Nema većeg iskušenja od iskušenja u vjeri i molim Uzvišenog Allaha da nas sačuva od toga. Ništa vrednije i plemenitije nema kod čovjeka od njegove djece. U djeci je radost srca i zjenica oka. Kaže Uzvišeni Allah: „…i oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti u nas ugledaju“ (el-Furkan, 74). Ali srce neće biti sretno niti oko zadovoljno sve dok ne vidimo lijepo i ispravno odgojenu djecu. Kaže Hasan el-Basri: „Tako mi Gospodara, nema ništa voljenije i draže Gospodaru kao što je dijete, žena, roditelj ili najbliži svoj koji su u pokornosti Uzvišenom Allahu. (Tuhfetul-mevdud, str.424)

Jedan od najvećih zahtjeva za roditelje jeste kako ispravno odgojiti djecu u pokornosti Uzvišenom Gospodaru? Da li su ih odvraćali od grijeha i upozoravali na dobro? Kaže Uzvišeni: „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre“ (et-Tahrim, 6).

Kaže mudžahid i drugi od selefa: „Podstičite porodice na bogobojaznost i odgajajte ih u duhu islama.“

Kaže Katada: „Naređujte im na pokornost Uzvišenom Gospodaru, a odvraćajte ih od grijeha.“

U Buharijevoj i Muslimoj zbirci od Abdullaha ibn Omera, r.a. prenosi se da je Poslanik, ﷺ., rekao: „Svi ste vi pastiri i svi ste vi odgovorni za svoja stada. Čovjek je pastir svoje porodice i odgovoran je za njih, žena je pastirica u svojoj kući i odgovorna je za nju; rob je pastir imetka svoga vlasnika i odgovoran je za njega. Zaista ste svi vi pastiri i svi ste odgovorni za svoja stada“ (Buhari, 2554, Musilm, 1829). Ovaj hadis jasno upućuje na to da je svaka odgovorna punoljetna osoba odgovorna za one koji su joj povjereni i kazuje nam da roditelji spadaju pod opće pravilo i značenje ovog hadisa: „Čovjek je pastir svoje porodice i odgovoran je za nju, žena je pastirica svojoj kući i onog što je u njoj i odgovorna je za to.“

Roditelji su odgovorni za svoju djecu, čuvaju ih od džehennemske vatre, naređuju im na dobro i odvraćaju ih od zla. Ako roditelji ispune sve obaveze prema svojoj djeci, onako kako ti naređuje Gospodar, a zatim se djeca udalje od Pravoga puta, tada zaista roditelji neće biti odgovorni za ono što oni rade. Kaže Uzvišeni: „I svaki grešnik će samo svoje grijehe nositi“ (el-Enam, 164.)

Roditelji koji razumiju vjeru, a zatim uskrate da prenesu to znanje na svoju djecu, odnosno da ih odgoje na islamski način, oni će biti odgovorni za ono što su njihova djeca uradila. Nema sumnje u to da je veća obaveza roditelja prema porodici koja živi i odgaja se na Zapadu, jer su i posljedice veće kao i plodovi koji mogu da urode jednog dana ako ih njihovi roditelji budu odgojili u duhu vjere. Primjer vaše djece jeste kao primjer mnoge djece na Zapadu kojima je prijeko potrebno da se udalje i odvrate od stvari koje ih vode u iskušenja jer islam zabranjuje vezu između muškarca i žene prije braka, pogotovu u ovom periodu života vašeg djeteta.

Ono sto je  bitnije od ovoga jeste kako da postupimo.

Na vama je da u najkraćem mogućem vremenu udaljite vaše dijete od svega onoga što je zabranio Uzvišeni Allah, a pogotovu od veze i druženja koji vode u blud i nemoral. Naredite mu da prekine svaki kontakt s djevojkama koje su mu zabranjene, pa makar i utvrdili i znali da ta njihova veza nije došla do granice bluda, jer, kao što smo i ranije spomenuli, sve ove veze između muškarca i žene (prije braka) Šerijat zabranjuje.

Jedna od najbitnijih razloga udaljavanja od ovih zabranjenih veza jeste, svakako, rano pristupanje u šerijatski brak. Rekao je Poslanik, ﷺ: „O skupino mladića, ko bude od vas u mogućnosti da se oženi neka to uradi, a ko nije u mogućnosti, na njemu je da posti. Zaista je post njemu zaštita.“

Mogućnost ovdje podrazumijeva posjedovanje materijalnih sredstava za izdržavanje porodice.

Kao što je i vama poznato, udaljavanje mladića od ovih zabranjenih veza nije ni malo lahko, a u nekim situacijama biva i nemoguće, u zavisnosti od mjesta u kojima oni žive, jer zapadna sredina pospješuje buđenje strasti i izazivanje sumnji, koje vremenom postaju prihvatljive za ljude koji tamo žive, pogotovu za drugu i treću generaciju djece koja žive i odgajaju se u takvim sredinama, sve dotle dok se jednog dana sasvim ne udalje od islama i Šerijata i umjesto ispravnog šerijatskog odgoja prihvate zapadnjačku kulturu i njihovo ponašanje, sve do te mjere da im ništa ne ostane od vjere osim imena koje nose.

Zatim postavljamo pitanje ponovo vama: da li imate snage i volje u Allaha, straha da ispunite dužnosti prema sebi, djeci, da li imate želje da popravite ono što vas je mimoišlo, da li imate snage da žrtvujete dunjaluk i sve ono što vam Zapad nudi i vratite se u vaše zemlje iz kojih ste došli, a u kojima imate veću mogućnost da ispravno odgojite vašu djecu u vjeri, prije nego što vam prođe život i dođe smrt, da ne bi kasnije uzalud govorili: ‘“Gospodaru moj, vrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam propustio!’ ‘Nikada!’ To su riječi koje će on uzalud govoriti, pred njima će prepreka biti sve do Dana kada će oživljeni biti“ (el-Muminun, 99-100). Kaže Uzvišeni: „Čekaju li oni da se obistine prijetnje njene! Onoga Dana kada se obistine, reći će oni koji su na njih prije zaboravili: ‘Istinu su poslanici Gospodara našeg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vraćeni, pa da postupimo drukčije nego što smo postupili!’ Ali oni su sami sebe upropastili, a neće im biti ni onih koji su izmišljali.“ (el-E’raf)

Da li njihov odgoj zaslužuje ovo odricanje?

Neko će reći: “U većini Islamskih država danas ima iskušenja i fitne kao i na Zapadu, ako ne i više, i zaista ne vidimo tamo ispravnu sredinu u kojoj bismo mogli da odgojimo našu djecu u skladu s islamom? Kakva je korist u iseljenju?

Odgovor: Da, vi ste u pravu do određene granice, ali ako nismo u stanju da uradimo sve dobre stvari u islamskim sredinama uradit ćemo većinu njih, i ako nismo u stanju da otklonimo svako zlo, otklonit ćemo većinu loših stvari, jer zaista su islamske sredine bolje za odgoj od zapadnih.

Sve ovo što smo naveli podrazumijeva da čovjek ima iskren odnos, prije svega sa svojom dušom i sa samim sobom. Kaže Uzvišeni Allah: „Sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi.“ (el-Kijama, 14-15)

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu! Djetetu od tri-četiri godine treba ponavljati da sluša, jutarnji i večernji zikr, zikr pred spavanje, zikr prije jela i pića, tako će dijete slušati, naučiti i početi prakticirati ove zikrove, a na taj način će i vezati svoju dušu za Uzvišenog Allaha. Tako će njegova duša napredovati i biti zaštićena od devijacija.

Spominje se da je jedna porodica otišla na izlet. Čim su stigli u prirodu, dijete se rastrčalo i ubrzo je dotrčalo kod roditelja i upitalo ih: „A koji se zikr uči na ovom mjestu?“

Kao što je poznato, ovdje se misli na hadis koji se prenosi od Allahovog Poslanika, ﷺ., a koji prenosi Havla b. Hakim, r.a., a u kojem stoji da je čula Poslanika, ﷺ., kako kaže: „Ko dođe u neko mjesto, pa kaže: ‘Euzubikelimatillahi tammati min šerri ma halek’ (‘Utječem se pomoću Allahovih savršenih riječi od zla onoga što je stvorio, neće mu ništa naškoditi sve dok ne otputuje iz tog mjesta.’” (Muslim)

Ovo dijete je shvatilo da muslimani imaju zikrove koji su specifični za određeno mjesto ili određeno vrijeme i spoznalo je suštinu svoje veze s Uzvišenim Allahom, da je ona konstantna i trajna u svakom trenutku, a, opet, zasluga za to se vraća roditeljima. Dijete odgojeno na ovakav način utjecat će na svoje rođake i sve one s kojima je u kontaktu.

Jedna od priča koja govori o djetetu koje je odgojeno na sjećanju i spominjanju Allaha jeste i ona koja govori o djetetu koje je jednog dana došlo kod svoje majke u novoj odjeći. Dijete je imalo četiri godine, a tu je bila i njegova starija sestra od trinaest godina. Tada je majka rekla djetetu: „Dođi da te podučim dovi koja se uči prilikom oblačenja nove odjeće.“ Dijete reče da je dovu već proučilo, i majka ga začuđeno upita kako kad je ne zna. On reče: „Moja sestra je ponavljala, a ja sam za njom učio.“ Ovdje vidimo da je utjecaj starijih sestara i braće na mlađe velik.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

1- Ako neki hadis ima dva seneda (lanca prenosilaca preko kojih je do nas dospio), onda termin hasen-sahih znači da je jedan sened hasen, a drugih sahih, a termin hasen-sahih ukazuje na činjenicu da postoje dva seneda kojima je hadis prenesen od kojih je jedan hasen, a drugi sahih.

2- Ako je hadis prenesen samo jednim senedom, onda termin hasen-sahih znači dilemu da li je taj hadis dosegao rang sahih (vjerodostojnoga) hadisa ili je ostao na rangu hasen hadisa (niži rang vjerodostojnosti).

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Hadis MU’DAL je hadis u kojem su izostavljena (ili izbačena) dva ili više prenosilaca (ravija) uzastopno, tj. jedan za drugim. Pa ako imamo lanac prenosilaca od šest ljudi i u njemu nedostaje 4 i 5 prenosilaca, onda za taj hadis kažemo da je MU’DAL. Meðutim, ako nam nedostaju 2 i 4 prenosioca, onda za ovaj hadis kažemo da je MUNKATI’A.

Hadis MU’DAL pripada kategoriji daif hadisa.

Odgovorio: Adnan Maglić