Vaši osjećaji grižnje savjesti i krivice i opiranje abortusu ukazuju na iman i zaslužuju svaku pohvalu. Allah je Taj koji daje opskrbu i svijest o tome ne ostavlja mjesta za strah od siromaštva. Isto tako, potomstvo je jedan od ciljeva braka. Vaš sada već bivši muž nije imao pravo na traženje abortusa i sigurno snosi krivicu. Shodno hadisima, duša se udahnjuje u plod u 120. danu i očigledno je da nije bila udahnuta u vaš plod (46 dana). Međutim, to nimalo ne umanjuje opasnost i grijeh abortusa.

Pored toga, vi se morate razvesti od svoga bivšeg muža, jer nije dovoljno da samo odete od njega bez talaka – davanja razvoda. Dakle, vaš muž mora vam dati razvod braka kako biste na islamski ispravan način izašli iz bračne zajednice. Također, iskreno se pokajte Allahu i činite dobra djela kako biste pobrisali loša djela. Molim Allaha da vam podari zdravlje i svako dobro na dunjaluku i ahiretu! Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Meditacija ili joga u osnovi znači ”sjedinjenje između osobe i duše’’ (tj. Allaha). Joga sastoji se od raznolikih vježbi od koji je najvažnija “sedžda Suncu sa osam dijelova tijela”.

Islamski savremeni pravnici razmatrali su pitanje joge: jedni su u potpunosti zabranili prakticiranje joge, drugi su u potpunosti dozvolili, a treći su napravili razliku između dozvoljenih i zabranjenih stvari u okviru joge. Najočitije i najispravnije mišljenje jeste uopćena zabrana joge, dakle, muslimanu uopće nije dozvoljeno da upražnjava jogu, svejedno bilo to radi akide, ili oponašanja, ili traženja tobožnje koristi. Dokazi zabranjenosti joge su sljedeći:

 Joga skrnavi akidu tevhida – Allahovu jednoću i pripisuje Mu božanstva (činjenje sedžde Suncu i ponavljanje njenih imena). Allah je rekao: ‘’Reci: ‘Meni je naređeno da se samo Allahu klanjam i da Njemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu ja pozivam i Njemu se vraćam“’ (sura Er-R`ad, 36. ajet); ”A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti’” (sura Ez-Zumer, 65. ajet).

 Oponašanje idolopoklonika. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko oponaša jedan narod, on je od njih.’’ (Hadis bilježe Ahmed, Ebu Davud i Taberani)

 Različite štete po zdravlje osobe i njeno psihološko stanje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Nema štete niti nanošenja štete nekom drugom.“ (Hadis bilježe Ahmed i Ebu Davud)

 Upropaštavanje vremena, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da ćemo na Sudnjem danu biti pitani za vrijeme, tj. u što smo ga proveli. (Hadis bilježi Tirmizi)

 Poziv na oponašanje životinja u toku vježbi.

 Podsticaj na vegetaciju koju islam nije naredio.

(Skraćena verzija fetve http://www.islam-qa.info)

Također treba dodati da je islam kao kompletna i savršena vjera došao sa efikasnim sredstvima za postizanje odličnog psihološkog stanja kao što je:

 Jačina i ispravnost akide i tevhida

 Mnoštvo upućivanja dove Allahu

 Ostavljanje grijeha

 Druženje sa dobrim osobama

 Učenje Kur’ana i razmišljanje o njegovim ajetima

 Učenje zikra u svakoj prilici. Allah je rekao: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!“ (Sura Er-R`ad, 28. ajet )

 Skrušeno obavljanje namaza i svih ostalih ibadeta.

Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ženin namaz u osnovi je vredniji i bolji kod njene kuće, kao što je to potvrđeno u vjerodostojnim hadisima. Ali, ženi je dozvoljeno da odlazi u džamiju i da klanja u džematu, pod uvjetom da u njenom izlasku ne postoji kršenje šerijatskih propisa. Prilikom izlaska iz kuće žena treba da bude propisno pokrivena, da ne bude namirisana niti našminkana. U džamiji se klanjaju obavezni (farz) namazi, a dobrovoljne namaze (sunnete) vrednije je klanjati kod kuće, kao što je spomenuto u vjerodostojnom hadisu, a ako bi se i dobrovoljni namazi klanjali u džamiji, namaz bi bio validan, s tim što je čovjek ostavio ono što je vrednije.

Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvažena sestro u vjeri, koliko ja vidim, u oba slučaja vi ste u pravu. Što se tiče prvog slučaja, ako se radi o kamatnom kreditu (a po svemu sudeći to je u pitanju, jer da to nije kamatni kredit, ne bi bilo potrebe za reagiranjem), ako je vaš muž znao o kojoj vrsti kredita se radi, nije trebao da prihvati spomenutu stvar. Uzimanje kamatnog kredita u osnovi je strogo zabranjeno. Nakon toga, bilo koji vid pomaganja u ostvarenju toga smatra se grijehom. Uzvišeni Allah kaže: “Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu.” Činjenje te usluge zasigurno je potpomaganje u grijehu.

Šta je trebao uraditi vaš muž?

Trebao je na lijep način kazati svojim roditeljima, a u osnovi on je taj koji im je trebao kazati da je uzimanje kamatnog kredita strogo zabranjeno i maksimalno se potruditi da ih odvrati od toga, da ne želi da bude saučesnik u uzimanju kamatnog kredita na bilo koji način. To se ne bi smatralo nepokornošću roditeljima, jer pokornost roditeljima nije neograničena, naprotiv ona je ograničena onim što je dozvoljeno vjerom.

Allahov Poslanik je kazao: “Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju – Allahu; pokornost je u dobročinstvu.” (Ebu Davud, br. 2625, od Alije, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) Ovaj hadis je veliki temelj u poglavlju pokornosti stvorenjima. Pokornost stvorenjima, što obuhvata i roditelje, je u granicama dozvoljenih stvari, nikako u onome što je zabranjeno vjerom.

Što se tiče drugog slučaja, njegova konstatacija da je to učinio jer su oni ionako nevjernici, nije opravdavajuća za ono što je učinio. Ovaj problem proizlazi iz nepoznavanja jednog velikog pitanja u vjeri, a to je da li se šerijatski tekstovi (naredbe i zabrane) podjednako odnose na nemuslimane kao što se odnose i na muslimane. Izuzetno mnogo pitanja, naročito danas, vezuje se za ovo temeljno pitanje. Ljudi koji žive na Zapadu trebali bi dobro da se upoznaju sa ovom tematikom, jer bi ih njeno nepoznavanje moglo skupo koštati, dok poznavanje iste može da ih riješi mnogih dilema u svakodnevnom životu.

Ispravno mišljenje je ono koje zastupa velika većina islamskih učenjaka, a to je da se svi šerijatski tekstovi podjednako odnose i na nevjernike kao i na muslimane, s tim što kada bi nevjernici i uradili neki od ibadeta koji im je naređen u stanju nevjerstva, to im ne bi bilo validno, jer nemaju osnove, a to je islam.

Doista je mnogo argumenata koji potvrđuju tačnost spomenutog stava, da se šerijatski tekstovi podjednako odnose na nevjernike kao i na muslimane, a jedan od najpoznatijih dokaza za to jesu riječi Uzvišenog Allaha: “Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim sretnika, oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjernicima: ‘Šta vas je u Sekar (Džehennem) dovelo?’ ‘Nismo’ – reći će – ‘bili od onih koji su molitvu obavljalii od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla.’” (El-Mudesir, 38-47) Ovaj ajet jasno ukazuje na to da razlog zbog kojeg su nevjernici kažnjeni bacanjem u Džehennem jeste i to što nisu obavljali namaz. Da im to nije bila obaveza, Allah ih ne bi kažnjavao zbog toga.

Ako smo to ispravno shvatili, tj. da se šerijatski tekstovi podjednako odnose na nevjernike kao i na vjernike, onda kažemo da ako taj postupak nije dozvoljen u pogledu muslimana, onda nije dozvoljen ni u pogledu nemuslimana. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumus-selam!

Islamski učenjaci zastupaju različita mišljenja po pitanju nasljeđivanja muslimana od nevjernika. Džumhur (većina) uleme, a među njima i četiri poznata mezheba u islamu, smatra da nije dozvoljeno nasljeđivanje nemuslimana zbog hadisa koji je muttefekun alejhi: ”Musliman ne nasljeđuje nevjernika, niti nevjernik muslimana.”

Određena skupina učenjaka iz prethodnih i sadašnjih generacija smatra da je muslimanu dozvoljeno da naslijedi nevjernika, dok nevjerniku nije dozvoljeno da naslijedi muslimana, a spomenutu zabranu u prethodnom hadisu tumače da se odnosi na nevjernika koji ratuje protiv muslimana.

Hafiz Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, rekao je: ”Preneseno je od Muaza da je rekao: ’Musliman nasljeđuje nevjernika, a nevjernik ne nasljeđuje muslimana”’, a dokaz Muaza jeste to što je čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Islam se uvećava, a ne umanjuje se.” (Bilježe Ebu Davud i Hakim)

Ahmed ibn Meni`a zabilježio je, sa jakim prenosiocima hadisa, od Muaza da je dozvoljavao nasljeđivanje muslimana od nevjernika, dok to nije dozvoljavao suprotno. Bilježi Musedded od Muaza da su se dva brata parničila kod njega, jedan je bio musliman, a drugi židov, a njihov otac je umro kao židov, tako da je sin židov uzeo njegov imetak, a njegov drugi brat musliman mu je to sporio i Muaz mu je dozvolio da naslijedi imetak. Bilježi Ibn Ebi Šejbe od Abdullaha ibn Me `kila da je rekao: ”Nisam vidio bolju presudu od presude Muavije.”

Dakle, nasljeđujemo ehlul-kitabije, a oni nas ne nasljeđuju, kao što nam je dozvoljeno da se od njih ženimo, a njima nije dozvoljeno da se od nas žene, a isto takvo mišljenje zastupaju Mesruk, Seid ibn Musejjib, Ibrahim Nehai i Ishak. Isto tako, ovo mišljenje odabrao je Ibn Tejmijje, kao što ga je odabrala određena skupina učenjaka u sadašnjem vremenu. I shodno njemu, dozvoljeno je da musliman naslijedi nevjernika. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com