Uvažena sestro u vjeri, na početku treba da znate, i u pogledu toga ne postoji razilaženje među učenjacima, da pitanje upute određenog čovjeka u vjeru nije u granicama ljudske mogućnosti (ar. hidajetu et-tevfik). Obraćajući se Allahovom Poslaniku, Uzvišeni Allah je kazao: “Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.” (El-Kasas, 56)

Allahov Poslanik je bio Allahov miljenik, najčasniji poslanik, ali nije imao tu mogućnost. Na put istine nije mogao da uputi svoga amidžu Ebu Taliba, iako je dao sve od sebe da ga uputi, ali je on opet umro na kufru i nevjerstvu. (Hadis o tome zabilježio je imam Buhari) Nuhov, alejhis-selam, sin nije se odazvao pozivu svoga oca kada ga je pozvao da vjeruje u Allaha.

Ovo nikako ne znači da čovjek ne treba da poduzme sve što je u njegovoj moći da ljudima pojasni islam i da ih na najadekvatniji način pozove u vjeru. Poduzimanje uzroka upute smatra se vrstom upute koja je u okviru čovjekovih mogućnosti (ar. hidajetu el-iršad), ali ulazak upute u srce ipak nije u domenu ljudskih mogućnosti. Kazao je Uzvišeni Allah: “Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put, na Put Allahov, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I, eto, Allahu će se sve vratiti!” (Eš-Šura, 52-53)

Na ovaj način se ispravno shvataju prethodno citirani ajeti, koji na prvi pogled izgledaju oprečni.

Ovo vam govorim iz razloga kako biste se smirili i da znate da pitanje upute nije u vašim rukama.

Nakon toga, smatram da ste ispravno postupili što ste ostali u kontaktu sa svojim sinom. To je osnova ovog poglavlja, da se treba nastaviti truditi u pozivanju vašeg sina u islam, na način koji vi vidite da je odgovarajući u datom momentu. Da, u islamu postoji nešto što se zove bojkot grješnika (ar. hedžr), ali to nije osnova i bojkotu se pribjegava samo u iznimnim situacijama, onda kada čovjek bude siguran (ili kod njega preovlada mišljenje) da će bojkotovanje grješnika polučiti pozitivne rezultate, u protivnom, propisano je ostati u kontaktu sa grješnikom i nastaviti sa njegovim pozivanjem u vjeru.

Samo pozivanje u vjeru je stvar koja iziskuje mnogo mudrosti na tom putu i korištenje raznih metoda, shodno stanju onoga ko se poziva.

Isto tako, ne smijete gubiti nadu u Allahovu milost i stoga vam savjetujem da nastavite sa dovom Allahu da uputi vašeg sina na Pravi put, da mu omili istinu i da njegovo srce otvori i oraspoloži ka islamu.

Uvaženi učenjak današnjeg doba Muhammed Salih Munedždžid u jednoj od svojih fetvi u pogledu čovjeka čija je majka ostavila islam i vratila se vjeri na kojoj je bila prije (sikizam), nakon što je pojasnio čovjeku da nema obavezu dobročinstva prema majci nakon što je postala otpadnik od vjere, kazao je: ‘’Moj savjet tebi je: ne gubi nadu u to da će se tvoja majka vratiti uputi i ne prestaj da je pozivaš na najljepši način, uz sve to ustraj u dovi za nju, naročito u odabranim vremenima kao što je zadnja trećina noći, ili u odabranim stanjima kao što je stanje sedžde u namazu. I znaj da ona nema nikakvih prava kod tebe sve dok je otpadnica.’’

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.

Hvala pripada Allahu!

Ma koliko čovjek otišao daleko od vjere, ipak u njemu ima makar trun dobra, čiste prirode koja voli istinu, potrebno je samo ko će je tražitii pronaći, početi takvu osobu pozivati u islam i savjetovati.

Školovanje tvog muža neće sačuvati od greške i pogrešnog postupka, zato pokušaj utjecati na njega lijepim savjetom, u Allaha se uzdaj, dovoljan ti je On pomagač. Moli Allaha da u srcu tvog muža i onih koji su u tvom okruženju da svjetlosti pomoću koje će vidjeti istinu. Molim Allaha da slijede istinu.

Imajući u vidu da ti je muž školovan čovjek, pokušaj da nabaviš što više islamske literature ili korisnih tekstova koji mu odgovaraju, koji govore o ovoj temi i problemu koji imaš i želiš ga riješiti. Ukoliko bude čitao kad bude imao slobodnog vremena, možda mu Allah srce otvori, a ja sam uvjeren da te Allah neće ostaviti ako se u Njega uzdaš i radiš ono što je do tebe.

Možeš usto i da pribaviti neke videoklipove ili audiopredavanja, pogotovu ako znaš da tvoj muž simpatiše neke daije i želi slušati neke šejhove koji ispravno govore.

Znaj, sestro, da si upravom džihadu, borbi na Božijem putu, zato što se boriš za očuvanje sebe, porodice i djece u lošoj sredini.

Da bi uspjela usaditi ljubav djece prema vjeri, trebaš raditi sljedeće:

Druži se s djecom više vremena tokom dana, govori im o veličini vjere i njenom izučavanju, pričaj im o životu Poslanika, ﷺ, jer duše vole da slušaju priče, budi njima bliska, jer tvoja će bliskost Božijom voljom, utjecati na njih i bit ćeš njima uzor;

okači panel na zid kuće, napiši na njemu neke lijepe vjerske rečenice, u rečenici neka ima ajeta ili hadisa koje ćeš mijenjati vremenom; svi ukućani neka to čitaju, i to će dati rezultata, Allahovom voljom; ovo je indirektni savjet;

čitaj s djecom svakodnevno Kur’an, jer je Kur’an svjetlost i uputa;

trudi se da koristiš islamske izraze, da svoju djecu i muža navikavaš na islamski moral, na dove koje se uče raznim prilikama, prilikom jela, pića, spavanja itd.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Doista je mnogo toga što bi trebalo razmotriti kako bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, stoga ćemo spomenuti samo najbitnije stvari, izostavljajući ono što nije obaveza da spomenemo prilikom odgovora.

Islam je u svome savršenstvu uzdigao prava žene toliko da je to prije islama bila nepoznanica čovječanstvu. Jedno od prava koje islam garantira ženi jeste i pravo na posjedovanje imetka. Žena u islamu nasljeđuje imetak i biva nasljeđivana od strane onih koji ostaju iza nje nakon smrti. Žena u islamu može da posjeduje ogroman imetak i kao takva, ako je udata, nije obavezna da izdržava svoga muža, pa makar on bio siromah. Normalno, ako bi muž bio siromašan, a žena bogata, njoj bi bilo pohvalno da pomogne svoga muža, lijepo je da njemu prije drugih udijeli sadaku, kao što joj je dozvoljeno da mu pozajmi novac koji je njemu obaveza da vrati kao da je to pozajmio od nekog drugog.

Nakon spomenutog, postupak vašeg muža, ako to nije dogovoreno između vas dvoje prilikom sklapanja braka, čista je nepravda (zulum) koju islam strogo zabranjuje, a naročito ako se radi o nekome ko je blizak insanu i ko insanu čini mnogo dobro, kao što je slučaj u relacijama muža i supruge. Ajeti i hadisi koji govore o zabrani nepravde, kao i teškim ovodunjalučkim i ahiretskim kaznama koje čekaju nasilnike, u islamu su toliko mnogobrojni da ih ne treba spominjati. Uzimanje vašeg imetka na taj način sigurno potpada pod pojam nedozvoljenog načina prisvajanja imetka. Kazao je Uzvišeni Allah: “O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte.” (En-Nisa, 29)

U osnovi muž nema pravo da uzme od ženinog imetka – NIŠTA, osim onoga što mu ona daruje drage volje, baš kao što nema pravo da uzme imetak nekoga drugog. Govoreći o ženinom pravu na vjenčani dar (mehr) i njenom pravu na raspolaganje imetkom, Uzvišeni Allah je kazao: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.” (En-Nisa, 4) Ovaj ajet jasno ukazuje da žena posjeduje imetak koji dobije na ime vjenčanog dara i da muž od tog imetka može da dobije samo ono što mu ona svojevoljno daruje.

Po islamskom učenju, muž je taj koji je obavezan da izdržava ženu, i u pogledu toga ne postoji razilaženje kod islamskih učenjaka.

Aiša, r.a., prenosi da je Hind bint Utbe, r.a., došla Allahovom Poslaniku i kazala: “Allahov Poslaniče, doista je moj muž Ebu Sufjan škrt čovjek, ne daje mi onoliko koliko je potrebno meni i mom djetetu, osim onoga što ja uzmem bez njegovog znanja.” Allahov Poslanik je kazao: “Uzmi onoliko koliko je (po običaju) potrebno tebi i tvom djetetu.” (Buharija i Muslim)

Kazao je Ibn Kudame: “Izdržavanje supruge je (muževa) obaveza koju potvrđuje Kur’an, sunnet Allahovog Poslanika i konsenzus islamskih učenjaka.”  (El-Mugni, str. 8/156)

Treba napomenuti da je jedan od osam uvjeta validnosti zapošljavanja žene izvan kuće i dozvola supruga. Muž ima potpuno pravo da dopusti ili da uskrati ženi zapošljavanje izvan kuće.

Isto tako, treba znati, u vašoj situaciji, da su islamski učenjaci kazali da muž ima potpuno pravo da za suprugin svakodnevni izlazak iz kuće (što će neminovno uzrokovati uskraćivanje određenih prava muža kod supruge) traži od supruge određeni procenat njene plate (shodno dogovoru) kao nadoknadu za to što joj je dozvolio da ostavi kuću i kućne obaveze.

Ako žena pristane na to, onda treba da se drži dogovorenog, shodno riječima Allahovog Poslanika: “Muslimani se pridržavaju uvjeta koje su dogovorili.” (Tirmizi, Ebu Davud, od Ebu Hurejre, r.a., šejh Albani ovaj hadis ocijenio je vjerodostojnim u više svojih knjiga.)

Isto tako, treba napomenuti da je supruzi dozvoljeno da prije sklapanja braka uvjetuje mužu dopuštenost zapošljavanja nakon braka, i ako muž pristane na taj uvjet, obaveza mu je da se drži onoga što je dogovorio prije braka te da dopusti supruzi zapošljavanje, bez da od nje traži nadoknadu za to, shodno riječima Allahovog Poslanika: “Doista su najprioritetniji uvjeti koje trebate ispuniti oni uvjeti na osnovu kojih su vam vaše supruge postale dozvoljene.” (Buharija i Muslim, od Ukbe ibn Amira, r.a.) Ako bi muž prilikom sklapanja braka pristao na uvjet zapošljavanja supruge, koji mu ona postavi, a nakon braka odbije da to ispuni, žena u toj situaciji (u osnovi) ima pravo da traži razvod braka.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Hvala pripada Allahu!

Svi znamo koliko su se razne videoigrice brzo proširile, što je stvorilo haos kod djece, i koje sve štetne posljedice ima dijete od njih.Zavisnost od igrica toliko je postala jasna, da se u vezi s tim problemom održavaju konferencije, čak su na Zapadu osnovane i specijalne istitucije koje se baveliječenjem ove vrste zavisnosti.

Nema sumnje da musliman želi odgojiti svoju djecu ispravno, brine o njihovom fizičkom, psihičkom i sociološkom stanju. Utjecaj videoigrica na djecu, te njihovo vezivanje za videoigrice doveli su do toga da se pitamo kako se ponašati i pravilno pristupiti, ovo je bitno pitanje za svakog onog ko želi da ispravno odgoji svoju djecu. U tom smislu, možemo reći:

treba da se zna da direktna zabrana igrica djetetupored mnoge djece korisnika neće uroditi plodom, možda se takav postupak i kosi s vaspitnim načelima, već trud u vezi s time treba biti usmjeren na zajednički rad s djecom i njihovo usmjeravanje. Zajednički rad podrazumijeva biranje odgovarajućih igrica koje se ne kose sa Šerijatom, igrice koje odgovaraju njegovom uzrastu, i koje ne utječu loše na njegovo zdravlje i negativno na njegovo ponašanje;

usmjeravanje biva razgovorom i pokušajem da uvjeriš dijete da treba da ograniči vrijeme za igricu, vrijeme za igricuda bude onoliko koliko neće loše utjecati na zdravlje dijeteta, neće utjecati na obaveze koje ima u školi, ili na njegov talenat ili zanimanje koje će mu biti od koristi, kao bavljenje sportom, štoje od bitnih stvari za dijete, i ne smije ga od sporta odvratiti igrica. Otac mora biti strpljiv tokom svog usmjeravanja, treba imati lijep pristup prema djetetu, i koristiti razne metode (razgovor, priča, vijesti, priča o opasnostima elektronike, navodeći stvarne događaje i primjere itd.);

bitno je da ne pustiš djetetu da radi što želi, trebaš ga potpuno uvjeriti u opasnosti koje se kriju u tome, ali također treba biti blag u zabrani, postepeno mu smanjivati vrjeme za igrice različitim metodama, a bilo bi dobro da je dijete prije toga već uradilo nešto korisno, naučilo jednu suru iz Kur’ana, hadis, strofu pjesmice, riješilo domaći zadatak, pospremilo sobu, pomoglo u kućnim poslovima, ne dozvoljavajući mu više od određenog vremena;

najvažnija zamjena i alternative, pored svih mogućih, jeste spremnost roditelja da budu više sa svojom djecom da sjede s njima, druže se i razgovaraju. Posmatranje i savjetovanje djece dok obavljaju korisne poslove. Ali ako su ukućani, počevši od nastarijih, babe i majke, pa sve do najmlađeg djeteta zauzeti sjedeći ispred svojih kompjutera, ne viđaju se međusobno, osim na zajedničkom obroku, a nakon toga roditelji traže neke odgovarajuće alternative, to je nemarnost – tada i sve alternative neće imati znatnijeg utjecaja;

također, izlazak u šetnju s djecom i posjeta odgovarajućim zabavištima, što se ponekad može uraditi kao oblik nagrade djetetu zato što provodi manje vremena na igricama;

alternativa je i uključivanje djece u aktivnosti društvenih centara koji se bave odgojem djece i organiziranjem zabavnih aktivnosti. To će djeci pomoći u socijalizaciji i razvoju različitih vještina, a smanjiti njihovu želju i vezanost za kompjuterske igre;

bez obzira na rečeno, tema alternative za videoigre ostat će nešto čime se odgajatelji i dalje moraju baviti. A roditelji moraju svoju djecu odgajati da budu bogobojazna, da paze nasvoju vjerui u javnosti i u tajnosti, jer to je najbolja zaštita od negativnih utjecaja ovih savremenih aparata za zabavu. Usto, roditelji trebaju mnogo moliti Allaha dž. š., da uputi njhovu djecu i da ih usmjeri na dobro, te se moraju sami potruditi i osmisliti svojoj djeci korisne aktivnosti.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info