Hvala Allahu.
Otvaranje elektronskih medija koji su granicama dozvoljenog je nasušna potreba ovog vremena, posebno ako se uzme u obzir mnoštvo medija koji u društvu propagiraju samo prljavi materijal i šire razvrat među vjernicima.
Onaj ko želi da otvori internet stranicu mora se pridržavati pravila koje je islam zacrtao, a među njima su najvažnija:

Prvo pravilo: Vjerodostojnost prilikom prenošenja vijesti i događaja. Ovom pravilu je dokaz kur'anski ajet koji glasi: O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (El-Hudžurat, 6.)
Šejh Abdurrahman Es-Sa'di veli: „Jedan od velikih islamskih prinicipa je i provjera informacija koje se čuju, dosljedno prenošenje onoga što se čulo i formiranje zaključaka samo na takvim informacijama.“1
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Dovoljno je čovjeku laži da prenosi samo ono što je čuo.“2
Imam Menavi veli: „Dovoljno je čovjeku laži da prenosi ono što je čuo, bez provjere ispravnosti, jer ono što čuje može biti i istina, a može biti i laž, pa ako ne provjeri, velika je opasnost da prenese laž.“ 3
Imam Nevevi veli: „Hadis upozorava na opasnost prenošenja svega što se čuje, a čovjek čuje i istinu i laž, pa ako prenosi sve što čuje, moguće je da prenese laž, tj. da se desilo nešto što se nije desilo.“4
Žalosno je da većina novinskih agencija u islamskom svijetu prilikom prenošenja vijesti, ne razdvaja žito od kukolja, prenoseći informacije bez bilo kakve provjere.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je obavijestio o čovjeku koji će se na Sudnjem danu kažnjavati. Ležat će na potiljku, a drugi će stajat iznad njega sa željeznom kukom, pa će kukom zakačiti jednu stranu njegovog lica, poderati je na komadiće i stjerati do potiljka njegov nos i oči. Kada je upitan o kome se radi, odgovorio je: „On je lažljivac koji je lagao i prenosio laži dok njima nije napunio svijet.“5
Ovaj hadis se može odnositi na pojedine novinare i novinske agenicije, jer neki od njih pored jedne istine prenosu još stotinu laži, i ne prođe veoma puno vremena, a te informacije su se već raširile po cijelom svijetu.

Drugo pravilo: Nije svaka istinita informacija pogodna za širenje, jer postoji mnogo informacija koje nisu za obične mase ljudi. Pojašnjavajući ovo, Uzvišeni veli: Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno, šejtana slijedili. (En-Nisa, 83.)
Šejh Abdurrahman Es-Sa'di veli: „Ovako Allah Uzvišeni odgaja Svoje robove savjetujući ih da ne praktikuju nešto što im ne priliči, nego da se, kada im stigne kakva važna informacija vezana za opću korist ili informacije koja se tiče nedaće, obrate Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i predstavnicima svojim, ljudima od nauke koji su spremni da na razuman način upute savjete po tom pitanju, te koji znaju kakvu korist ili štetu može proizvesti ta informacija. Ukoliko njihovi predstavnici i učeni zauzmu stav da se ta informacija može širiti i da će njeno razglašavanje donijeti korist na vjernike, onda će tako uraditi, a ukoliko primjete da u širenju te informacije nema koristi ili da je šteta veća od nje, onda će ih poslušati. Zato Uzvišeni Allah i veli: …saznali bi od njih ono što žele saznati, tj. na osnovu onoga što svojim razmišljanjima i znanjem zaključe.“6

Treće pravilo: Ne treba širiti skandale, jer islam poziva ka prikrivanju sramote muslimana, a ne širenju njihovih sramota među ljudima.
U ispravnom hadisu stoji: „Ko prikrije sramotu brata muslimana i Allah će na Sudnjem danu prikriti njegovu.“7
Isti je propis i za širenje informacija o nemoralu i zločinima.
Kakvu korist ima musliman ako zna neku vijest vezanu za kriminal, ubistvo, pljačku, otmicu ili skandal?
Čak postoji i šteta od informisanja javnosti na ovakav način, jer mnoštvo vijesti na ovu temu i konstantno širenje takvih informacija postepeno u čovjeka usađuje tu vrstu ponašanja, a s druge strane, uši ljudi se pune informacijama o skandalima ljudi i njihovim mahanama i nedostacima.
Hafiz Ibn Redžeb veli: „Neki dobri veziri (ministri) su govorili onima koji naređuju dobro: ‘Trudite se da prekrijete mahane griješnika, jer širenje njihovih grijeha je mahana za pripadnike islama.“8

Četvrto pravilo: Izbjegavanje širenja vijesti od kojih društvo nema koristi, poput vijesti o glumcima, glumicama i drugih nevažnih informacija od kojih musliman nema koristi ni na dunjaluku, ni na Ahiretu.
Najpreče je da se šire vijesti o islamu i onome što je vezano za islam, ono što zanima muslimane i što će im koristiti.

Peto pravilo: Ne treba širiti slike žena.
Šesto pravilo: Članci koji se objavljuju i vijesti koje se šire moraju imati svoju svrhu, usmjereni ka liječenju problema zajednice vezanih za vjerovanje, ponašanje i druge društvene probleme i sl.
Sedmo pravilo: Izbjegavanje širenja vijesti i informacija koje mogu proizvesti netrpeljivost među narodima i državama.
A Allah najbolje zna.
Islam, pitanja i odgovori.

fusnote.
1 El-fetava Es-sa'dijje, str.66.
2 Bilježi Muslim, br. 6.
3 Fejdu-l-kebir, 2/5.
4Šerhu-n-Nevevi ala Sahihi Muslim, 1/75.
5 Bilježi Buharija, br. 6096.
6 Tefsiru-s-Sa'di, 1/190.
7 Bilježi Buhari, br. 2262., i Muslim, br. 4677.
8 Džami'u-l-ulumi ve-l-hikemi, 1/340.

http://www.islamqa.info

Prijevod:
Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac

https://islamhouse.com/bs/fatwa/580855/

Hvala Allahu

Prvo:
U Džennetu neće biti zlih i pokvarenih pogleda koji će prouzrokovati da muškarci gledaju za ženama, a i žene za muškarcima. Džennet je kuća počasti, i u njemu nema pokvarenosti, zla i ničega što je loše.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Prva skupina koja će ući u Džennet biće poput Mjeseca u noći uštapa. U njemu se neće oseknjivati, niti pljuvati, niti nuždu vršiti. Posuđe će im biti od zlata, češljevi od zlata i srebra. Mengele će im biti od alojeva drveta, a znoj će im mirisati poput mošusa. Svako će od njih imati po dvije žene, čija će se srž potkoljenica vidjeti kroz meso. Među njima neće biti nesuglasnosti, niti mržnje, srca će im biti poput srca jednog čovjeka, a Allaha će spominjati i jutrom i navečer.”1
U verziji kod Buharije stoji: „I neće jedni drugima zavidjeti.“2

Drugo:
Jedna od džennetskih blagodati jeste i ta što će Allah muškarcu podariti žene koje će samo njega gledati, samo njemu ljubav iskazivati i samo njega željeti.
Allah Uzvišeni veli: Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih. (Es-Saffat, 48.)
Imam Taberi veli: „Kod iskrenih robova će biti žene koje će samo uz njih biti, nikoga drugog osim svojih muževa neće željeti, niti će bilo koga osim njih gledati.“3
Šejh Abdurrahman Es-Sa'di veli: „Ajet: Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih., znači: Kod stanovnika Kuće blagostanja (Dženneta), odmah u njihovoj blizini, će biti hurije naravi divnih, savršene, koje će preda se gledati (kasiratu-t-tarf), a to znači: ili će gledati, zbog svoje čednosti, samo u svoje muževe koji će biti savršene ljepote, pored kojih niko drugi neće biti osim njih i pored kojih nikoga drugog neće tražiti, ili će muževi žena u Džennetu samo u njih gledati, što ukazuje na ljepotu i savršenstvo tih žena, zbog koje su muževi samo okrenuti njima. Kasiratu-t-tarf još znači da će muževi samo njima biti okrenuti i samo njima ljubav iskazivati. Moguće je da se ajet odnosi na sva ova značenja, jer su sva ona ispravna.
Sve ovo ukazuje na savršenu ljepotu džennetskih muškaraca i žena i na potpunu ljubav među njima, zbog koje neće poželjeti osim svojih supružnika. Također ukazuje i na čednost koju će posjedovati. Tamo neće biti zavidnosti, međusobne mržnje i neprijateljstva, jer neće postojati razlog za takvo nešto.“4
Ajeti: Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih, i Pored njih biće hurije, istih godina, koje će preda se gledati, odnose i na hurije, a i na žene vjernice koje uđu u Džennet.

Treće:
U Džennetu neće biti neudatih žena, jer svaka od njih će imati svoga muža i neće biti neženja.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „U Džennetu nema neoženjenih.“5

Četvrto:
Kada je riječ posebno o ovom pitanju, vidljivo je (iz šerijatskih tekstova) da će žena u Džennetu imati svoje kraljevstvo u kojem će živjeti sa svojim mužem i djecom. Biće joj dovoljan njen muž, kao što smo to već spomenuli. Ne postoji poseban tekst koji ukazuje da će ona moći vidjeti nekoga ko joj nije rodbina, niti da će muškarci moći vidjeti dobre vjernice.
Šejh Abdurrahman El-Berrak veli: „Nevidljivi svijet nije moguće spoznati osim predanjem kojeg prenosi bezgriješna osoba, jer se takve stvari ne mogu dokučiti razumom i promišljanjem. Sve što je vezano za Džennet je dio nevidljivog svijeta, zato nam je obaveza da informacije o tome uzimamo samo iz Kur'ana i hadisa. Obaveza nam je da vjerujemo u postojanje Dženneta i njegovih blagodati, imajući u vidu pri tome, da stvarno stanje tog svijeta zna samo Allah. Ne postoje šerijatski tekstovi koji ukazuju da će muškarci susretati žene po Džennetu. Ne prenosi se u vezi pitanja koje je postavljeno niti potvrdan niti negativan odgovor, zato ne možemo da kažemo: Čovjek može vidjeti majke vjernika, tj. žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti možemo da to negiramo, nego nam je obaveza da o takvom nečemu ne razmišljamo i da o tome ne vodimo diskusije. Takvo nešto je višak, i nije propisano da Allaha molimo da nam podari takvo nešto. Ono što se Kur'anom prenosi jeste da će se vjernici susretati i sjediti zajedno, kao
što Uzvišeni veli: biće ih mnogo od naroda drevnih, a malo od kasnijih – na divanima izvezenim, jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti. (El-Vaki'ah, 13-16.)
U drugom ajetu stoji: I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti. (El-Hidžr, 47.)
Zato, ne treba neargumentovano ulaziti u polemike o stvarima vezanim za nevidljivi svijet, nego treba, kao odgovor na ovakva pitanja, kazati: Allah najbolje zna. Onoga ko pita o takvim stvarima treba posavjetovati da ne ulazi u rasprave o tome, jer u takvim pitanjima nema nikakve koristi.
Allah Uzvišeni veli: Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (El-Isra, 36.)
Meleki su isto tako kazali kada su bili upitani o onome što ne znaju: Hvaljen neka si, mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri. (El-Bekare, 32.)
Molimo Allaha da nam ukaže na Pravi put, uvede u Džennet, i neka su mir i blagoslov na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.
Allah najbolje zna.

fusnote:
1 Bilježi Buharija, br. 3073., i Muslim, br. 2834.
2 Bilježi Buharija, br. 3081.
3 Tefsir-t-Taberi, 21/41.
4 Tefsiru-s-Sa'di, str. 702.
5 Bilježi Muslim, br. 2834.

http://www.islamqa.info

Prijevod:
Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/601925/

Hvala Allahu.
Vjernici su potpuno uvjereni da je Allah najbolji Sudija i da je svaki zakon koji je u suprotnosti sa islamskim paganski zakon.
Allah Uzvišeni: Zar oni traže paganski sud? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje? (El-Maide, 50.)
Allah, postavljajući pitanje, ukazuje na čudnovatost da neki ljudi pored svoje tvrdnje da vjeruju u Allaha i u ono što je objavljeno Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, žele da im se sudi po drugom zakonu mimo islamskog.1
On Uzvišeni veli: Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred šejtanom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede. (En-Nisa, 60.)
Šejh Šenkiti veli: „Allah Uzvišeni pojašnjava da je veoma čudno to da oni koji imaju želju da im se sudi po neislamskom zakonu sebe nazivaju vjernicima. Njihova tvrdnja da vjeruju, a uz to žele da im se sudi po neislamskom zakonu, je čista laž koja izaziva čuđenje.“
Allah se kune Svojim Plemenitim Biće da onaj ko Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne uzme za sudiju u sporovima svojim, ne može biti vjernik. Ono što on presudi je čista istina u koju se mora i formalno i suštinski vjerovati.
Allah Uzvišeni veli: I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (En-Nisa, 65.)
Allah Uzvišeni je učinio obaveznim parničenje pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i učinio je to uslovom vjerovanja, jer vjerovanje nije ispravno ukoliko se sporovi rješavaju po drugom zakonu mimo islamskog.
Allah Uzvišeni veli: A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše. (En-Nisa, 59.)
Ibn Kesir, tumačeći ajet: ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet, veli: „Ovaj ajet ukazuje da nije vjernik u Allaha i Sudnji dan onaj ko svoje sporove ne rješava na temeljima Kur'ana i Sunneta.
Na osnovu kazanog, zaključuje se da je zabranjeno birati predsjednika koji neće da sudi po principima Kur'ana i Sunneta, jer glasanje za takvu osobu je potpomaganje zabranjenog.
Ako musliman bude prisiljen da ode na glasanje, onda će, ako je u mogućnosti pokušati da ne glasa za tog kandidata, a ako već mora, pod prisilom da za njega glasa, onda smatramo da u tome nema problema, jer Uzvišeni veli: …osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri… (En-Nahl, 106.)
I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Allah će preći preko onoga što moj ummet greškom uradi, zaboravi i bude prisiljen da nešto učini.“2
A Allah najbolje zna.
Islam, pitanja i odgovori.

fusnote:
1 Pogledaj fetvu na našoj stranici koja govori o demokratiji s aspekta islama. (op. rev.)
2 Hadis bilježi Ibn Madže, br. 2045., a ispravnim ga je okarakterisao šejh Albani, u djelu Sahihu Ibn Madže.

http://www.islamqa.info

Prijevod:
Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/601941/

„Izbjegavanje muslimana nije dozvoljeno, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Nije dozvoljeno muslimanu da izbjegava svoga brata muslimana više od tri dana, i da jedan od drugog glave okreću, a među njima je bolji onaj ko prvi nazove selam.'1
Posebno ovo vrijedi ukoliko se radi o rodbini jer je izbjegavanje rodbine veći grijeh.
To je dozvoljeno samo u slučaju da osoba radi neki grijeh, i ukoliko bi njeno izbjegavanje imalo uticaja na ostavljanje tog grijeha, jer je to jedan od načina uklanjanja zla.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: ‘Ko od vas vidi loše djelo, neka ga ukloni rukom, a ako ne može rukom onda riječima, a ako ni to nije u mogućnosti onda neka ga prezire srcem, a to je najslabiji vid imana.'2
Dakle, osnova je da je izbjegavanje muslimana zabranjeno osim ukoliko ne postoji potreba koja to dozvoljava.“3
Velijjuddin El-Iraki veli: „Zabrana izbjegavanja muslimana biva ukoliko je zasnovana na ljutnji koja nema veze sa vjerom, dok je izbjegavanje dozvoljeno ukoliko je to zbog nekog grijeha ili novotarije koju osoba čini. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio izbjegavanje Ka'ba b. Malika, Hilala b. Ummeju, i Meraru b. Rebi'u. Ibn Abdi-l-Berr veli: ‘Hadis o Ka'bu je dokaz da je dozvoljeno izbjegavati brata muslimana, ako on uradi novotariju ili kakvo ružno djelo, nadajući se da će mu to biti opomena kako se tom djelu ne bi više vraćao.’ Ebu-l-Abbas El-Kurtubi veli: ‘Izbjegavanje nekog zbog njegove novotarije ili grijeha kojeg čini je obaveza sve dok se taj ne pokaje, i oko ovog nema razilaženja.’ Ibn Abdi-l-Berr također veli: ‘Islamski učenjaci su jednoglasni da nije dozvoljeno izbjegavati muslimana više od tri dana, osim ako bi se razgovorom i spajanjem veze sa takvom osobom mogla prouzrokovati šteta na vjerskom ili ličnom planu. Ako je takvo stanje onda postoji olakšica i dozvoljeno ga je se kloniti i duže. Koliko li je samo puta prekidanje (veza) bilo bolje od druženja koje nanosi štetu.'“4
Ono što ti treba da uradiš jeste da uputiš savjet svome bratu muslimanu koji je uradio loše djelo, te da mu pojasniš da takvo djelo nije dozvoljeno i da ga podsjetiš na Allaha.
Ako primjetiš da savjet nije koristio, onda ti je dozvoljeno da ga izbjegavas.
Međutim, ako se radi o običnom postupku sa kojim se ti ne slažes ili o različitosti u pogledima i stavovima, pojasni mu da prema tvome mišljenju on nije upravu. A što se tiče izbjegavanja kako bi mu time dao do znanja da se sa njim ne slažeš, to može prouzrokovati da on od tebe nikako ne primi savjet, a pored toga taj tvoj način nije opravdanje ni sa šerijatske strane za tvoje izbjegavanje njega više od tri dana. U prethodoj fetvi od šejha Ibn Usejmina naveli smo da je izbjegavanje u principu zabranjeno, osim ako za to ne postoji šerijatska potreba.
Obaveza je da musliman bude širokogrudan, da savjetuje druge muslimane, te da u nekim slučajevima se strpi i zatvori oči pred njihovim „greškama“, jer žurba nekada može da prouzrokuje prekidanje veza i izbjegavanje koje je zabranjeno.
Allah nas usmjerio ka onome sa čime je zadovoljan i neka je blagoslov na Muhammeda, našeg vjerovjesnika.

Islam, pitanja i odgovori

fusnote:
1 Bilježi Buharija, br. 5727., i Muslim, br. 2560.
2 Bilježi Muslim, br. 49.
3 Fetava menaru-l-islam, Ibn Usejmin, 3/732.
4 Tarhu-t-tesribi, 8/99.

http://www.islamqa.info

Prijevod:
Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/601951/

Hvala Allahu i neka su blagoslov i mir na Poslanika, Muhammeda, a zatim:

Prvo: Čuli smo za mnoge nedaće koje pogađaju muslimane u nemuslimanskim državama gdje bivaju vrijeđani, izbacivani sa posla zbog djela koja nisu uradili. Takvo ophođenje od strane nevjernika nije imalo čudno jer su oni poznati po svojoj nepravdni, a sebe nazivaju pobornicima pravde i slobode.

Kakav je to grijeh žene koja poulici hoda pokrivena? Kakav je to grijeh počinio čovjek koji ide u džamiju, kako bi obavio namaz, a ne radi toga da sije nered po Zemlji? Kakav su to grijeh počinili radnik koji odlazi na svoje radno mjesto, učenik koji ide na fakultet ili učenica koja ide u školu, a ne s ciljem rušenja i uništavanja?

Kada bi zapadni čovjek bio pravedan, stao bi u odbranu onih koji se napadaju i uznemiravaju, no međutim, onaj ko se ne boji Allaha može da uradi svašta i od takvog se može svašta očekivati.

Najmanje što muslimani trpe jesu psovke i vrijeđanja. Allah Uzvišeni veli: Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali pa tako trebaju postupiti oni koji su jakom voljom obdareni.(Alu Imran, 186.)

Drugo: Obaveza je muslimana da zauzmu jasan stav po pitanju onoga što islam propagira kada je riječ o odnosu spram nanošenja štete, ubistava. Svima koji nisu muslimani jasno poručujemo: Islam zabranjuje nanošenje štete nevinim ljudima, njihovom tijelu, imetku i časti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Šteta se ne smije nanositi ni sebi, a ni drugome.“

Dakle, nije dozvoljeno ubiti muslimana koji je u savezu ili ima ugovor sa nekim od muslimana, i ne samo da ga nije dozvoljeno ubiti nego je dobročinstvo prema njemu dio naše vjere, pogotovo ako se želi pridobiti za islam.

Uzvišeni veli: Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone -Allah, zaista, voli one koji su pravični. (El-Mumtehina, 8.)

Čak ni u ratu nije dozvoljeno ciljano ubijati djecu i žene nemuslimana, sve dok oni na nas ne podignu oružje ili dok ne budu od onih koji pomažu prolijevanje muslimanske krvi.

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vojsci muslimana koja je išla u boj, kazao: „Krenite u ime Allaha, s Njegovom pomoći i u vjeri Njegovog Poslanika. Ne ubijajte starce, djecu niti žene. Popravljajte i činite dobročinstvo jer Allah voli dobočinitelje.“1

Ovu predaju potvrđuje i izreka Ebu Bekra koju je uputio svome vojskovođi: „Ja te savjetujem sa deset stvari: ‘Nemoj da ubijaš žene, djecu, starce, nemoj da sječeš drvo koje plodove donosi…“2

Što se tiče nevjernika kojima muslimani mogu donositi štetu i protiv kojih se mogu boriti, to su oni nevjernici koji se bore protiv muslimana, izgone ih iz njihovih domova i pomažu druge prilikom toga, te stoje na putu širenja islama i od njega odvraćaju. O njima Uzvišeni veli: Ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi čine nepravdu.(El-Mumtehina, 9.)

Protiv takvih se muslimani trebaju boriti ako su u mogućnosti i u slučaju da od takve borbe muslimani imaju korist. Ono što se može ostvariti na lijep i blag način, neispravno je da se ka ostvarenju toga ide putem žestine i sile.

Korištenje sile biva samo u nužnim situacija kada nema drugog izlaza i upotreba sile je zadnji lijek kojeg muslimani trebaju uzeti. Sila ne treba da bude početna tačka sa koje muslimani kreću u svome ophođenju sa nevjernicima.. Za upotrebu sile treba postojati opravdan razlog poput toga da nevjernici ubijaju muslimane, pomažu protiv muslimana, odvraćaju od puta islama, i zabranjuju sprovođenje Allahove riječi na Zemlji.

Zatim, podsjećamo sve nevjernike na stravične događaje koji su se odvijali i odvijaju se još uvijek širom zemaljskekugle, Bosni, Kosovu, Čečeniji, Palestini, Kašmiru, a u kojima učestvuju ili ih pomažu mnogi jevreji i kršćani i dr.

Pitamo ih: Da li je muslimanska krv jeftinija od krvi drugih i je li to za muslimanima nema ko plakati, a za nemuslimanima ima?

Zatim, kada su kršćani pobili veliki broj muslimana u Bosni i na Kosovu, oko dvije stotinehiljadanjih, dodajući tome veliki broj ranjenih, silovanih i druge štete koje su im nanijete, da li su muslimani na zapadu pokretali kampanje i borili se protiv kršćana u tim zemljama, ubijali ih, rušili njihove bogomolje? Na šta sve ovo ukazuje?

Sva ova pojašnjenja od strane muslimana, upućena nemuslimanima su važna iz razloga što predstavljaju jasan argument protiv nevjernika i to je ono što Uzvišeni Allah želi, zatim iz razloga što postoji mogućnost da ih razumni i pravedni nevjernici prihvate, te iz razloga što musliman ne smije da ostane optužen za nešto, a da to ne pojasni, jer ukoliko se ne ogradi od toga, slika muslimana ostaje iskrivljena što uzrokuje još veću nepravdu.

Treće:Dozvoljeno je muslimanu da klanja kod kuće i da ne ide u džamiju u slučaju kada mu prijeti opasnost i kada nije siguran. Ne treba ostavljati namaz u džematu i džumu samo zbog preptostavki da se nešto loše može desiti, nego u tom slučaju treba dobro provjeriti i uvjeriti se da je to baš tako. Ukoliko se to uvrdi onda se može izostaviti namaz u džematu.

Po ovom pitanju prenosi se govor Ibn Kudame u kojem stoji: „Za ostavljanje džemata i džume opravdani su razlozi bolest i strah, i ovo je stav svih učenjaka. Prenosi se od Ibn Abbasa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ‘Ko čuje ezan, a ne odazove mu se, namaz mu neće biti primljen, osim ako bude imao opravdan razlog.’ Upitali su: ‘A koji je to opravdan razlog?’ Odgovorio je: ‘Strah i bolest.'“3

Bilal, radijallahu anhu, bi proučio ezan, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi mu se odazvao i pored toga što je bio bolestan i govorio bi: „Recite Ebu Bekru neka predvodi ljude u namazu.”4

Postoje tri vrste straha: strah za sebe, strah za imetak, i strah za porodicu.

Prva vrsta je kada se boji da ga vladar ne uhapsi, ili se boji neprijatelja, kradljivca, zvijeri, poplave, i sl.

Druga vrsta je kada se boji da mu vladar ili lopovi ne uzurpiraju i ukradu imetak ili se boji da mu kuća ne bude opljačkana, spaljena i sl. Sve je ovo opravdanje za nedolazak u džemat i džumu.

Treća vrsta straha je kada se boji da ne izgubi nekog iz obitelji i sl.Sve su ovo opravdanja za izostavljanje namaza u džematu i džume i ovo je stav Ataa, Hasana Basrija, Evzaija, Šafije i ne znamo da po ovom pitanju ima razilaženja.“

Šejh Ibn Baz je upitan o propisu kada čovjek izostavlja namaz u džematu jer se plaši za svoju ženu, pa je odgovorio: „Ako se tvoja supruga boji neke opasnosti i nije sigurna, onda je to opravdanje da možeš obavljati namaz u kući.“ Također veli: „Ako tvoja supruga nije sigurna i mjesto u kojem se nalazite nije sigurno, onda nije sporno da klanjaš kod kuće, jer je to šerijatskoopravdanje.“6

-Što se tiče žene muslimanke njoj je propisano da ostane u kući i da ne izlazi vani izlažući se time opasnosti koja vreba, a njena rodbina treba da joj pomaže u izvršavanju obaveza koje ima, kako ne bi bila prisiljena da izađe, jer se izvršavajući tuđe obaveze i potrebe stiče veliki sevap i nagrada.

Nije problematično da čovjek ostavi odjeću koju je navikao oblačiti7 i da obuče odjeću koja se većinom oblači u tim zemljama8, posebno ako se radi o vremenu kada muslimanima prijeti opasnost od uznemirivanja i protjerivanja.

Ibn Tejmijje veli: „Kada musliman boravi u državi koja ratuje protiv muslimana ili u državi koja ne ratuje, ali je nemuslimanska, onda mu nije obaveza da se razlikuje od njih po vanjštini, jer time se čuva štete koju mu mogu nanijeti. Čak mu je nekad pohvalno ili obavezno da što se tiče vanjštine bude kao oni, ako u tome postoji neka korist za vjeru, poput toga da se pozovu u vjeru ili se steknu određene informacije koje koriste muslimanima, ilise odagnava određena šteta od muslimana, i druge koristi koje muslimani mogu imati.“ (Iktidaus-sirati-l-mustekim, str. 176.)

Treba naglasiti da je obavezno da se govor Ibn Tejmijje razumije na ispravan način, jer on govori o posebnim stanjima ili stanjimanužde, a ne da se muslimani potpuno utope u praksu nevjernika, pijući alkohol, čineći blud, puštajući svoju djecu u crkve, gubeći time svoj islamski identitet. Ibn Tejmijje ovim govorom cilja da je muslimani dozvoljeno ostaviti odjeću koja je posebna za muslimane i da je dozvoljeno korisiti odjeću koja preovladava u nemuslimanskim zemljama, kako bi se time sačuvali zla koje im prijeti, posebno ako je ambijent u kojem žive napadački i protiv muslimana kao što je to spomenuto u pitanju.

Možda će ovi događaji biti uzrokom da muslimani koji žive u nemuslimanskim državama bez ikakve šerijatski opravdane prepreke razmisle o svome povratku u muslimanske zemlje.

Molimo Allaha da nas, a i ostale muslimane sačuva od svakog zla i nepravde, i da nas uputi na Pravi put.I neka su mir i blagoslov na Muhammeda, našeg Vjerovjesnika.

Muhammed Salih El-Munedždžid.

fusnote:
1Hadis bilježi Ebu Davud, br. 2614., a u lancu prenosilaca ovog hadisa se nalazi Halid b. Fezr o kojem Ibn Hadžer u Takribu veli da se njegovi hadisi prihvataju ako pored njega još neko prenosi isti hadis.

2El-Muvetta, br. 982., poglavlje o džihadu.

3Hadis bilježi Ebu Davud, 1/ 130., a ovu verziju je šejh Albani ocijenio slabom, dok je verziju koja stoji kod Ibn Madže, br. 793., ocijenio vjerodostojnom, a ta verzija glasi: „Ko čuje poziv, a ne odazove mu se nema mu namaza osim sa opravdanjem.“ Vidjeti: El-Irva, 2/337.

4Buhari, 633., i Muslim, br. 418.

5El-Mugni, 2/376.

6Medžmu'u fetava semahati-š-šejhi Ibn Baz, 12/42.

7Poput arapske ili pakistanske nošnje kod muškaraca. (op. rev.)

8Poput odijela, trenerke i tome slično. (op. rev.)

http://www.islamqa.info
Prijevod:Senad Muhić
Revizija:Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/601959/