We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu

Zaklati životinju – čije je meso dozvoljeno jesti – na šerijatski način predstavlja put do halal mesa i do iskorištavanja ostalih dijelova dotične životinje bez imalo smetnje, jer svaka životinja koja nije propisno zaklana na šerijatski način ima status krvi (koju je zabranjeno konzumirati) upravo zbog toga što ostaje krv u takvoj životinji.

Upravo zbog toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je i rekao: „Jedi onu životinju kojoj je puštena krv i pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime.“ (Buharija, 5543, Muslim, 1968.) Također, pored ove brojne su druge mudrosti propisivanja šerijatskog klanja životinja. Od tih mudrosti su i: udaljavanje od mnogoboštva i djela mnogobožaca, razlikovanje hrane koju jede čovjek od hrane koju jedu zvijeri, spominjanje Allahove blagodati i opskrbe od Njega Uzvišenog prilikom puštanja krvi, lijepo postupanje prema životinjama i dr.

Da bi šerijatsko klanje ispravno bilo sprovedeno, potrebno je voditi računa o sljedećim uvjetima:

a) Uvjeti životinje koja se kolje

1- Da se prilikom klanja presječe dušnik, jednjak i žile koje se nalaze uz dušnik, kako je prethodilo u hadisu Rafi’e b. Hadidža, radijallahu anh, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Jedi onu životinju kojoj je puštena krv i pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime.“ (Buharija, 5543, Muslim, 1968.) Ukoliko bi prilikom klanja došlo do odsijecanja glave u potpunosti – što se zna često dogoditi kod klanja peradi – to ne bi uticalo na ispravnost mesa jer se kod odsijecanja glave u potpunosti presijeca i ono što je obavezno presjeći prilikom klanja, tako da je takvo klanje ispravno i meso je bez imalo sumnje ispravno. (Vidjeti: dr. Abdul-Kerim Zejdan, El-Mufessal fi ahkami-l-mer’eti ve bejti-l-muslimi, 3/30.)

2 – Da se prilikom klanja spomene Allahovo ime, zbog riječi Uzvišenog Allaha: „I ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime!“ (Prijevod značenja El-En’am, 121.) Od sunneta je da se uz bismillu izgovori i tekbir, da se kaže: „Bismillah, Allahu ekber“ kako se prenosi kod Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, klanja kurbana. (Muslim, 1966.) Ukoliko je osoba koja kolje nijema ili nenamjerno zaboravi izgovoriti bismillu, to neće uticati na ispravnost mesa.

Ako bi pak osoba koja kolje namjerno izostavila spomen Allahovog imena kod klanja, po džumhuru-većini islamskih učenjaka meso životinje koju je takva osoba zaklala ne bi bilo dozvoljeno.

b) Uvjeti osobe koja kolje

1-Da je osoba razumna, umno sposobna, da ima sposobnost razumijevanja, svejedno radilo se o muškarcu ili ženi, djetetu ili punoljetnoj osobi, muslimanu i ehli kitabiji. Uzvišeni Allah je rekao: „… i ono što vi zakoljete.“ (Prijevod značenja El-Maida, 3.) Ovaj dio ajeta govori o dozvoljenosti mesa životinja koje zakolju muslimani. Također, Uzvišeni Allah je rekao: „… i dozvoljeno vam je meso životinja koje zakolju oni kojima je data Knjiga.“ (Prijevod značenja El-Maida, 5.) Ovaj ajet govori o dozvoljenosti jedenja mesa životinja koje zakolju ehlu kitabije.

Međutim, ovdje treba napomenuti da je meso ehlu kitabija dozvoljeno ukoliko se pouzdano ne zna jesu li spomenuli nečije drugo ime mimo Allahovog prilikom klanja. Ukoliko se zna da prilikom klanja neko od njih kaže: „U ime Isusa“, ili „U ime Marije“ ili ovog ili onog kipa, lažnog božanstva, tada ni njihovo meso nije dozvoljeno zbog riječi Uzvišenog Allaha: „(I zabranjeno je) i ono što se zakolje u nečije drugo ime mimo Allahovog!“ (Prijevod značenja El-Maida, 3.)

Što se tiče drugih nevjernika mimo ehlu kitabija, kao i nerazumne osobe, osobe u pijanom stanju, djeteta koje još nema sposobnost razlučivanja, meso životinja koje oni zakolju nije dozvoljeno.

2-Da kolje u ime Uzvišenog Allaha a ne radi nekoga drugog ma ko on bio: poslanik, vjerovjesnik ili nekakav kip, zbog riječi Uzvišenog Allaha kod spomena zabranjenog mesa: „(I zabranjeno je) i ono što se zakolje u nečije drugo ime mimo Allahovog!“ (Prijevod značenja El-Maida, 3.)

c) Uvjeti sredstva (alata) kojim se životinja kolje

1-Alat kojim se kolje mora imati svojstvo sječenja, rezanja, kako bi se njime presjekao dušnik, jednjak i dvije žile uz dušnik.

2- Ta alatka kojom se pušta krv ne smije biti kost, nokat, kandža, zub i sl., zbog hadisa Rafi’e b. Hadidža, radijallahu anh, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Jedi onu životinju kojoj je puštena krv i pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime, a da pri klanju nije korišten zub ili nokat, jer je zub kost a nokat je mesarski nož Habešija.“ (Buharija, 5543, Muslim, 1968.)

Ove uvjete je potrebno ispuniti kod klanja životinja čije se meso jede da bi nam bilo dozvoljeno meso i svi mesni proizvodi. Nema razlike između klanja goveščeta i peradi. Postoje određene razlike kod klanja deve, ali o tome ovdje nije riječ.A Allah najbolje zna! We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.

Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam!

Blud spada u kategoriju velikih grijeha. Na to nam ukazuje veliki broj hadisa prenesenih jakim senedom od Poslanika s.a.w.s.

Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: “Nema imana bludnik u trenutku dok čini blud.” (Hadis bilježi Buharija, i ovdje se misli na potpunost imana, a ne na cijeli iman)

Također, u dugom hadisu kojeg prenosi Imam Buharija u kome se opisuje san Poslanika s.a.w.s. (a znamo da je san Allahovog Poslanika s.a.w.s. objava), kada su ga vodila dva meleka Džibril a.s. i Mikail a.s. i kada je on s.a.w.s. vidio patnje griješnika, vidio je i jamu koja je na vrhu imala veoma mali otvor, a na dnu je bila prostrana. U njoj je bila vatra i bila je napunjena ljudima i ženama koji su vriskali od bolova i koji su pokušavali izaći iz te jame. Kada god bi došli do vrha ponovo bi padali na dnu jame i bili bi izlagani patnji. Na kraju toga putovanja meleki su ga obavjestili da su ljudi i žene u toj jami bili oni koji su činili blud na dunjaluku i od njega se nisu pokajali.

O težini ovoga grijeha nam govori i kazna za djevojku ili momka (koji nikada nisu bili u braku) u šerijatu, a to je javno bičevanje i protjerivanje iz toga mjesta na godinu dana.

Ibn Hiban u svome Sahihu prenosi hadis sa dobrim lancem prenosioca da je Poslanik s.a.w.s. rekao: “Neće se proširiti u jednom narodu blud i kamata, a da taj narod sam sebi nije ohalalio kaznu Allaha Moćnog.”

Sve ove predaje nam, dakle, ukazuju na pogubnost i veličinu ovoga grijeha.

Ti kažeš da si se pokajala. Ne želimo da sumnjamo u to. Ali podsjećanja radi dobro je da ovdje navedem uslove ispravnog pokajanja. Jer, pokajnik od grijeha kod Allaha dž.š. je kao da nikada taj grijeh nije počinio. Kaže Uzvišeni: “Reci: O robovi moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu Milost, zaista će Allah oprostiti sve grijehe. On zaista puno prašta i Milostiv je.” (Ez-Zumer, 53.)

Samo se čovjek treba iskreno pokajati za grijehe i Allah dž.š. će mu ih oprostiti, a iskreno pokajanje znači:

1. Pokajati se Allaha radi, ne zbog nekog kome se taj tvoj grijeh nije svidio, ili zbog nekog dunjalučkog cilja do kojeg ne možeš stići zbog posljedica toga grijeha.

2. Odustati od toga grijeha odmah.

3. Osjetiti žaljenje i tugu u srcu zbog činjenja toga grijeha.

4. Čvrsta odluka da se više nikada ne vratiš tome grijehu.

Prevedeno na tvoj slučaj konkretno znači da pored toga što si se iskreno pokajala, odustala od činjenja toga grijeha, i što si čvrsto odlučila da to više nikada ne učiniš, moraš zatvoriti sve puteve koje te eventualno mogu odvesti do ponovnog takvog čina. Jer Islam djeluje preventivno. Allaha dž.š. ne kaže u Kur’anu: “I ne činite blud!”, već kaže: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!” (El-Isra, 32)

Dakle sve puteve koji vode ka bludu moraš presjeći u korijenu. Ti, naime, ovdje upotrebljavaš riječ “momak” i “vezu” koja traje nekoliko godina. U šerijatskoj terminologiji takvi izrazi se ne koriste. A kada se koriste u bosanskom jeziku onda označavaju vezu između dvije osobe suprotnih spolova koji ostvaruju međusobni kontakt bez da se pridržavaju šerijatskih normi. Sve to onda vodi ka haramu, jer Poslanik s.a.w.s. je rekao: “Blud očiju je pogled, blud jezika je govor, a duša se nada i priželjkuje, dok spolni organ to sve potvrđuje ili negira.” (Bilježi Muslim)

Dakle, sve dok tvoja veza sa tvojim “momkom” ne bude u skladu sa Allahovim zakonom na zemlji, ni Allah dž.š., ni ti, a ni tvoj “momak” nećete biti zadovoljni. I sve dok je vaš kontakt nešerijatski postoji mogućnost da ponovo počinite nešto sa čime Allah s.w.t. neće biti zadovoljan, i u tome onda nema nikakvog bereketa, što se da zaključiti iz srži tvoga pitanja koje se postavila.

Moj savjet tebi i tvome “momku” bi bio da svoju vezu krunišete ispravnim šerijatskim brakom, jer Uzvišeni naređuje u suri En-Nur, 32. ajet: “Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje!”

Ako budete čvrsto vjerovali u Allaha dž.š. ti i tvoj “momak” pristaćete na ovaj korak. A on kao vjernik i kao čovjek koji te voli trebao bi znati vrijednost žene vjernice. Šta god da si uradila prije vaše “veze”, ako si se Allahu iskreno pokajala tvoj “momak” i inšallah budući muž treba znati cijeniti tvoj iman i tvoje pokajanje.

Allah dž.š. u suri Al-Baqara u 221. ajetu podstiče vjernike da se žene vjernicama i da su vjernice, ma kakve one bile u našim očima, bolje od žena koje nisu vjernice, ma kakve one bile dobre u našim očima: “Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja-vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala. Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u džehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi džennet i oprost, i objašnjava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili.”

Također Uzvišeni kaže u suri En-Nur 26, ajet: “Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene.”

Tvoga “momka”, kao muškarac muškarca, mogu shvatiti zbog teškoće koju osjeća kada se sjeti šta si učinila. I u pravu je kad kaže da operacija koju si naumila uraditi nema nikakvog smisla. To bi značilo samo uzaludno trošenje novca, jer ti na taj način nećeš “gumicom izbrisati” njegovo pamćenje. Ali…..

Ako te zaista voli u ime Allaha dž.š., tvoj “momak” će se potruditi da što prije zaboravi na tvoj grijeh, a i ti ćeš se potruditi da o tome više nikad ne pričaš pred njim, i vašu vezu ćete krunisati ispravnim šerijatskim brakom u najkraćem mogućem vremenskom periodu, kako biste postigli Allahovo s.w.t. zadovoljstvo. Ako njegova ljubav prema tebi, ili tvoja prema njemu nije u ime Gospodara svih svjetova, onda sve ovo prethodno rečeno gubi svaki smisao, a Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Adnan Nišić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Esselamu alejkum,

Nema nikakve smetnje da se sura koja je proučena na prvom rekatu ponovi i na drugom rekatu. Dokaz je opće značenje ajeta:

فَاقْرَأُوا مَا تَيَسَّرَ مِنَ الْقُرْآنِ

„… a vi iz Kur’ana učite ono što je lako…“ (Al-Muzzammil, 20)

Ebu Davud bilježi hadis da je Poslanik s.a.w.s. na dva sabahska rekata učio „Iza zulziletil ardu zilzaleha“. Prenosioc hadisa Muaz ibn Abdullah El-Džuhenij zatim kaže: „Ne znam da li je Poslanik s.a.w.s. ovo učinio iz zaborava, ili je to uradio namjerno.“ (Hadis je pod brojem 816, a Albani kaže da je sened hadisa dobar)

Čak nema smetnje da se ista sura ili ajet ponavlja u jednm rekatu (više puta). Prenosi se od Ebu Zerra El-Gafarija da je rekao: „Ustao je Poslanik s.a.w.s. pa je ponavljao ajet (na namazu) sve do zore, a ajet je bio: „Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, Silan i Mudar Ti si.” (Al-Maide, 118.) (Hadis bilježe Nesai i Ibn Madže, a šejh Albani kaže da je sened hadisa dobar)

Fetva prevedena sa stranice http://islamqa.info od uvaženog šejha Muhameda Saliha El-Munedžida

Na pitanje odgovorio: prof. Adnan Nišić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

We alejkumu selam we rahmetullahi we barekatuhu,

Odgovor na tvoje pitanje je jednostavan. Svakoj muslimanki punoljetnoj pokrivanje je stroga obaveza (farz, vadžib), prema riječima Uzvišenog:

وَقُل لِّلْمُؤْمِنَاتِ يَغْضُضْنَ مِنْ أَبْصَارِهِنَّ وَيَحْفَظْنَ فُرُوجَهُنَّ وَلَا يُبْدِينَ زِينَتَهُنَّ إِلَّا مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَلْيَضْرِبْنَ بِخُمُرِهِنَّ عَلَى جُيُوبِهِنَّ

“A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje…” (An-Nur, 31.)

يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ قُل لِّأَزْوَاجِكَ وَبَنَاتِكَ وَنِسَاء الْمُؤْمِنِينَ يُدْنِينَ عَلَيْهِنَّ مِن جَلَابِيبِهِنَّ

“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se.” (Al-Ahzab, 59.)

Ova naredba, kao i svaka druga, ne spada sa čovjeka ukoliko on radi neki drugi grijeh. Recimo ako čovjek pije alkohol (što je veliki grijeh) da li sa njega spada obaveza namaza?! Da li je tačna konstatacija da je takvome bolje da ne klanja, jer ako takav klanja to bi onda bilo ismijavanje sa vjerom?! Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Nema čovjeka koji će popiti (alkohol), a da mu Allah dž.š. neće primiti namaz četrdeset noći.“ (Hadis se nalazi u Hakimovom Mustedreku i njegov sened je ispravan prema uslovima Imama Muslima)

Islamski učenjaci kažu da je ovome čovjeku dužnost da klanja ovih četrdeset dana, ali je za te namaze izgubio nagradu, zbog grijeha koji je počinio. Kaže Imam Newewi: „Što se ne primanja namaza tiče, to znači da se ne prima nagrada za taj namaz, ali obaveza namaza ne spada sa njega, i on te namaze ne treba ponovo naklanjavati.“

Dakle, ne postoje šerijatski validni tekstovi koji bi ukazali na to, ako čovjek musliman čini neki grijeh, da se on pridržavanjem ostalih vadžiba vjere ismijava samoj vjeri, i da sa njega spadaju ostala djela koja su mu naređena u Islamu. Takav je stav i po pitanju pokrivanja. Sa tebe ne spada obaveza pokrivanja, iako si počinila blud sa svojim sadašnjim mužem prije nego ste stupili u brak i što ste u tom bludu začeli dijete. Što znači da konstatacija da bi se ti pokrivanjem „ismijavala“ vjeri Islamu nikako nije tačna, i sa vjerske strane potpuno je neispravna. Naprotiv, svako tvoje pojavljivanje među muškarce koji ti nisu mahrem bez šerijatski obavezne odjeće je grijeh.

Ovdje bih samo na kratko obratio pažnju na opasnost i veličinu grijeha rođenja dijete iz bluda, pa makar se kasnije njegovi roditelji vjenčali. Hvala Allahu da ste i ti i tvoj muž spoznali veličinu grijeha kojeg ste počinili i da ste se za njega pokajali. Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Pokajnik od grijeha je kao da taj grijeh nije ni počinio.“ (Ibn Madže, a šejh Albani kaže da je hadis sahih)

Ali pouke radi i poruke ostalima bitno je navesti ovdje šerijatski stav o propisima djeteta iz bluda, kako bi ostali vidjeli da je to grijeh koji kasnije vuče posljedice dok je čovjek živ. Većina islamskih učenjaka je na stavu da se to dijete ne pripisuje ocu (tj. ne uzima njegovo prezime) niti ga u tom slučaju može nasljediti. (Fetwe možete naći na stranici http://www.islamweb.net pod rednim brojevima 158997, 50432, 50045, 22196)

Samo mali broj učenjaka je napravio izuzetak iz ovog propisa, ali samo u slučaju kao što je vaš, a to je da dvoje, koji su počinili blud pa se iz tog bluda zečelo dijete, da oni stupe u brak. Samo u tom slučaju Ibn Sirin, šejhul-Islam Ibn Tejmije, Ibnul Kajim i Imam Ebu Hanife smatraju da se to dijete može nazvati po ocu i da kasnije može biti i njegov nasljednik. A Allah s.w.t. najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Adnan Nišić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in.

Uzvišeni Allah objavio je knjigu Kur’an i poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je pojasni svome ummetu: „I Mi smo ti postepeno objavljivali Knjigu u kojoj je pojašnjenje za sve, uputa, milost i radosna vijest za muslimane!“ (Prijevod značenja En-Nahl, 89.) Ibnu Mes’ud, ra je rekao: „U Kur’anu nam je sve pojašnjeno.“ Mudžahid, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Sve što je dozvoljeno i sve što je zabranjeno pojašnjeno je.“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ostavio sam vas na jasnom putu –čije su noći jasne poput dana- s kojeg nakon mene, niko neće skrenuti a da neće biti upropašten.“ (Ibnu Madže, 43; Ahmed, 4/126; Hakim, 1/175 od ‘Irbada b. Sarije, radijallahu anh, i šejh Albani, rahimehullahu te’ala, ocijenio je hadis vjerodostojnim.)

Ebu Zerr, radijallahu anh, rekao je: „Nije nas napustio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok nas nije o svemu obavijestio pa čak i o ptici koja leti na nebu.“ (Ahmed, 5/153 i 5/162; Ibnu Hibban, 1/267; Ebu Ja’la, 5109; Taberani u Kebiru, 2/155; Tajalisi, 479. Šu’ajb el-Arnaut ocijenio je lanac prenosilaca ovog predanja vjerodostojnim.)Imam Ez-Zuhri, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Od Allaha je poslanica koja je na Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila da je dostavi a na nama je da joj se predamo, potpuno je prihvatimo.“ (Buharija mu’allekan u Sahihu u Knjizi o tevhidu, 97/72.)

Dakle, naša vjera u tančine je pojašnjenja i na nama muslimanima, kada se upoznamo s vjerskim propisima, nije ništa drugo do da se prihvatimo svoje vjere u potpunosti, predano, zadovoljni svojom vjerom i njenim propisima, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 36.)

Ibnu Kesir, rahmetullahi ‘alejh, kaže: „Ovaj ajet je općenit i odnosi se na svako pitanje, pa, kada Allah, subhanehu ve te’ala, i Njegov Poslanik, nešto odrede, niko nema pravo da se tome suprotstavi, da po svome nahođenju postupi, da ima svoje mišljenje i stav.“I rekao je Uzvišeni Allah: „Uistinu, samo vjernici kada se pozovu Allahu i Poslaniku Njegovu da im presudi kažu: ‘Čuli smo i pokorili smo se!’ To su oni koji će doista uspjeti!“ (Prijevod značenja En-Nur, 51.)

Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, kaže: „Uzvišeni Allah obavještava o svojstvima mumina, onih koji se odazivaju Allahu i Njegovu Poslaniku, onih koji ne teže drugoj vjeri i ne žele je, ne žele ništa osim Allahovog Kitaba i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“Tako, u našoj lijepoj vjeri i po ovom pitanju imamo odgovor kojeg se kada ga čujemo trebamo pridržavati i mimo njega ne tražiti ništa drugo. Na osnovu šerijatskih tekstova iz Kur’ana i sunneta umrli nakon svoje smrti ima sevaba-koristi od sljedećeg:

1- Dova drugih muslimana za njega Uzvišeni Allah je rekao: „A oni koji dolaze nakon njih govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i našoj braći koja su nas pretekla u imanu i ne dozvoli da se u našim srcima nađe zlobe prema onima koji vjeruju! Gospodaru naš, doista si Ti Blagi i Milostivi.“ (Prijevod značenja El-Hašr, 10.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Dova muslimana za svoga brata u njegovoj odsutnosti je primljena dova.“ (Muslim, 2733.)

2-Napaštanje posta kojeg nije ispostio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko umre a ostao je dužan post, neka posti za njega njegov velij”. (Buharija, 1952. i Muslim, 1147.)

Napomena: a)Pod velijjom u hadisu misli se na bližnjeg u porodici, onoga koji naslijeđuje umrlog.

b)U hadisu se –in šae Allahu- misli na svaki obavezni post: ramazanski post ili zavjetni post.

c)Napaštanje se ograničava samo na onu umrlu osobu koja nije postila obavezni post zbog nekog razloga: bolesti, putovanja, hajza, nifasa i sl., zatim je taj razlog prošao i osoba je bila u mogućnosti da isposti obavezni post ali ga nije ispostila sve do svoje smrti.

d)U hadisu se preporučuje -a ne naređuje- rodbini umrlog da naposte za njega i to je stav većini islamskih učenjaka, jer ako bi rodbina bila obavezna da naposti za njega pa ne naposti, tada bi bila griješna jer je ostavila vadžib-obavezu, a Uzvišeni Allah je rekao kako stoji u prijevodu značenja: „I niko neće nositi tuđi grijeh.“ (Prijevod značenja Fatir, 18.)

3-Ispunjavanje dozvoljenog zavjeta umrle osobeSa’d b. Ubade, radijallahu anh, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Umrla mi je majka a pri njoj je ostao zavjet?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ispuni ga ti za nju.“ (Buharija, 2761. i Muslim, 1638.)

4-Obavljanje hadždža za umrlu osobuUkoliko umrli u svome životu nije obavio hadždž islama ili se zavjetovao da će obaviti dobrovoljni hadždž nakon što je obavio hadždž islama, prije nego li se njegova ostavština raspodjeli nakon njegove smrti iz njegove ostavštine se uzima imetak za obavljanje hadždža i obavlja se hadždž za njega. Jedna od žena iz plemena Džuhejna došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala ga: „Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž ali ga nije obavila do svoje smrti, pa hoću li ja obaviti za nju?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Da, obavi hadždž za nju. Šta misliš kada bi tvoja majka ostala nekome dužna, da li bi ti taj dug vratila?! Vratite ono što su ostali dužni Allahu, jer je Allah najpreči da se dug prema Njemu izmiri!“ (Buharija, 1853.)

Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Uzima se iz njegove ostavštine imetak za obavljanje hadždža svejedno da li on oporučio da se to uradi za njega ili ne.“ (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Eš-Šerhu el-mumti’i ‘ala Zadi-l-mustekni’i, 7/48). Hafiz Ibnu Hadžer, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Ovdje isti propis kao i hadždž ima svako pravo koje je umrli bio obavezan učiniti, poput: iskupnine, zavjeta, izdvajanje zekata i slično tome.“ (Vidjeti: Ibnu Hadžer el-Askalani, Fethu-l-Bari šerh Sahihi-l-Buhari, 4/66.)

5-Sve što učini dobro dijete od dobrih djela Uzvišeni Allah je rekao: „I čovjeku ne pripada osim ono što zaradi!“ (Prijevod značenja En-Nedžm, 39.) A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Najljepše što čovjek pojede jeste od onoga što je on zaradio a doista je i dijete od njegove zarade!“ (Ebu Davud, 3511; Tirmizi, 1369; Nesai, 7/241; Ibnu Madže, 2137. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u brojnim svojim djelima.)

6-Sve ono što umrli ostavi iza sebe od dobra kojima se drugi okorištavaju nakon njegove smrtiAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u tri stvari: trajnoj sadaci, znanju od kojeg se koriste oni poslije njega i dobrom djetetu koje mu dovi.” (Muslim, 1631.)Također je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Uistinu, ono što vjerniku od njegovih dobrih djela nakon njegove smrti stiže jeste i: znanje koje je stekao i prenio (proširio ga), dobro djete koje je ostavio iza sebe, Mushaf koji je ostavio u naslijeđe iza sebe, mesdžid kojeg je sagradio ili kuću koju je sagradio za putnika-namjernika, voda koju je sproveo, milostinja koju je udijelio iz svoga imetka za vrijeme svoga zdravlja i života. Sve mu to dolazi i poslije njegove smrti!“ (Ibnu Madže, 242; Sujuti u Džamiu sagiru, 2497; Munziri u Tergibu ve terhibu, 1/157. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim.)

Na osnovu izloženog, umrloj osobi pripada samo ono što je uradila za svoga života i ono što drugi čine za nju od djela koja su vjerodostojno potvrđena od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sve mimo toga što nema vjerodostojnog i jasnog dokaza vraća se osnovi da umrlom ništa ne koristi nakon njegove smrti.Tako se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ne prenosi ništa vjerodostojno i jasno čime je podstaknuo svoj ummet da uče Kur’an i sevabe tog učenja poklone umrloj osobi, već nas je podstaknuo da tražimo oprosta za umrlog rekavši: „Tražite oprosta za svoga brata i molite za njega postojanosti, jer se on sada ispituje.“ (Ebu Davud, 3221. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.) We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.

Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com