Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
POKORNOST MUŽU (KOJI NE KLANJA) U NEPOKRIVANJU
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Nema poslušnosti u griješenju, poslušnost je samo u dobru. Ovo je opće šerijatsko pravilo oko kojeg nema razilaženja. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu muttefekun alejhi: "Nema poslušnosti u griješenju Allahu, poslušnost je samo uviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Nema poslušnosti u griješenju, poslušnost je samo u dobru. Ovo je opće šerijatsko pravilo oko kojeg nema razilaženja. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu muttefekun alejhi: “Nema poslušnosti u griješenju Allahu, poslušnost je samo u dobru” (Buharija 7257 i Muslim 4871).
Takođe, u drugom hadisu kaže: “Nema poslušnosti stvorenju u griješenju Stvoritelju”. (Bilježi ga Ahmed 20672, Hakim 5870 i Taberani 367, kaže Ahmed Šakir da mu je sened vjerodostojan 2/248, a šejh Albani da je vjerodostojan u “Sahihul-džami'i” 7520).
Prema tome, vadžib ti je da se pokriješ, jer je to jedna od temeljnih vjerskih obaveza za ženu, a ako to ne uradiš bićeš griješna. Ti si obavezna biti pokorna svome mužu, međutim, ta pokornost je uslovljena da bude u dobru a ne u griješenju. A pošto ti on naređuje ono što je grijeh prema Uzvišenom Allahu (tj. nepokrivanje), nije dozvoljeno da mu budeš u tome pokorna.
A što se tiče tvoga života u braku sa mužem koji ne klanja, iako o tome nisi pitala, odgovor je sljedeći:
S obzirom da nisi pojasnila njegovo akidetsko stanje, tj. da li on uopće vjeruje u Allaha u smislu kako muslimani vjeruju, da li on sebe smatra muslimanom i da li radi bilo koji drugi rukn Islama (posti ili daje zekat), onda se tvoj život sa njim može se podijeliti na dva stanja:
Prvo stanje – da tvoj muž ne vjeruje u Allaha, ili vjeruje onako kao što kjafiri vjeruju da postoji bog ili neka sila na nebesima ali ne praktikuje ništa od vjere kao musliman. U ovom slučaju on se ubraja u nevjernike, znači upće nije musliman, a to znači da tebi nije dozvoljeno da sa njim živiš u braku niti vam je brak šerijatski validan. Na tebi je da mu, čim ti dođe ovaj odgovor, daš uvjet da:
– ili primi Islam i počne praktikovati sve što jedan musliman treba da praktikuje (namaz, post i slično),
– ili ćeš se bezuvjetno automatski prestati da živiš sa njim.
Ako odbije da primi Islam i sve ostalo što proizilazi iz toga, ti se automatski rastani sa njom u smislu razvođenja sa sudske strane (ako ste sudski vjenčani) a sa šerijatske brak vam je u osnovi ništavan, jer muslimanki nije dozvoljeno da živi u braku osim sa muslimanom po idžmau učenjaka.
Drugo stanje – da on vjeruje u Allaha, smatra sebe muslimanom ali da ne klanja i ne praktikuje ništa od ruknova vjere iz raznoraznih šejtanskih izgovora. U tom slučaju, pozivaj ga, savjetuj, nastoj da ga prodobiješ, ubjeđuj ga i navodi da počne klanjati, s tim da mu daš neki vremenski rok (npr. mjesec dana) u kojem treba da počne klanjati pet farzova namaza, a nakon toga da počne praktikovati i ostale vjerske obaveze, u protivnom naglasi mu da ćeš se sa njom razvesti ako to ne uradi i primjeni do kraja tog roka.
Razlozi zbog kojih se u ovom slučaju trebaš razvesti od njega, ako se ne odazove namazu, su mnogobrojni a najbitniji od njih su dva:
– što je nakon svega upitan sam njegov Islam, tj. da li se on može ubrajati u muslimane ako neće da klanja (poznato pitanje oko kojeg se ulema razilazi), a što neminovno dovodi u upitnost i samu validnost tvog braka sa njim.
– što život sa takvim suprugom nije izgrađen na vjeri niti se može od takvog supruga očekivati da će odgajati vašu zajedničku djecu u Islamu.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
SUŠENJE ORGANA PRI UZIMANJU ABDESTA?
Zahvala pripada Allahu. Abdest vam je ispravan i u tome nema ništa sporno. Islamski učenjaci kada govore o sušenju organa prilikom uzimanja abdesta, spominju to u kontekstu pravljenja vremenskih razmaka između organa prilikom pranja, tj. da je potrebno uzimati abdest u kontinuitetu i prati organ zaviše
Zahvala pripada Allahu.
Abdest vam je ispravan i u tome nema ništa sporno. Islamski učenjaci kada govore o sušenju organa prilikom uzimanja abdesta, spominju to u kontekstu pravljenja vremenskih razmaka između organa prilikom pranja, tj. da je potrebno uzimati abdest u kontinuitetu i prati organ za organom i ne praviti veće pauze koje bi ostavile vremena da se neki od predhodnih organa osuše. Dok, ako bi se napravila pauza u kontekstu uzimanja abdesta (kao da mu u pola abdesta nestane vode pa ode do druge abdestane ili u potragu za vodom), ili ako bi se osušili određeni organi radi toplote ili jakog vjetra i sl., ili bi zaboravio da je počeo uzimati abdest (kao da se zanese u razgovoru u toku uzimanja abdesta) to ne bi uticalo na ispravnost abdesta po ispravnijem i preferirajućem mišljenu islamskih učenjaka, a Allah najbolje zna.
Dokaz za to su riječi Allaha, dželle še'nuh: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih …” (El-Bekare, 286), i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Doista je Allah oprostio mom ummetu ono što učine greškom ili iz zaborava i ono na što budu prisiljeni.” (Ibn Hibban, Darekutni, Hakim i drugi i hadis je hasen – dobar radi mnoštva drugih predaja koje ga podupiru)
Spomenuto mišljenje je stav imama Malika i odabir Šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehumallah.
(Vidi: Minhatul-Allam, 1/231-236).
Odgovorio na pitanje: Amir I. Smajić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
VALJANOST ABDESTA PREKO LAKIRANIH NOKTIJU?!
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ako žena uzme abdest a zatim lakira nokte tim lakiranjem ona nije pokvarila abdest, jer lakiranje noktiju nije stvar koja kvari abdest. Vjerovatno je pitanje trebalo glasiti: dviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ako žena uzme abdest a zatim lakira nokte tim lakiranjem ona nije pokvarila abdest, jer lakiranje noktiju nije stvar koja kvari abdest.
Vjerovatno je pitanje trebalo glasiti: da li je abdest (ili gusul) ispravan ako se uzme preko lakiranih noktiju? Žena koja uzme abdest na lakirane nokte abdest joj nije ispravan, jer nije potpuno pokvasila dijelove tijela (u ovom slučaju nokte) koje ja vadžib pokvasiti. Takođe, isti propis je sa uzimanjem gusula na lakirane nokte.
Znači, ako uzme abdest preko lakiranih noktiju on nije ispravan, jer je šart valjanosti abdesta da se pokvase i nokti na rukama. A vodonepropusni lak stavljen na nokte sprečava dolazak vode do noktiju i time čini abdest neispravnim.
Nema razilaženja među učenjacima četiri priznata fikhska mezheba (hanefije, malikije, šafije i hanabile) da je prilikom abdesta uvjet valjanosti abdesta da se pokvase svi dijelovi tijela (ruke, noge i lice) koji se peru pri abdestu.
Argument da je vadžib pokvasiti nokte su riječi Uzvišenog: “O vjernici, kad hoćete molitvu da obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka” (El-Maide 6). Allah Uzvišeni naređuje da se operu ruke i noge a to obuhvata cijelu ruku do laktova i nogu do članaka u što ulaze i nokti.
Takođe, dokazuju hadisom mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Teško stopalima od Vatre“, a to je rekao kada je vidio čovjeka koji nije oprao svoje stopalo prilikom abdesta.
Žena koja uzme abdest ili gusul preko lakiranih nokriju i poslije toga klanja namaz nije joj ispravan ni namaz niti abdest i gusul. Dužna je da očisti nokte i ponovi abdest (gusul) i namaz.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
REKLA MU JE DA JE ROĐEN POD JAKOM ZVIJEZDOM
Alejkumusselam. Što se tiče njenog tumačenja ono se može tumačiti na sljedeći način: - "Kada sam došao kod nje počela me je gledati i prvo što mi je rekla da nemam nikakve loše energije niti sihira", Ove riječi ukazuju da se ona bavi proricanjem, vračanjem, gatanjem, jer samim prvim susretom sa toboviše
Alejkumusselam.
Što se tiče njenog tumačenja ono se može tumačiti na sljedeći način:
– “Kada sam došao kod nje počela me je gledati i prvo što mi je rekla da nemam nikakve loše energije niti sihira”,
Ove riječi ukazuju da se ona bavi proricanjem, vračanjem, gatanjem, jer samim prvim susretom sa tobom i gledanjem u tebe ne može znati nešto što ona naziva lošom energijom niti postojanje sihra.
– “Onda me je pitala da li znam da sam veliki Vjernik, na što sam ja odgovorio da ne znam (inače se ne pridržavam svih pravila vjere)”,
Ovo takođe ukazuje da se bavi gatanjem jer ona ne zna šta je tebi u srcu, to ne zna niko osim Allaha. A inače vadžib ti je se držiš svih propisa (a ne pravila) vjere, i znaj da ne možeš biti Veliki vjernik bez praktikovanja vjere. A onaj čije srce je čisto unutra neminovno je da se ta čistoća ispolji i u vanjskom ispoljavanju vjere.
– “Rekla mi je da imam čisto srce i dušu, da nisam nikad nikom činio zlo i da sam svakome mislio dobro i pomogao, i da sam vjernik u srcu”.
Ovo je čisto gatanje, tj. obavještavanje šta se desilo u prošlosti i kakvo je njegovo srce, a ovo znali da ili je džini sa kojima sarađuje obavještavaju o tvojoj prošlosti (a ono što ti je u srcu ni oni ne znaju) ili te ona svjesno i namjerno laže radi svog posla koji radi.
– “Pitala je da li kad sam sam u tišini čujem nešto oko sebe da se kreće ili neke zvukove, na što nisam znao da odgovorim”.
Naravno ovo je pitanje za zbunjivanje žrtve da mu se stavi do znanja da ima svjetova oko njega da ga pripremi u vjerovanje u duhovni svijet i slični gatarski marifetluci.
– “Rekla je da sam rođen pod jakom zvijezdom i da imam veoma jaku duhovnu energiju oko sebe i da sam dosta povezan sa njom (tom ženom)”.
Ona ako ti je ovo rekla vjerujući u to onda je njen Islam upitan, naravno ako je muslimanka, jer vjerovanje da nebeska tijela utiču na ljudsku sudbinu je širk, zavisno od uvjerenja može biti veliki koji izvodi iz vjere ili mali koji ne izvodi iz vjere.
– “Nakon što mi je salila stravu, rekla mi je ako me želiš poslušat, okreni se malo više vjeri, ako nećeš da ideš u džamiju barem sve što radiš započni sa Bismiletom i nauči osnovne stubove Islama”.
Saljevanje strave je paganski običaj i nema nikakvog uporišta u Šerijatu. A njeno bavljenje time ukazuje da ili kontaktira i pomaže se sa džinima i šejtanima ili u najmanju ruku da je to naslijedila od nekoga ne znajući da je to zabranjeno i da je štetno po ispravno vjerovanje jednog muslimana, tj. njegovu akidu.
Znači, rezime tumačenja njenog načina liječenja je da je ona klasični gatar koji obavještavaju o stvarima gajba (tj. ono što je ljudima nepoznato), da saljeva strave što je šerijatski zabranjeno, da govori o uticaju nebeskih tijela, poput mjeseca i zvijezda, na ljude i njihovo ponašanje što poništava vjeru jednog muslimana, i tako dalje.
Musliman treba znati da mu nije dozvoljen odlazak kod proroka, vračara, sihirbaza i onih koji prave zapise. Jer onaj ko njima ode neće mu biti primljen namaz četrdeset dana. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim: “Ko ode vračaru i upita ga o nečem neće mu biti primljen namaz četrdeset noći”.
A u drugim rivajetima u drugim hadiskim zbirkama je došlo: “Ko ode vračaru i povjeruje mu u onome što kaže, zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu”. Iako u ovom drugom rivajetu ima slabosti mnogi učenjaci ga prihvataju zbog mnoštva predaja u kojima je prenešen.
Na tebi je da se iskreno pokaješ Allahu, dželle še'nuhu, da počneš redovno klanjati svih pet namaza, da učiš Islam i tako dalje. Takođe, savjetujem te da odeš kod nekog pouzdanog učača rukje koji liječi Kur'anom, a ne saljevanjem strava i nekakvim duhovnim energijama, kako bi utvrdio da li ti je napravljen sihr ili je nešto drugo u pitanju.
Ve billahi tevfik
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
RAZLIKA IZMEĐU UROKA (‘AJNA) I ZAVISTI (HASEDA)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Od učenjaka koji su govorili o postojanju razlika između zavisti i uroka su između ostalih Ibnul-Dževzi, Ibnul-Kajjim, Ibn Hadžer, Nevevi i mnogi drugi. Rezime njihovog govora se može sažeti u sljedećem: U hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Eviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Od učenjaka koji su govorili o postojanju razlika između zavisti i uroka su između ostalih
Ibnul-Dževzi, Ibnul-Kajjim, Ibn Hadžer, Nevevi i mnogi drugi.
Rezime njihovog govora se može sažeti u sljedećem:
U hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Urok je istina“. Značenje ovih riječi je da je bolest uroka istinita i činjenična stvar, odnosno da urok djeluje na ljudsko tijelo i dušu.
Način nastajanja uroka je sljedeći: da osoba iz čijeg oka nastane urok (tj. osoba koja je urekla) – iz njenog oka izađe otrovna snaga i spoji se sa tijelom osobe koju zadesi urok (tj. urečene osobe) te uzrokuje kod nje bolest uroka.
Učenjaci navode, na osnovu šerijatskih tekstova o ovoj temi, da se urok može desiti od strane ljudskog oka kao i džinskog oka.
Takođe, šerijatski tekstovi ukazuju na to da se urok desi zbog „oka koje pogleda“, a isto tako urok se može desiti na osnovu „opisa neke stvari“ bez gledanja okom u nju.
Definicija zavisti (haseda) – želja da nestane ni'amet (blagodat) kod osobe kojoj se zavidi iako onaj koji zavidi neće time zadobiti sličan ni'amet (blagodat). Često se zavist opisuje i definiše urokom. Razlog tome je što je osnova zavisti i uroka ista.
Odnosno, osnova zavisti je ZADIVLJENOST ZAVIDLJIVCA NEČIM a što je slično osnovi uroka, jer je urok u osnovi ZADIVLJENOST UROKLJIVE OSOBE NEČIM. Zatim zavidljivac poželi zbog mržnje i zlobe da to čime se zadivio (taj ni'amet ili blagodat) nestane kod te osobe, a iz oka urokljive osobe izađe otrovna snaga i spoji se sa tijelom onoga kome se zadivio zbog nekog ni'ameta (blagodati) na njoj ili pri njoj i time ona postane urečena.
Na osnovu gore spomenutog, osnovne razlike između uroka i zavisti su sljedeće:
Prvo – zavidljivost je širi pojam od uroka, jer je urokljivost podvrsta zavidljivosti.
S toga je svaki urokljivac ujedno i zavidljivac dok nije svaki zavidljivac urokljivac. Zato je došlo u suri El-Felek utjecanje od „zavidljivca“, pa kada musliman zatraži utočište od zla zavidljivca pod to značenje uđe i utjecanje od urokljivca.
Drugo – zavist proizilazi iz zlobe, mržnje i želje da nestane blagodat, dok je razlog uroka zadivljenost nečim, njegovo veličanje i smatranje lijepim.
Treće – zavist i urok imaju sličnosti u šteti koju nanose onome kome se zavidi ili urečenoj osobi. S tim da se razlikuju u izvoru: izvor zavisti je izgaranje srca, nepodnošljivost postojanja blagodati koja je kod onoga kome zavidi i želja da ta blagodat nestane, dok je izvor uroka zadivljeni pogled urokljivca. Pa tako urok zadesi i one stvari i živa stvorenja kojima urokljiva osoba i ne zavidi, poput predmeta (auta i slično), hajvana, usjeva, imetka i slično. Zadivljenost urokljive osobe i usredsređen pogled utiču na urečenu osobu.
Četvrto – zavidljivac može da ispolji zavist u očekivanim stvarima koje se još nisu desile, dok urokljiva osoba ne može ispoljiti urok osim na ono što postoji u stvarnosti.
Peto – čovjek ne može biti zavidan samom sebi ili svom imetku ali može ureči samog sebe i svoj imetak.
Šesto – zavist pretežno ne ispoljava osim pokvarena i zlobna duša, dok se urok može desiti i od strane dobre i bogobojazne osobe sa strane njegove zadivljenosti nečim bez želje da to nestane.
Primjer ovakvog uroka imamo u onome što se desilo Amir ibn Rebi'i kada je urekao Sehl ibn Hunejfa, radijallahu anhuma, iako je Amir od prvih koji su primili Islam i od učesnika Bedra urekao je Sehla. Ovaj hadis sa vjerodostojnim lancem pronosilaca bilježe Malik u Muvetteu, Ahmed u Musnedu i Ibn Madže u svom Sunenu.
Bitno je na kraju napomenuti da je muslimanu mustehab, kada ugleda nešto pa mu se to svidi, da dovi Allahu tražeći od Njega u tome bereket (na primjer da kaže: BAREKELLAHU LEHU FIHA ili ALLAHUMME BARIK ALEJHI ili ALLAHUMME BARIK FIHI), svejedno bilo to čemu se zadivio njegovo ili tuđe.
Dokaz za ovo je hadis od Sehl ibn Hunejfa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zar nisi dovio za bereket u njemu?“ jer ova dova sprečava uticaj uroka.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
DŽINSKO NAPASTOVANJE DJEVOJKE U SNOVIMA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika. Ovo što se tebi dešava, shodno kako si opisala u pitanju, je pojavljivanje džina u ljudskom obliku u snovima radi spolnog zadovoljavanja. On to radi ili što se zaljubio u tebe ili hoćeviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika.
Ovo što se tebi dešava, shodno kako si opisala u pitanju, je pojavljivanje džina u ljudskom obliku u snovima radi spolnog zadovoljavanja. On to radi ili što se zaljubio u tebe ili hoće da ti napakosti, a moguća je kombinacija oboga.
Većina učenjaka je na stavu da je moguće, realno i stvarno da džin polno opći sa ženom od ljudske vrste, svejedno bilo to u snovima ili na javi. Ovo je stav mufessira Ibn Džerira Taberija i Ibnul-Dževzija, učenjaka Ibn Tejmije i Bedruddina Eš-Šiblija (hanefijskog učenjaka) i mnogih drugih koji ovaj stav pripisuju većini učenjaka.
Oni to dokazuju riječima Uzvišenog: „U njima će biti one (hurije) koje predase gledaju, one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije dodirnuo“ (Er-Rahman, 56). To jest, sa njima (hurijama), prije njih, nije polno općio ni čovjek ni džin. Uzvišeni Allah negira u ajetu da sa hurijama prije dženetlija nije polno općio ne samo čovjek nego ni džin, to ukazuje da je intimni odnos među njima moguć, u protivnom hvaliti hurije time nema smisla ni fajde, a Allahov govor je iznad toga da bude lišen fajde (koristi). Takođe, uporedno navođenje i spajanje džina sa čovjekom u ajetu „ni čovjek ni džin nije dodirnuo“ ukazuje da je polni odnos džina sa ženom (od ljudi) stvaran i realan kao što je stvaran i realan čovjeka sa ženom.
Nije tačna i ispravna tvrdnja da ono što se desi između čovjeka i džina od polnog odnosa ili predigre da su to fantazije, halucinacije, zamišljanja, zone psihičkog i slično. Spomenuti kur'anski ajet, stavovi učenjaka i praksa potvrđuju da je to stvarni i realni polni odnos i kontakt.
Žena koja bude iskušana sa ovim belajem, da bi ga se riješila, treba znati i raditi sljedeće:
Prvo – da zna da su dešavanja polnog uživanja ili općenja džina sa ženama ljudi istina, činjenica i sušta realnost te se prema tome ophodti na odgovarajući način. Zato treba odbaciti svaku sumnju u dešavanje istog. Nije tačno da su to umišljanja, fantazije, halucinacije, psihička posebna stanja i slično. Ovakvo tumačenje odgovara šejtanu i pomaže ga jer se tako liječi na pogrešan način, poput pijenja raznoraznih tableta uz ostavljanje liječenja sa zikrovima, dovama i učenjem Kur'ana.
Drugo – da bolesnici koje Allah iskuša sa ovim belajem, ako na tom iskušenju saburaju (budu strpljivi) i budu čvrsti, imaju nagradu od Uzvišenog Allaha, poveća im se deredža i brišu im se grijesi. Dokaz za ovo su vjerodostojni hadisi u kojima se navodi da mu'mina na dunjaluku neće zadesiti nikakav musibet (bolest, nesreća, sihr, ezijet džina i slično) a da mu Allah neće umanjiti grijehe i povećati stepen.
Treće – ovaj musibet nije dokaz da je onaj koga je zadesio fasik (griješnik) i da ga Allah ne voli sve dok se on bori, opire, suprostavlja i liječi na način za koji zna da najispravniji. Jedan od šejhova navodi slučaj djevojke daijke koja je imala velikog uspjeha u davi, dnevno je ponavljala 5 džuzeva Kur'ana, poznata po ibadetima, namazu, skrušenosti, … Allah subhanehu ve te'ala je iskušao ovu daijku sa ovim belajom, šejtan joj je dolazio danju i noću, a ona je svoju nesreću iznosila Allahu Moćnom i Gordom doveći da je izbavi od ovog prokletnika. Pa joj se Allah odazvao i otklonio belaj od nje, a posljedica njenog sabura je bila da je Allah već na dunjaluku opskrbio veoma dobrim mužem i porodom.
Četvrto – da se liječi i oslobađa od ovog musibeta na sljedeći način:
– da svakodnevno čini zaštitu same sebe učenjem poznatih zikrova i dova: jutarnji i večernji zikr, zikr pred spavanje, zikr ulaska i izlaska iz kupatila, ili ulaska ili izlaska iz kuće, … (najbolja knjižica sa dovama je Hisnul muslim koja se može naći i skinuti sa interneta).
– učenje Bismile prije skoro svake radnje: jela, pića, skidanja i oblačenja odjeće, …
– stalno lijegati u krevet pod abdestom sa učenjem Ajetul-kursija (i zikrova pred spavanje),
– ne lijeganje u krevet gola ili polugola, niti u providnoj, kratkoj ili izazovnoj (za muškarce) odjeći,
– da nauči (pri čemu se zapuhne ili pljucne nakon svake sure) na bilo koje ulje (najbolje je maslinovo ili čurokotovo) nešto iz Kur'ana (Ihlas, Felek, Nas, Ajetul-kursij i Fatihu, ili šerijatsku rukju, ili suru El-Bekaru ili nešto drugo manje ili više), a zatim da se pred spavanje namaže po tijelu vodeći računa da se posebno namaže tim naučenim uljem ispod pazuha, po grudima (obavezno bradavice) i predio između pupka i koljena (izuzev polnog organa i dubure),
– da se namiriše pred spavanje lijepim mirisom, naročito ako ima bijeli misk,
– da nastoji ako ikako može da ne spava sama u sobi niti da se uopće mnogo osmaljuje u kući ili drugim mjestima, tj. da uvijek budi u društvu ljudi,
– da ne spava u mračnoj sobi nego uvijek pod svjetlom (i u društvu),
– da ako osjeti prisustvo ili pojavu džin, svejedno vidjela ga ili ne (tj. bio u ljudskom liku ili ne), treba odmah proučiti Ajetul-kursi, ili sure El-Felek, En-Nas, El-Fatihu, ili bilo šta što naumpadne iz Kur'ana, (ako bi se pojavio u tjelesnom liku to bi ga uništilo, zato oni i izbjegavaju ovaj metod prilaska ženama),
– ne treba se bojati džina, jer oni uz Allahovu pomoć ne mogu ništa, ljudi su uopćeno jači od njih i oni se boje i klone ljudi kao što se ljudi plaše njih,
– da sabura i nada se Allahovoj nagradi zbog ovog musibeta, i da bude potpuno ubijeđena da će joj neminovno doći Allahova zaštita i pomoć, inšallah.
Naravno, podrazumijeva se klanjanje farz namaza u njihovim vremenima, mnogo učenja Kur'ana i uopće zikrenja pri hodu, vožnji ili čekanju. Takođe, da se ne sluša muzika i ne vješaju slike živih bića po zidovima kuće, jer sve ovo jača i privlači džine i šejtane u kuću.
Prema tome, postupi onako kako je pojašnjeno u ovom odgovoru, osloni se na Allaha, ne boj se i budi hrabra. Molim Uzvišenog da te sačuva od tog napasnika.
Ve billahi tevfik
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
KAKO SE RIJEŠITI ŠEJTANOVOG PRISUSTVOVANJA U KUĆI (SOBI)?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Uradio ono što je došlo u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Uradio ono što je došlo u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte svoje kuće činiti grobljima, zaista šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura El-Bekare”.
Prema tome, potrudi se da svaki dan proučiš čitavu suru El-Bekaru u toj sobi sve dok ti nestane taj osjećaj prisustva šejtana. Ili ako nemaš vremena, ne znaš učiti suru El-Bekaru ili slično, pusti nekog učeča da uči suru El-Bekaru neprestano dok si ti u sobi, pa čak i kada nisi. Šejtani ne mogu boraviti u kući u kojoj se svakodnevno uči Kur'an.
Takođe, nemoj se bojati džina i šejtana, ne mogu ti ništa bez Allahove dozvole. Znaj da se džini boje ljudi kao što se i ljudi boje njih. Trudi se da ne razmišljaš o tome.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
LJEKOVITOST SENE – HADISI (LIJEK ZA PROBAVU I SIHR U STOMAKU)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Hadisi o ljekovitosti Sene Prenesena su dva hadisa o vrijednosti pijenja čaja od Sene. Prvi – od Abdullah ibn Harama, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Hadisi o ljekovitosti Sene
Prenesena su dva hadisa o vrijednosti pijenja čaja od Sene.
Prvi – od Abdullah ibn Harama, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Koristite Senu i med (ili kim), u njima je lijek za svaku bolest osim es-Sama“. Upitaše: „Šta je es-Sam, Allahov Poslaniče“, a on odgovori: „Smrt“.
Bilježi ga Ibn Madže, Hakim, Taberani i Bejheki. Vjerodostojnim ga ocjenjuje Hakim, dobrim Albani, a slabim El-Busiri, Zehebi i Šuajb Arnaut, jer je u njegovom senedu ravija ‘Amr ibn es-Sekseki koji je metruk, tj. čiji su rivajeti ostavljeni zbog jake slabosti. Prema tome, hadis je jako slab.
Drugi – od Esme bint ‘Umejs, radijallahu anha, da ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitao čime pročišćava stomak. Ona je odgovorila da to radi sa Šubrumom (sitnim zrnom koji se koristi kao lijek za pročišćavanje stomaka) i Senom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je onda rekao: „Ako u nečemu ima lijek od smrti, onda je to Sena“.
Bilježi ga Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed. U senedu ovog hadisa je ravija ‘Utbe ibn Abdullah koji je medžhul, tj. nepoznat. Kod Tirmizija je sened prekinut, nedostaje jedan ravija. Slabim su ga ocijenili Tirmizi, Albani i Šu'ajb Arnaut, a vjerodostojnim Hakim.
Ljekovitost Sene i upotreba pri liječenju od sihra
Ispravno je da o ljekovitosti Sene nema vjerodostojnog hadisa. Oba gore spomenuta hadisa su slaba, mada ih neki muhaddisi ocjenjuju dobrim ili vjerodostojnim. Bliže je ispravnom da su slabi, a Allah zna najbolje.
Međutim, u praksi je potvrđeno da se pijenjem jedne čaše čaja od Sene pročisti stomak u roku od 8 do 12 sati nakon pijenja.
A što se tiče liječenja sihra sa čajem od Sene, ne postoji hadis, ni vjerodostojan ni slab ni izmišljen, da je korisno piti čaj od Sene prilikom liječenja opsihrene osobe. S tim, da se opet u praksi potvrdilo veoma korisnim da opsihrena osoba, čiji sihr se nalazi u stomaku, pije čaj od Sene sa kojim se nastoji izbaciti sihr.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
PROPIS POMAGANJA SA DŽINIMA MUSLIMANIMA (PRI LIJEČENJU RUKJOM)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Oko propisa pomaganja učača rukje sa džinima muslimanima u liječenju bolesnih od sihra, uroka ili džinskog opsjedanja učenjaci imaju dva poznata stava. Prvo mišljenje: Zabrana.više
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Oko propisa pomaganja učača rukje sa džinima muslimanima u liječenju bolesnih od sihra, uroka ili džinskog opsjedanja učenjaci imaju dva poznata stava.
Prvo mišljenje: Zabrana.
Ovo je stav Stalne komisije za fetve u Saudiji, Bin Baza, Albanija, Ibn Usejmina, Saliha Fevzana, Abdullah ibn Džibrin, Vehbetu Zuhajlija, Saliha Ali Šejha i drugih.
Dokazuju zabranu sljedećim argumentima:
1- Ajetom u kom Uzvišeni kaže: „I bilo je ljudi koji su tražili utočište od džina (tj. od njih zaštitu tražili), pa su im tako obijest povećali“ (El-Džinnu, 6). Kažu Allah kori mušrike koji su tražili utočište od džina.
Navode Ibn Kesir i Begavi u svojim tefsirima kod tumačenja ovog ajeta riječi tabi'ina Es-Suddija. On kaže: „Čovjek bi izašao sa porodicom na neko mjesto, odsjeo u njemu i rekao: Utječem se (tj. tražim zaštitu) poglavaru džina ove doline da se ne našteti meni, mom imetku, djeci ili mojoj stoki“. Kaže Katade: „Pa kada zatraži utočište od njih (zaštitu od džina) mimo Allaha, džini mu ne nanesu ezijet“.
Komentar: Traženje utočišta (isti'aza) je ibadet koji se upućuje samo Allahu, a učač rukje ne čini ibadet džinu muslimanu da bi mu on pomagao u liječenju bolesnog, nego to džin radi sa ciljem da pomogne bolesnom muslimanu.
2- Ajetom u kom Uzvišeni kaže: „A na Dan kada On sve sakupi: “O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!” – Gospodaru naš – reći će ljudi, štićenici njihovi – mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti! – Vatra će biti prebivalište vaše reći će On – u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drukčije ne odredi.”“ (El-En'am, 128)
Prenosi Ibn Kesir u svom tefsiru tumačenje Hasana El-Basrija: „Njihova korist jednih drugima nije bila ništa drugo osim što su džini naređivali a ljudi izvršavali. A korist džinima od ljudi bila je ta što su oni, kako se prenosi, nakon što bi ih ljudi veličali tražeći pomoć od njih, osjetili veličinu i govorili: “Zagospodarili smo i džinima i ljudima.“
Komentar: Liječenje šerijatskom rukjom je propisano, pohvalno i dozvoljeno djelo, pomaganje džina muslimana učaču rukje u tome ne može biti razlog da njima dvojici Vatra bude prebivalište. U ajetu se riječi „mi smo jedni drugima bili od koristi“ odnosi kao što je došlo u tefsirima Dželalejn i Zubdetut-tefsir, na to da su se ljudi okoristili od džina u uljepšavanju grijeha i uživanja u njima, također, vračari su im vjerovali i uživali u uslugama koje su im pružali, a džini su se okoristili od ljudi u pokornosti ljudi njima u onome što žele od njih.
3- Džini mnogo lažu kako bi ostvarili svoje ciljeve a mi ih ne vidimo, pa je teško utvrditi ko je od njih musliman a ko nije, kada istinu govore a kada lažu.
Komentar: Ovo znači, ako smo u stanju sigurno i pouzdano utvrditi onda nema smetnje da se pomažemo sa njima u onome što je dozvoljeno.
4- Pomaganje sa džinima je put koji vodi u činjenje ibadeta njima, njihovom veličanju, širku ili kufru.
Komentar: Džinu muslimanu ne priliči, kao što ne priliči čovjeku muslimanu, da traži da mu se ibadet čini, niti da ga čovjek veliča i čini širk ili kufr zbog njega.
5- To nije bila praksa Poslanika, sallallahu alehji ve sellem, niti ashaba, radijjallahu anhum, niti ikoga od selefa i imama (učenjaka) ovog ummeta.
Komentar: Prenosi Ibn Tejmijje dvije predaje, jedna od Omera, druga od Ebu Muse, radijjallahu anhuma, da su se pomagali sa džinima muslimanima.
Na pitanje o propisu pomaganja sa džinima Stalna komisija za fetve u Saudiji je odgovorila sljedeće:
„Nije dozvoljeno pomaganje sa džinima u otkrivanju vrste bolesti i načina njenog liječenja, jer je pomaganje sa džinima širk. Kaže Uzvišeni: „I bilo je ljudi koji su se utjecali džinima (tj. od njih zaštitu tražili), pa su im tako obijest povećali“ (El-Džinnu, 6). I kaže: „A na Dan kada On sve sakupi: “O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!” – Gospodaru naš – reći će ljudi, štićenici njihovi – mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti! – Vatra će biti prebivalište vaše reći će On – u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drukčije ne odredi.”“ (El-En'am, 128) Značenje „mi smo jedni drugima bili od koristi“ jeste da su ljudi veličali džine, bili pokorni njima i pomagali se sa njima, a džini su im služili u onome što žele i donosili im ono što traže, a od toga je obavještavanje o vrsti bolesti, njenim razlozima od onoga što znaju džini mimo ljudi, a ponekad su lagali, jer oni nisu od emaneta i njima nije dozvoljeno vjerovati“.
Upitan je šejh Bin Baz o propisu pomaganja sa džinima muslimanima pri liječenju ako za time ima potrebe. Odgovorio je sljedeće: „Ne treba bolesnik koristiti džina u liječenju niti pitati ih, nego poznate ljekare. Traženje pomoći od džina nije dozvoljeno jer predstavlja put u njihovo obožavanje i vjerovanje njima. Džin može biti kjafir, musliman ili novotar, ne zna se njihovo stanje, pa se ne treba oslanjati na njih niti pitati ih, pa makar ti se prikazali. (zatim je naveo 6. ajet iz sure El-Džinn) Pomaganje sa džinima vodi u (pogrešno) uvjerenje o njima i širk, traženje koristi i pomoći od njih, a to je sve širk“. (Medželletud-da'wa, broj 1602, god. 1418, str. 34)
Kaže šejh Ibn Usejmin (Medžmu'ul-fetava, 2/239-240, 318):
„Neki učači rukje se oslanjaju na riječi šejhul-islama Ibn Tejmijje na propisanost pomaganja sa džinom muslimanom u liječenju jer je to od dozvoljenih stvari. Ja smatram da u riječima šejhul-islama nema ono čime se pravdaju. Ako je općepoznato da su džini svijet gajba, vide nas a mi njih ne vidimo, kod njih preovlađuje laganje, napastvovanje i zulum, nije poznata njihova pravednost, zbog toga je njihovo prenošenje hadisa slabo, po kom mjerilu presuđujemo da je ovaj džin musliman, ovaj munafik, ovaj dobar a ovaj loš?
Zbog toga pomaganje sa džinom muslimanom (kao što tvrde neki) u liječenju nije dozvoljeno zbog sljedećih stvari:“.
Zatim je naveo četiri argumenta koji se mogu rezimirati u sljedećem:
1- To nije bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a bio je opsihren, niti ashaba, a među njima je bilo onih koji su se liječili od sihra, uroka i džinskog opsjedanja.
2- Pomaganje džinima je put koji vodi u širk (jer džini ne pomažu bez protivusluge).
3- Obaveza je napraviti razliku između sihrbaza koji se pomaže sa džinima šejtanima i učača rukje koji liječi učenjem Kur'ana a ne džinima, u protivnom neće biti razlike među njima.
4- Džini su stvoreni od vatre, kod njih preovlađuje zulum, neprijateljstvo i promjenjivost, pa tako džin prijatelj može postati naveći neprijatelj a upoznao je tvoje slabe tačke.
Kaže šejh Salih Fevzan (Es-Sihu veš-š'aveze, str. 86-87):
„Ne pomaže se sa džinom, ni sa muslimanom niti sa onim koji tvrdi da je musliman jer on može reći da je musliman a laže kako bi prišao insanu, pa zbog toga ova vrata treba u osnovi zatvoriti. Nije dozvoljeno pomaganje sa džinima pa makar tvrdili da su muslimani. …“.
Kaže Salih Ali Šejh, ministar Ministarstva za vjerske poslove (Medželletud-dava, broj 1683, god. 1419., str 23.):
„Pomaganje sa džinima je u osnovi zabranjeno. Neki učenjaci dozvoljavaju ponekad kada sam džin ponudi, a ovo je rjedak slučaj da muslimanu džin ponudi pomoć, u tom slučaju je dozvoljeno. Ovo nije Uputa Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba.
Pomaganje sa džinima koji tvrde da su muslimani od strane nekih učača je odvelo u fitne, mržnju i probleme među ljudima. Kaže učač da džin kaže da je zavidljivac ili urokljivac druga žena ili da je sihr od porodice supruge ili nekoga od rodbine i tome slično, a ovo proizvede kidanje rodbinskih veza, međusobnu mržnje i razna zla“. Zatim je spomenuo da su učenjaci Mustelahul-hadisa (hadiske terminologije) naveli da se rijavet džina muslimana ne prima jer nam nije poznat adalet (da li izvršava vadžibe vjere i kloni se harama) džina, zbog toga što nema načina da to možemo utvrditi.
Zatim na drugom mjestu kaže (Et-Temhid, str. 616):
„Nije dozvoljeno liječiti se ni kod koga za koga se zna da se pomaže džinima muslimanima“.
Drugo mišljenje: Dozvola pod određenim šartovima.
Ovaj stav se pripisuje šejhul-islamu Ibn Tejmijje, Abdurrahmanu Es-Sa'diju, Ibn Usejminu, Mukbilu el-Vadi'ia, Dr. Ahmedu Hamedu, Abdul-Muhsinu el-‘Ubejkanu i Abdullahu Ed-Demidži.
Govor učenjaka koji dozvoljavaju pomaganje sa džinom muslimanom
Kaže Ibn Tejmijje (Medžmu'ul-fetava, 11/306-307):
„Relacija džina i insana ima različita stanja:
– insan koji naređuje džinu ono što su naredili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od činjenja ibadeta samo Allahu, pokornosti Njegovom Vjerovjesniku, i naređuje to i insanu, on je od najboljih Allahovih miljenika (evlija), on je u tome od nasljednika Poslanika i njegovih zamjenika,
– ko upotrebljava džina u njemu dozvoljenim stvarima, on je poput onoga ko koristi insana u njemu dozvoljenim stvarima,
– ko upotrebljava džina u onome što su zabranili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u širku, ili u zabranjenom ubistvu, ili u neprijateljstvu bez ubistva, poput uzrokovanja bolesti, zaboravljanja znanja i sličnih vidova zuluma, ili u nemoralu, poput dovođenja onoga ko želi nemoralne radnje, on se pomaže sa njima u griješenju i neprijateljstvu,
– zatim ko se pomaže sa njima u činjenju kufra, on je kjafir,
– a ko se pomaže sa njima u činjenju grijeha, on je griješnik, ili fasik (veliki griješnik) ili griješnik (koji čini mali grijeh)“.
Kaže šejh Abdurrahman Es-Sa'di (Tarikul-vusul, str. 134): „Upotrebljavanje džina od strane insana je poput korištenja insana od strane insana. Neko ih koristi u haramima, neko u dozvoljenim stvarima, a neko u pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem“.
Upitan je šejh Ibn Usejmin o propisu traženja pomoći insana od džina muslimana pa je odgovorio sljedeće (Fetava el-akida, str. 216):
„Naveo je šejhul-islam Ibn Tejmijje u 11 tomu svojih fetvi da upotreba džina od strane insana može imati tri stanja:
1- Da ih upotrebljava u pokornosti Allahu, poput toga da bude njegov zamjenik u dostavljanju Šerijata njemu sličnim džinima, ili ga upotrebljava u pomaganju šerijatski potrebnih stvari (od kojih je liječenje Kur'anom), to je pohvalna stvar, ili potrebna, to je dava k Allahu jer među džinima ima dobrih, pobožnih, zahida i uleme.
2- Da ih upotrebljava u dozvoljenim stvarima, to je dozvoljeno pod šartom da je sredstvo dozvoljeno, a ako je zabranjeno onda je haram, poput toga da ga džin neće pomoći osim ako učini širk Allahu, recimo da prinese žrtvu džinu ili slično.
3- Da ih upotrebljava u zabranjenim stvarima, poput krađe imetka ljudi, zaplašivanju ljudi i tome slično, to je zabranjeno jer je vid neprijateljstva i zuluma.
Zatim je naveo ono što se prenosi od Ebu Muse el-Eš'arija, radijjallahu anhu, kada ispitivao vijest o Omeru, radijallahu anhu, (tj. gdje se nalazi), a bila je neka žena u kojoj je bio džin, on ga je pitao o njemu (gdje se nalazi), pa mu je rekao da Omer, radijjallahu anhu, obilježava deve od zekata (u Bejtul-malu)“.
Upitan je šejh muhaddis Mukbil El-Vadi'i da li je dozvoljeno tražiti pomoć od džina u onome što je u njihovoj moći sa dokazom, pa je odgovorio sljedeće (Garetul-ešrita, 2/226-227):
„Kada sigurno utvrdiš da je musliman i da istinu govori, dozvoljeno ti je da tražiš od njega pomoć i njemu od tebe. Najbitnija stvar je da budeš siguran da istinu govori i da nije džahil. Jedna osoba od stanovnika Sa'adeta se sastajao sa džinom na planini, izučavao je sa njim Kur'an. A kada su došli džini sa bolesnikom, rekao je: Morate zaklati kurban. Pa mu je rekao taj čovjek: To nije dozvoljeno. A džin mu odgovori: Ovi džini su tvrdoglavi, neće otići osim da zakolju kurban. Ovo je primjer: ili džahila kao što ima džahila kod ljudi ili je šejtan koji hoće odvesti u dalalet tog čovjeka. Kada si siguran u njegov iman i da istinu govori, nema smetnje inšallah, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nema smetnje u rukjama u kojima nema širka’, kada je tražio: ‘Pokažite mi vaše rukje’, pa kad su pokazali, reče: ‘Nema smetnje u rukjama u kojima nema širka'“.
Na pitanje o propisu pomaganja insana sa džinima, dr. Ahmed ibn Nasir Hamed je odgovorio (Es-Sihru bejnel-hakikati vel-hajali, str. 211):
„Mu'mini od džina su kao mu'mini od ljudi, u smislu da su pouzdani. Oni ne pozivaju u upućivanje molitve nekome drugom mimo Allaha, niti pomažu u zulumu i neprijateljstvu. Dobijanje vijesti od njih se ne negira nego uzima kao pouzdano, a njihovo pomaganje njihove braće od ljudi je moguće kao što ljudi pomažu jedni druge“.
Upitan je šejh Abdul-Muhsin el-‘Ubejkan o dozvoli traženja pomoći od džina pa je odgovorio:
„Traženje pomoći od dobrih džina je šerijatski dozvoljeno. Omer ibn Hattab, radijjallahu anhu, je tražio pomoć od njih da sazna o nekoj osobi, također, pomogao se sa njima Ebu Musa el-Eš'ari da sazna gdje je Omer, radijjallahu anhu. Ovo navodi i prenosi šejhul-islam Ibn Tejmijje, a ja sam to prenijeo u mojoj knjizi ‘Gajetul-meram’. Ovo pitanje je prenešeno i pojašnjeno u ovoj knjizi“.
Upitan je šejh dr. Abdullah ibn Omer ed-Demidži o propisu pomaganja sa džinom muslimanom, pa je odgovorio sljedeće nakon zahvala i salavata (Fetva izdata 24. Džumadul-ula 1422. po Hidžri):
„Kaže šejhul-islam Ibn Tejmijje u Medžmu'ul-fetava da upotreba džina može biti na sljedeće načine:
1- Ko ih koristi u haramu, poput nemorala, zuluma, širka, govora o Allahu bez znanja, a misle da su to kerameti pobožnjaka, a ovo su djela šejtana.
2- Ko ih upotrebljava u dozvoljenim stvarima, poput donošenja njegovog imetka, pokazivanje mjesta na kojem je imetak koji nema vlasnika, zaštita od onoga ko ga uznemirava i slično, ovo je poput međusobnog pomaganja ljudi.
3- Ko ih koristi u pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao što se koristi insan u ovome, pa im naređuje ono što su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredili, zabranjuje im ono što su Allah i Poslanik zabranili, kao što naređuje i zabranjuje čovjeku. Ovo je stanje našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i stanje onih koji ga slijede iz ummeta, oni su najbolja stvorenja, jer oni naređuju ljudima i džinima ono što im naređuje Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem“.
Šejh Halid El-Muslih je upitan o propisu pomaganja sa džinom muslimanom u liječenju rukjom, pa je naveo općepoznati stav zabrane na čemu je većina učenjaka, a to je zabrana i naveo neke gore spomenute argumente zabrane. A zatim je naveo da neki učenjaci dozvoljavaju pod određenim uvjetima, kao što je šejhul-islam Ibn Tejmijje. Kaže da Ibn Tejmijje dozvoljava pod sljedećim šartovima: 1- da je način traženja pomoći od džina dozvoljen (da ne bude upućivanjem molitve njima, klanjem kurbana i slično), 2- da bude pomaganje u dozvoljenim stvarima. Zatim kaže da je ispravno mišljenje zabrana pomaganja sa džinima, osim ako sam džin ponudi neku vrstu pomoći, onda nema smetnje. Ali opet treba biti obazriv da ne bude neka vrsta postepenog odvođenja u zabranjeno, a Allah zna najbolje.
(https://www.youtube.com/watch?v=39V_ecWV5oI)
Odabrani stav je zabrana zbog snage argumenata koje su učenjaci ovog mišljenja naveli, a Allah zna najbolje. Osnova je da se liječenje bolesnih od sihra, uroka i džinskog opsjedanja čini učenjem Kur'ana i općepoznatim metodama koje ispunjavaju šartove dozvoljene rukje.
Izuzetak ove zabrane, uzimajući stav šejhul-islama Ibn Tejmijje i drugih učenjaka koji dozvoljavaju pomaganje džinima muslimanima, bi bilo stanje kada se ispune sljedeći šartovi:
1- da sam džin musliman ponudi pomoć a ne da traži učač.
2- da bude pomaganje u dozvoljenim stvarima liječenja.
3- da se utvrdi islam džina i istinitost njegovog govora.
3- da to bude ponekad a ne stalna praksa.
4- da to bude od strane učene osobe koja imaju iskustva u učenju rukje, a ne oni koji nemaju šerijatskog znanja ili su početnici.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
DA LI JE UČENJE KUR'ANA PO TEDŽVIDU VADŽIB?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Pod tedžvidom se podrazumijeva davanje svakom harfu njegovo pravo pri učenju, vraćanje harfa na njegovo ishodište, uljepšano izgovaranje sa potpunim oblikom harfa bez pretjerivviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Pod tedžvidom se podrazumijeva davanje svakom harfu njegovo pravo pri učenju, vraćanje harfa na njegovo ishodište, uljepšano izgovaranje sa potpunim oblikom harfa bez pretjerivanja, umanjivanja i izvještačenosti.
Da je učenje Kur'ana po tedžvidu i uljepšavanje glasa pri učenju Kur'ana propisano na to ukazuju sljedeći šerijatski tekstovi:
– Kaže Uzvišeni Allah Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: „I uči Kur'an “tertilom” (pažljivo)“ (El-Muzemmil, 4)
– Hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu: „Nije od nas ko lijepim glasom (jeteganne) ne uči Kur'an“. Drugo značenje ovog hadisa, na čemu je jedna skupina učenjaka bi bilo: „Nije od nas ko ne uči Kur'an naglas“.
– Hadis od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma: „Ukrašavajte Kur'an vašim glasovima“. Bilježe ga Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Darimi, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Hakim i drugi. Vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Ibn Hibban, Ibn Huzejme, Albani i Šuajb Arnaut.
Oko propisa učenja Kur'ana po tedžvidu učenjaci imaju dva opštepoznata stava:
Prvi stav: da je učenje Kur'ana po tedžvidu, vodeći računa o tedžvidskim pravilima, sunet i od adaba tilaveta Kur'ana.
Ovo je stav velike većine učenjaka Ummeta od islamskih pravnika, muhaddisa i ostalih.
(Metalibu ulinnuha 1/600, El-Itkan fi ‘ulumil-kur'an str. 100)
Oni kažu da nema šerijatskog argumenta koji ukazuje na to da je učenja po tedžvidu vadžib, tj. da je onaj ko ne uči po tedžvidu griješan kod Allaha u svom kiraetu.
Učenje Kur'ana bez tedžvida se po njima ubraja u skrivene (lagane, male) greške u učenju koje poznaju učači, eksperti i karije.
Neki učenjaci iz ove skupine smatraju da je pretjerano vođenje računa o tedžvidskim pravilima, pri čemu se većina truda i okupacije karije svodi na tedžvid bez davanja pažnje značenju kur'anskih ajeta, vid Iblisovog obmanjivanja ljudi.
Drugi stav: da je učenje Kur'ana po tedžvidu vadžib svakom muslimanu i muslimanki, a ko tako ne uči griješan je.
Ovo je stav učenjaka kiraeta i tedžvida, poput Muhammed ibn El-Džezerija, Nasra Eš-Širazija i drugih. (Es-Selsebil eš-šafi, str. 5, Fennut-tedžvid, str. 7)
Kaže Ibn El-Džezeri u svom tedžvidskom tekstu „El-Džezerije“: „Uzimanje (Kur'ana) po tedžvidu je stroga obaveza, ko ne uči Kur'an po tedžvidu on je griješan“.
Oni dokazuju ovu obavezu vanjskim značenjem spomenutih šerijatskih tekstova u kojima se podstiče i naređuje pažljivo učenje Kur'ana sa uljepšanim glasom.
Ovom dokazivanju se može prigovoriti da u tim argumentima nema govora o tedžvidu koji je usmeno prenešen od karija do karija. Najviše što se može sa njima dokazivati je da Kur'an treba učiti pažljivo i sa lijepim glasom.
Odabrano mišenje je stav džumhura učenjaka, tj. da je učenje Kur'ana po tedžvidu sunet i od adaba lijepog učenja Kur'ana, a ne vadžib zbog čijeg bi propusta musliman imao grijeh.
Uprkos tome svaki musliman bi trebao izdvojiti vrijeme i uložiti trud da savlada tedžvidska pravila i uči Kur'an pravilno, na najljepši način, a sve to kako bi mu srce bilo bogobojaznije pri učenju i kako bi bolje doživljavao ljepotu i značenja Kur'ana.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba