Uvaženi brate, kao odgovor na vaše pitanje šaljem vam isječak iz brošure “Islamski priručnik bračne intime” i smatram da je dovoljan:

“Većina islamskih učenjaka smatrala je masturbaciju zabranjenom. Svoj su stav, između ostalog, zasnovali i na riječima Uzvišenog Allaha: „Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.“ (Prijevod značenja El-Mu’minun, 1-7.)

Poznati komentator Kur’ana, Ibn Kesir, zapisao je sljedeće: “Imam Šafija, i učenjaci koji su dijelili njegovo mišljenje da je samozadovoljavanje zabranjeno, dokazivali su to ajetom: “…i oni koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu.‘

Imam Šafija govorio je o samozadovoljavanju: ‘To ne potpada ni pod jedan od spomenuta dva načina zadovoljavanja strasti, a Uzvišeni Allah dalje kaže: ‘A oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.’” (Tefsir Ibn Kesir, 3/293.)

Emin eš-Šenkiti zapaža: “Znaj, nema sumnje da ajet sure El-Mu’minun: ‘A oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju‘, svojom općenitošću ukazuje na zabranu samozadovoljavanja, jer se tako naslađuje rukom i dovodi do ejakulacije, čime osoba traži nešto pored onoga što je Allah dopustio. Prema tekstu ovog kur’anskog ajeta, takav je čovjek onaj koji u zlu pretjeruje.“ (Edvau’l-bejan, 5/316.)

Kao dokaz zabranjenosti masturbacije, učenjaci su naveli i hadis koji prenosi Abdullah ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se mladićima, rekao: „O skupino mladića, ko od vas ima mogućnost, neka se ženi, na taj će način sačuvati svoj pogled i spolni organ, a onaj koji ne može, neka posti, njemu će post biti štit.“ (Buhari (br. 5065) i Muslim (br. 3464).

Islamski su učenjaci na osnovu ovog hadisa izveli zaključak: da je samozadovoljavanje bilo rješenje neoženjenom mladiću, kao što to tvrde mnogi u današnjem vremenu, Allahov Poslanik uputio bi na to mladiće kojima se obratio, utoliko prije jer je samozadovoljavanje bilo poznato i u njegovo vrijeme. Prenosi se u vjerodostojnim predajama od Ibn Omera i Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da su zabranjivali samozadovoljavanje.

Masturbiranje potaknuto strahom od bluda

Neki učenjaci smatrali su da je, ako bi čovjek došao u situaciju da zaista strahuje od bluda, tada manje zlo zadovoljiti se masturbiranjem nego počiniti blud. Međutim, to ni u kojem slučaju ne znači da se može poigravati s ovim propisom, jer možda ima onih koji osjete navalu strasti pa, pozivajući se na ove učenjake, odmah pribjegnu masturbiranju. Treba se bojati Allaha glede toga i te izjave učenjaka shvatiti na pravi način. Prije toga treba primijeniti ono što je preporučio Allahov Poslanik, a to je post, pa onda sve savjete koje su dali učenjaci kao način čuvanja od bluda, a nakon svega toga, ako osobu strasti toliko savladaju i bude sigurna da će počiniti blud, tek tada će učiniti ovaj haram, koji je u ovoj situaciji tek manje zlo.

U pravnoj enciklopediji El-Mevsu‘atu’l-fikhijje zapisano je sljedeće: „Učenjaci hanefijske, hanbelijske i šafijske pravne škole smatrali su samozadovoljavanje dopuštenim tek kada to postane jedini način da se spasi od bluda. Učenjaci malikijske pravne škole smatrali su da je samozadovoljavanje haram bojao se čovjek bluda ili ne, ali ako se ne bi mogao oduprijeti prohtjevima bluda osim na taj način, tada će dati prednost samozadovoljavanju nad bludom kako bi sebi nanio manju štetu.“ (El-Mevsu‘atu’l-fikhijje, 45/273.)

Musliman treba znati da, ako dođe u situaciju da mora samozadovoljavanjem umanjiti svoje prohtjeve, on u tom momentu čini haram i da to ne čini radi naslađivanja već iz straha od većeg zla, bluda. Također, treba da zna da osoba koja mora počiniti haram, to čini u granici potrebe, a nikako više od toga.

Savjeti onome ko ima naviku da masturbira

Islamski su učenjaci uputili nekoliko savjeta onima koji su iskušani masturbiranjem, kako bi ostavili tu ružnu naviku. Tu su, između ostalih, njihovi sljedeći savjeti:

– ženidba, kao jedan od najboljih načina da se čovjek sačuva samozadovoljavanja;

– umjerenost u hrani – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetujući neoženjene mladiće, preporučio je post jer glad umanjuje strasti, što je veoma važna stvar, naročito u današnjem vremenu, kada postoje razni energetski napici kojih bi se neoženjen čovjek trebao maksimalno kloniti;

– udaljavanje od svega što pobuđuje strasti – osoba koja je iskušana samozadovoljavanjem trebala bi se maksimalno udaljiti od svega što pobuđuje strasti kao što je slušanje muzike, gledanje serija, porno-filmova, društvo žena itd.

– moralno društvo – odabrati dobro društvo, koje će osobu podsticati da čini dobra djela, a izbjegava zabranjena, te napuštanje društva koje na bilo koji način potiče osobu na ovu lošu naviku.“

(Islamski priručnik bračne intime, str. 15-20)

A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvaženi moj brate u vjeri, vaše pitanje je veliki pokazatelj čovjekove svakodnevne potrebe za šerijatskim znanjem. Prenosi se da je imam Ahmed govorio: “Čovjekova potreba za znanjem veća je od potrebe za hranom i pićem, zato što čovjek jednom ili dva puta dnevno ima potrebu za hranom, a njegova potreba za znanjem je u broju njegovih udisaja.” (Nadretun-ne’im, 7/ 2980)

Prvo, treba da znaš da si učinio veliki grijeh. Niko od učenjaka ummeta nije dozvolio da čovjek svjesno klanja bez abdesta. Većina učenjaka takav postupak smatrala je velikim grijehom, a imam Ebu Hanife takav postupak, da neko svjesno klanja bez abdesta, smatrao je nevjerstvom (kufrom) zbog toga što je to po njemu ismijavanje sa vjerom.

Kazao je imam Nevevi: “A ako se radi o onome ko zna da nema abdesta, a koji zna da je zabranjeno klanjati bez abdesta, on je počinio veliki grijeh, ali zbog toga nije postao nevjernik, po našem mezhebu, osim ako bi to smatrao dozvoljenim. Ebu Hanife je kazao da je (takva osoba – koja svjesno klanja bez abdesta) nevjernik zbog ismijavanja sa vjerom.’’ ( El-Medžmu, 2/67)

Drugo, tebi je bila minimalna obaveza da uzmeš tejemmum. Određen dio islamskih učenjaka smatrao je dozvoljenim da čovjek u spomenutoj situaciji, ako se doista boji da će biti potvoren za ono od čega je čist, uzme tejemmum. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kazao je na više mjesta u svojim Fetvama: ‘’Onaj ko se boji da će, u slučaju da se okupa, biti potvoren za ono od čega je čist i za ono što će mu nanijeti štetu, njemu je dozvoljeno da uzme tejemmum, i da tako klanja, uči i dodiruje Kur’an.” (El-Fetava, 21/ 465) Komentirajući spomenute riječi šejhul-islama, Sejjid Sabik je rekao: “Kao onaj koji prespava kod svoga prijetalja koji je oženjen, pa osvane džunub.’’ (Fikhus-sunne, 1/79)

Treće, učenjaci koji su dozvolili da čovjek u ovakvoj situaciji uzme tejemmum, uvjetovali su to čvrstim ubjeđenjem ili minimalno da kod čovjeka prevlada mišljenje da bi mogao da bude potvoren. Tako da njihov govor treba shvatiti onako kako su oni željeli. Ovo govorimo iz razloga kako se ne bi dešavalo da ljudi govor ovih učenjaka uzmu kao olakšicu, pa kada god im to zatreba, spremni su da kažu kako su se bojali potvore, iako je to zapravo veoma daleko od stvarnosti. Isto tako, u spomenutoj situaciji će se pribjeći tejemmumu samo ako ne postoji mogućnost da se čovjek okupa bez znanja onoga kod koga je noćio.

Četvrto, dragi moj brate, savjetujem ti da se edukuješ u pogledu propisa vjere i savjetujem ti da se istinski pokaješ Allahu zbog postupka koji si učinio.

Peto, drugi dio tvog pitanja malo je nejasan, ali ako misliš na to da li je čovjeku u osnovi obaveza da prije spolnog odnosa uzme abdest, odgovor je da to nije obaveza i ne samo to, već to uopće nije propisan postupak. To u slučaju kada se radi o prvom spolnom odnosu, dok ako se radi o ponovnom spolnom odnosu u toku jedne noći ili dana, prije kupanja, tada je pohvalno da čovjek uzme potpun abdest prije spolnog odnosa.

U “Islamskom priručniku bračne intime” stoji:

“Treba znati da je sunnet uzeti abdest kad supružnici, nakon jednog, hoće imati drugi spolni odnos. Potvrdu za to nalazimo u sljedećem Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu: ‘Kada čovjek završi sa spolnim odnosom i htjedne imati drugi spolni odnos, neka uzme abdest.‘ (Muslim) U Ibn Huzejminoj verziji stoji dodatak: ‘…neka uzme abdest onako kako ga uzima za namaz.‘

Po mišljenju većinskog dijela učenjaka, uzimanje abdesta u ovom slučaju nije obaveza već pohvalno djelo, dok su neki učenjaci razumjeli da je to obaveza. Učenjaci zahirijske pravne škole i Ibn Habib smatrali su da je onome koji želi spolno općiti po drugi put, obaveza uzeti abdest, dokazujući to ovim hadisom.

Većina islamskih pravnika smatrala je da to nije obaveza, svodeći imperativ izrečen u hadisu s obaveze na pohvalnu stvar, i to predanjem koje su zabilježili imam Hakim i Ibn Hibban: ‘To će drugi spolni odnos učiniti još boljim.’ To potvrđuje i predanje koje je zabilježio imam Tahavi od Aiše, radijallahu anha: ‘Allahov Poslanik spolno bi općio, a potom bi to opet činio a da ne bi uzeo abdest.’

Po mišljenju nekih učenjaka, uzimanje abdesta radi ponovnog spolnog općenja nije propis specifičan samo za muškarce, što bi se moglo razumjeti iz Ibn Mes‘udovog predanja, već se podjednako odnosi i na muškarce i na žene, pošto je povod prisutan kod oboje supružnika, a to je otklanjanje slabosti koja podjednako zadesi i muža i ženu nakon spolnog odnosa.“ (Islamski priručnik bračne intime, str. 50) A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Obilježavanje dana sunećenja nije utmeljeno Šerijatom. Hanbelijski autoritet El-Hirki rekao je: “Prvi muslimani nisu imali običaj oraganizirati veselje povodom sunećenja i na njega se ne mora odazvati onaj koga se pozove; prema hadisima, čovjek se mora odazvati samo na svadbeno veselje.” Imam Ahmed zabilježio je predanje u kojem stoji da je Osman b. Ebu el-As, radijallahu anhu, pozvan na veselje povodom sunećenja, pa se nije odazvao. Neko mu je prigovorio zbog toga, a on je rekao: “Niti smo za vrijeme Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, pozivani na veselje povodom sunećenja, a niti smo sami odlazili kući onog ko suneti svoje dijete.”

Ibn Kudama, u svom djelu “El-Mugni”, zapisao je sljedeće: “Ne postoji šerijatski tekst koji dokazuje da čovjek postiže nagradu ako na veselje pozove prijatelje povodom sunećenja. Moglo bi se kazati da taj poziv ima status poziva na ono veselje koje čovjek upriliči tek onako, bez posebnog razloga. Ako onaj koji poziva na veselje povodom sunećenja djeteta, ima namjeru time iskazati zahvalnost Gospodaru na blagodati djeteta i ponuditi hranom svoje prijatelje, imat će za to nagradu, ako Bog da.”

Lijepo je i poželjno da se muslimani prilikom Ramazanskog i Kurban-bajrama međusobno darivaju, to je običaj koji se ne kosi s islamom. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Darivajte se međusobno, i voljet ćete se” (El-Buhari, u zbirci “El-Edebul-mufred”. Hadiski stručnjaci Ibn Hadžer i El-Albani prihvatili su ovaj hadis, za razliku od nekih drugih muhadisa koji su ga odbacili). Dakle, navedeni je hadis dovoljan kao dokaz da je međusobno darivanje poželjno, pa je objektivnije da muslimani izmjenjuju poklone povodom Bajrama, tim više jer je Bajram dan veselja, međusobne saosjećajnosti i održavanja rodbinskih i prijateljskih veza. I u tome nije poistovjećivanje s nevjernicima. A Allah najbolje zna, On je pokrovitelj uspjeha
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Nije mi poznato da postoji vjerodostojno predanje u kojem se govori da se meleki povlače kad se žena, u svojoj kući, slobodnije obuče. Kad izlazi napolje, žena se treba obući onako kako Šerijat nalaže, a u svojoj kući može se oblačiti kako želi. Ibn Omer, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čuvajte se razodijevanja jer su s vama meleki koji se od vas odvajaju samo kad obavljate fiziološku potrebu i kad imate spolni odnos! Zato se stidite melekâ i počastvujte ih” (Et-Tirmizi). Ovaj je hadis slab, pa se na osnovu njega na može tvrditi da je zabranjeno da se žena u svojoj kući oblači slobodnije. Štaviše, treba se obući lijepo, i izazovno, da bi privukla pažnju svog muža i odvratila ga od gledanja u zabranjeno. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Džuma-namaz stroga je dužnost svakog muslimana; onaj ko izostavlja namaz smatra se velikim grešnikom, a neki učenjaci drže da je takav čovjek izašao iz okvira dini-islama. Ibn Omer i Ebu Hurejra, radijallahu anhum, kazuju da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ili će ljudi prestati izostavljati džuma-namaz, ili će Allah, zbilja, zapečatiti njihova srca, pa će potom biti nemarni!” (Muslim).

U drugom hadisu stoji: “Ko, neopravdano, tri puta zaredom, propusti džuma-namaz, Allah će mu zapečatiti srce!” (Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai. Prema šejhu El-Albaniju, ovaj je hadis prihvatljiv). A tu je i Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenje: “Ko, neopravdano, tri puta zaredom, propusti džuma-namaz bit će upisan u dvoličnjake! (Et-Taberani. I ovaj je hadis prihvatio šejh El-Albani). A Ibn Abbas, radijallahu anhu, imao je običaj kazati: “Ko izostavi tri džume zaredom, takav je odbacio islam za leđa svoja!” (Ebu Ja‘la)

Ako se, plemeniti brate, ne mognete izboriti za slobodno vrijeme da obavite džuma-namaz, potražite na svom radnom mjestu još dvojicu ljudi i s njima obavite džuma-namaz, onako kako se obavlja u džamiji. Kažemo ovako, jer hanefijski učenjaci, imam El-Evzai i šejhul-islam Ibn Tejmijja smatraju da se džuma-namaz može uspostaviti s tri čovjeka. A šafijski pravnici i imam Ahmed te većina hanbelijskih autoriteta drže da je za uspostavljanje ovog namaza potrebno četrdeset ljudi.

Ako se čovjek ne može organizirati, pa da redovno obavlja džuma-namaz, tad treba potražiti novo radno mjesto, ono koje će mu omogućiti obavljanje džuma-namaza. I znajte da Vas Allah, džellešanuhu, neće ostaviti, dat će Vam Svoju pomoć, pružit će Vam podršku, na osnovu Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čovjek se neće odreći ničega radi Svevišnjeg Allaha a da mu Allah to neće nadomjestiti boljim i vrednijim” (Ahmed).

No, ipak, “ako se firma u kojoj radite nalazi izvan grada i toliko daleko da ne biste mogli čuti ezan proučen bez pojačala, niste obavezni prisustvovati džuma-namazu i niste grešni, u to budite sigurni; a klanjat ćete podne-namaz…”, ističe šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, odgovarajući na pitanje slično Vašem.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com