Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Post onoga ko je na privremenom radu
Alejkumusselam. Najkraći odgovor koji tebi u ovom momentu treba i od koga imaš koristi je da u tvom slučaju i u tvom halu možeš koristiti olakšicu musafira koju je Allah, dželle še’nuhu, spomenuo u svojoj plemenitoj Knjizi: “A onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana” (El-više
Alejkumusselam.
Najkraći odgovor koji tebi u ovom momentu treba i od koga imaš koristi je da u tvom slučaju i u tvom halu možeš koristiti olakšicu musafira koju je Allah, dželle še’nuhu, spomenuo u svojoj plemenitoj Knjizi: “A onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana” (El-Bekare, 184), i kaže: “Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti”(El-Bekare, 185).
A što se tiče mes’ele: kada musafir dođe u određeno mjesto i tu privremeno boravi koliko dugo može da koristi olakšice putovanja (musafirluka), oko toga postoji jako razilaženje među učenjacima gdje se navode više od desetak mišljenja. Jedno od tih mišljenja je da ako ne planira da tu boravi, nego je samo tu privremeno zbog određenog posla, dozvoljeno mu je da koristi olakšice musafira u kraćenju namaza, mršenju Ramazana i slično dokle god ne završi namjeravani posao ili to zbog čega je došao. Bilježi Ibn Ebi Šejbe u svom “Musannefu” u vjerodostojnoj predaji od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: “Ako boraviš u nekom mjestu pet mjeseci krati namaz”. Takođe, od njega se prenosi u vjerodostojnoj predaji da je rekao nekom čovjeku: “Klanjaj dva rekata pa makar boravio deset godina”.
A od Enesa, radijallahu anhu, se u vjerodostojnoj predaji prenosi da je boravio u Nejsaburu godinu ili dvije klanjajući dva rekata. Slično ovome se prenosi od tabi’ina Alkame da je kratio namaz dvije godine prilikom boravka u Havarizmu. Takođe, od tabi’ina Ebu Vaila se prenosi da je kratio namaz dvije godine boraveći u nekom mjestu kao musafir. Prema tome, koristi ovu olakšicu koju nam je Uzvišeni dao jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista Allah voli da se uzimaju Njegove olakšice kao što mrzi da se čine prema Njemu grijesi”, a u rivajetu kod Ibn Hibbana: “… kao što voli da se izvršavaju stroge naredbe”. Hadis bilježe Ahmed, Ibn Huzejme i Ibn Hibban, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Albani i Šuajb Arnaut. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Davanje sadekatul fitreta za dijete u utrobi majke
Alejkumusselam. Oko davanja sadekatul-fitreta za dijete u stomaku učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Džumhur (većina) učenjaka je na stavu da nije vadžib sve dok je dijete u utrobi majke prije zalaska Sunca od zadnjeg dana Ramazana. Ovo je stav hanefijskog, malikijskog i šafijskog mezheba i rivajviše
Alejkumusselam.
Oko davanja sadekatul-fitreta za dijete u stomaku učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Džumhur (većina) učenjaka je na stavu da nije vadžib sve dok je dijete u utrobi majke prije zalaska Sunca od zadnjeg dana Ramazana. Ovo je stav hanefijskog, malikijskog i šafijskog mezheba i rivajet od imama Ahmeda. Dokazuju svoj stav time što se ne zna da li će se roditi ili ne, a u osnovi nema dokaza da se na njega daje sadekatul-fitr. Zatim dio od ovih učenjaka koja smatraju da nije vadžib je na stavu da je mustehab. Dokazuju to predajom koja se prenosi od Osmana, radijallahu anhu, da je davao sadekatul-fitr za dijete u stomaku. Ovo bilježi Abdullah ibn Ahmed u knjizi “El-Mesail”. Takođe, ovaj stav preporučenosti prenosi Abdurrezak u svom “Musannefu” od Sulejman ibn Jesara i skupine učenjaka od selefa.
Drugi stav je ono što prenosi Ibn Kudame u “El-Mugniju”, da je vadžib dati sadekatul-fitr za dijete u utrobi majke, u drugom rivajetu od imama Ahmeda. Taj njegov stav se dokazuje time što je fetus (dijete u utrobi majke) ljudsko biće kojem je ispravno napisati vesijet i ostaviti nasljedstvo, kao i time da ulazi u opće dokaze te se poistovjećuje sa novorođenćetom.
Treći stav je da ako dijete u utrobi napuni četiri mjeseca prije zore onda je vadžib za njega dati sadekatul-fitr, jer se djetetu udahnjuje duša kada napuni četiri mjeseca kao što je došlo u hadisu od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim. Ovaj stav prenosi Ibn el-Mulekkin u knjizi “El-I’alam” od skupine selefa bez navođenja njihovih imana.
Ispravno je da davanje sadekatul-fitra na fetus nije vadžib jer se ne zna da li će se dijete živo roditi i jer nema dokaza da je to obaveza. A mustehab je to uraditi imajući u vidu da se to prenosi od Osmana, radijallahu anhu, i drugih učenjaka selefa ovog Ummeta, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Smijemo li ogovarati ne muslimane?
Hvala Allahu, dž.š. Prvo: U lijep odgoj i ponašanje muslimana ne spada bestidan i prostački govor. Allahov Poslanik, ﷺ. je rekao: “Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bestidan i besraman.” (Tirmizi u Sunenu i za njega kaže: Ovaj hadis je hasen-garib. Albani ga ocjenjuje kao sahih.) Ko učestalo čiviše
Hvala Allahu, dž.š.
Prvo: U lijep odgoj i ponašanje muslimana ne spada bestidan i prostački govor. Allahov Poslanik, ﷺ. je rekao: “Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bestidan i besraman.” (Tirmizi u Sunenu i za njega kaže: Ovaj hadis je hasen-garib. Albani ga ocjenjuje kao sahih.)
Ko učestalo čini neku stvar, ona mu, nakon nekog vremena, prelazi u naviku. Musliman se mora distancirati i udaljiti od svih izvora zla, općenito i podrobno uzevši. Ko bude kružio oko zabranjenog područja, postoji opasnost da upadne u njega i oskrnavi njegovu zabranu.
Drugo: Ako se tvoje pitanje odnosi na ogovaranje nemuslimana tako što će se spominjati njihove tjelesne mahane, kao što je dužina nosa, veličina usta i sl., onda moraš ostaviti ovakvu vrstu ogovaranje, pošto je to izigravanje sa Allahovim, dž.š., stvaranjem. Međutim, ako se to ogovaranje odnosi na spominjanje njihovih negativnosti i devijacija u ponašanju koje oni javno čine kao što je blud i drugi vidovi nemorala, zatim konzumiranje alkohola ili se odnosi na upozoravanje od takve osobe, onda nema smetnje. Sada ćemo navesti citate nekih islamskih učenjaka vezane za ovu temu:
Zekerijja Ensari kaže: “Ogovaranje nemuslimana zimije (slobodnog nemuslimana pod zaštitom islamske države kojoj plaća glavarinu) nije dozvoljeno. Takvim postupkom se izaziva njihovo nezadovoljstvo da prihvate džiziju i pomaže im se da ne ispune svoje obaveze podanika islamske države (ugovor o zaštiti). U tom smislu Allahov Poslanik, ﷺ. kaže: ‘Ko ruglu izvrće zimiju, zaslužio je džehennemsku vatru.'” (Ibn Hibban u Sahihu.)
Ako je u pitanju harbij (podanik i stanovnik nemuslimanske zemlje), onda je ogovaranje dozvoljeno, pošto je Allahov Poslanik, ﷺ. naređivao Hassanu ibn Sabitu, r.a., da ogovara i ismijava mušrike u svojoj poeziji. (Esnal-metalib sa glosom (hašijom ili podnapisom), 3/116.)
Ahmed ibn Hadžer Hejtemi kaže: “Imam Gazalija je u svojim fetvama bio upitan o ogovaranju kafira, pa je odgovorio: ‘Ogovaranje muslimana je zabranjeno iz tri razloga: zbog uznemiravanja, ponižavanja Allahovih, dž.š., stvorenja, jer Allah, dž.š., stvara djela Svojih robova, i gubljenje vremena u onome što se čovjeka ne tiče. Prvi razlog ukazuje na zabranu. Drugi iziskuje pokuđenost (kerahet), a treći je ostavljanje prečeg.'” (Ez-zevadžir an iktirafil-keba’ir, 2/27.)
Što se tiče zimije, on je kao musliman po pitanju zabrane uznemiravanja, jer je Šerijat zaštitio i sačuvao njegovu čast, život i imetak.
Ibn Hibban je u svom Sahihu zabilježio da je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Ko bude ogovarao i klevetao (rekao ono što ih uznemirava) jevreja ili kršćanina, njemu pripada džehennemska vatra.”
Poslije ovog hadisa nema daljne priče, zbog jasnoće upućivanja na zabranu ovakvog postupka. Imam Gazalija nastavlja dalje pa kaže: “Što se tiče harbija (neprijatelja), ogovaranje zbog prvog navedenog razloga nije zabranjeno, ali je ono zbog drugog i trećeg razloga pokuđeno (mekruh). U slučaju da osoba koja čini novotarije svojom novotarijom postane nevjernik, onda je ona u rangu harbija, a ako sa svojom novotarijom nije izašla iz islama, onda je, po pitanju ogovaranja, kao i musliman. Međutim, spominjanje njegove novotarije se ne smatra pokuđenim. Ibn Munzir tumačeći riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: “Spominjanje svog brata sa onim što on mrzi i ne voli.”, kaže sljedeće: “U ovim riječima je dokaz da nema ogovaranja prema onome ko ti nije brat musliman, kao što je slučaj sa Jevrejima, kršćanima i pripadnicima ostalih vjera, kao i sa onim koga je njegova novotarija izvela iz islama u neku drugu vjeru .” (Ibn Hadžer Hejtemi, Ez-Zevadžiru min iktirafi-l-kebairi, 2/27.)
Muhammed Salih el-Munedždžid
Vidi manjeDOVOM SE DOBIJA JEDNA OD TRI STVARI
Alejkumusselam. Što se tiče dove, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam pojašnjava da je ispunjenje dove, što Allah, dželle še’nuhu, obećava u dva kur’anska ajeta, ustvari ima mnogo šire značenje od toga da Allah, dželle še’nuhu, onome ko dovi da baš ono što on traži u dovi. Kaže Uzviševiše
Alejkumusselam.
Što se tiče dove, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam pojašnjava da je ispunjenje dove, što Allah, dželle še’nuhu, obećava u dva kur’anska ajeta, ustvari ima mnogo šire značenje od toga da Allah, dželle še’nuhu, onome ko dovi da baš ono što on traži u dovi. Kaže Uzvišeni: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli”. (El-Bekare, 186), i kaže: “Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi”. (Gafir, 60) A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava kako se Allah, dželle še’nuhu, odaziva i ispunjava dovu onima koji mu dove pa kaže: “Nema čovjeka koji neće Allahu uputiti dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednosti te dove”, pa su neki rekli: O Allahov Poslaniče, znači da puno dovimo, a on odgovori: “Allah će vam više dati”. Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed i Hakim, a Hakim, Zehebi i Albani ga ocjenjuju vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim. Takođe, treba znati da bi čovjeku bila ispunjena dova treba da se ispune određeni šartovi i otklone određene prepreke za njeno ispunjenje. Kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “… Zatim je spomenuo čovjeka koji je dugo na putovanju, raščupan i prašnjav, kako ispruženih ruku prema nebesima kaže: O moj Gospodaru, o moj Gospodaru, a njegova hrana je haram, njegovo piće je haram, njegova odjeća je haram i odhranjen je sa haramom, pa kako da mu se usliša dova”. Iz ovoga i prethodnog hadisa se da zaključiti da su neki od šartova primanja dove da hrana, piće i odjeća budu halal, kao i da su neke od prepreka uslišavanja dove da se sa dovom ne traži ono što je haram niti kidanje rodbinskih veza.
Prema tome, poštovana sestro tvoje je da doviš uz nastojanje da ispuniš šarte i kloniš se prepreka za uslišavanje dove a Uzvišeni Allah će ti dati jedno od troga spomenutog u hadisu. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Spavanje na stomaku
Alejkumusselam. Što se tiče tvog spavanja potrbuške, treba da nastojiš da se odvikneš toga jer je došlo u hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se spava potrbuške. Lezi na bilo koji način mimo stomaka sve dok ne zaspiš i budi uporna na tome i tako ćeš uspjeti. Ako noć proveviše
Alejkumusselam.
Što se tiče tvog spavanja potrbuške, treba da nastojiš da se odvikneš toga jer je došlo u hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se spava potrbuške. Lezi na bilo koji način mimo stomaka sve dok ne zaspiš i budi uporna na tome i tako ćeš uspjeti. Ako noć provedeš u nesanici nije problem, jer ćeš sljedeću noć zaspati čak i sjedeći. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Šta i ko je Dedždžal i šta će on raditi ?
Alejkumusselam. Jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana je pojava Dedždžala. Dedždžal će biti izvor kufra i zablude, od njega će doći fitne i smutnje. Na njega su poslanici upozoravali svoje narode, opominjali svoje ummete i opisali ga vidljivim i jasnim osobinama. Na njega je upozorio i naš Poslaniviše
Alejkumusselam. Jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana je pojava Dedždžala. Dedždžal će biti izvor kufra i zablude, od njega će doći fitne i smutnje. Na njega su poslanici upozoravali svoje narode, opominjali svoje ummete i opisali ga vidljivim i jasnim osobinama. Na njega je upozorio i naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i opisao ga svom ummetu osobinama koje se ne mogu sakriti nikom ko oči ima.
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nema nijednog poslanika, a da svoj ummet nije upozoravao na ćoravog lažljivca, on je, doista, ćorav, a vaš Gospodar nije ćorav, a među njegovim očima je napisano “kafir” (ك ف ر )”. Hadis bilježi Muslim, Knjiga o fitnama, poglavlje: Govor o Dedždžalu, njegov opis i ono što ga prati, broj: 2933.
Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Hoćete li da vam kažem nešto o Dedždžalu što nijedan poslanik nije rekao svom narodu? On je doista ćorav i doista će sa njim doći nešto poput dženneta i vatre, pa ono za što kaže da je džennet to je vatra! Ja vas doista upozoravam kao što je Nuh upozaravao svoj narod”. Hadis bilježi Buharija, knjiga: Hadisi o poslanicima, poglavlje: Allahove riječi: “Mi smo doista Nuha njegovom narodu poslali”, broj: 3338.
Spas od Dedždžalove fitne je samo uz znanje i rad. Pod znanjem se ovdje misli da se zna da je on od krvi i mesa, jede i pije, a uz to je, zbog svoje slabosti i nemoći, ćorav, a između očiju mu piše da je kafir. A neka savremena tumačenja u kojima se on nastoji prikazati kao neka neljudska pojava su batil i oprečna su šerijatskim tekstovima. Pod radom se podrazumjeva traženje utočišta Uzvišenog Allaha od fitne Dedždžala na zadnjem sjedenju svakog namaza, te da se nauči napamet deset prvih ajeta sure El-Kehf, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nauči napamet deset prvih ajeta sure El-Kehf biće sačuvan od Dedždžala”. Hadis bilježi Muslim, Knjiga o namazu, poglavlje: Vrednost El-Fatihe i zadnjih ajeta sure El-Bekare, broj: 809.
Ovo je najkraće što se može reći o Dedždžalu, a ako te zanimaju detalji moraš se vratiti na posebne knjige, predavanja ili tekstove na web stranicama koji govore o ovoj temi, jer je ova tema opširna. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
SKLAPANJE BRAKA BEZ ODREĐIVANJA MEHRA
Alejkumusselam. Ako pod “procijenio mladu” misliš na mehr onda se to vraća na pitanje šerijatskog statusa mehra prilikom sklapanja braka. Po ispravnom mišljenju učenjaka davanja mehra od strane muža ženi je vadžib jer Uzvišeni kaže: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam oneviše
Alejkumusselam. Ako pod “procijenio mladu” misliš na mehr onda se to vraća na pitanje šerijatskog statusa mehra prilikom sklapanja braka.
Po ispravnom mišljenju učenjaka davanja mehra od strane muža ženi je vadžib jer Uzvišeni kaže: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte”. (En-Nisa, 4) A dokaz iz sunneta da je davanje mehra vadžib je hadis mutefekun alejhi u kojem je došlo da je neki siromašan čovjek htio da se oženi pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitao da li ima nešto od imetka da joj da kao mehr, a on mu je odgovorio da nema ništa. Na što mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Potraži (nešto) pa makar to bio prsten od željeza”. Iz ovoga se razumije da ako je iko imao opravdanje da se oženi bez mehra to je bio ovaj siromah, međutim to mu nije bilo opravdanje da se oženi bez mehra što jasno ukazuje da je davanje mehra vadžib.
Spominjanje visine mehra je najbolje da se izvrši prilikom sklapanja bračnog ugovora. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi čovjeku kojeg je vjenčavao: “Vjenčao sam vas dvoje sa onim (mehrom) što znaš napamet iz Kur’ana”. Takođe, navođenje visine mehra pri sklapanju braka sprečava svađu i spor oko mehra koji mogu doći poslije.
Treba znati da spominjanje mehra prilikom sklapanja braka nije rukn (temelj) niti šart ispravnosti i valjanosti braka, nego je mehr vadžib i on je posljedica braka. Pa tako, ako bi se sklopio brak a da se pri tome ne spomene visina mehra, brak je potpuno ispravan. Visina mehra se može dogovoriti i nakon bračnog ugovora pa čak i nakon što čovjek priđe ženi. Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: “Nije vaš grijeh ako žene pustite prije nego što u odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani dar odredite”. (El-Bekara, 236) Dokaz da je dozvoljeno i ispravno dogovoriti se oko visine mehra nakon sklapanja bračnog ugovora je hadis od Ukbe ibn Amira, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjenčao čovjeka i ženu a da nije odredio mehr među njima. A taj čovjek je bio od onih koji su prisustvovali u bitci na Hudejbiji i dobio je dio ratnog plijena na Hajberu, pa kada je bio na samrti rekao je: “Zaista me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjenčao sa tom i tom osobom mehr a nisam joj odredio mehr i nisam joj ništa dao, i ja vas uzimam za svjedoka da sam joj dao mehr u visini mog dijela ratnog plijena na Hajberu”. Njegova žena je uzela taj mehr i prodala ga nakon njegove smrti za sto hiljada. Ovaj hadis bilježe Ebu Davud i Hakim, a vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi i Albani.
Takođe, ako se pri sklapanju vjenčanog ugovora ne spomene visina mehra, a nakon toga muž pusti ženu, tj. da joj talak ili on preseli (umre), ona ima pravo na tzv. mehr misl, tj. na mehr koji je u visini mehra kojeg su dobile njene rodice sa očeve strane ili majčine strane, a ako nema rodica ibret je u porodici koja je na nivou porodice njenih roditelja. Argument za propisanost određivanja mehra misl je predaja od Abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu anhu, u kojoj je došlo da je kod njeg tražila presudu žena čiji je čovjek umro a nije joj odredio mehr niti joj je prišao (nije imao polni odnos sa njom). Pa je Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, rekao: “Ona ima pravo na mehr njoj sličnih žena (mehr misl) i ima pravo na nasljedstvo, a obavezna je da čeka iddet”. Zatim je posvjedočio ashab M’akal ibn Sinan, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na isti način presudio Berve’i bint Vašik, radijallahu anha. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Hakim, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim, Zehebi, Albani i Šuajb Arnaut, a Tirmizi kaže da je hasen sahih (dobar vjerododstojan).
Iz svega ovoga ne treba razumjeti da je dozvoljeno usloviti pri sklapanju braka da nema mehra, to nije dozvoljeno oko čega nema razilaženja među učenjacima. S tim da su se razišli oko toga kakva je posljedica takvog vjenčanja, pa jedni kažu da je brak ispravan a uslovljavanje nedavanja mehra neispravno, dok drugi smatraju da je sam vjenčani ugovor neispravan.
Prema tome, vaše vjenčanje je potpuno ispravno i ne treba ponovo da se vjenčate, s tim da se sada trebate dogovoriti oko visine mehra čime ti postaješ obavezan da joj ga daš. Takođe, trebate znati da je samo davanje mehra dozvoljeno da se odgodi i to tako da se odgodi davanje čitavog mehra, njegove polovine i slično, shodno tome kako se vas dvoje dogovorite. Zadnji i krajnji rok davanja mehra je talak (puštanje žene) i smrt jednog od njih dvoje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
DOVA I MJENJANJE SUDBINE
Alejkumusselam. Bilježe Tirmizi i Hakim u hadisu kojeg prenosi Selman, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne odbija kader (ono što je određeno) osim dova, niti produžuje život osim dobročinstvo”. Tirmizi i Albani ga ocjenjuju dobrim iako u senedu hadisa ima slabosviše
Alejkumusselam. Bilježe Tirmizi i Hakim u hadisu kojeg prenosi Selman, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne odbija kader (ono što je određeno) osim dova, niti produžuje život osim dobročinstvo”. Tirmizi i Albani ga ocjenjuju dobrim iako u senedu hadisa ima slabosti i bliže je da je slab. S tim da ovaj hadis potvrđuje ono što prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista dova koristi u onome što se desilo i u onome što se nije desilo, pa je na vama Allahovi robovi da dovite”. Bilježi ga Hakim a Albani ga ocjenjuje dobrim. Prema tome, na osnovu ovih hadisa nema smetnje da čovjek dovi kako bi promijenio sudbinu. S tim da napomenemo da se pod mijenjanjem sudbine ovde misli na to da je Allah, dželle še’nuhu, odredio da će neka osoba doviti i da će se tom dovom promijeniti ono što on misli da mu je sudbina a ne da će on bukvalno sa dovom promijeniti ono što je već određeno. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
STAV PREMA ROĐAKU HOMOSEKSUALCU
Alejkumusselam. Sa aspekta Islama svi kjafiri su u osnovi na istom nivou jer je njihov najveći grijeh sam kufr, tj. nevjerovanje u ono sa čime je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov zadnji poslanik na Zemlji. Zato se kaže nema grijeha poslije kufra, tj. svaki drugi grijeh nakon kufrviše
Alejkumusselam. Sa aspekta Islama svi kjafiri su u osnovi na istom nivou jer je njihov najveći grijeh sam kufr, tj. nevjerovanje u ono sa čime je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov zadnji poslanik na Zemlji. Zato se kaže nema grijeha poslije kufra, tj. svaki drugi grijeh nakon kufra je manji od kufra. Samo je razlika između kjafira u odnosu prema Allahu u tome što neki od njih čine više djela koja su po Islamu zabranjena u odnosu na druge. Takođe, razlika među kjafirima u smislu ophođenja prema muslimanima je da neki od njih iskazuju otvoreno neprijateljstvo, mržnju, nepoštovanje pa čak i borbu protiv Islama i muslimana, dok drugi žive u prijateljskim odnosima sa muslimanima, poštuju ih i uvažavaju, dok su neki treći između ovog dvoga.
Zbog toga, nema velike razlike između kjafira homoseksualca, kjafira zinalučara, kjafira sihirbaza, kjafirkinje lezbejke, kjafirkinje prostitutke, kjafira ubice, kjafira kradljivca i slično u smislu da svi oni čine, osim toga što su kjafiri, velike grijehe po Islamu i da bi svi oni da su muslimani a rade ove grijehe zaslužili šerijatsku kaznu ubistva, bičevanja i slično. Ali sama činjenica da su kjafiri stavlja ih na isti nivo u pogledu ophođenja muslimana prema njima. Jer zašto bi kjafir homoseksualac zaslužio žešći i gori odnos muslimana prema njemu u odnosu na kjafira kradljivca, zinalučara, sihirbaza, ubicu i tako dalje.
Ako bi se neko zapitao zašto je to tako odgovor bi bio: da je najveći grijeh kod kjafira njegovo nevjerovanje u Allaha i poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ili ako je pripadnik neke nebeske vjere (kršćanstva i židovstva) a čini širk to je najveći grijeh koji on čini. Sa druge strane kada muslimani pozivaju kjafire u Islam prvo u što ih pozivaju nije ostavljanje krađe, alkohola, zinaluka i ostalog, nego ih pozivaju u ostavljanje kufra i širka koji je kod njih, a da vjerovanje u Allaha i da slijede ono sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. A dokaz za ovo je hadis mutefekun alejhi u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada poslao Mu’aza ibn Džebela, radijallahu anhu, u Jemen kao namjesnika rekao sljedeće: “Ti ćeš doći ljudima koji su od Ehli kitaba, pa neka bude prvo u šta ćeš ih pozivati šehadet en la ilahe illellah ve ene muhameden resulullah (a u rivajetu: da ispoljavaju Allahu tevhid – monoteizam), pa ako ti oni u tome budu pokorni pozovi ih da klanjaju pet namaza u toku dana i noći, pa ako te i u tome poslušaju pozovi ih da daju zekat na njihov imetak koji se uzima od bogatih a daje siromašnim…”. Prema tome, nema sumnje da je kod ovih ljudi bio prisutan zinaluk, krađa, ubistvo i slično ali Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje i poučava nas prioritetima u koje se pozivaju kjafiri.
Prema tome, tvoj stav prema tvom sestriću homoseksualcu sa stanovišta Islama nije ispravan jer grijeh homoseksualizma, a koji je bez sumnje veliki grijeh, izopačenost i nastranost sa stanovišta Islama, a koji je prisutan kod njega nije ništa veći od nekih drugih grijeha koje rade ostala tvoja rodbina a koju ne izbjegavaš i ne zauzimaš prema njima oštar stav zbog tih grijeha, a njihov najveći zajednički grijeh je ustvari kufr ili širk. Prvo što trebaš da liječiš kod njih je nevjerstvo i širk, jer svi drugi grijesi u odnosu na ovo dvoje su drugorazredni. Znači, ne trebaš ga izbjegavati i zauzimati oštriji stav prema njemu, nego ga na lijep način pozivati u Islam i objasniti mu pogled Islama na život, svijet, smrt i Sudnji dan, a nema smetnje i da mu spomeneš stav Islama prema tom problemu u koji je on upao. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Rekreativno bavljenje sportom
Alejkumusselam. Mi živimo u vremenu kada su sportska, vojna, naučna i zabavna natjecanja i igre doživjeli eksploziju u svojoj raznolikosti i rasprostranjenosti među ljudima. Zato je neophodno jednom muslimanu da zna koja natjecanja i igre su šerijatski sporne a koja dozvoljena ili preporučljiva, kakviše
Alejkumusselam. Mi živimo u vremenu kada su sportska, vojna, naučna i zabavna natjecanja i igre doživjeli eksploziju u svojoj raznolikosti i rasprostranjenosti među ljudima. Zato je neophodno jednom muslimanu da zna koja natjecanja i igre su šerijatski sporne a koja dozvoljena ili preporučljiva, kako bi se od prvih čuvao, u drugima nastojao jačati duh i tijelo a u trećim tražio i Allahovo zadovoljstvo.
Natjecanje je ugovor između dvije ili više osoba ili ekipa o međusobnom takmičenju u borilačkim vještinama, znanju, sportu i sličnom, sa ciljem da se zna pobjednik.
Natjecanje je propisano Kur’anom, sunnetom i idžma’om. Kaže Uzvišeni: “I protiv njh pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna” (El-Enfal 60). Naredio je Uzvišeni da muslimani pripreme koliko je moguće snage i konja za boj, a od načina pripreme su natjecanja.
Zabilježeno je mnogo vjerodostojnih hadisa koji upućuju na propisanost takmičenja, poput utrke na konjima i devama, natjecanja u trčanju, gađanju sa strijelama i takmičenja u znanju.
Islamski učenjaci su se jednoglasno složili (idžma’) da je natjecanje, a ušto ulazi i rekreativno bavljenje sportom, odlazak u teretane i slično, dozvoljeno u globalu, iako su se razišli u nekim detaljima. Od islamskih učenjaka koji prenose ovaj idžma’ su: Ibn Abdulberr, Ibn Kudame, Ibn Hazm, Ibnul-Kajjim i mnogi drugi.
Natjecanja se, s obzirom na dozvoljenost, mogu svrstati u tri vrste:
1) propisana natjecanja (poput utrke na konjima s ciljem pripreme za džihad)
2) zabranjena natjecanja (poput kockanja i boksanja)
3) dozvoljena natjecanja (poput hrvanja i plivanja)
A s obzirom na nagrađivanje pobjednika natjecanja se dijele na dvije vrste:
1) natjecanja bez nagrade
2) natjecanja uz nagradu
Propisana natjecanja su ona koja su spomenuta u tekstu hadisa kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema (prečeg) davanja nagrade osim u natjecanju sa strijelom, devama i konjima” (Tirmizi (1700), Ebu Davud (2574), Nesai (3529), Ahmed (9754) i Ibn Madže (2878). Tirmizi je hadis ocijenio dobrim, Ibnul-Kattan i Ibnu Dekikil-‘id vjerodostojnim, a Darekutni da je mevkuf, tj. da je to govor ashaba, (pogledaj: “Telhisul-habir” 4/161). A Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim u “Irvaul-galil” (1506)).
Takmičenja spomenuta u hadisu, utrke na konjima i devama i natjecanje u gađanju sa strijelama, su Šerijatom propisana, to jest musliman ima nagradu ako ih organizuje i učestvuje u njima.
Glavna karakteristika ovih natjecanja je da su ona sredstvo i način pripreme za džihad, zbog toga neki učenjaci smatraju da je organizovanje ovih natjecanja fard kifaje, a ne samo potvrđeni sunnet. A sa druge strane, zaboraviti neku prethodno naučenu borilačku vještinu je haram ili u najmanju ruku pokuđeno.
U hadiskom tekstu je svedeno nagradno takmičenje u samo tri vještine. Da li to znači da u ostalim vještinama i sredstvima za džihad nije dozvoljeno nagrađivanje ili se kijasom (analogijom) pridružuju ovim sredstvima za džihad spomenutim u hadisu i sve vještine i sredstva koja su u istom značenju? Oko ovog pitanja učenjaci imaju dva stava: zabrana i dozvola. Odabrano mišljenje je dozvola na koju upućuje ispravan kijas (analogija), jer Šerijat sa svojim propisima nije došao da u propisima pravi razliku između istih stvari i da spaja pod isti propis međusobno različite stvari.
Odgovor na dokazivanje sa hadisom Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je da značenje hadisa nije ograničenje na tri navedene stvari u hadisu a zabrana svih ostalih koje nisu spomenute. Nego hadis znači da su najpreče vještine u kojima se daje nagrada natjecanje u bacanju strijela, utrci konja i deva.
U tekstu hadisa su navedena tri sredstva strijele, konji i deve. A anlogijom (kijasom) se priključuju ostala sredstva, poput: aviona, tenkova, oklopnih vozila, podmornica, svih vrsta vatrenog oružja, ratnih brodova i sličnog.
Stalna komisija za fetve iz Saudijske arabije je izdala fetvu o propisanosti natjecanja u svemu sa čime se muslimanska vojska pomaže u borbi protiv nevjernika, poput aviona, tenkova, podmornica i slično, bilo to uz nagradu ili bez nagrade. A u drugoj fetvi o istom pitanju je naglašeno da je natjecanje u svim sredstvima za džihad i u onome sa čime se stiču ratne vještine vadžib ili mustehab shodno okolnostima i potrebi muslimana kako bi se branili, pomogli svoju vjeru i olakšali njeno širenje.
A što se tiče zabranjenih natjecanja pravilo po kojem se ona prepoznaju je: svako natjecanje koje nanosi štetu vjeri ili dunjaluku, vjeri ostavljanjem vadžiba ili činjenjem harama, a dunjaluku uništavanjem imovine, ljudskog tijela, života ili časti.
Učanjaci su složni da nije dozvoljeno natjecanje u svemu što vodi u haram ili odvraća od izvršanja vadžiba.
Sa druge strane, postoje igre i natjecanja koja su kur’anskim ili hadiskim tekstom zabranjeni a kojima se analogijom (kijasom) priključuju u zabrani vrste igara i takmičenja koje su im slične. Od vrsta zabranjenih natjecanja su:
1. Kockanje i klađenje
Kocka je svako natjecanje u kojem je daje ulog sa obe strane, a to je ujedno i definicija klađenja.
Definicija kocke i klađenja se može rezimirati u sljedećem: svaka igra ili natjecanje u kojima se daje ulog sa obe ili više strana a učesnik u njima ili je dobitnik ili gubitnik.
Od današnjih vrsta kockanja su igra loto, tombola, kladionice i slično. Takođe, ovom se pridružuju sve vrste dozvoljenih igara i natjecanja, poput trčanja, plivanja, hrvanja, biciklizma, splavarenja, jedrenja, razne vrste kvizova i slično, ako su zasnovane na stavljanju zaloga ili uplaćivanju od strane jednog dijela takmičara ili svih takmičara. To jest, ako su ove igre i natjecanja uslovljene bilo kojim vidom uplaćivanja od strane takmičara tako da ili će dobiti ili izgubiti, onda su to vrste kockanja zabranjenih Šerijatom.
Na žalost, današnja natjecanja i igre, koje su u osnovi dozvoljene, su većinom zasnovane na ovom obliku. Zato je na muslimanu obaveza da dobro provjeri kakva je igra ili natjecanje prije nego što se upusti u nju, da ne bi upao u zabranjeno.
Kockanje i klađenje su zabranjeni Kur’anom, Sunnetom i idžma’om (konsenzusom) učanjaka.
2. Boksanje
Boks nije dozvoljen zbog velike opasnosti kojoj se izlažu takmičari, poput padanja u nesvijest, loma kostiju, ranjavanja, ogrebotina, krvarenja i slično. I zbog teksta hadisa u kojem se zabranjuje udaranje u lice na čemu je boks u osnovi zasnovan.
3. Bodenje bikova i ovnova i tučenje pijetlova i pasa
Nema razilaženja među islamskim pravnicima oko zabrane bodenja bikova, ovnova, tučenja pijetlova i pasa.
4. Nerd ili igra sa kockama
Nerd, nerdešir ili tavla je perzijska igra sa kockama. Ono što je vidljiva i jasna karakteristika ove igre je da je zasnovana slučajnosti i sreći, tj. slučajnom pojavljivanju brojeva prilikom bacanju kocki.
Učenjaci su složni da je igranje nerda zabranjeno ako je zasnovano na klađenju i kockanju, a imaju tri stava oko igranja nerda bez nagrade i klađenja: zabrana, pokuđenost i dozvola. Odabrano mišljenje je zabrana igre nerda zbog vjerodostojnih hadisa u kojima je došla zabrana, a posebno hadis u kojem je rečeno da je igranje nerda neposlušnost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem.
Ovo je ono što bi se moglo reći u ovakvoj prilici i na ovakvom mjestu. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com