Alejkumus selam!

Odgovor će biti malo duži a još jasniji od pitanja.

Pošto pjevanje i muzika kao tema u sebi sadrži mnogo pitanja u narednom tekstu ćemo ovu tematiku obraditi kratko ali pod više cjelina.

1- Definicija pjevanja: Pjevanje je melodično dizanje glasa i njegovo ponavljanje. Ono se može izvoditi sa i bez muzičkih instrumenata.

2- Nazivi i imena pjesme i muzike:

– Igra i zabava

– Pljeskanje i zviždanje

– Šejtanski kur’an

– Glas šejtana

– Šejtanska frula

– Rasadnik licemjerstva

– Glas glupaka

– Glas griješnika

– Zinalučka rukja

3- Vrste pjesama bez pratnje muzičkih instrumenata:

a. Radne pjesme – ove pjesme su dozvoljene pod uslovom da u njima nema opisa žena, pokvarenosti i grijeha. Dokaz da su dozvoljene je ono što prenose Buharija i Muslim u svojim Sahihima da su ashabi prilikom kopanja kanala u bitci na Hendeku pjevali ovu vrstu pjesme.

b. Svadbene pjesme

c. Bajramske pjesme

d. Džihadske pjesme

e. Uspavanke

f. Zahidske (isposničke) pjesme – Sve ove pjesme su dozvoljene uz prethodno spomenute uvjete kao kod radnih pjesama i sa istim dokazom.

g. NARICALJKE – koje se pjevaju prilikom žaljenja za umrlim. Ova vrsta pjesama je zabranjena a dokaz za njihovu zabranu je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Nije od nas ko se udara po licu, cijepa odjeću i nariče džahilijetskim naricanjem”.

h. LJUBAVNE PJESME – tj. one u kojima se opisuje tijelo žene, njeno lice, stas, grljenje žene, ljubav, strast, poljubac, ljubavni sastanak i tome slično. Ovo su zabranjene pjesme koje su danas raširene.

4- Pjesme sa muzičkim instrumentima

Dijele se u dvije vrste:

– Zabranjene: pjesme uz gitaru, frulu, klavir, violinu, tamburu, bubnjeve i slično. U ovo ulazi sva današnja muzika uz instrumente: narodna, zabavna, pop, rok i slično.

– Dozvoljene: to je DEF (šupalj predmet zatvoren sa jedne strane kožom). Def je dozvoljen uz ispunjenje tri šarta:

Prvi šart: da bude samo na svadbi zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Stvar koja je između halala i harama je udaranje u def i glas (pjevanje) u svadbi” (Prenosi ga Tirmizi, Nesai, Bejheki, Ahmed i Hakim. Kaže Albani da je hasen).

Drugi šart: da bude samo za žene bez muškaraca jer u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba to nisu radili muškarci (Ovo navodi šejhul-islam Ibn Tejmije u “Medžmu’ul-fetava” 11/565).

Treći šart: da u pjesmi ne bude širka i novotarija zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada su robinje pjevale negirao njihove riječi u pjesmi “A među nama je vjerovjesnik, zna šta će biti sutra” iz kojih se razumije da Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, zna gajb (bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Šuajb Arnaut i Albani)

5- Opći šerijatski stav o muzici

Muzika je haram po Kur’anu i Sunnetu i ovo je zvanični stav sve četiri fikhska mezheba:

Dokazi iz Kur’ana:

a- Riječi Uzvišenig: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna”. (Lukman, 6) Prenosi Ibn Kajim od Vahidija i Ebu Ishaka da su rekli da najviše što je protumačeno pod “Lehvul hadis” da je on pjesma.

b- Riječi Uzvišenog: “I zavodi glasom svojim koga možeš …” ( El-Isra, 64). Prenosi Ibn Kesir u svom tefsiru da Mudžahid kaže da se u ajetu pod “glasom” misli na zabavu i pjesmu, a sam Ibn Kesir smatra da se misli na pjesmu, a Ševkani “glas” tumači kao pjesmu, zabavu i igranje sa frulom.

Dokazi iz Sunneta:

a- Hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati polni organ, svilu, vino i muzičke instrumente …” (Bilježi ga Buharija u svom Sahihu u obliku T’alika, a hadis je vjerodostojan oko čega nema razilaženja kod stručnjaka hadisa).

b- Hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ljudi iz mog ummeta će piti vino (alkohol) a nazivaće ga drugim imenom, sviraće se nad njihovim glavama sa muzičkim instrumentima i pjevati će im pjevačice, Allah će ih strpati u zemlju i pretvoriće ih u majmune i svinje” (Bilježi ga Ibn Madže, Ahmed i ostali, a prenešen je u mnoštvu rivajeta što ga čini dobrim, a takvim ga ocjenjuje i šejh Albani).

Šerijatski argument koji presuđuje po ovom pitanju je hadis: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati polni organ, svilu, vino i muzičke instrumente …”, jer ohalaliti muzičke instrumente ima smisla samo onda kada su zabranjeni, što jasno i nedvosmisleno znači da je muzika haram. Nakon poznavanja i razumijevanja ovog hadisa ne bi trebalo da i jedan musliman ima sumnju i nejasnoću oko zabrane muzike.

6- Mišljenja učenjaka selefa i ostalih o pjevanju i muzici

· Kaže imam Malik: “Kod nas pjevaju samo grješnici”.

· Kaže imam Šafija: “Pjevanje je prezrena zabava, liči batilu i apsurdu, a ko mnogo pjeva on je maloumnik odbija se njegovo svjedočenje”.

· Kaže imam Ahmed: “Pjesma pobuđuje licemjerstvo u srcu, ne sviđa mi se”.

· Kaže Fudajl ibn Ijjad: “U pjesmi je zinaluk”.

· Kaže šejhul-islam Ibn Tejmije: “Stvari koje najviše pojačavaju šejtanska stanja su slušanje pjesme i zabava, a to su činili mušrici”.

7- Proizvodnja i prodaja muzičkih instrumenata (osim defa)

Islamski pravnici skoro da su složni na tome da nije dozvoljena prodaja muzičkih instrumenata i da onaj koji ih uništi nije obavezan da nadoknadi štetu, a iz ovoga proizilazi da nije dozvoljena ni proizvodnja istih. Dokaz da sve ovo nije dozvoljeno su riječi Uzvišenog: “… a nemojte se pomagati u grijehu i neprijateljstvu” (El-Maide, 2). A sama proizvodnja, prodaja i kupovina muzičkih instrumenata je pomaganje u griješenju. Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista kada Allah nešto zabrani zabrani njegovu prodaju” (bilježi ga Ebu Davud i Ahmed, a kaže Albani i Šuajb Arnaut da je vjerodostojan).

Takođe, zabranjeno je snimanje i prodaja audio i video kaseta i CD-ova čija sadržina su zabranjene vrste pjesama i muzika, a dokazi zabrane su isti kao kod zabrane muzičkih instrumenata.

8- Propis slušanja pjesama koje pjevaju žene

Iz prethodnih dokaza o općoj zabrani pjevanja i muzike, naravno uz one vrste pjesama bez muzike i uz def koje smo izdvojili kao izuzetak, da se razumijeti da je slušanje muzike zabranjeno, svejedno bili izvođači žene ili muškarci, s tim što je slušanje pjesama i muzike koje izvode žene na gorem stepenu od one koju izvode muškarci. To se može zaključiti iz ajeta u kojem Uzvišeni Allah zabranjuje ženama da zavode muškarce uljepšavanjem svoga glasa. Kaže Uzvišeni: “O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!” ( El-Ahzab, 32).

Pa ako je ženi zabranjeno da u običnom govoru uljepšava glas kako ne bi pobudila strast kod muške strane onda je preče da to bude zabranjeno i veći grijeh ako se to isti radi kroz pjesmu i muziku. A ako bi neko prigovorio da se ajet odnosi samo na žene Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mufesiri se ne bi složili sa njim jer su složni na tome da taj propis nije specifičan samo za poslanikove žene, jer su one uzor vjernicama u onome što je karakteristično za njih, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzor za muškarce.

9- Šubhe oko pjesama i muzike

U zadnje vrijeme je čest slučaj da se izjavljuje kako pjesma i muzika nisu zabranjeni u Islamu dokazujući to sa mnogim neosnovanim i šerijatski neprihvatljivim argumentima od kojih su najistaknutiji sljedeća dva:

Prvi: Da su učenjaci Ibn Hazm (učenjak zahirijskog mezheba) i Ebu Hamid Gazali, od starih učenjaka, i mnogi savremeni šejhovi ohalalili muziku. A i oni su učenjaci imaju svoje dokaze.

Odgovor na spomenuti “argument” (šubhu):

· Ako bi uzeli da je ovo pitanje ono oko kojeg učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, ibret je u tome da se slijedi onaj stav za koji učenjaci imaju najjače dokaze, a nema sumnje da dokazi Kur’ana i Sunneta koje smo spomenuli da su dovoljni da presude u korist učenjaka koji zabranjuju muziku.

· Mišljenje učenjaka se prihvata i radi po njemu ako se podudaraju sa Kur’anom i Sunnetom, kada po tom pitanje imamo jasne dokaze, a ako se protive istima odbacuje se.

· Allah, dželle š’enuhu, dao učenjake koji su napisali odgovore na dokazi onih koji su ohalalili muziku poput Ebul-Feredža Ibnul-Dževzija u knjizi “Telbisul-iblis”. Ibnul-Kajjima u knjizi “Igasetul-lehefan” i od savremenih učenjaka Hamuda Et-Tuvejdžirija u knjizi “Faslul-hitab” koja je ujedno i najopsežnija i najbolja po ovom pitanju.

Drugi: Hadis kojeg bilježi Buharija u svim Sahihu od Aiše, radijallahu anha, koja kaže: “Ušao je Ebu Bekr u moju kuću a kod mene su dvije robinje od Ensarija pjevale o bici na Bedru, a one nisu pjevačice. Pa je rekao Ebu Bekr: zar su šejtanove frule u kući Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? A to je bilo za bajram. Pa kaže poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O Ebu Bekr, svaki narod ima svoj dan veselja (bajram-praznik) a ovo je naš dan”.

Odgovor na spomenuti “argument” (šubhu):

· Najviše što se može dokazati sa hadisom Aiše, radijallahu anha, je dozvola pjevanja bez pratnje instrumenata na dan Bajrama, a što smo već na samom početku izuzeli kao dozvoljenu vrstu pjesama kao tzv. bajramske pjesme.

· U hadisu je naznačeno riječima Aiše, radijallahu anha, da dvije žene koje su pjevale nisu bile pjevačice, tj. one se nisu bavile pjevanjem kao zanimanjem.

· U samom hadisu Ebu Bekr, radijallahu anhu, naziva pjevanje bez muzičkih instrumenta šejtanskom frulom, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu ne negira te riječi nego mu stavlja do znanja da je ovo izuzetak zbog Bajrama koji je dan veselja.

· U svakom slučaju, ovo što je došlo u ovom hadisu ne može biti argument za dozvolu zabranjenih vrsta pjesama i muzike čija zabrana je došla u hadisima koji su jasni poput Sunca: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati polni organ, svilu, vino i muzičke instrumente …”.

Rezime kompletne studije

Pjesme bez pratnje muzičkih instrumenta (koje u sebi sadrže opis žena, poziv na pokvarenost i griješenje i u kojima ima širka i novotarija) i muzika su zabranjeni po Kur’anu i vjerodostojnom Sunnetu na čemu su sve četiri mezheba hanefije, malikije, šafije i hanabile.

Izuzetak iz ove zabrane su sljedeće pjesme bez pratnje muzičkih instrumenata: radne, svadbene, džihadske, bajramske, uspavanke, zahidske i sve druge slične njima koje ispune sljedeća tri šarta:

1- Da bude bez opisa žena

2- Da u njoj nema pozivanja na pokvarenost i griješenje

3- Da ne sadrži u sebi širk i novotariju.

Takođe, od zabranjene muzike koja se izvodi uz pratnju muzičkih instrumenata izuzima se pjevanje uz def ali pod šartom da se zadovolje sljedeći šarti (s tim da se oko prva dva šarta učenjaci razilaze da li su uopšte šarti):

a- Da to bude u svadbi

b- Da pjevanje bude samo među ženama

c- Da u pjesmi ne bude širka, novotarija i podsticanja na grijeh.

A Allah zna najbolje, ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

Vidi manje

Alejkumusselam!

S obzirom da ti znaš propis ove mes’ele, tj. da je čestitanje nevjerničkih praznika i bilo koje učestvovanje u njima strogo zabranjeno, dodat ćemo još da ti se duša smiri da nema razilaženja kod učenjaka po ovom pitanju, tj. da je zabranjeno kako prenosi Ibnul-Kajjim u svojoj knjizi “Ahkamu ehlil-zime” i mnogi drugi učenjaci, na čemu su takođe učenjaci četiri mezheba. Naravno, naći će se neki savremeni “dušebrižnik” koji će ohalaliti čestitanje nevjerničkih praznika pod izgovorom činjenja dobročinstva prema kjafirima koji ne ratuju sa njima koje je propisano kur’anskim ajetom (El-Mumtehine, 8) ili time da što nije došlo u Kur’anu niti Sunnetu “ne čestitajte kjafirima njihove vjerske praznike”.

Međutim, nema ibreta u tom njihovom stavu nakon što se Ummet složio na zabrani jer to vodi u opasnu stvar a to je da je Ummet do njih bio na zabludi i čak se složio na tome, a to je nemoguće i zanegirano je hadisom: “Neće se moj Ummet složiti na dalaletu. Može se reći da postoji razilaženje oko toga koliki je to grijeh, tako da su neke hanefije otišli u krajnost smatrajući da učestvovanje u nekim vidovima (recimo kupovinom hrane za njihov praznik) u njihovim praznicima predstavlja djelo koje izvodi iz vjere, dok drugi smatraju čestitanje i ostalo velikim grijehom koji narušava akidu muslimana. A ovo zadnje je ispravno.

Dovoljan ti je primjer ovo da kada musliman kaže kjafiru: Čestitam ti božić, a božić je dan koji simboliše rođenje, po njihovom, božanstva, jednog od trojice ili kako već tumače, a nema sumnje da je ta njihova akida čisti širk i kufr. Pa kada prevedemo ovu čestitku drugim riječima ona bi glasila: Čestitam vam vaš kufr i širk. A čestitanje ustvari znači da izražavaš radost i zadovoljstvo i to pokazuješ, tj. pokazuješ da se raduješ tome na čemu su oni. Pa može li musliman koji vjeruje u Allaha kao svoga Gospodara, ispoljavajući mu iskreni tevhid, da izražava radost i zadovoljstvo čestitajući kjafiru kufr i širk na kojem se on nalazi.

Prema tome, da im jasnim riječima čestitaš praznik nije dozvoljeno osim u slučaju nužde, a to je bojazan i strah da ti naude tjelesno ili imovinski (taj strah treba biti stvaran i realan, a ne umišljen ili neznatan) ako im ne čestitaš praznik. Pod tjelesnom štetom se podrazumijeva da se dovede u pitanje život muslimana, a pod imovinskom da bude oštećen tako da to dovodi u pitanje njegov normalan život.

S tim da imovinska šteta koja kod tebe može nastati kao posljedica nečestitanja njihovih praznika ne ulazi u gore spomenutu nuždu u kojoj je dozvoljeno ono što je inače zabranjeno, jer stipendiju koju dobijaš od njih je donacija i dobrovoljni prilog od njih a ne tvoje pravo u imetku kod njih.

Međutim, postoji način kako bi se mogla, nepraveći šerijatski prekršaj, izvući iz ove zavrzlame. Nemoj mislit da nama ili Islamu nije stalo do toga da se ti školuješ, jer školovanog kadra raznih profila treba ovom Ummetu, ali to ne treba ići na štetu tvoje akide niti da se to radi po svaku cijenu.

Zbog toga te savjetujemo da iskorištiš nešto što je šerijatski dozvoljeno a zove se tevrija i tebi je izlaz iz ove situacije, tj. da ne uradiš ono što je haram a i da ne izgubiš ono što ti treba. Tevrija je da izgovoriš riječi koje navode onog koji sluša da misli da si htjela reći jednu stvar a ti misliš na sasvim neku drugu stvar.

Preciznije rečeno, tevrija je korištenje dvosmislenosti i aluzije a ne čisto i namjerno izjavljivanje onog što je u stvarnosti.

Za primjer tevrije se uzima događaj iz sire kada su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr, radijallahu anhu, činili hidžru. Pored njih je naišao čovjek i pitao Ebu Bekra, radijallahu anhu, ko je ovaj čovjek, pokazujući na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A on mu odgovori: “Upućivač (vodič) pokazuje mi put”. Čovjek je razumio da je on njegov vodič na putu, a drugo značenje ovih riječi je da je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, onaj koji upućuje ljude na Pravi put, tj. Islam.

Predlažemo ti da kažeš nešto poput toga da prvo nešto kažeš kako svaki narod i svaka vjera imaju svoje praznike koji ih karakterišu gdje ispoljavaju svoje nacionalne i vjerske osjećaje, a onda nakon toga u posebnoj rečenici kažeš: želim vam sretne predstojeće dane. Oni će iz ovog pomislit da ti ciljaš na njihove praznike jer si ih spominjala i da im ih čestitaš, a ti ustvari hoćeš reći istinu da svaki narod ima svoje praznike što je činjenica. A to što im želiš da imaju sretne naredne dane, što je dozvoljeno, je zbog njihovog dobročinstva prema tebi. Jer Allah dozvoljava činjenje dobročinstva prema kjafirima koji se ne bore protiv muslimana i ne izgone ih iz njihovih kuća.

Nemoj zamjerit zbog toga što smo odužili, nije nam namjera osim da te učvrstimo na tome da se akida muslimana mora čuvati i da se ne može za pare prodavati. A ova vjera je vjera lahkoće i ne opterećuje muslimane preko njihovih mogućnosti i daje im izlaz u svakoj situaciji. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

Vidi manje

Oko pitanja učenja Kur’ana bez abdesta i u stanju džunubluka učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Ispravno je da je dozvoljeno učiti Kur’an u stanju džunubluka kao i bez abdesta, svejedno učili ga napamet ili držeći Mushaf u rukama. S tim da je mustehab (preporučeno) da se uči pod abdestom i u stanju čistoće oko čega nema razilaženja među učenjacima.

Dokaz da je dozvoljeno učiti bez abdesta i u stanju džunubluka je hadis od Aiše, radijallahu anha, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem ona kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao Allaha u svakom stanju”. A pod spominjanjem Allaha ulazi i učenje Kur’ana. A hadis u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kur’an ne dodiruje osim onaj koji je čist“, bilježe ga Malik, Nesai’ i Ibn Hibban. Kao i hadis od Alije, radijallahu anhu, u kojem kaže: “Poučavao nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Kur’anu ako nije bio džunub“, a bilježe ga Ebu Davud, Nesai’, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i Ibn Hibban. Oba ova hadisa su slabi te se ne mogu uzeti kao dokaz po ovim pitanjima, pojašnjenje slabosti ovih hadisa uzelo bi mnogo prostora.

A što se tiče učenja Kur’ana u ležećem položaju, od adaba učenja Kur’ana je da se uči pod abdestom, u sjedećem položaju okrenut u pravcu Kible. Kada kažemo od adaba to znači da je lijepo učiti Kur’an na takav način, osim što je biti pod abdestom mustehab. A nema nikakve smetnje da se Kur’an uči u ležećem položaju jer nema dokaza koji to zabranjuje.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

Vidi manje