Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Od koje godine je osoba odgovorna za svoja djela?
Hvala Allahu! Lijepo je kada musliman ima nježno srce koje strahuje od svoga Gospodara, i da osjeća tugu zbog počinjenih grijeha ili propusta u vjerskim dužnostima, da mu je žao zbog nemara u kojem je bio, jer je to znak da je njegovo kajanje primljeno, kao i znak Njegovog dobročinstva. Uzvišeni Allviše
Hvala Allahu!
Lijepo je kada musliman ima nježno srce koje strahuje od svoga Gospodara, i da osjeća tugu zbog počinjenih grijeha ili propusta u vjerskim dužnostima, da mu je žao zbog nemara u kojem je bio, jer je to znak da je njegovo kajanje primljeno, kao i znak Njegovog dobročinstva. Uzvišeni Allah pohvalio je ovakve osobine u Kur’anu na sljedeći način: “…čija srca, kad se Allah spomene, strah obuzme, i one koji strpljivo podnose nevolje koje ih zadese, i one koji molitvu obavljaju i koji, od onoga što im Mi dajemo, udjeljuju.” (El-Hadždž, 35)
Od Ukbe b. Amira prenosi se: “Rekao sam: ‘Božiji Poslaniče! U čemu je spas?’ A on odgovori: ‘Strogo čuvaj svoj jezik, drži se svoje kuće i plači nad svojim grijesima!’” (Bilježi Tirmizi, 2406, koji smatra da je hadis dobar, a njegovu vjerodostojnost potvrdio je Albani u djelu Sahihut-Tirmizi.
Ali, vrlo je moguće da ova blagodat preraste u prokletstvo i u drugi vid griješenja, posebno ako se osoba ne pridržava onoga što je Uzvišeni Allah naredio u pogledu straha od Njegove kazne i nade u Njegovu milost, pokornosti i nepokornosti. Ako se pojave očaj i beznađe iz samog srca, a sve zbog povećanog straha, onda je to već novi grijeh. Ako osoba ima loše mišljenje o Uzvišenom Allahu, ili pak počinje izbjegavati izvršavanje vjerskih dužnosti, upućivati dove i na taj način njegova nadanja od Uzvišenog Allaha budu raspršena, tada je neophodno da se zapita da li se šejtan upleo i da li je ušao na druga vrata. Štit od svega navedenog jeste to da se čovjek pridržava onoga o čemu se Uzvišeni Allah pohvalno izrazio u Kur’anu, a misli se na strah od Gospodara, koji nije moguće protumačiti opsesivnošću, frustracijom i depresijom prema svakoj nadi koja vodi ka sretnom životu na ovom svijetu, ali i na ahiretu.
Uzvišeni Allah kaže: “Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kad spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov Pravi put, na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na Pravi put neće moći uputiti.” (Ez-Zumer, 23).
A da se ne spominje milost Uzvišenog Allaha i Njegova naklonost prema Svojim robovima, a ogleda se u tome da nijedan čovjek neće odgovarati za svoje postupke dok ne dostigne punoljetstvo, dakle starosnu dob od oko petnaest godina, ili pak onu starosna dob u kojoj se pokazuju znakovi puberteta, kao što je izrastanje stidnih dlaka, ili polucija, ili menstrualni ciklus kod ženskih osoba. Dakle, za sve što se desilo prije ove starosne dobi osoba neće biti odgovorna za to, a samim time niti kažnjena. Njena kazna od zajednice očituje se u prevaspitavanju i odgoju. Poslanik, alejhis-selam, kaže: ”Pero je dignuto s troje (trojici se ne pišu (loša) djela): spavaču, dok se ne probudi; djetetu, dok ne dostigne punoljetstvo, ludom, dok ne ozdravi.” (Bilježi Ebu Davud, 4403, a vjerodostojnost je potvrdio Albani u Ebu Davudovom Sahihu.)
Imam Ibn Munzir, Allah mu se smilovao, kaže: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da se propisi i dužnosti odnose na punoljetnu i pametnu osobu.” (Preneseno iz djela Išrafuala mezahibi el-ulema, 7/227.)
Ako si nešto griješila prije punoljetstva, u skladu s navedenim u tvome pitanju, onda tuga, očaj, beznađe i briga nisu potrebni, ali ako je to bilo nakon što si postala punoljetna, onda moraš paziti na razliku između straha od Uzvišenog Allaha kao pohvalnog vida i straha koji vodi u očaj i beznađe, ili u vezi sa zapostavljanjem dove i vjerskih dužnosti. Potom, neophodno je da znaš da ako se ne pridržavaš ove bitne razlike, počinit ćeš iznova grijeh, odnosno zapast ćeš u grijeh koji je veći i gnusniji od starog grijeha. Razlog tome jeste što bi se taj novi grijeh odnosio na tvoje mišljenje o Uzvišenom Allahu i tvoj stav prema Njegovim svojstvima i propisima koje je objavio u Kur’anu.
Kršenje praktičnih Allahovih propisa grijeh je koji je najčešće vođen pohotom i hirom, i kao takav je lakši, mada je svaki grijeh kod Uzvišenog Allaha veliki.
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeAko se neko zadivi nečim i pri tome spomene Božije ime, da li je moguće da urekne?
Hvala Allahu! Molimo Uzvišenog Allaha da ti otkloni bojazan i brigu. Poštovani brate, moraš znati da vjerski zakon nije uspostavljen kako bi nekoga uvrijedio, već, suprotno tome, njegova najbitnija svrha jeste da otkloni sramotu od ljudi. Uzvišeni Allah kaže: „Allah ne želi da vam pričini poteškoće,više
Hvala Allahu! Molimo Uzvišenog Allaha da ti otkloni bojazan i brigu.
Poštovani brate, moraš znati da vjerski zakon nije uspostavljen kako bi nekoga uvrijedio, već, suprotno tome, njegova najbitnija svrha jeste da otkloni sramotu od ljudi.
Uzvišeni Allah kaže: „Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.“ (el-Maida, 6)
Muslimanu nije dozvoljeno da sliejdi šejtana, jer će mu život postati pun sumnjičenja, opsesija i podozrenja. Ako uradi tako, doživjet će poraz na ovom svijetu bez računanja nagrade na ahiretu. Tako je sa ovim opsesijama, one su plod spletkarenja od prokletog šejtana. On želi ubaciti tugu među one koji vjeruju, otežati im, a Uzvišeni Allah je najbolji čuvar i On je milostiv i samilostan.
Tvoja je dužnost, poštovani brate, prekinuti svaku povezanost s ovim opsesijama, ne obazirati se na loše misli, dovoljno ti je da spomeneš Allahovo ime kada vidiš nešto lijepo. Uzvišeni Allah će otklonuti od tebe urok ili zavist, jer nije moguće spojiti spominjanje Allaha, dakle zikr s urokom i zavišću.
Od Umame b. Sehla b. Hunejfa se prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: „Zar nisi zamolio Allaha za blagoslov?! Urok je doista realnost.“ (Bilježi Malik u svom djelu el-Muvetta, 2/938, a el-Albani ga je označio vjerodostojnim u djelu es-Silsila es-sahiha, 6/149.)
Abdullah b. Amir b Rebia prenosi od svog oca da je Poslanik, ﷺ, rekao: „Kad neko od vas vidi na sebi, svom imetku ili svom bratu nešto što mu se sviđa, neka mu dovi za bereket u tome (tj. da kaže: ‘Barekellahu fihi ili fiha’), jer je urok istina.“ (Hadis bilježi el-Hakim u djelu el-Mustedrek, 4/240, smatrajući da je hadis s ispravnim lancem prenosilaca i da se ne spominje riječ „el-bereke“, blagosloviti. S njim se slaže ez-Zehebi, a el-Albani ga samtra vjerodostojnim u djelu Sahihul-džami, 556. Preneseno iz djela el-Mevsuatul-fikhijja, 31/13.)
Ovo je dokaz da urok ne šteti i ne dešava se ako urokljiva osoba uputi blagoslov. Dužnost je svima da kad se obraduju, izgovore blagoslov, jer ako ga upute, nema bojazni od uroka. Pod upućivanjem blagoslova misli se na izgovaranje sljedećih riječi: „Tebareke Allahu ahsene el-halikin. Allahumme barik fihi.“ Nevevi smatra da je bolje urokljivoj osobi da uputi blagoslov urečenom, govoreće: „Allahumme barik vela tedurrehu“, i neka kaže: “Mašallah, la kuvvete illa billahi.“ (Završen citat.)
El-Hafiz b. Hadžer u djelu Fethul-bari,10/205 kaže sljedeće: „Onaj koga nešto obraduje i impresionira treba blagosloviti onoga koji ga je obradovao. To je rukja, odnosno zaštita od strane njega.“
U djelu Fetve Stalnog vijeća, 1/547, navodi se sljedeće: „Što se tiče liječenja osobe koja može ureći, ako vidi nešto što ga raduje neka spomene Allahovo ime i blagoslov.“
Šejh el-Fevzan u djelu el-Munteka, 1/87 kaže: „Ako se osoba koja može ureći boji da ne naudi onome u što gleda, neka kaže: ‘Allahumme barik alejhi!’ Također mu je lijepo reći: ‘Mašallah, la kuvvete illa billahi’, jer Hišam b. Urva prenosi od svog oca hadis u kojem stoji da bi on, kad bi vidio nešto što mu se sviđa, rekao: ‘Mašallah, la havle vela kuvvete illa billahi.’ Kada urokljiva osoba uči zikr, otklanja štetu, uz Božiju pomoć.“
U djelu Fetava šejha Abdulkerima el-Hudajrija, str. 5, navodi se sljedeće: „Muslimana ne trebaju obuzimati sumnje, iluzije, zablude i pretjeran strah od uroka, tako da oboli od nekih psihičkih bolesti i slično tome. Neka ima lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu i neka zna da se ono što ga je zadesilo dešava Božijim određenjem. Neka zaštitu zatraži kod Uzvišenog Allaha, jer je On jedini, Koji može otkloniti štetu i udaljit nedaću.“
Poštovani brate, kad vidiš nešto što ti se sviđa, zamoli Allaha da to blagoslovi i ne obraćaj pažnju na nešto drugo. Uzvišeni Allah će to sačuvati tvojom dovom i odagnat će svako zlo. Nemoj se bojati, jer Uzvišeni Allah ne voli da se to dešava Njegovim stvorenjima. Uloži neizmjeran trdu kako bi shvatio da se sve dešava Božijom odredbom. U svemu tome očituje se Njegova neizmjerna mudrost, u onome što je podario, zabranio, spustio ili podigao. Nema sumnje u Njegovu mudrost niti opiranja Njegovim riječima.
Moraš uvijek znati da je ovaj svijet, sa svim što se na njemu nalazi, neznatan te nema potrebe da zavidimo drugima na bilo čemu.
Poslanik, ﷺ, kaže: „Na temelju čega bi neko od vas ubio svoga brata!“ (Bilježe Malik, 1746, Ahmed, 15550, i drugi.)
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeRazmišljanje o intimnim stvarima u toku namaza?
Hvala Allahu! Prvo, opsesivna vrsta bolesti proizlazi iz šejtanove dominacije koju pokušava uspostaviti nad čovjekom, odnosno nad dušom koja je sklona činiti loša djela. U skladu s time liječenje se odvija jačanjem vjere, slabljenjem šejtanovih spletki, poslušnošću u izvršavanju vjerskih propisa, ziviše
Hvala Allahu! Prvo, opsesivna vrsta bolesti proizlazi iz šejtanove dominacije koju pokušava uspostaviti nad čovjekom, odnosno nad dušom koja je sklona činiti loša djela. U skladu s time liječenje se odvija jačanjem vjere, slabljenjem šejtanovih spletki, poslušnošću u izvršavanju vjerskih propisa, zikrom i slavljenjem Uzvišenog Allaha, tražeći oprost, izvršavanjem molitve i vjerskih dužnosti, traženjem zaštite od Uzvišenog Allaha, skrušeno Ga moleći da ukaže na zlo i okloni ga, jer On udovoljava i uslišava dove. On je milostiviji prema robovima nego oni sami prema sebi.
Uzvišeni Allah kaže: „Onaj Koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite!“ (en-Neml, 62)
U drugim ajetima Uzvišeni Allah kaže: „I Ejjubu se, kad je Gospodaru svome zavapio: ‘Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!’ –
odazvasmo i nevolju mu, koja ga je morila, otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.“ (el-Enbija, 83-84)
Mnogi koji su iskušani opsesijom uvelike zanemaruju zikr, propisan u okvirima vjere, ujutro i navečer, potom pred spavanje, kad ulaze u neko mjesto ili ga napuštaju, tokom jela i pića. Takvim načinom života šejtanu se daje prilika da djeluje i pospješuje ružne misli.
Drugo, najkorisnija sredstva u liječenju i suprotstavljanju opsesivnosti jeste samokontrola tako da se ne obraća pažnja na njih kako bi u potpunosti opsesije nestale. Ibn Hadžer el-Mekki, Allah mu se smilovao, bio je upitan o liječenju opsesivnosti.
Odgovorio je: „Postoji vrlo koristan lijek, a to je potpuno ignoriranje opsesija. Ako u duši ne postoji oklijevanje, ako se ne bude obraćala pažnja na to, ona će nestati nakon kratkog vremena, kako tvrde oni koji su se uspjeli izliječiti, ali ko bude slušao i slijedio svoje opsesije radeći u skladu s njima, one neće prestati, već će se još povećati, toliko da će ga odvesti do granice ludila. Čak i strašnije od toga, kako smo vidjeli kod mnogih koji su bili opsesivni pa se prepustili svojim opsesijama i šejtanovom spletkarenju.”
(Preneseno iz djela el-Fetava el-fikhijja el-kubra, 1/149.)
Treće, opsesivna osoba treba znati da ne smije raditi onako kako joj loše misli nalažu, bez obzira na to koliko one bile loše i bez obzira na to da li dolaze tokom namaza ili izvan njega. Treba ih ignorisati težeći da opsesivne misli nestanu. Dokaz tome je hadis Poslanika, ﷺ, koji bilježi Muslim, 132, od Ebu Hurejre, koji kaže: “Neki ashabi Allahovog Poslanika, ﷺ, došli su do njega i pitali ga: ‘Allahov Poslaniče, ponekad pomislimo na takve stvari da ih smatramo toliko velikim da ne možemo pričati o tome.’ Allahov Poslanik, ﷺ, upita: ‘Zar ste to većosjetili?’ Oni rekoše: ‘Da.’ Allahov Poslanik, ﷺ, reče: ‘To je iskreno vjerovanje.’“
Dakle, preziranje i odbojnost prema takvom djelu ukazuje na postojanje vjere u srcu.
Ibn Baz, Allah mu se smilovao, bio je upitan: „Čovjeka opsjedaju opsesivne misli, a posebno glede Božijeg jedinstva, monoteizma i vjerovanja. Da li to čovjek treba prihvatiti?“
Njegov odgovor je glasio: „Potvrđeno je od Poslanika, ﷺ, u dva Sahiha da je rekao: ‘Allah je oprostio mom umetu ono što im njihove duše došaptavaju, sve dok u skladu s tim ne budu radili ili govorili.’“ Utvrđeno je da su ashabi Poslanika, ﷺ, pitali Poslanika o mislima koje ih opsjedaju, a koje su spomenute u ovom gore postavljenom pitanju, a Poslanik, ﷺ, odgovorio je: “To je istinsko vjerovanje.” (Bilježi Muslim.)
Poslanik, ﷺ, kaže: ‘Ljudi će neprestano postavljati pitanja, dok na kraju ne budu upitali: ‘Dobro, ovo su Allahova stvorenja, a ko je Allaha stvorio?’ Ako neko od vas primijeti takvo nešto kod sebe, neka kaže: ‘Vjerujem u Allaha i Njegovog Poslanika.’”
U drugom predanju se kaže: “Neka zatraži zaštitu od Allaha i neka prestane.” (Bilježi Muslim u Sahihu. Preneseno iz djela Tuhfetu el-ihvan, pitanje pod brojem 10.)
Ako je problem ovih razmjera, onda budi potpuno oprezan i nemoj slijediti opsesije koje ti nameće šejtan u vezi sa zapostavljanjem vjerskih dužnosti zbog misli koje se nameću i ukazuju na ono što je zabranjeno. Na čovjeku je da bude ustrajan u izvršavanju namaza bez obzira na to kakve mu se misli nameću, neka ne prekida namaz i ponovo ga obavlja, već neka se bori ignorišući ove misli. Tako će one prestati, uz Božiju pomoć.
Ovdje upozoravamo da je njena obaveza otkloniti od sebe misli koje joj se naturaju zajedno s lošim djelima, kao što je gledanje pornografskih filmova i slika koji se mogu ustaliti u duši i nakon kratkog vremena utjecati na nju.
Ako si iskušana nečim od navedenog, ili imaš u duši želju i nagon prema tvome suprugu, onda prvo trebaš upotpuniti svoje potrebe sa suprugom, prije nego što stupiš u namaz, ako je to moguće i ima dovoljno vremena.
Ebu Derda, neka je Allah zadovoljan njime, kaže: „Razumno je da čovjek udovolji svojoj potrebi kako ne bi pristupio namazu, a srce mu zaokupljeno tom potrebom.” (Prenosi el-Mervezi u djelu Tazim kadris-salah, 134. El-Buhari ga je zabilježio bez lanca prenosilaca.)
Molimo Uzvišenog Allaha da nam svima podari napredak i uspjeh.
Allah zna najbolje!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeStrah od stupanja u brak
Hvala Allahu! Imaj povjerenja, poštovani brate, mi smo s tobom u ovom problemu i saosjećamo s tobom i tvojim bolom. Svakog muslimana na ovom svijetu smatramo bratom, njegova nedaća je i naša, radujemo se kad je on radostan, tugujemo kad je tužan, i nas se tiče njegova bol. Pokušat ćemo ti pružiti rjviše
Hvala Allahu! Imaj povjerenja, poštovani brate, mi smo s tobom u ovom problemu i saosjećamo s tobom i tvojim bolom. Svakog muslimana na ovom svijetu smatramo bratom, njegova nedaća je i naša, radujemo se kad je on radostan, tugujemo kad je tužan, i nas se tiče njegova bol. Pokušat ćemo ti pružiti rješenje tvog problema, uz tvoje učešće dok ga ne riješiš, uz Božiju pomoć.
Poštovani brate, neka te Allah čuva. Nisi jedini na ovom svijetu s problemom, nisi jedini koji je zabrinut i potišten. U ovom trenutku si u iskušenju od Allaha, ovaj problem zahtijeva od tebe neke stvari koje će ti biti od koristi i uz pomoć kojih ćeš se izbaviti iz svojih nedaća uz ogromne i obilne koristi. Te stvari su sljedeće:
prvo, imati lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu, a ono što ti je određeno predstavlja veliku Božiju mudrost koju samo Uzvišeni Allah zna. On ti želi svako dobro dokle god budeš ustrajan na Pravom putu i dok se budeš pridržavao Njegove upute, u skladu s Njegovim naređenjem, bojeći se da ne prekoračiš granice i odaš se zabranjenim stvarima. Ne znaš da li ti je ova nedaća došla kako bi ti Uzvišeni Allah otklonio veću nedaću. Možda je Uzvišeni njome otklonio od tebe velike grijehe, a ti to ne osjećaš. Imaj lijepo mišljenje o svome Gospodaru, jer će te, možda, On izbaviti iz tvojih nedaća, onako kao što se vadi dlaka iz tijesta;
drugo, doista svaka nesreća zahtijeva strpljivost, računajući na Božiju nagradu. Uzvišeni Allah pohvalio je u Svojoj Knjizi strpljive, odredivši im vrijednu nagradu. Uzvišeni Allah kaže: „One koji na ovome svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.” (ez-Zumer, 10)
Poslanik, ﷺ, pohvalio je svoje sljedbenike, one koji se ugledaju na njega. U vjerodostojnom hadisu koji prenosi Ebu Seid el-Hudri, neka je Allah zadovoljan njime, Poslanik kaže: “Onaj ko se strpi Allah će ga utješiti, nikome nije data nagrada vrednija i bolja od strpljenja.“ (Bilježe el-Buhari, 1400, i Muslim, 1053.)
Zato bi trebao biti strpljiv, to je tvoje oruđe u nedaći i nagrada u blagostanju.
treće, učenjaci iz medicine smatraju da uspostavljanje dijagnoze znači trećinu izliječenja. Iz pojašnjenja u tvom pitanju o stanju u kojem se nalaziš jasno proizlazi da tvoja nesreća nije fizičke, odnosno tjelesne prirode niti postoji neko organsko oboljenje. Također, ne postoji ni neko psihičko oboljenje koje zahtijeva medicinski tretman, poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja koje je zahvatilo jedan dio tvog života.
Opsesija je opasna bolest, ako ovlada čovjekom, može ga dovesti do uništenja, čak neki ljudi pod utjecajem te bolesti izlaze iz islama. Molimo Uzvišenog Allaha da ti oprosti i izbavi te iz ove nedaće. Hvala Uzvišenom Allahu, opsesija nije zahvatila tvoje dogmatsko uvjerenje, odnosno temelje tvog vjerovanja, poput izvršavanja vjerskih dužnosti niti osnovne stupove islama. Opsesivnost se kod tebe prije svega vezuje sa brak, te kupovinu i prodaju, kako si naveo. Ova nedaća, bez obzira na to koliko u tvojim očima izgledala velika, ipak je samo neznatna u poređenju s opsesijama koje su zahvatile druge. Tako su neki opsesivni u čistoći, nekoliko puta se kupaju, i opet nakon tog osoba nije smirena, jer ne zna da li je čista. Neko se abdesti više od deset puta i opet nije siguran da je pod abdestom. Neko shvati da nije izgovorio tekbir u namazu iza imama, propusti prvi rekat, donese tekbir, a potom upotpuni namaz, i opet nije siguran da li ga je izgovorio ili nije. Hvala Allahu da kod tebe nema ništa od navedenog.
Stoga, moraš znati da se tvoje liječenje treba odvijati na sljedeći način:
znati da opsesivnost dolazi od šejtana, u suri en-Nas, Uzvišeni Allah nazvao je šejtana „napasnikom“, što znači da trebaš pokrenuti rat protiv njega, imajući u vidu da je on protiv tebe već poveo rat. On te je napao, sputao i želi uzurpirati tvoja prava. Nemoj mu okretati leđa, ne pokazuj mu slabost, on je gubitnik i napasnik. Budi odvažan i siguran da ćeš ga pobijediti ako se budeš držao Allahovog pravca. Uzvišeni Allah kaže: „I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!“ (el-Hadždž, 78);da često učiš suru el-Bekara i da je svake tre večeri upotpuniš. Najbolje bi bilo da je završiš tokom klanjanja nafile, noćnog namaza. Poslanik, ﷺ, kaže: “Učite Kur’an, jer će on na Sudnjem danu doći kao zagovornik onima koji ga budu učili. Učite Zahravejn (sure el-Bekara i Alu Imran), jer će one na Sudnjem danu doći kao dva oblaka, ili kao dvije ptice koje štite svoga učača. Učite suru el-Bekara, jer je njeno učenje bereket (blagoslov), a njeno zapostavljanje gubitak. Protiv nje sihirbazi ništa ne mogu.” (Muslim, 804) Šejtani ne mogu slušati suru el-Bekara, oni bježe od nje, nemoćni su pred onim ko je uči plašeći se učača. Ebu Hurejra, neka je Allah zadovoljan njime, prenosi hadis od Poslanika, ﷺ: „Nemojte svoje kuće činiti kaburovima, jer, doista, šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura el-Bekara.“ (Bilježi Muslim, 780);da se pridržavaš činjenja zikra, posebno u određeno vrijeme; ujutro, navečer, pred spavanje, prilikom ulaska u džamiju, kuću ili kupatilo (zahod) te prilikom izlaska iz njih, zikr prilikom jela, pića, oblačenja odjeće i slično. U svakom od njih postoji ogromna korist za tebe, time se presiječe put šejtanu do tebe;često upućivati dove, moliti Uzvišenog Allaha pomoću dove da ti olakša i izbavi te iz iskušenja. Određeno ti je i vrijeme za uslišavanje dova, posebno navečer, posljednja trećina noći, pretkom posljednji sat krajem dana, nakon obavljenih propisanih namaza. Neka svako ko je u iskušenju uputi dovu, jer meleki aminuju na tvoju dovu govoreći: “Allah ti dao dvostruko!” Traži oprost od Uzvišenog Allaha, pokaj se Allahu, jer je Uzvišeni obećao onom ko traži oprost veliku nagradu. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „…i govorio: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.’” (Nuh, 10-12);tvoja obaveza je pridržavati se svega ovog navedenog kako bi se izbavio iz opsesivnosti, izliječio se i uvjerio da si u sasvim normalnoj i prirodnoj situaciji. Neophodno je, bez smetnje, da odagnaš sve misli koje te opsjedaju i slabe te i da znaš da sve ovo proizlazi iz jednog ishodišta koje se naziva opsesijama, a njihovo savladavanje je vrlo lahko;traži pomoć od Allaha, poštovani brate, posveti se braku i zatraži pomoć od porodice i svojih poštenih prijatelja da ti pomognu u tome. Poznajemo osobu koja je bila u sličnoj situaciji kao i ti, čak i goroj. Neki njegovi prijatelji podsticali su ga da se oženi, bodrili ga nakon što su se uvjerili da ne boluje od neke organske bolesti, a Allah mu je pomogao u tome, otvorivši mu srce, tako da je postao ustrajan da stupi u brak kao i drugi ljudi;nema zapreke da se obratiš i nekim psiholozima/psihijatrima, koji će ti propisati neke korisne lijekove kako bi se izbavio iz ove situacije. Opsesije su također psihički problem koji ljekari specijalisti poznaju, tako da nema zapreke objediniti vrstu liječenja na koju smo ti ukazali i ovaj medicinski tretman. Molimo uzvišenog Allaha, Gospodara Arša, da te izliječi, olakša ti i obraduje te, jer On doista uslišava i blizu je Svojim robovima.
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeKakva je vjerodostojnost hadisa: “Prilikom svake hatme, dova se prima”?
Ovaj hadis je ‘’mevdua’’ – ništavan. Bilježi ga Ebu Nuajm u “El-Hilje” i drugi, i u njegovom lancu prenosilaca nalazi se Jahja ibn Hašim es-Semsar. Imam En-Nesai za njega kaže: “Njegovi hadisi se ne primaju”, a imam Jahja ibn Me’in kaže: “Lažov”, a Ibn Adijj: “Ostavljao je hadise i krao ih.” Dova prviše
Ovaj hadis je ‘’mevdua’’ – ništavan. Bilježi ga Ebu Nuajm u “El-Hilje” i drugi, i u njegovom lancu prenosilaca nalazi se Jahja ibn Hašim es-Semsar. Imam En-Nesai za njega kaže: “Njegovi hadisi se ne primaju”, a imam Jahja ibn Me’in kaže: “Lažov”, a Ibn Adijj: “Ostavljao je hadise i krao ih.”
Dova prilikom hatme Kur’ana može biti u dva slučaja:
Prvo: Dova prilikom hatme u namazu. Ovo je bidat – novotarija, jer su ibadeti izgrađeni na propisima od Allaha i na slijeđenju Poslanika, i nikome nije dozvoljeno da Allaha obožava osim onako kako je to On Uzvišeni propisao ili Njegov Poslanik, ﷺ. Sve mimo toga je uvođenje novotarija u vjeru. Kaže Allahov Poslanik, ﷺ: “Ko u ovu našu stvar (vjeru) uvede ono što nije od nje, to je odbačeno.” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim od Aiše, radijallahu anha.
Imam Šatibi, rahmetullahi alejhi, u “El-‘Itisamu” i šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi, u “El-Iktidau”, navode veliko i bitno pravilo u razlikovanju između novotarije i drugoga, a to je: “Sve što je bilo u mogućnosti da se obavi (od ibadeta) u vremenu Allahovog Poslanika, ﷺ, i vremenu njegovih ashaba, i nije se zadesilo, niko od njih nije došao s tim i niko nije zabranjivao činjenje toga (ako je neko zabranio, u tom slučaju nema potrebe da se prilazi pravilu) je bidat –novotarija”, kao ezan za dva bajrama, ili za namaz za kišu i slično tome. Tako da i dovu prilikom hatme u namazu obuhvata ovo pravilo. Ashabi, radijallahu anhum, znali su u ramazanu klanjati po čitavu noć, tako da bi se neki od njih držali za štap od dužine stajanja u namazu i u ovakvom stanju završavali bi sa hatmom Kur’ana više puta i nije nam preneseno da su upućivali dove nakon hatme.
Kaže imam Malik, rahimehullah: “Nisam čuo da se upućuje dova prilikom hatme Kur’ana niti je to iko činio.” Ovu predaju od njega navodi Ibn Hadždž u “El-Medhalu”.
Drugo: Dova poslije hatme izvan namaza. Ovo se prenosi od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, vjerodostojnim putem. Također se prenosi od skupine islamskih učenjaka i ne znam da išta od toga lancem prenosilaca dostiže do Allahovog Poslanika, ﷺ, vjerodostojnim putem, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Sulejman b. Nasir el-Ulvan
27. 5. 1421. g.h., El-Burejda
Prijevod: hfz. Amir Smajić
Vidi manjeJesu li ispravni hadisi o učenju sure El Kehf petkom?
Sura El-Kehf je jedna od sura čija je posebna odlika spomenuta u vjerodostojnom sunnetu. Imam Buharija naslovio je jedno poglavlje svoje hadiske zbirke riječima: “Poglavlje o vrijednosti sure El-Kehf”. U tom poglavlju naveo je predaju u kojoj se navodi da je El-Bera, radijallahu anhu, rekao: “Dok jeviše
Sura El-Kehf je jedna od sura čija je posebna odlika spomenuta u vjerodostojnom sunnetu.
Imam Buharija naslovio je jedno poglavlje svoje hadiske zbirke riječima: “Poglavlje o vrijednosti sure El-Kehf”. U tom poglavlju naveo je predaju u kojoj se navodi da je El-Bera, radijallahu anhu, rekao: “Dok je jedan čovjek učio suru El-Kehf, a pored njega stajao je konj vezan s dva duga užeta, nad učačem se nadvi oblak koji se sve više i više približavao, što je uznemirilo konja i navelo ga na bijeg. Kada je svanulo, čovjek je otišao Poslaniku, ﷺ, i obavijestio ga o tome, na što je Poslanik rekao: ‘To je smiraj koji se spustio s Kur’anom.'” (Buharija, br. 5011)
U vjerodostojnom sunnetu potvrđeno je da učenje sure El-Kehf, Allahovom dozvolom, štiti od Dedždžala. Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko nauči deset ajeta s početka sure El-Kehf, bit će zaštićen od Dedždžala.” U drugom rivajetu spomenuto je: “…s kraja sure El-Kehf”. (Muslim, br. 809)
Također, postoje vjerodostojne predaje koje potvrđuju fadilet učenja cijele sure El-Kehf, međutim, u nekim od tih predaja spomenuto je da to učenje treba biti petkom ili uoči petka, a u drugima učenje nije vezano za određeni dan. Oko vjerodostojnosti predaja koje spominju petak hadiski eksperti imaju različita mišljenja, a najvjerodostojnije su sljedeće dvije predaje:
Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao: “Ko prouči suru El-Kehf noć uoči petka, bit će mu svjetlo između njega i Drevnog hrama (Kabe).” (Bilježi Ed-Darimi, br. 3407, Husejn Selim Esed ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom iz riječi Ebu Seida)
U drugoj predaji spominje se da je Ebu Seid rekao da je Poslanik, ﷺ, kazao: “Ko petkom prouči suru El-Kehf bit će mu svjetlost u vremenu između dva petka.” Bilježi El-Bejheki u El-Kubra, br. 5792, i Hakim, br. 3392, a Hakim je rekao: ”Ovaj hadis je vjerodostojnog seneda”, a Zehebi u svojim opaskama na Hakima istakao je slabost Nuajma ibn Hamada, jednog od prenosilaca ovog hadisa. Ibn Hadžer je hadis ocijenio dobrim i kazao: ”Ovo je najjača predaja o učenju sure El-Kehf petkom.” (Fejdul-Kadir, 6/257 ) Šejh Albani je hadis ocijeno vjerodostojnim u Sahihul-Džami, br. 6470, i El-Džamius-sagir, br. 11416.
El-Munziri potvrđuje vjerodostojnost predaja od Ebu Seida, radijallahu anhu, u kojima se fadilet učenja sure El-Kehf vezuje za petak i nakon što je naveo njene rivajete od kojih su neke merfu (iz riječi Poslanika, ﷺ), a druge mevkuf (iz riječi Ebu Seida, radijallahu anhu), kaže: “U svim lancima prenosilaca ovih predaja, osim predaje kod Hakima, nalazi se ravija Ebu Hišam Jahja ibn Dinar er-Rumani, a on je kod većine hadiskih stručnjaka pouzdan.” (Et-Tergib vet-terhib, 1/297) Mnogi hadiski eksperti, poput Nesaija preferiraju mevkuf predaju nad merfu, tj. da je ova predaja iz riječi Ebu Seida, a ne iz riječi Poslanika. (Telhisul-habir, 2/175) Iako je ova predaja iz riječi Ebu Seida, ona ostaje validna kao argument, jer ovakvo nešto ashab ne govori prema svom mišljenju, nego je to morao čuti od Poslanika, ﷺ.
Nakon što je naveo neke od predaja koje ukazuju na fadilet učenja sure El-Kehf petkom, Ebul-Hasan ibnul-Irak el-Kinani rekao je: “Zabilježen je vjerodostojan hadis o zaštiti od Dedždžala učenjem dijela sure El-Kehf, bez ograničenja na dan džume, a bilježi ga Muslim od Ebu Derdaa. Sve što je spomenuto u hadisima mimo toga je neprihvatljivo, a Allah najbolje zna.” (Tenzihuš-šeri’a, 1/302) Ebu Ishak el-Huvejni, savremeni učenjak, također je preferirao slabost predaja u kojima se spominje petak.
Ipak, mnogi učenjaci potvrđuju pohvalu učenja sure El-Kehf petkom, od kojih su pored već spomenutih: El-Munziri i Ibn Hadžer, imam Šafija i Ibnul-Kajjim. Rekao je El-Munavi: “Pohvalno je učiti suru El-Kehf petkom ili uoči petka, kao što je to kazao imam Šafija.” (Fejdul-Kadir, 6/198)
Govoreći o posebnostima petka, Ibnul-Kajjim kaže: “Deseta posebnost: učenje sure El-Kehf u toku tog dana.” (Zadul-mead, 1/36) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li je tačno da sura El-Mulk štiti od patnje u kaburu?
O vrijednosti sure El-Mulk zabilježene su brojne predaje u kojima se navodi da će se ta sura zauzimati za onoga ko je uči i da će ga štititi od kaburskog azaba (patnje). Iz tih predaja razumije se da zauzimanje i zaštita biva za one koji su u potrebi za tim, tj. grješnici. Ipak, neki učenjaci ove prviše
O vrijednosti sure El-Mulk zabilježene su brojne predaje u kojima se navodi da će se ta sura zauzimati za onoga ko je uči i da će ga štititi od kaburskog azaba (patnje). Iz tih predaja razumije se da zauzimanje i zaštita biva za one koji su u potrebi za tim, tj. grješnici. Ipak, neki učenjaci ove predaje razumijevaju na drugi način, a to je da sura El-Mulk onoga ko je uči štiti od zapadanja u grijehe koji uzrokuju kaznu u kaburu.
El-Mubarekfuri, komentarišući jednu od predaja o vrijednosti sure El-Mulk u kojoj je ta sura nazvana štitom (elmania), kaže: “Ona je ‘štit’ (elmania), tj. štiti od kaburske patnje ili od grijeha koji uzrokuju kabursku patnju.” (Tuhfetul-Ahvezi, br. 2815)
Ovo su neke od predaja koje govore o vrijednosti sure El-Mulk (Tebarkel-lezi):
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, rekao: “Sura u Kur’anu, ima trideset ajeta, zauzimat će se za onoga ko je uči sve dok mu se ne oprosti: Tebarkel-lezi bi-jedihil-mulk.” (Bilježi Ahmed, br. 7962, Ebu Davud, br. 1400 i drugi, hadis je hasen po ocjeni Albanija.)
Ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, kaže: “Ko bude svake noći učio Tebarkel-lezi bi-jedihil-mulk, Allah će ga tom surom sačuvati od kaburske patnje. U vremenu Allahovog Poslanika, ﷺ, nazivali smo ovu suru ‘štit’ (elmania). Ona je doista u Allahovoj Knjizi, ko je bude učio svake večeri, stekao je mnogo dobrih i lijepih dijela.” (En-Nesai, Es-Sunenul-kubra, br. 10479, hadis je hasen po ocjeni Albanija.)
Abdurrahman ibn Avf govorio je: “Sura Kul-huvallahu ehad vrijedna je poput trećine Kur’ana, a sura Tebarkel-lezi bi-jedihil-mulk branit će onoga ko je bude učio.” (Bilježi Malik u Muveta, br. 487.)
Imam Es-Sujuti, rahimehullah, govoreći o ovim predajama, kaže: “Ove predaje sve skupa ukazuju na to da će se sura El-Mulk zauzimati, u kaburu i na Sudnjem danu, za onog ko ju je učio, zauzimat će se da od njega odagna kaznu i uvede ga u Džennet.” (Tenvirul-havalik, 1/164) Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeNa šta se misli u ovom ajetu: dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti?
U ovom ajetu se misli na „Levhi-mahfuz“ (Ploču ili Knjigu čuvanu), jer se lična zamjenica „hu“ (ga ili njega) vraća na ono što je najbliže prethodno spomenuto, a to je, svakako, Levhi-mahfuz. Ukazali smo na ovo da bismo pobili mišljenje onih koji smatraju da se lična zamjenica „hu“ (ga) vraća na Kurviše
U ovom ajetu se misli na „Levhi-mahfuz“ (Ploču ili Knjigu čuvanu), jer se lična zamjenica „hu“ (ga ili njega) vraća na ono što je najbliže prethodno spomenuto, a to je, svakako, Levhi-mahfuz.
Ukazali smo na ovo da bismo pobili mišljenje onih koji smatraju da se lična zamjenica „hu“ (ga) vraća na Kur’an, a ne na Levhi-mahfuz,[ a koji kažu da je, u tom slučaju, značenje ovoga ajeta da: „Kur’an smiju dodirivati samo čisti (pod taharetom, tj. abdestom, gusulom ili tejemumom)“.]
Pod ,,el-mutahherun” – čisti se misli na one koje je Allah očistio, a to su meleki.
Naravno, Kur’an smije dodirivati samo čist čovjek, ali za to nije dokaz ovaj ajet, nego hadis u kojem Allahov Poslanik, ﷺ., kaže: „Ve la jemessul-Mushafe illa tahir“ (A samo čisti smiju dodirivati Mushaf).
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina
Vidi manjeIma vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu
23. ajet sure Al-Ahzab objavljen je zbog Enesa ibn En-Nadra, r. a., koji je rekao: „Ako mi Allah omogući da se sretnem sa mušricima, On će sigurno vidjeti šta ću im uraditi.“ Kada se muslimani u toku Bitke na Uhudu razotkriše (počeše gubiti), on tada reče: „Allahu moj, ispričavam (izvinjavam) Ti seviše
23. ajet sure Al-Ahzab objavljen je zbog Enesa ibn En-Nadra, r. a., koji je rekao: „Ako mi Allah omogući da se sretnem sa mušricima, On će sigurno vidjeti šta ću im uraditi.“
Kada se muslimani u toku Bitke na Uhudu razotkriše (počeše gubiti), on tada reče: „Allahu moj, ispričavam (izvinjavam) Ti se zbog ovoga što ovi (tj. ashabi) uradiše, i odričem se ovoga što ovi (tj. mušrici) uradiše. On pohita prema Uhudu. Na putu ga susrete Sa’d ibn Muaz, r. a., a on mu reče: „O Sa’de, sine Muazov,… Džennet! Tako mi Gospodara Ka’be, osjećam njegov miris u podnožju Uhuda.“
Sa’d priča: „Allahov Poslaniče, ja nisam bio u stanju učiniti ono što on jeste.“
Enes ibn Malik, r. a., prenosilac ovoga hadisa, kaže: „Na njemu smo našli osamdeset i nekoliko rana: posjekotina od sablji, uboda kopljima i uboda strijelama. Nađosmo ga ubijena, a mušrici su ga već bili svega izmasakrirali toliko da ga niko živ nije mogao prepoznati izuzev njegove sestre koja ga je nekako uspjela prepoznati po jagodicama prstiju.“
Enes, r. a., kaže: „Mi smo smatrali ili vjerovali smo da je ovaj ajet bio objavljen upravo zbog njega i njemu sličnih.“
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina
Vidi manjeKakvi su propisi hidžaba?
Uvjeti islamskog hidžaba, propisnog oblačenja su: a) Da pokriva cijelo tijelo žene osim lica i šaka. Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Žena je avret” tj. treba sva da bude pokrivena uz spomenute izuzetke. Ovaj hadis prenosi Tirmizi. b) da sam hidžab, odjeća žene, ne bude ukrašena, nakinđurena, izazovviše
Uvjeti islamskog hidžaba, propisnog oblačenja su:
a) Da pokriva cijelo tijelo žene osim lica i šaka. Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Žena je avret” tj. treba sva da bude pokrivena uz spomenute izuzetke. Ovaj hadis prenosi Tirmizi.
b) da sam hidžab, odjeća žene, ne bude ukrašena, nakinđurena, izazovnih boja koje privlače poglede muškaraca. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: “… i neka pokazuju od svojih ukrasa osim očevidno (vanjsko) “.
“I nemojte se razgolićavati (otkrivati) kao u prvo džahilijjetsko (predislamsko) doba.”
c) da hidžab ne bude proziran, kako se ispod njega ne bi nazirali dijelovi tijela;
d) da hidžab bude širok i prostran kako ne bi ocrtavao dijelove tijela;
e) da hidžab ne bude namirisan ili naparfemisan, jer Allahov Poslanik a. s. kaže:
“Koja god se žena namiriše, pa prođe pokraj ljudi i ovi osjete njezin miris postaje za njih kao ona koja je nemoral počinila”.
f) da hidžab ne sliči odjeći muškarca, jer Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik a.s. prokleo covjeka koji oblači žensku odjeću i ženu koja oblači mušku odjeću. Ovaj hadis prenosi Ebu Davud i drugi. Allahov Poslanik a.s. je takoder rekao: “Tri osobe nece uci a Džennet niti ce Allah dž.š. na Sudnjem danu u njih gledati: dijete neposlušno prema roditeljima, razgolicena žena koja se poistovjecuje s ljudima (tj. oblaci mušku odjecu) i covjek koji ne vodi racuna o moralu svoje porodice.”
g) da hidžab ne sliči odjeći nemuslimanki, jer Allahov Poslanik a.s. veli: “Ko se poistovjeti s jednim narodom on je od njih (tj. pripada njima).” Ovaj hadis prenosi Ahmed.
h) da hidžab ne bude od odjece kojom se želi isticanje medu ljudima, svejedno bila to odjeca skupocjena pa se oblaci iz ponosa ili pak bezvrijedna, loša i pokrpana, pa se oblači radi isticanja zuhda, pokornosti odn. poniznosti, ili dvoličnjaštva.
Kome žena može pokazati svoje ukrase, odnosno pred kim se može otkriti?
Žena se može otkriti samo pred osobama koje su navedene a sljedecem kur’anskom ajetu: “To mogu samo muževima svojim, ili ocevima svojim, ili ocevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braci svojoj, ili sinovima brace svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se cuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima!”
Odgovor pripremio prof. Jasmin Djanan
Vidi manjepreuzeto sa http://www.n-um.com