Ve alejkumu selam.

Pohvalno je da miris žene bude sa bojom i laganim mirisom. Bilježi Imam Tirmizi, Allah mu se smilovao, da je Imran ibn Husejn , Allah bio sa njime zadovoljan, rekao:
”Rekao mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, :”Najbolji miris za ljude je ono čiji je miris očevidan i čija je boja tajna ( skrivena- bezboje), a najbolji miris za žene je ono čiji je miris lahak ( skriven) i čija je boja očevidna
( Šejh Albani je ocijenio hadis vjerodostojnim). Ženi, kada izađe iz kuće, zabranjeno je da se miriše sa onim koji ima miris.
Došla je u sunnetu olakšica mužu da se namiriše mirisom svoje supruge. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem,:
” Svaki punoljetan muslima treba da se okupa petkom i da koristi misvak i da se namiriše shodno mogućnostima …” pa čak i sa mirisom supruge”( Muslim)

Predhodni hadis ukazuje da muškarcu nije dozvoljeno da koristi miris žene, stim da je u pomenutom slučaju dozvoljeno radi potrebe i nužde
Pokuđeno je da muškarac koristi miris žene stim da je dozvoljeno radi nužde. Također ako se zna za određeni miris da je miris žena onda je pokuđeno da ga koristi jer postoji mogućnost da se ružno misli o njemu, dok kod pojedini mirisa nije očita specifičnost ženskog mirisa tako da nema zapreke da ga koristi muškarac. Allah najbolje zna.
( Skraćena verzija fetve http://islamqa.info/ar)

Nije dozvoljeno muškarcu i ženi da koriste miris u kojem ima ahkohola jer je on nečist kako su to spomenuli islamski učenjaci. Allah im se smilovao.

Allah najbolje zna

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Draga sestro, kada već kažeš da vjeruješ u Allaha, onda vjerovatno znaš da tvoj Gospodar u Kur’anu kaže: “Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.” (El-Kehf, 49) “Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.” (En-Nisa, 40) Allah, dž.š., je Svoj Šerijat objavio ženama kao i muškarcima. Svaki ajet u kome se Uzvišeni obraća muškarcima odnosi se i na žene podjednako. Svaki propis koji se odnosi na muškarce odnosi se i na žene, osim ako postoji dokaz o postojanju razlike, kao što su propisi džihada, mjesečnog ciklusa, mahrema itd..

Ako se Alla, dž.š., obraća muškom rodu, misli se i na žene, na što nam ukazuje hadis od Aiše, r.a., u kom se kaže: “Upitan je Poslanik, s.a.v.s., o čovjeku koji nakon spavanja primjeti vlažan trag, a ne sjeća se spolnog snošaja?” “Mora se okupati,” odgovorio je. Nakon toga je upitan o čovjeku koji je sanjao spolni odnos, ali nije pronašao tragove polucije?” “Ne mora se kupati,” odgovorio je Poslanik, s.a.v.s. Zatim je Ummu-Sulejm, r.a., upitala za ženu koja isto to doživi, mora li se okupati? “Da,” rekao je Poslanik, s.a.v.s., tj. isto će postupiti kao i muškarac. (Ebu-Davud i Tirmizi 113, te još neki prenosioci. Tirmizi na kraju hadisa spominje slijedeći dodatak: “Žene su sestre ljudima”, Sahihul džami’, 2333.)

Slijedećih nekoliko ajeta i hadisa nam govore o nagradi koju će žena imati na Sudnjem danu: Prenosi se od Ummu-Seleme, r.a., da je rekla: “O Božiji Poslaniče, nisam primijetila da je Allah, dž.š., spomenuo žene u ajetima koji govore o Hidžri,” te su objavljeni slijedeći ajeti: ‘I Gospodar njihov im se odaziva: ‘Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko hrđavih djela preći i sigurno ću ih u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. – A u Allaha je nagrada najljepša.’” (Ali ‘Imran 195, a hadis prenosi Tirmizi 3023)

Ibn-Kesir, rahimehullah, u tefsiru ovog ajeta kaže: “I Gospodar njihov im se odazva…” tj. Gospodar njihov im je odgovorio. Riječi: “Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi,” su pojašnjenje Njegovog odazivanja, tj. obavijestio ih je da nikome ničiji trud i djela neće uskratiti, nego će svako naći i vidjeti ono što je radio, bio muškarac ili žena. Riječi Uzvišenog: “Vi ste jedni od drugih,” znače kod Mene ste u pogledu nagrađivanja svi isti.

Uzvišeni, također, kaže: “A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.” (En-Nisa, 124) Ibn-Kesir u tumačenju ovog ajeta kaže: “Allah, dž.š., ovim ajetom nam ukazuje koliko je On plemenit i darežljiv prema svojim robovima, i kako prima dobra djela od njih, muškaraca i žena, bez razlike, pod uslovom da budu vjernici. On im neće umanjiti njihova dobra djela ni koliko iznosi kožica na košpi hurme.

Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97) U tefsiru ovoga ajeta Ibn-Kesir kaže: “Ovo je obećanje od Allaha svim robovima koji budu dobra djela činili, tj. djela koja su u skladu sa Knjigom Uzvišenog Allaha i sunnetom Njegovog Poslanika, s.a.v.s., svejedno bila ta djela od muška ili ženska, uz uslov da vjeruju u Allaha i Njegova Poslanka, s.a.v.s. Ova od Allaha naređena djela propisana su kako bi onome koji ih čini Allah dao ugodan život na ovom i najljepšu nagradu na onom svijetu. Lijep život obuhvata sve vrste ugodnosti ma kakve one bile.”

Uzvišeni u Svojoj Knjizi kaže: “Ko učini zlo, biće prema njemu kažnjen, a ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je – , u Džennet će; u njemu će imati u obilju svega, bez računa.” (El-Mu’min 40)

Naposljetku, želim ti navesti hadis koji će, uz Allahovu pomoć, u potpunosti iz tvojih prsa otkloniti sve šejtanske vesvese u pogledu spomena žene u Kur’anu: Od Ummu-’Umare, radijallahu anha, prenosi se da je došla Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i rekla mu: “Kao što vidim, muškarcima pripada sve, dok se žene uopće i ne spominju.”

Nakon toga je objavljen ajet: “Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama…” (Tirmizi, 3211 i 2565) U “Musnedu” imama Ahmeda prenosi se od Ummu-Seleme da je rekla: “O Božiji Poslaniče, kako to da se mi ne spominjemo u Kur’anu kao što se muškarci spominju?” Dalje priča: “Nisam se nikad više prestrašila kao onoga dana kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na minberu, uzviknuo: ‘O ljudi,’ tada sam se češljala, te sam povezala kosu, primakla se vratima od palminih grana i čula ga kako govori: ‘Uistinu Uzvišeni Allah kaže: ‘Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35)

Molim Allaha, dž.š., da nam omogući iskrenost u govoru, da nam pomogne u činjenju dobrih djela, te da nas učvrsti u vjerovanju. Neka su salavat i selam na Muhammeda, s.a.v.s.

Iz knjige: “ODGOVORI O ISLAMSKOM VJEROVANJU” – Muhammed Salih Munedždžid

Na pitanje odgovorio: prof. Abdulvaris Ribo
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Ve alejkumu selam.

Pomenutu dovu Bilježi Imam Buhari u svojoj knjizi Edebul-Mufred i također Imam Ebu Davud i Ibn Madže, Allah im se smilovao. Hadis je vjerodostojan kako je to rekao šejh Albani, Allah mu se smilovao. Pomenutu dovu, kako vidimo, Poslanik, sallahu alejhi ve selem, je učio kada osvane i omrkne, tako i treba u to vrijeme da je se uči, stim da , Ako bog da , nema zapreke da se uči i u drugim vremenima. Tekst dove na arapskom jeziku je sledeći:
اللهُمَّ إني أَسأَلُك العَفْو والعَافِيةَ فِي الدُنيا والآخِرة ، اللهُمَّ إني أَسأَلُك العَافِيةَ فِي دِينِي وأَهلِي واستُر عَورَتِي وآمِن رَوعَتِي واحفَظنِي مِن بَين يَديَ ومِن خَلفِي وعَن يَمينِي وعن يَسارِي ، ومِن فَوقِي وأَعوذُ بِك أنْ أُغتَالَ مِن تَحتِي

Inače dova je ispravno prevedena na bosanski jezik.

Allah najbolje zna

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Zahvala pripada Uzivšenom Allahu, dželle še’nuh, i neka je Salavat i Selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Uzvišeni Allah, azze ve dželle, učinio je namaz nerazdvojnom vezom između Sebe i Svojih robova, i propisao njegovo obavljane u tačno određenim vremenima: “… jer vjernicima je, doista, propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju.” (Prijevod značenja, En-Nisa, 103) Redovno obavljanje namaza u njegovim vremenima je od osobina iskrenih i pravih vjernika: “Ono što žele – vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, … i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, – oni su dostojni nasljednici, koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (Prijevod značenja, El-Mu’minun, 1-11)

“Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je, osim vjernika, koji namaze svoje budu na vrijeme obavljali, … i oni koji namaze svoje budu revnosno obavljali – oni će u džennetskim bašćama biti počašćeni.” (Prijevod značenja, El-Me’aridž, 19-35)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio je obavljanje pet dnevnih namaza jednim od temelja islama, pa kaže u hadisu kojeg prenosi Ibn-Omer, radijallahu anhuma: “Islam je sagrađen na pet temelja: svjedočenju da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, izdvajanju zekata, obavljanju hadždža i postu mjeseca ramazana.” Hadis su zabilježili Buhari i Muslim.

Ibn-Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Mu’azu, kada ga je slao u Jemen, rekao: “Doista sada ideš u narod koji su od ehlu-kitabija (sljedbenika prijašnjih knjiga Tevrata i Indžila), pa neka prvo čemu ćeš ih pozvati bude da Allahu ispovijedaju tevhid – jednoću, pa ukoliko ti se u tome pokore obavijesti ih da im je Allah učinio obaveznim pet namaza u toku svakog dana i noći, pa ako budu klanjali obavijesti ih da im je Allah učinio obaveznim zekat na imetak koji se uzima od njihovih bogataša i dijeli njihovoj sirotinji, pa ako pristanu na to uzmi od njih ali kloni se njihovog najboljeg i najplemenitijeg imetka.” Hadis su zabilježili Buhari i Muslim, a ovo je jedna od Buharijevih verzija hadisa.

Iz tog razloga, neopravdano odgađanje namaza izvan njegovog propisanog vremena je jedan od najvećih grijeha kod Uzvišenog Allaha, dželle še’nuh. Allah, Uzvišeni, rekao je: “A njih smjeniše zli potomci, koji namaz zapostaviše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.” (Prijevod značenja, Merjem, 59)
Imam Evza’i, rahimehullah, prenosi od Musaa b. Sulejmana, a on od Kasima b. Muhajmere, rahimehullah, da je citirao ovaj ajet i rekao: “Tj. nisu obavljali namaz u njegovom vremenu, a da su ga u potpunosti ostavili to bi bilo nevjerstvo.” Ovu predaju su zabilježili Taberi i Ebu-Nu’ajm.

Prenosi se da je Omer b. Abdul-Aziz, rahimehullah, proučio ajet: “A njih smjeniše zli potomci, koji namaz zapostaviše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.“, i zatim rekao: “Nisu zapostavili namaz tako što su ga ostavljali, nego su zapostavili namasko vrijeme.” Predaju su zabilježili Ibn Ebi-Hatim, Taberi i drugi. (Vidi: Tefsir Ibn-Kesir, 5/240).

Allah, azze ve dželle, rekao je: “A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju …” (Prijevod značenja, El-Ma’un, 4-5)

Mus’ab, sin Sa’da b. Ebi-Vekkasa, radijallahu anhu, upitao je svoga oca: “O, babuka moj! Jesi li pročitao Allahove riječi: ‘… koji molitvu svoju kako treba ne izvršavaju.‘. Ko od nas ne pogriješi i zaboravi u namazu? Kome od nas misli ne lutaju u namazu? Na to je Sa’d, radijallahu anhu, odgovorio: ‘Ne misli se na to, nego na nemarnost prema namaskim vremenima.‘” Predaju su zbilježili Ibn-Džerir, rahimehullah, u Tefsiru i drugi.

Istaknuti učenjak Ibn-Kajjim el-Dževzijje, rahimehullah, rekao je: “Ne razilaze se muslimani da je namjerno ostavljanje obaveznog namaza ogromna nepokornost prema Allahu i jedan od najvećih velikih grijeha. Grijeh takvog je veći kod Allaha od namjernog ubistva, otimanja imetka, zinaluka, krađe i pijenja alkohola. On je izložen Allahovoj kazni, srdžbi i poniženju i na dunjaluku i na ahiretu.” (Kitabus-sala, str. 5)

Odgađanje namaza radi posla, gostiju, kupoprodaje i sl. je zabranjeno i ti se razlozi ne smatraju opravdanim razlozima za izostavljanje namaza u njegovo propisano vrijeme. Allah, azze ve dželle, rekao je: “Međusobno se potpomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.” (Prijevod značenja, El-Maide, 3)

Naprotiv, čak i bolest nije opravdan razlog za njegovo izostavljanje, jer je Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, olakšao bolesnicima, koji nisu u stanju da obave namaz u stojećem položaju, da ga obave onako kako su u stanju: sjedeći, ležeći, u mislima itd. Od Imrana b. Husajna, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Imao sam hemoroide, pa sam pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o namazu. Rekao mi je: ‘Klanjaj stojeći, ako ne možeš, onda sjedeći, a ako ne možeš ni to, onda na boku.‘” Hadis je zabilježio Buhari.

Također, ni onima koji su u ratu i na prvim ratnim linijama nije dozvoljeno odgađanje namaza, nego, naređen im je namaz u strahu koji ima svoje svojstvo obavljanja. Rekao je Allah: “Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima obaviš namaz, neka jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete obavljali namaz, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu obavili namaz pa neka i oni obave namaz s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni. Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu vašem, pa svi odjednom na vas navale. A ako vam bude smetala kiša ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oružje svoje odložite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pripremio sramnu patnju. A kada namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte namaz u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju.” (Prijevod značenja, En-Nisa, 102-103)

Musliman je obavezan da stavi Allahove, dželle še’nuh, naredbe i naredbe Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na prvo mjesto i ispred svega. Allah, Uzvišeni, naš Gospodar, naređuje nam da obavimo namaz u njegovo vrijeme, a ta osoba, da nas Allah sve uputi na Pravi put, daje prednost poslu, direktoru, poslodavcu, imetku i sl. Najmanje što možemo reći za takvoga da je veliki grješnik, na rubu propasti i izložen Allahovoj nesnosnoj i bolnoj kazni.

Zatim, islamski učenjaci razilaze se o neopravdano izostavljenom namazu, da li je – uz iskreno pokajanje – propisano taj namaz naklanjati ili je njegovo naklanjavanje nepropisano, isto kao što je nepropisano njegovo obavljanje prije nastupa namaskog vremena.
Imami Ebu-Hanife, Malik, Šafija, Ahmed i većina islamskih učenjaka (neki spominju i konsenzus, ali je nepotvrđen kao što kaže Hafiz Ibn Redžeb) bili su na stavu da je obaveza taj namaz naklanjati, ali, to naklanjavanje neće mu umanjiti grijeh kojeg je počinio radi ispuštanja namaza. Takav je izložen Allahovoj žestokoj kazni, osim da mu oprosti.

Dok, skupina učenjaka iz odabranih generacija i onih posle njih, smatrali su da onome koji izostavi namaz bez šerijatskog opravdanja nije propisano naklanjavanje, jer za to ne postoji vjerodostojan i jasan dokaz, i u tome nema nikakve koristi. Namasko vrijeme je isteklo i namaz obavljen u drugom vremenu smatra se pogrešnim, upravo kao i njegovo obavljanje prije nastupa dotičnog namaskog vremena. Nego, ta osoba je obavezna da se pokaje Allahu, iskreno, i da obavlja što više dobrovoljnih namaza kako bi, barem djelimično, nadoknadila svoj veliki prijestup.

Taj stav se prenosi od nekolicine ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i tabi’ina – kao što spominje Ibnul-Kajjim – od kojih su: Ebu Bekr, Omer, Ibn-Omer, Sa’d b. Ebi-Vekkas, Selman el-Farisi, Ibn-Mes’ud, Kasim b. Muhammed, Ibn-Sirin, Mutarrif b. Abdullah, Omer b. Abdul-Aziz i drugi. (Vidi: Kitabus-sala, str. 123-141)

Imam Muhammed b. Nasr el-Mervezi, rahimehullah, zabilježio je vjerodostojnim lancem prenosilaca od Hasana el-Basrija, rahimehullah, da je rekao: “Ako čovjek namjerno ispusti jedan obavezni namaz, neće ga naklanjavati.” (Ta’zimu kadris-sala, 2/1000)

Hafiz Ibn-Redžeb, rahimehullah, rekao je: “Nepoznato je da je neko od ashaba smatrao obaveznim naklanjavanje namjerno propuštenih namaza. Naprotiv, nisam našao čak ni od tabi’na jasan govor o tome, osim što se prenosi od En-Nehaija.” (Vidi: Fethul-Bari, 3/358) Ovo mišljenje odabrali su Imam Humejdi, Ibn-Hazm, Šejhul-islam Ibn-Tejmijje, Hafiz Ibn-Redžeb i uvaženi šejh Ibn-Usejmin, rahimehumullah.

Neki od islamskih učenjaka, iako ne smatramo to mišljenje najispravnijim, smatrali su čak da je osoba koja ispusti jedan obavezni namaz, namjerno i svjesno, – dok prođe njegovo vrijeme – počinila nevjerstvo tim činom. Taj stav se prenosi od Hasana el-Basrija, Ishaka b. Rahuje, Ahmeda b. Hanbela (po jednom rivajetu), Šafije (po jednom rivajetu) i drugih, i taj stav je odabrao i preferirao uvaženi šejh Abdul-Aziz b. Baz, rahimehullah.

Znači, namaz je obaveza obaviti u njegovo propisano vrijeme i nije dozvoljeno njegovo odgađanje, osim onaj koji bude u stanju besvijesti (koma, san i sl.) ili onaj koji je u zaboravu. Takvi su obavezni obaviti ga kada se osvijeste i sjete. Putniku je dozvoljeno da spoji dva namaza (tj. podne i ikindiju, i akšam i jaciju, u prvo ili drugo vrijeme), također, to je dozvoljeno i pri jakoj kiši, velikom strahu, žestokoj hladnoći i sl.

Ali, postavlja se pitanje: da li je dozvoljeno osobama u situacijama spomenutim u pitanju (kao posao, školovanje i sl.) također da spajaju namaze? Prije svega, islamski učenjaci jednoglasni su da je zabranjeno klanjati dnevne namaze nakon zalaska Sunca, noćne namaze nakon nastupa zore i sabah nakon izlaska Sunca.

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehullah, rekao je: “Nije dozvoljeno nikome da odgodi namaze koji se obavljaju danju i klanja ih u noći, niti noćne namaze i klanja ih po danu. To nije dozvoljeno radi bilo kojeg posla, kao žetva, prikupljanje plodova i drugi zanati. Nije dozvoljeno ni radi dženabeta, ili nedžaseta (nečistoće), ili lova, ili igranja i razonode, ili služenja učitelju i profesoru, ili bilo čega drugog. Naprotiv, svi muslimani su složni i jednoglasni da je obaveza klanjati podne i ikindiju po danu i sabah prije izlaska Sunca. Zabranjeno je ostaviti obavljanje namaza radi nekog od zanata, ili radi razonode, ili nekog drugog posla. Nema pravo vladar da zabrani svome robu, niti zakupnik onome koga je zakupio, da obavljaju namaze u njihovim vremenima.” (Medžmu’ul-fetava, 28/22)

Također, osnova je da je zabranjeno spajati namaze u normalnim uvjetima i okolnostima, osim radi šerijatski validnih razloga (kao putovanje, jaka kiša, žestok vjetar i sl.). Uvaženi šejh Ibn-Baz, rahimehullah, upitan je: “Da li je dozvoljeno spajanje namaza onome ko je kod kuće (tj. nije putnik) radi posla?”, pa je odgovorio: “To mu nije dopušteno, nego će klanjati svaki namaz u njegovom vremenu …” Na drugom mjestu kaže: “… i nije ti dozvoljeno da se pokoravaš nekome u nepokornosti Allahu.” (Fetava Nurun aled-derb, 13/112).

Neki od savremenih učenjaka – kao šejh Ibn-Usjemin, Abdur-Rahman el-Berrak, Abdullah el-Fevzan i drugi – dozvolili su osobi koja nailazi na velike poteškoće i jasne štete (tj. stvarne poteškoće i štete a ne zamišljene i djelimične) u obavljanju podne namaza u njegovom vremenu, kao npr. radi školovanja (ako bi napustila čas bila bi suspendovana ili ne bi prošla na datom predmetu i sl.) ili radnog mjesta (ako bi izašla sa posla izgubila bi posao i radi toga gladovala danima i ostala bez krova nad glavom, zato što je podstanar i mjesečno plaća kiriju, i sl. tome), da spoji podne i ikindiju namaz, svejedno u podnevskom ili ikindijskom vremenu.

Dokaz za to je predaja Ibn-Abbasa, radijallahu anhuma, koji kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spojio je podne i ikindiju, i akšam i jaciju, u Medini, i to nije uradio povodom kiše, niti straha.” Kada je Ibn-Abbas, radijallahu anhuma, upitan o povodu toga, rekao je: “Nije htio da oteža svome ummetu!” Predaju je zabilježio Imam Muslim (705). (Vidi: Medžmu’ul-ferava Ibn-Usejmin, 12/216).

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehullah, rekao je: “Najpopustljiviji od svih mezheba po pitanju spajanja namaza je mezheb Imama Ahmeda, koji je spomenuo da je dozvoljeno spajanje radi poteškoće i posla, radi hadisa koji se prenosi u tom kontekstu.” (Medžmu’ul-fetava, 24/28)

Upitao sam uvaženog šejha Abdullaha b. Saliha el-Fevzana, hafizehullah, o osobi koja u nevjerničkim državama radi posla ne može da obavlja podne namaz, i ako bi izgubila posao naišla bi na velike poteškoće (njegova porodica bila bi izložena gladovanju, ne bi bio u stanju da plaća mjesečnu kiriju za stanovanje, dadžbine i sl.), da li joj je dozvoljeno da spaja podne i ikindiju, pa je odgovorio: “Osnova je da nije dozvoljeno spajanje namaza kada čovjek nije na putovanju, osim radi potrebe – kao što je pojasnio Šejhul-islam Ibn-Tejmijje -, a spomenuta situacija je, bez imalo sumnje, potreba, čak i nužda, tako da joj je dozvoljeno da spaja namaze, ali pod uslovima:

prvi: da je dao sve od sebe da se izbori za obavljanje namaza dok je na poslu,

drugi: da bi gubljenjem posla zaista naišao na spomenute i sličene poteškoće,

treći: da je obavezan dati sve od sebe da nađe posao (da mu plata bude dovoljna za osnovne potrebe) na kojem je u stanju klanjati namaze u njihovim vremenima, pa ako nađe takav posao ili mu bude ponuđen a on odbije, zabranjeno mu je da dalje spaja namaze.”

Ukratko, po šejhu je dozvoljeno da spaja namaze samo privremeno, tj. ako mu je nužda da ima posao (nema drugih primanja) i nije u stanju da nađe bolje radno mjesto, a nije u mogućnosti da obavlja namaz u njegovo vrijeme dok je na poslu.

Zatim, bitno je napomenuti da većina našeg naroda boluje od kompleksa manje vrijednosti, tj. stide se što su muslimani i da klanjaju namaze na javnim mjestima, pa najčešće preuveličavaju stanje na poslu i pretstavljaju ga suprotno stvarnosti. Često se zna desiti da imaju predrasude prema poslovođama i da – sami od sebe – zaključe da im ne bi dozvolili da klanjaju i sl. U većini slučajeva, kao što se pokazalo u praksi, onaj ko je dostojanstven i ponosan što je musliman (nikoga se ne stidi kada je u pitanju vjera i drži se njenih principa), uz to da obavlja posao kvalitetno i odgovorno, nema problema sa šefovima kada je u pitanju obavljanje namaza. Naprotiv, takve poštuju više nego ostale radi principijelnosti. Allah, dželle še’nuh, najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: Amir I. Smajić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam!

Više puta je pisano i odgovarano da ašikovanje, veze prija braka nisu dozvoljene, kao i osamljivanje sa muškarcem, razgovor sa njime i slično, jer su to sredstva koja vode do velikih grijeha, Allah da nas sačuva od njih. Rano stupanje u bračnu zajednicu je preporučljivo jer u njemu se nalaze mnoge koristi kao što je čuvanje čestitisti, sačuvanje od iskušenja, grijeha, ostvarivanje potomstva i slično. Također brak postaje prtvrđeniji u situacija kada se boji da će se zapasti u blud, Allah da nas sačuva od toga. „Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.”( Nur 32) Tako da ne znam odakle dolazi kostantacija da je još prerano za brak, a vaše stanje je tako kakvo ste ga opisali.

Validan brak u Šerijatu ima svoje uvjete od koji je pristanak staratelja ženske osobe, i brak bez njega je neispravan shodno jačem mišljenju islamskih učenja. Rekao je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: “Nema braka (validnog) bez staratelja.” (Bilježi Ahmed i Hakim, hadis je vjerodostojan)

Moj savjet Vama je da se oslonite na Allaha i stupite u brak shodno islamskim kriterijama kako bi se sačuvali mogućih negativnih poslijedica i kako bi se ostvarili pozitivni ciljevi braka. Također Vama nije dozvoljeno da održavate vezu. A, ako Bog da, Uzvišeni Allah će olakšati osobama koji ga se istinski boje i žele da se sačuvaju sa brakom i nadati je se da takav brak bude mubarek i srećan “…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.”( Talak 2-3) Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com