Alejkumusselam. Od onog što je došlo u sunnetu je da se novorođenčetu kolje akika, brije glava, nadijeva ime i uči ezan na desno uho.

Akika (tj. klanje kurbana povodom dobijanja novorođenčeta) je sunnet jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao akiku za Hasan i Husejna. Sunnet je da se akika kolje sedmi dan po rođenju shodno hadisu: ”Svako dijete vezano je za svoju akiku, koja se kolje sedmi dan po njegovu rođenju, a isti dan mu se brije kosa i nadijeva ime.”
(Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, hadis je vjerodostojan)

Akika se kolje za muško i za žensko dijete kao što je došlo u hadisu: ”Za muško dijete se kolju dvije jednake ovce, a za žensko dijete jedna ovca.” (Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže) Dozvoljeno je za muško dijete zaklati jednu akiku jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako učinio sa Hasanom i Husejnom. Akika se kolje sedmi dan, četrnaesti ili dvadeset i prvi kako je došlo u sunnetu. A poslije toga bilo koji dan sve dok dijete ne postane punoljetno. Nakon punoljetnosti akiku nije propisano klati po ispravnom mišljenju učenjaka. Meso zaklane akike se može podijeliti kao što se dijeli kurbansko meso povodom Kurban bajrama. Takođe, ispravno je da se zaklana akika ispeče na ražnju i pozovu prijatelji, komšije i rođaci i pojede.

Djetetu se glava brije sedmi dan po rođenju shodno hadisu: ”A kosa mu se brije i ime mu se nadijeva sedmi dan po rođenju.” (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai) Kolika bude težina obrijane kose toliko će se u srebru dati sadake siromasima: ”O Fatima, obrij mu glavu i daj u sadaku srebra siromasima kolika je težina obrijane kose.” (Ahmed, Tirmizi, s tim da ovaj hadis ima slabosti).

Najljepša i najiskrenija imena navedena su u hadisu: ”Najdraža Allahu imena su: Abdullah i Abdurrahman, a najiskrenija imena su: Hemmam i Haris.” (Ahmed, Ebu Davud). Zabranjeno je dati djetetu ime Kralj Kraljeva i slično, shodno hadisu: ”Najmrže Allahu ime na Sudnjem danu bit će Kralj Kraljeva.” (Buharija, Muslim, Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi) Pokuđeno je dijete nazivati određenim imenima kao što su: ”Ne nazivajte dijete Jesar (olakšanje), niti Rebah (dobitak), niti Nedžah (uspjeh), niti Efleh (uspješan), jer kada kažeš:Ima li Jesara ili Rebaha ili Nedžaha ili Efleha, bit ćeš prisiljen reći da ga nema (tj. nema olakšanja,dobitka niti uspjeha).” (Muslim, Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i drugi).

Učenje ezana na desno uho novorođenčeta je zasnovano na hadisu u kojem je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio na uho (desno) Hasan ezan kada ga je rodila Fatima, radijallahu anha. Ovaj hadis bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi, Hakim, Bejheki i ostali. Vjerodostojnim su ga ocijenili Tirmizi i Hakim, a Albani dobrim. A slabim su ga ocijenili Zehebi, Šuajb Arnaut i ostali jer je u senedu ‘Asim ibn ‘Ubejd koji je slab. A ispravno je da je hadis slab i da su svi drugi rivajti koji ga podupiru još slabiji od ovog hadisa. Poput hadisa: “Kome se rodi dijete pa prouči mu ezan na desno a ikamet na lijevo uho neće mu nanositi štetu šejtan”, prenosi ga Nesai’ u knjizi “‘Amelul-jeumi vel-lejleti” a u njegovom senedu je Jahaja ibnul-‘Ala’ za koga su Ahmed i drugi rekli da je lažljivac koji izmišlja hadise, takođe u njegovom senedu je Mervan ibn Salim koji takođe optužen za krivotvorenje hadisa. Iako je hadis (prvi gore spomenuti) slab po njemu su radili učenjaci ovog Ummeta, zato kaže Tirmizi da se po njemu radi, tj. da je prihvaćen te su ga zbog toga učenjaci navodili u svojim knjigama i smatrali da je mustehab proučiti ezan na uho novoređenčeta.

Nije došlo u hadisima pojašnjenje ko treba proučiti ezan, pa tako ko god prouči izvršeno je ono što je pohvaljeno. A smatrati da ga treba neko posebno proučiti radi bereketa nema nikakvog osnova. Ko god prouči ezan ne utiče na vrijednost i fadl tog čina. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.
Ti spadaš u osobe tzv. SAHIBU UZUR. tj. osobe koje zbog bolesti i slično neprestano gube abdest, poput toga da ne mogu kontrolisat puštanje vjetrova, izlazak mokraće ili izmeta i slično.
Takve osobe imaju posebne propise oko abdesta. Njoj je obaveza da za svaki farz namaz uzme abdest kada nastupi namasko vrijeme (nakon početka učenja ezana) ili kada hoće klanjati u toku namaskog vremena nekog namaza. Kada uzme abdest na početku namaskog vremena puštanje vjetra (ili nešto drugo zbog čega se smatra sahibu uzrom) nakon toga joj ne kvare abdest sve do sljedećeg namaza. Osim da pokvari abdest sa nečim drugim sa čime se gubi abdest mimo puštanja vjetra. Znači sa tim uzetim abdestom klanja namaz, farz sunete i nafile, uču Kur’an i radi sve drugo što se radi sa abdestom bez obzira što i dalje nekontrolisano pušta vjetrove.
Dokaz da se ovako treba ponašati onaj ko ima sličan problem, tj. ko je sahibi uzur, su hadisi koji govore o propisima žene koja ima istihazu (tj. kojoj neprestano ističe krv iz polonog organa mimo hajza), pa kijasom (analogijom) na nju sahibu uzur ima iste propise. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Ko prespava namaz dužan čim ustane i sjeti se da ga je prespavao da ga je odmah naklanja. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Enesa, radijallahu anhu, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko zaboravi klanjati namaz ili ga prespava, njegov kefaret (otkupa) je da ga klanja kada ga se sjeti”.

A što se tiče klanjanja žene kada je našminkana, nema smetnje da žena u takvom stanju klanja pod uslovom da je uzela abdest prije šminkanja ili da je abdestila poslije šminkanja ali ta šminka je nije spriječila da pokvasi dijelove tijela koje je inače obaveza pokvasiti pri abdestu. U protivnom, ako zbog šminke na licu, očima i slično nije pokvasila dijelove tijela koji se kvase pri abdestu, nije joj ispravan ni abdest niti namazi koje klanja u takvom stanju. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Alejkumusselam.
Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko toga ko se ubraja u rodbinsku vezu koju je musliman dužan održavati i zabranjeno mu je da je prekida.

Prvo mišljenje je da se pod tom rodbinom porazumijevaju svi mahremi koji su u rodbinskoj vezi, tj. to su oni koji ako je jedan od njih muško a drugi žensko nije im dozvoljeno da se žene po Šerijatu. Na ovom stavu je Ebu Hanife, a navodi ga i Nevevi. Po ovom mišljenju rodbina sa kojom je vadžib održavati rodbinske veze su roditelji, njihovi roditelji (dido i nana) i tako naviše, djeca i njihova djeca (unučad) i tako naniže, braća i njihova djeca, sestre i njihova djeca, amidže i tetke (sestre od oca), daidže i tetke (sestre od majke). Po ovom stavu djeca od amidža, daidža i tetki (od oca i majke) nisu rodbina sa kojima je vadžib održavati rodbinske veze, sa njima je mustehab održavati rodbinske veze.
Dokaz ovog stava je zabrana da čovjek oženi dvije žene, tj. u poligamijslom braku da istovremeno živi sa obe, koje su u rodbinskoj vezi tako da je jedna žena tetka po ocu ili po majci drugoj ženi, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima koje bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, zabranio da se udaje žena (kao druga) na njenu tetku po ocu ili njenu tetku po majci. U jednom od rivajeta stoji: “A ako to učinite (tj. ako oženite neku ženu i njenu tetku) prekinut ćete njihove rodbinske veze”. Prema tome, da se neka žena i kćerka od njene tetke po ocu ili majci ubrajaju u rodbinu čije veze je zabranjeno kidati onda ne bilo dozovoljeno da muškarac oženi njih dvije istovremeno, a to je dozovoljeno po idžmau’ učenjaka. Ovo tumačenje navodi Nevevi u svom Komentaru Sahiha od Muslima.

Drugo mišljenje je da su rodbina svi oni koji nasljeđuju određenu osobu. Po ovom mišljenjeu daidže i tetke po majci nisu rodbina te nije obaveza da se održavaju rodbinske veze sa njima, tj. dozovljeno je prekinuti rodbinske veze sa njima. Ovaj stav spominje Kurtubi. Međutim, ovo mišljenje je slabo jer kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija: “Tetka (po majci) je na stepenu majke”.

Treće mišljenje je da se u rodbinu ubraja svako onaj ko je rođak i po ocu i po majki. Na ovom stavu je bio Šafija i ovo je rivajet od Ahmeda. Pa tako po ovom stavu djeca amidže, daidže i tetki (po ocu i majci) potpadaju pod pojam rodbine. Način održavanja rodbinskih veza po ovom mišljenju se razlikuje shodno blizini rodbinske veze. Prema nekima je obaveza održavati vezu rodbinstva svaki dan, dok je prema drugima svake sedmice a prema trećima svakog mjeseca. Takođe, sa nekima se održava rodbinska veza davanjem imetka, sa drugima nazivanjem selama a sa trećima telefonskim pozivom.

Četvrto mišljenje je da se rodbina koju je obaveza održavati vezu sa njom proteže sve do četvrtog djeda. Ovo je zvanični mezheb kod hanabila. Znači, u tu rodbinu spadaju vlastita djeca, djeca od oca (braća i sestre), djeca od djeda (amidže i tetke od oca) i djeca od očevog djeda (amidže od babe i babine tetke sa očeve strane). Po ovome ne spada u rodbinu niko sa majčine strane što se kosi sa hadisom : “Tetka (po majci) je na stepenu majke”.

Oni dokazuju svoj stav sa ajetom: “Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku njegovu, i bližnjim njegovim, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima…”. (El-Hašr 7) A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je davao od plijena svojoj djeci, djeci Abdulmuttaliba i djeci Hašima, izuzev djece Abduššemsa i Nevfela.

Na kraju se može konstatovati da je prvo mišljenje najbliže istini, a Allah zna najbolje. To jest, da se pod tom rodbinom porazumijevaju svi mahremi koji su u rodbinskoj vezi, tj. da su to oni koji ako je jedan od njih muško a drugi žensko nije im dozvoljeno da se žene po Šerijatu. S tim da se uz ovo mora dodati i četvrto mišljenje zbog snage dokaza, tj. da u rodbinu ulaze mimo spomenutog u prvom mišljenju još i djeca od očevog djeda (amidže od oca i očeve tetke). Prema tome, rodbina sa kojom je vadžib održavati rodbinske veze su rođaci koji su jedni drugima mahremi, a sa svima ostalim rođacima je samo mustehab održavati rodbinske veze. A način održavanja rodbinskih veza se razlikuje shodno blizini rodbinske veze. Prema nekima je obaveza održavati vezu rodbinstva svaki dan, dok je prema drugima svake sedmice a prema trećima svakog mjeseca. Takođe, sa nekima se održava rodbinska veza davanjem imetka ili zijaretom, sa drugima nazivanjem selama i komuniciranjem a sa trećima telefonskim pozivom. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Tekst tog hadisa je sljedeći: Prenosi Ebu Malik El-Eš’arijj, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije tvoj neprijatelj onaj koji ako ga ubiješ biva tebi svjetlost a ako on tebe ubije uđeš u Džennet, nego je najljući tvoj neprijatelj tvoje dijete koje je izašlo iz tvoje kičme, zatim je najljući tvoj neprijatelj tvoj imetak kojeg si stekao svojom desnicom”.

Prema tome, u prevodu hadisa koji je gore spomenut ima previše slobode u prevodu jer u hadisu nije spomenuto “neodgojeno dijete”, a u tvom pitanju je još nepreciznije i proizvoljnije opisano stanje tog djeteta da ono nije u Islamu, a u izvornom tekstu hadisa nije spomenuto ni neodgojeno dijete, niti da nije u Islamu.

Spomenuti hadis od Ebu Malika, radijallahu anhu, bilježi Taberani u “Kebiru” i Ibn Bišran u knjizi “El-Emali”, a sened oba rivajeta hadisa ima slabosti a to je prekid seneda između Šurejha i Ebu Malika u prvom rivajetu i prekid seneda između Ibn Ebi Hilala i Ebu Malika u drugom rivajetu. Uz ovo učenjak El-Hejsemi dodaje još jednu slabost a to je ravija Muhammed ibn Ismail ibn Ajjaš koji je slab i nepouzdan. Šejh Albani je u “Silsileti daifa” ovaj hadis ocijenio slabim.

Prema tome, ovaj hadis je slab a slabi hadisi nisu dokaz pri uzimanju propisa, a posebno upada u oči neprimjereno poređenje, tj. stavljanje neprijateljstva djeteta i imetka iznad neprijateljstva neprijatelja kjafira.

Da čovjek musliman može imati neprijatelja u svojoj ženi, djetetu i imetku na to ukazuju kur’anski ajeti, ali ne u kontekstu koji je spomenut u ovom slabom hadisu. Naime, kaže Uzvišeni: “O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom doista imate neprijatelja pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa i Allah prašta i samilostan je. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje a u Allaha je nagrada velika” (Et-Tegabun, 14-15).

Pod tim da vjernik ima neprijatelja u ženi ili djetetu se misli na to, kako to pojašnjavaju mufesiri, da odvodu čovjeka od pokornosti Allahu i činjenja dobrih djela tako što ga zabave sticanjem imetka za njihov ugodan i lagodan život i iskazivanjem ljubavi, naklonosti i dobročinstva prema njima ili čak da ga oni navedu na činjenje harama.

Takođe, ovo isto se odnosi na čovjekov imetak da je on fitna i iskušenje za njega u smislu da je imetak fitna, ispit i iskušenje za vjernika jer ga može navesti na njegovo sticanje na haram način ili da ga ljubav prema njemu odvede u neizvršavanje imovinskih obaveza prema Uzvišenom Allahu. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com