Ve alejkumus-Selam!

Budući da podne-namaz, dragi brate, možeš klanjati u njegovom vremenu a akšamsko vrijeme nikada ne nastupa prije ili oko 6 sati (mislim na zimski period) klanjaćeš ikindiju kada dođeš kući, jer nakon prestanka radnog vremena do isteka ikindije-namaza imas sahat i četvrt i u tom vremenu ćeš obaviti namaz. Nije ti dozvoljeno da spajaš namaze na radnom mjestu osim ako je radno mjesto toliko udaljeno da se u običajnom pravu podneblja u kome boraviš smatraš putnikom. Ili da si udaljen više od 85 km kako to procjenjuju islamski pravnici.

Što se tiče mjesta za namaz i odjeće moraju biti čisti od poznatih nedžaseta, dok prašina, mast, ulje, obična prljavstvina, gorivo itd., ne smatraju se nečistoćom i dozvoljeno je klanjati bilo da se ove stvari nalaze na odjeći klanjaca ili mjestu gdje čini sedždu, iako je bolje klanjati na potpuno čistom mjestu i u čistoj odjeći.

Što se tiče spajanja namaza, bolje ih je spajati u vremenu drugog namaza (dzemut-tehir) tj. podne i ikindiju u ikindijskom a akšam i jaciju u jacijskom vremenu, jer hadise o tome bilježi imam Muslim.

Međutim, ako se spoji u podnevskom i akšamskom vremenu, također, biće ispravno, jer većina fekiha dozvoljava takav postupak a hadise koji se navode po ovom pitanju mnogi hadiski eksperti smatraju prihvatljivim.

Dakle, ako je je putniku lakše spojiti u prvom vremenu može tako postupiti a ako mu je lakše u drugom može isto tako učiniti. Ako ipak nema razlike izmedu prvog (mislim na podnevsko i akšamsko vrijeme) i drugog (tj. ikindijskog i jacijskog) onda je bolje spojiti u drugom vremenu, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (14.07.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ve alejkumus-Selam!

Lijepo je vjernicima da se druže sa ljudima koji su udaljeniji od vjere, da bi ih savjetovali i ukazivali im na njihove propuste koje svakodnevno čine (dakle radi dawe), jer će u protivnom nestati pozivanje na dobro i odvraćanje od zla a time ustvari prestaje i islamsko misionarstvo.

Međutim, nije dozvoljeno muslimanu da se druži i za prisne prijatelje uzima ljude koji su muslimani samo po imenu, ne želeći time osim društvo. Ebu-Seid el-Hudri prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne druži se osim sa vjernikom i neka tvoju hranu ne jede osim bogobojazan.” (Tirmizi, Tajalisi, Ibn-Hibban, sa ispravnom lancem prenosilaca.) Vidjeti: Tuhfetul-ahvezi, 7/103 i Sahihul-džamia, 2/1226/7341.

Ovakva druženja bivaju posebno zabranjena kada musliman osjeti da njegov iman pada dok boravi sa takvim osobama, ili kada osjeti da ga takvo društvo polahko vraća u dane paganstva. Zar se ponovo vraćati starim stopama nakon što ti je Allah svoju milost ukazao?!

Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa neka svako pazi sa kim se druži.” (Tirmizi, Ebu-Davud, Ahmed, Hakim,). Imam Tirmizi i šejh Albani ovu predaju smatraju dobrom. Citirani hadis vjerodostojnim ocjenjuju: Hakim, Nevevi, Zehebi, Ahmed Sakir i drugi. Ovo je jasan dokaz da nije dozvoljeno družiti se sa pokvarenim osobama, jer će takvo društvo samo štetiti a neće koristiti.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam veoma slikovito prikazuju primjer dobrog i lošeg društva.

Imam Buhari (5534) i Muslim (2629) od Ebu-Musaa bilježe naredni hadis: “Primjer dobrog i lošeg društva je kao primjer onoga koji nosi misk i onoga koji puše u žeravicu. Onaj koji nosi misk ili će ti ga pokloniti, ili ćeš ga kupiti od njega, ili ćeš bar osjetiti njegov ugodni miris. A onaj koji puše u žeravicu ili će ti progoriti odjeću ili ćeš osjetiti neprijatan miris.”

Allahu dragi nemoj naša srca na stranputicu odvesti nakon što si nas na pravi put uputio. Amin!

Nakon što smo saznali opasnost druženja sa osobama koje nisu vezane za vjeru, već rade protiv nje, savjetujem sestri da bude mudra i potraži adekvatan način kojim će se ukazati na propuste i nepravilnosti koje čini njen uvaženi suprug.

Nema smetnje da zamoliš nekog od braće (putem njegove supruge sestre itd.) koji je utjecajan kod tvoga supruga da ga nasavjetuje, možda će Uzvišeni Allah popraviti njegovo stanje. Također, i ti nađi pogodnog vremena da ga savjetuješ, ali bez grubih izraza i ljutnje, a prije svega moli Allaha da popravi njegovo stanje, jer su ljudska srca između Allahovih prstiju okreće ih kako želi.

Molim Allaha da popravi naša stanja. Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (15.07.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ve alejkumus-selam!

Obaveza je pitati onoga ko poznaje Allahovu vjeru, ko je bogobojazan govori po Kur'anu, Sunnetu i praksi prvih pokoljenja. Što se tiče određenih zvanja, kao: prof., mr., dr. itd., ona nisu uvijek pravo mjerilo znanja, iako bi u normalnim okolnostima čovjek sa većim zvanjem trebao da posjeduje više znanja. Nije mekruh niti je haram pitati nekog magistra ili profesora, iako u istoj zemlji postojao doktor. Bitno je da pitani posjeduje prethodno spomenuta svojstva. U protivnom mi bi smo trebali sve prosvjetne radnike koji predaju po medresama i školama a ne nose zvanje doktora lišiti njihove radne dužnosti, jer u Bosni postoji skupina uleme sa doktorskim zvanjem. To bi bio put da se stjesni misionarsko polje što svakako ide u prilog neprijateljima islama. Dalje, da li doktori u BiH ili drugim zemljama pored njihovih brojnih obaveza mogu odgovoriti na svako pitanje svojih sunarodnjaka?! Sigurno da ne mogu koliko to god željeli, jer su ljudske moći ograničene.

Najveći dokaz za to su ashabi. Veliki dio njih je izdavao fetve iako nisu svi bili na istom stepenu znanja. Svaki od njih se isticao u određenoj oblasti. Također, islamski učenjaci nakon njih. Živjeli su, i radili za islam i svi su govorili o vjeri, iako je među njima postojala velika razlika u znanju koje su posjedovali. Bitno je da se radi po ispravnim principima sa ispravnim nijetom.
Imam Muslim je učenik imama Buharije, ali nije na njegovom stepenu. Jedne prilike imam Muslim je upitao Buhariju o jednom hadisu pa mu je objasnio lanac prenosilaca, skrivene mahane određenih verzija i sve što se veže za taj hadis (hadis o iskupljivanju sjela) pa mu je prišao poljubio ga u čelo i kazao: “Pusti da ti poljubim noge o učitelju svih učitelja. Tebe ne mrzi osim onaj ko je pun zavisti. Svjedočim da na dunjaluku nema tebi ravnog.” Vidjeti: “Sijeru ealamin-Nubela” 12/436-437; “Tehzibus-Sunen” 13/ 140 i “Tarihu Bagdad” 13/102. Međutim, pored toga, imam Muslim je za života svoga šejha Buharije govorio o najpreciznijoj oblasti šerijatskog znanja, o skrivenim mahanama hadisa, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (20.07.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ve alejkumus-Selam!

Obaveza je čovjeku da traži lijeka za svoju bolest, bez obzira bila ona duhovne ili tjelesne prirode.

Uzvišeni Allah kaže: “I nemojte sebe svojim rukama u propast bacati.” El-Bekare 195. U drugom ajetu Uzvišeni kaže: “I nemojte sami sebe ubijati.” En-Nisa, 29.

Dokaz tome su, također, riječi Poslanika, s.a.v.s.: “O Allahovi robovi liječite se, uistinu Allah nije dao nijednu bolest a da nije za nju dao lijek, osim smrti.” (Sabirači Sunena). Ovu predaju vjerodostojnom smatra imam Tirmizi, Busiri, Hakim i drugi.
Vidimo da Poslanik, s.a.v.s., u ovome hadisu naređuje liječenje. Onaj ko umre sa određenim propustima i grijesima koje je počinio zbog svoje bolesti, a nije se htio liječiti, takvom će Allah oprostiti, ako hoće, u protivnom će biti kažnjen, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (26.08.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com