Iz pitanja se razumije da ti hoćeš da naučiš ono što se kod nas zove sufara (uvod u kur’ansko pismo), a ne arapski jezik. Najbolje je ako imaš mogućnosti da ideš na kurs ili kod nekoga ko poučava kur’anskom pismu i učenju Kur’ana. Jer trebaš znati da se čitanje Kur’ana kod muslimana uvijek uzimalo usmeno i da čovjek ne može potpuno ispravno naučiti čitanje Kur’ana a da ga neko ne preslušava i ispravlja. A ako nemaš druge mogućnosti onda trebaš učiti sa interneta, kaseta, programa koji su namijenjeni za tu svrhu.

PITANJE: Moji roditelji su hrišćani (pravoslavci), a verovatno ste upoznati sa običajem slavljenja Božića, Uskrsa i Slava, pa me interesuje kakav bi moj odnos prema svemu tome trebao da bude. Za Slavu nam u kuću dolaze gosti, kada svome ocu oko svega pomažem, a ne bih želeo da učinim nečto sto bi ih uvredilo jer to nisu zaslužili.

ODGOVOR: Nije dozvoljeno muslimanu da sudjeluje u proslavljanju nemuslimanskih praznika, niti da pokazuje radost i sreću povodom tih praznika. Nije mu dozvoljeno da obustavi svoje uobičajene poslove u tim danima svejedno bili ti poslovi vjerski ili dunjalučki jer je to od zabranjenog oponašanja nevjernika i njihovo pomaganje na batilu (neistini). Potvrđeno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao u rivajetu od Ibn Omera, radijallahu anhuma: “Ko oponaša jedan narod on je od njih” (bilježi ga Ebu Davud a vjerodostojnim ga ocjenjuju Iraki i Albani a dobrim Ibn Hadžer). Takođe, kaže Uzvišeni: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava“. (El-Maide, 2)

Znači, ovi šerijatski tekstovi upućuju da je muslimanima zabranjeno oponašanje nemuslimana u njihovim vjerskim običajima, kao i učestvovanje i pomaganje u tome. Jer su njihovi vjerski običaji zasnovani na kufru, širku, iskrivljenom tumačenju i batilu, a oponašanje, učestvovanje i pomaganje nemuslimana u tome predstavlja vid potvrđivanja, saglasnosti i potpomaganja onoga na čemu su od batila, a to muslimanu nije dozvoljeno.

Ti svojim roditeljima možeš da činiš dobročinstvo na drugi način a ne učestvovanjem i potpomaganjem u onome što je zabranjeno u Islamu. Takođe, nije ti dozvoljeno da im budeš poslušan u ovome jer to predstavlja poslušnost stvorenju u griješenju Stvoritelju. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu: “Nema poslušnosti stvorenju u neposlušnosti Stvoritelju” (bilježi ga Ahmed, Ibn Huzejme, Taberani i ostali).

Naravno, ti trebaš na najljepši način da objasniš svojim roditeljima zašto ne možeš da učestvuješ sa njima i da im pomažeš u tome. A ako nema drugog načina nađi neke izgovore da izbjegneš učestvovanje u takvim prilikama. Molimo Allaha da ti olakša te situacije.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

Alejkumusselam.

To da ti je kjafir prijatelj to je tema za sebe, ali pošto o tome ne pitaš ostavićemo to pitanje za neku drugu priliku.

Klanjanje namaza u kuću kjafira je dozvoljeno, naravno ako je prostorija čista od onog što se u islamu smatra nečistoćom. Da je dozvoljeno na to ukazuje opće značenje hadisa: “Učinjena mi je Zamlja mesdžidom i čistom” (mutefekun alejhi). Takođe hadis: “Sva Zamlja je mesdžid osim mezarja i kupatila” (Ebu Davud i Tirmizi, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim, Ibn Hibban i mnogi drugi)

Trebaš se potruditi da sto preciznije odrediš pravac Kible, na osnovu kompasa, karte tog grada, interneta i slično. S tim da je dovoljno je da se okreneš u pravcu jugoistoka (a ne jugozapada kako si napisao u pitanju) nakon što ga precizno odrediš, jer je to pravac Mekke gledajući iz pravca Holandije. A Uzvišeni kaže: “I gdje god da budete okrenite vaša lica prema njegovoj (Kabinoj) strani” (El-Bekare 150).

Islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje na kojoj udaljenosti se musliman mora odazvati džumi namazu. Po jednom od njih, ako u blizini oko dvadesetak kilometara imaš mesdžid u kojem se klanja džuma, obavezan si se odazvati a ako ne nisi. Sto se tiče slika (okačenih po zidovima i stavljenih u ormare) i kipova, ako si u stanju da ih skloniš (ili oboriš) zastalno ili samo dok klanjas obavezan si to učiniti, a ako nisi njihovo prisustvo (kao i psa) ne utiče na valjanost namaza. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

AlejkumusSelam!

Zahvala pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od zla nas samih i naših loših djela. ONOG KOGA ALLAH UPUTI NIKO GA NE MOŽE U ZABLUDU ODVESTI, A ONOG KOGA U ZABLUDI OSTAVI NEMA ONOG KO GA MOŽE UPUTITI.

I svjedočim da nema drugog boga osim Allaha koji zaslužuje da se istinski obožava, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka je salavat i selam na njega, njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana.

Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.” (El-En-am 125) Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija (3011) i Muslim (404) u svojim Sahihima od Ebu Muse El-Eš’arija, radijallahu anhu: “Trojica će dobiti duplu nagradu: čovjek koji posjeduje robinju, pouči je najljepšom poukom i odgoji je najljepšim odgojom a zatim je oslobodi i oženi on ima dvije nagrade, vjernik od Ehli kitabija (sljedbenika knjige) koji je bio vjernik a zatim povjeruje u Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, on ima dvije nagrade, rob koji izvršava Allahova prava i savjetuje svog gospodara“.

Onaj ko hoće da primi Islam treba znati sljedeće:

– Da je Islam predanost Uzvišenom Allahu sa tevhidom, pokornost i poslušnost samo Njemu i odricanje od širka.

– Da se u Islam ulazi tako što se izgovore dva šehadeta (dva svjedočenja): Svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha i svjedočenja da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Ko izgovori ova dva šehadeta primio je Islam oko čega su složni učenjaci ovog Ummeta.

– Da je značenje “LA ILLAHE ILELLAH” (Nema boga osim Allaha) potvrda i priznanje da niko ne zaslužuje da mu se upućuje ibadet osim Uzvišenog Allaha. Svi ibadeti su isključivo pravo Allaha, dželle še’nuhu, a sve ono što se obožava mimo Allaha je batil (ništavno), te da niko u ovom svemiru ne zaslužuje da mu se ibadet čini osim Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni: “To je zato što je Allah istina, a ono što oni, pored Allaha, obožavaju je batil (ništavno)“. ( El-Hadždž, 62)

– Zbog LA ILAHE ILLELLAH su slati svi poslanici, od prvog Nuha do zadnjeg Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svi su poslani svojim narodima radi ostvarenja ovih riječi. Kaže Uzvišeni: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato samo Meni ibadet činite!” (El-Enbija, 25) Riječi LA ILAHE ILLELLAH su ključ za ulazak u Džennet, prvi vadžib džinima i ljudima, zbog njih su stvoreni i oni i nebesa i zemlja, one razdvajaju stanovnike Vatre od stanovnika Kuće spasa.

– Da izgovaranje šehadeta, odnosno LA ILAHE ILLELLAH, ne znači puko izgovaranje jezikom, nego da bi se od šehadeta imalo koristi moraju se ispuniti sljedeći šartovi: 1- poznavanje njegovog značenja, 2- izgovaranje sa iskrenošću (samo radi Allaha), 3- potvrđivanje njegovog značenja, 4- izgovaranje sa ljubavlju prema Allahu, poslaniku i onome što on znači, 5- potpuna ubijeđenost u njegovo značenje, 6- prihvatanje onog sa čime on dolazi od namaza, zekata, posta, hadža i slično, 7- kufr u taguta, tj. odricanje od svega onoga što se lažno obožava mimo Allaha, subhaneh.

Savjeti novom muslimanu:

1- Da mnogo zahvaljuje Uzvišenom Allahu što ga je uputio ne jedinu pravu vjeru Islam i izabrao ga između ostalih. Jer je blagodat Upute najveća i najuzvišenija dunjalučka blagodat.

2- Da ne prigovara Allahu što je primio Islam zadivljen sam sobom ne pripisivajući to Allahovoj snazi i moći. Kaže Uzvišeni: “Oni ti prebacuju što su primili islam. Reci: “Ne prebacujte mi što ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite“. (El-Hudžurat, 17)

3- Da gorljivo nastoji da stiče što više ispravnog šerijatskog znanja bez kojeg mu ni akida (uvjerenje) ni ibadeti neće biti valjani, oslanjajući se pri tome na pouzdane prevedene knjige na njegovom jeziku, slušanje predavanja i posjeta islamskih web-stranica od provjerenih i pouzdanih učenjaka i daija.

4- Da nastoji da dostavi Uputu i hajr na kojima je on i drugima oko sebe poput roditelja, braće, sestara, prijatelja, rodbine i ostalih sa lijepim savjetom i odgovarajućom metodom.

5- Obavezno treba imati vezu i kontakt sa islamskim centrima, institucijama i osobama koje praktikuju vjeru u njegovoj sredini.

6- Da pristupi učenju arapskog jezika jer je on jezik Islama sa kojim je došao Kur’an i Sunnet i da zna da neće osjetiti slast Islama sve dok ne bude čitao Kur’an i Sunnet na njihovim izvornim jezicima, niti će ispravno razumiti Islam osim sa poznavanjem arapskog jezika.

7- Da svim srcem pristupi izučavanju Allahove knjige Kur’ana čitajući prijevod njegovog značenja, razmišljajući o njima i radeći po njegovim propisima.

8- Da nastoji da sve što nauči da je od Islama da primijeni u praksi i da sve što sazna da Islam zabranjuje da smjesta ostavi.

9- Da pročišćava svoj nijjet u Islamu, da ne traži sa njim dunjalučke blagodati i užitke nego da sa svojim Islamom cilja Allahovo zadovoljstvo i spas na onom svijetu.

10- Da mnogo dovi Uzvišenom tražeći da ga učvrsti na Istini, jer su srca između dva prsta Milostivog, okreće ih kako hoće.

– Takođe, treba znati da je izgovaranje šehadeta prilikom primanja Islama ispravno i ako se učini na nekom drugom jeziku mimo arapskog, jer izgovaranje šehadeta na arapskom bez razumijevanja značenja nema nikakve koristi. Znači, da bi onom ko izgovara šehadet na arapskom jeziku (pa makar i u transkripciji) bio valjan šehadet uslov je da razumije značenje tih riječi. Zato nije uslov valjanosti šehadeta da se izgovori na arapskom nego je dozvoljeno na bilo kom drugom jeziku pod šartom da taj koji izgovara razumije njegovo značenje. Naravno najpotpunije je da se izgovori na arapskom uz prethodno razumijevanje onog što se izgovara.

– Nije šart ispravnosti primanja Islama neke osobe da izgovori šehadet javno pred skupinom ljudi. Nego čak ako bi nasamo izgovorio riječi šehadeta sa razumijevanjem i vjerovanjem u značenje šehadeta Islam bi mu bio ispravan pa makar niko ne znao za to. Međutim, njegovo javno obznanjivanje Islama je poželjno da bi drugi muslimani znali da je on primio Islam kako bi se ophodili prema njemu kao muslimanu.

– Ako je onaj koji prima Islam bio prije toga kršćanin dovoljno je da izgovori samo šehadet (dva šehadeta) da bi mu primanje Islama bilo ispravno oko čega nema razilaženja među učenjacima. S tim da je bolje i potpunije da uz izgovaranje šehadeta riječima potvrdi da je Isa, alejhis-selam, Allahov rob i poslanik, da je on Njegova riječ (“budi”) koju je poslao Merjemi (po meleku Džibrilu) i Njegova duša (od Njegovih duša koje je stvorio).

– Od vrlo bitnih stvari je i to da se nastoji izraziti čestitka novom muslimanu zbog velikog uticaja koji ostavlja čestitka na dušu, naročito ako se uz to iskažu radost, veselje i suze radosnice. Jer ako čestitamo ljudima na dobitku djeteta, uspješnom poslu i slično, pa preče je da njemu čestitamo blagodat upute Islama. Koliko su se samo ashabi radovali primanju Islama Omera, radijallahu anhu, i primljenoj tevbi trojice ashaba koji su izostali iz bitke na Tebuku kojima je Zemlja sa svom svojom prostranošću postala tijesna, i mnogi drugi primjeri.
A na pitanja koja si postavio odgovorićemo, inšaallah, čim nam dođe radosni haber tvog primanja Islama.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

AlejkumusSelam!

Što se tiče videa o obavljanju namaza po sunnetu, letimično sam pregledao oba i po meni je bolje da se obučite po onom koji je postavljen na stranici N-UM, mada su oba ispravna. Video koji je postavljen na stranici N-UM opisuje namaz uglavnom kako ga je pojasnio šejh Albani, rahumehullah, u svojoj poznatoj knjizi “Opis namaza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao da ga vidiš” (tako je naslov knjige). Dok je na drugom videu koji je preuzet sa youtube opisan načina klanjanja uglavnom onako kako ga pojašnjavaju šejh Bin Baz i Usejmin. A razlike koje postoje u određenim pitanjima su u stvari ona pitanja u kojima učenjaci oba stava imaju jake dokaze, ili preciznije rečeno u tim pitanjima ili nije prenešen direktan dokaz ili postoje dokazi ali kontradiktorni a oko vjerodostojnosti hadisa u kojima su prenešeni postoji razilaženje muđu učenjacima.

Ta pitanja u kojima je primjetna razlika su: položaj ruku (da li se vežu kao na kijamu ili spuštaju) nakon što se podignu prilikom vraćanja sa rukua, da li se pri spušatnju na sedždu prvo spuštaju ruke ili koljena, da li se prilikom vraćanja sa sedžde prvo dižu koljena (oslanjajući se na ruke) ili ruke (oslanjajući se na koljena) i da li se prilikom učenja Ettehijatu cijeli vrijeme mrda sa kažiprstom desne ruke ili se samo drži uperen bez mrdanja? Treba napomenuti da termin “obavljanje namaza po sunnetu” nije precizan (ili čak je pogrešan) ako se pod njim podrazumijeva da načini obavljanja namaza kako su opisani u mezhebima, hanefijskom, malikijskom, šafijskom i hanbelijskom, nisu po sunnetu. Jer nema sumnje da su se imami i učenjaci četiri mezheba izgradili opis namaza na osnovu onog što je došlo u sunnetu (a ne Tevratu i Indžilu), s tim da su se međusobno razišli oko određenih pitanja kao što su se i šejhovi Albani, Bin Baz i Usejmin međusobno razišli.

A što se tiče usvajanja djece, ono može biti na dva načina. Prvi da se usvoji dijete tako što će se tom djetetu a i drugim ljudima koji ne znaju govoriti da su roditelji djeteta oni koji su ga usvojili, tj. krit će se njegovi stvarni identitet, odnosno otac i majka. Ili će se dijete prijaviti i upisati kao rođeno dijete onih kojih su ga usvojili. U ovom načinu usvajanja dijete se pripisuje onima koji mu nisu stvarni roditelji. Pa je tako ovaj vid usvajanja djeteta zabranjen po Kur’anu i Sunnetu.

Kaže Uzivšeni u prijevodu značenja: “Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allah ispravnije” (El-Ahzab 5). Ovim riječima je Uzvišeni dokinuo posinovljavanje koje je bilo rašireno kod Arapa. Također, u vjerodostojnim hadisima je namjerno pripisivanje porijekla nekome mimo stvarnog oca nazvano kufrom a njegovom počiniocu je učinjen Džennet zabranjenim. Pa tako u hadisu od Ebu Zerra, radijallahu anhu, je došlo: “Nema čovjeka koji pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a on to zna, a da nije učinio djelo kufra, ko se pripiše porodici kojoj po porijeklu ne pripada, neka sebi pripremu mjesto u Vatri“. Hadis je muttefekun alehji (tj. bilježe ga Buharija i Muslim)

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi hadis u kojem je došlo: “Ne odvraćajte se od vaših očeva (pripisujući svoje porijeklo nekom drugom), ko se odvrati od svoga oca taj je učinio kufr“. Hadis također bilježe Buharija i Muslim. A od S’ad ibn Ebi Vekksa i Ebu Bekrete, radijallahu anhum, se prenosi hadis u kojem stoji: “Ko pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a zna da mu on nije otac, Džennet mu je zabranjen“. Hadis je kao i prethodni mutefekun alejhi.

Drugi vid usvajanja nečijeg djeteta je da se uzme dijete (bilo ono jetim ili ne) na izdržavanje, skrbništvo i odgoj a da se istovremeno pripisuje njegovim stvarnim roditeljima kako u govoru tako i u dokumentima. Naravno ovaj vid usvajanja šerijatski nije sporan nego je čak i poželjan pogotovo ako se radi o djetetu koje nema roditelja ili jednog od njih ili ima roditelje ali su ga napustili. Najbolji primjer ovakvog usvajanja može biti usvajanje jetimske djece. Onaj koji ih usvoji, izdržava i odgoji sve dok se ne osamostale ima ogromnu nagradu kako je došlo u vjerodostojnim šerijatskim tekstovima. Prema tome, usvajanje djeteta onako kako je pojašnjeno u prvom načinu usvajanja je do haram oko čega nema razilaženja među učenjacima. A ako se usvajanje učini na drugi način, kako je gore pojašnjeno, onda ono nije sporno šerijatski. Ve billahi tevfik

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

Alejkumusselam!

Ibret je u pojavi dlaka, kome izrastu dlake na tim mjestima, svejedno bio on mlad ili star, musko ili žensko, u pubertetu ili senilan, obavezan je da u roku od 40 dana, kako je doslo u hadisu kod Muslima od Enesa, radijallahu anhu, makar jednom otkloni dlake, a najbolje je da to radi svake sedmice prilikom kupanja.

Naime, bilježi Muslim od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “Određeno nam je da ne ostavljamo više od četrdeset noći kraćenje bekova, podrezivanje noktiju, otklanjanje dlaka ispod pazuha i oko stidnih mjesta“. (Muslim 258, Ebu Davud 42, Tirmizi 2758, Nesai 1/15, Ibn Madže 295 i Ahmed 3/122) A za onoga koji to ne čini više od 40 noći da li je time čini haram ili samo mekruh djelo (pokuđeno) dva su stava učenjaka. A učenjaci su složni da to suprotno uputi Islama i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić