Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:
Oko davanja zekata na med ima poznato razilaženje među učenjacima.
Prvo mišljenje- nije propisano davati zekat na med. Ovo je stav malikijskog i šafijskog mezheba i mnogih drugih učenjaka. Kažu Ibn Abdulberr i Ibn el-Munzir da je ovo mišljenje džumhura (većine) učenjaka.
Svoj stav argumentiraju time što nema ništa vjerodostojno ni u Kur'anu niti u sunnetu da je propisano davati zekat na med.
Drugo mišljenje- da je vadžib davati zekat na med. Ovo je stav hanefija i hanbelija a kaže Tirmizi da je na ovome većina učenjaka što su drugi učenjaci osporili.
Po hanefijama nema nisaba za med nego je propisano davati ušur (desetinu) i na malu i na veću količinu meda. Dok je nisab po hanbelijama trideset sa'a, to jeste oko 90kg, a daje se desetina. Po drugom mišljenju u hanbelijskom mezhebu, nisab za med je poput nisaba za žitarice i plodove.
Razilaženje oko nisaba je zbog toga što nema ništa vjerodostojno preneseno po tom pitanju.

Ova dva mezheba dokazuju propisanost davanja zekata na med riječima Uzvišenog:
“O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo.” (El-Bekare, 267)
Kažu da se med uzima sa biljaka koje rastu iz zemlje. Također, dokazuju sa nekoliko hadisa koje bilježe Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed, međutim u svim tim hadisima ima slabosti. Za ove hadise imam Buhari kaže: “Nema ništa vjerodostojno oko zekata na med.” Također, kaže Ibn el-Munzir: “U ovom poglavlju nema ništa pouzdano.”
Uglavnom, sa hadisima na ovom stepenu slabosti se ne može dokazivati obaveza davanja zekata na med.

Odabrano mišljenje je prvi stav, to jeste, da nije propisano davati zekat na med jer nema dokaza koji ukazuje na to. Dokazivanje sa spomenutim ajetom je upitno jer ajet ima opšte značenje, a da je bilo propisano davati zekat na med, to bi došlo u makar jednom pouzdanom hadisu jer su ashabi posjedovali med za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i med se spominje u Kur'anu i u vjerodostojnim hadisima.

Ve billahi tevfik

Odgovorio dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa njegove zvanične web stranice: https://zijadljakic.ba

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Zanima me vjerodostojnost hadisa koji govori o nafili odmah iza akšamskog sunneta. Navodno prema podacima i riječima profesora imam Tirmizi, Ibn Madže prenose taj hadis itd. profesor u Turskoj spominje to svojim učenicima. Znači pitanje je da li postoji vjerodostojan hadis koji ukazuje na posebnu vrijednost određene nafile nakon što smo klanjali akšam farze i sunnete?

Znači mi smo klanjali farze akšamske, klanjali smo sunnete dva rekjata koji su potvrđeni sunneti. Nakon toga da li ima posebna nafila koja se klanja do jacije. Postoje hadisi koje baš bilježi imam Tirmizi, Ibn Madže da je Božiji poslanik, pripisuje se Božijem poslaniku da je rekao ko klanja nakon akšama šest rekjata između kojih neće progovoriti ništa loše to mu vrijedi kao dvanaest godina ibadeta. Ali taj hadis nije vjerodostojan. Znači hadis koji govori o posebnosti nafile između akšama i jacije nije vjerodostojan.

Postoje hadisi da je Božiji poslanik znao od akšama do jacije provesti vrijeme u nafili, što znači mi možemo klanjati nafilu od akšama do jacije, ali ne postoji posebna nagrada. Pogledajte kako je islam precizan i savršen, možda će neko kazati to je pretjerivanje, pa eto poslanik je klanjao. Da, mi baš želimo da dosljedno slijedimo sunnet Božijeg poslanika. Nakon akšama to je slobodno vrijeme kada se može klanjati sve do jacije. I nakon jacije je slobodno vrijeme. Ali da li postoji poseban hadis koji kaže ko klanja toliko ima nagradu takvu, ne postoji vjerodostojan.

Postoji daif hadis da je Božiji poslanik rekao ko klanja šest rekjata nakon akšama, znači u periodu od akšama do jacije između kojih neće pričati ništa loše biće mu ekvivalentno 12 godina ibadeta. I taj hadis nije vjerodostojan. Vjerodostojan hadis je da je Božiji poslanik alejhi sallatu ve selam klanjao između akšama i jacije. Znači da je od akšama iskoristio cijelo vrijeme do jacije i da je klanjao nafilu.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Poznato razilaženje kod islamskih učenjaka da li se prilikom obavljanja namaza ruke samo podižu kod početnog tekbira ili se podižu i kada odlazimo na rukuu i kada se vraćamo sa rukuua i kada se ustaje na treći rekjat.
Allah najbolje zna, većina islamskih učenjaka su smatrali da se ruke dižu i prilikom odlaska na rukuu i prilikom povratka sa rukuua i prilikom ustajanja na treći rekjat. Allah najbolje zna, hadisi koji bilježe imami i Buharija i Muslim od ibnu Omera i drugih ashaba ukazuju na to da je Allahov poslanik alejhi sallatu ve selam u namazu dizao ruke više puta. Svakako samo dizanje ruku je samo sunnet, pohvalna stvar tako da to nikako nesmije biti razlogom nedaj bože netrpeljivosti ili svađe među muslimanima. Onaj ko ne diže ruke on u svemu tome je mukalid, slijedi hanefijski mezheb koji doista i jeste stava da se ruke samo podižu prilikom početnog tekbira.

A isto tako onaj koji diže ruke ne treba da smeta onome ko ne diže i onaj ko ne diže ne treba da smeta onome ko diže. U svakom slučaju to su pitanja podložna idžtihadu različitim pogledima. Moramo se uvažavati, respektovati. Jer jednostavno ummet već 1200 godina u tim pitanjima ima različite stavove. Ličnog sam stava da se ruke dižu znači i prilikom početnog tekbira prilikom odlaska na rukuu prilikom povratka sa rukuua i kada ustajemo znači sa ettehijatu na treći rekjat također se ruke tada podižu.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:

Pitanje je kada će se iftariti osoba koja je u avionu?! Ne možemo kazati da će ta osoba iftariti prema vaktiji mjesta odakle je poletjela, niti možemo kazati da će iftariti po mjestu gdje će sletjeti, niti možemo kazati da može iftariti shodno vaktiji prostora gdje trenutno se nalazi, u smislu mjesta iznad kojeg leti. Jedino što možemo kazati, ljudi u avionu imaju mogućnost da vide zalazak Sunca. Kada ljudi vide da je Sunce sigurno zašlo za horizont, tada će, ako Bog da, iftariti jer Božiji Poslanik kaže u vjerodostojnom hadisu: ,,Kada otuda dođe noć, kada Sunce tamo zađe“, znači, kada nestane dana, kada Sunce zađe, tada se iftari postač. Tako da čovjek i žena ili bilo ko drugi ko putuje u avionu, pratiće kroz prozor, sve dok se vidi Sunce, kada vidi na horizontu da je Sunce zašlo, bude siguran da je Sunce zašlo, čovjek će tada iftariti.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:

U svakom slučaju, postoje određeni hadisi ali ako je u pitanju zašto to ljudi rade, rade zato što je to preporučio Božiji Poslanik, alejhi selatu ve sellam. U vjerodostojnim hadisima je potvrđeno da je Allahov Poslanik, alejhi selatu ve sellam, podizao svoj kažiprst kada bi sjedio na ettehijjatu, kada bi sjedio na sjedenju u kojem se uči ettehijjatu, u kojem se uče salavati… E sada, postoje različita mišljenja i različiti stavovi, shodno opet hadisima Božijeg Poslanika, da li je samo Božiji Poslanik podizao kažiprst, okrenuo ga u pravcu kible ili ga je i micao tokom učenja ettehijjatu i salavata. Inšallah, bi'iznillah, oba mišljenja su ispravna, imaju svoje dokaze iako sa aspekta hadiskog, jače je mišljenje da treba samo podignuti prst i usmjeriti ga u pravcu kible i tako učiti ettehijjatu i salavate. Imaju određeni hadisi u kojima se kaže da je to micanje prsta šejtanu teže nego udaranje nekom željeznom šipkom ili slično tome. U svakom slučaju, muslimani to rade zato što je to bila praksa Božijeg Poslanika, alejhi selatu ve sellam.

Audio isječak odgovora