta hoće po slobodnom izboru. Šta god procjeni da se sviđa njoj ili njenom suprugu od odjeće njoj je dopušteno da oblači, tj. da oblači odjeću sa kojom će biti što ljepša, privlačnija i izazovnija svome mužu. Pa tako nema smetnje da supruga nosi kratko, prozirno, pantalone duge ili kratke, odjeću sa prorezima, izrezima, gdje joj se vide izazovni dijelovi tijela, … Takođe, ženi je dozvoljeno da ne nosi ništa od odjeće pred svojim mužem.

Ovo je izgrađeno na tome što su tijelo muža i žene jedno drugom halal gledanjem, diranjem i slično. Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: „I koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu (robinja), oni, doista, prijekor ne zaslužuju. A oni koji i pored toga traže, oni u zlu pretjeruju“. (El-Mu'minun, 5-7)

Dozvola oblačenja ženi spomenute odjeće pred mužem je uslovljena sa dva šarta:

prvi – da to oblačenje ne bude sa nijetom oponašanja kjafira,

drugi – da ne bude sa nijetom oponašanja muškaraca, jer je zabrana istih došla u jasnim vjerodostojnim hadisima.

Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ibn Abasa, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce.

Takođe, bilježe Ebu Davud i Imam Ahmed hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih“. Hadis su ocijenili dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, Ibn Hadžer, Albani i Sulejman ‘Ulvan.

Kao što je ženi dopušteno, preporučeno i treba da se lijepo sređuje i izazovno oblači pred svojim mužem kako bi sa njom zadovoljio sve svoje potrebe i strasti prema ženama, tako i on treba da se njoj sređuje i lijepo oblači. Osim što je u osnovi žena ta koja se sređuje, uljepšava i ukrašava, zbog toga su njoj u islamu dozvoljene mnoge stvari, poput zlata, svile i slično, dok muškarcima nošenje istih nije dozvoljeno.

Nema smetnje da se žena pred malom djecom do njihove šeste ili sedme godine, kada još ne razaznaju stidna mjesta, da se oblači na gore spomenuti način pred mužem.

Dok ako sa supružnicima u kući žive druge odrasle punoljetne osobe, poput očeva i majki, ili odrasla djeca starija od sedam godina i slično, žena u tom slučaju treba da se pristojno oblači pred njima kao što se oblači pred mahremima.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba