Taj odgovor je batil – ništavan, i tako govore novotari, džehmije i mutezili i oni koji koračaju njihovim putem. Ispravan odgovor na ovo pitanje nalazi se u vjerodostojnom sunnetu, čiji su sljedbenici ehli-sunnet vel-džemat, odnosno sljedbenici Poslanikove, ﷺ, prakse i džemata muslimana, gdje se potvrđuje da je Allah, subhanehu, na nebesima, iznad Arša, iznad svih stvorenja, dok je Njegovo znanje na svakom mjestu, kao što su na to uputili i kur’anski ajeti i hadisi Allahovog Poslanika, ﷺ, i konsenzus prvih generacija ovoga ummeta. Allah, azze ve dželle, kaže: “Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio” (El-‘Araf, 54), i to je Uzvišeni spomenuo na još šest drugih mjesta u Svojoj uzvišenoj Knjizi.

Učenjaci ehli-sunneta smatraju da riječ “el-istiva” navedena u ajetu ima značenje uzvisivanje i uzdizanje iznad Arša, onako kako dolikuje Allahovoj veličanstvenosti, i kakvoću toga ne zna niko osim Njega, kao što je rekao imam Malik, rahimehullah, kada je bio upitan o tome: “Uzvisivanje je poznato, a kakvoća je nepoznata, vjerovanje u to je obaveza, a pitanje o tome je bidat – novotarija.” Imam Malik, rahimehullah, ovdje misli na pitanje o kakvoći uzdizanja. Ovo mišljenje zastupa i njegov šejh Rebia b. Ebu Abdurrahman, a ovo mišljenje prenosi se i od Ummu Seleme, radijallahu anha. Također, ovo je stav i kompletnog ehli-sunneta, od ashaba, radijallahu anhum, i imama poslije njih. U drugim ajetima Uzvišeni Allah obavijestio nas je da je na nebesima i da je uzvišen, subhanehu: “Presuda pripada jedino Allahu, Uzvišenom i Velikom” (Gafir, 12); “K Njemu se dižu lijepe riječi, a dobra djela ih uzdižu” (Fatir, 10); “…i Njemu nije teško održavati ih! On je Uzvišeni i Veličanstveni!” (El-Bekara, 255); “Jeste li sigurni da vas Onaj koji je na nebesima neće u zemlju utjerati, kad se ona počne iznenada tresti. Ili, jeste li sigurni da Onaj koji je na nebesima na vas neće vjetar s kamenjem poslati?” (El-Mulk, 16–17)

U mnogim kur’anskim ajetima Uzvišeni Allah jasno je rekao da je na nebesima i da je na uzvišenosti, sve pojašnjavajući i potvrđujući istinitost ajeta u kojima se spominje “el-istiva”. Shodno tome, sasvim je jasno da je govor novotara o tome da se Uzvišeni Allah nalazi na svakom mjestu – najveća laž i neistina, i to je pravac i put “el-hululija” (onih koji smatraju da se Allah utopio u Svoja stvorenja) zabludjelih novotara, i ne samo to, nego to je i kufr – nevjerstvo, zabluda i utjerivanje u laž Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, ﷺ, jer vjerodostojno se prenosi od Poslanika potvrda o tome da je njegov Gospodar na nebesima, kao njegove riječi: “Zar mi ne vjerujete, a ja sam povjerenik Onoga koji je na nebesima?!” (Buhari, br. 4351; Muslim br. 144, 1064), i ovo se potvrđuje i u hadisima o Israu i Miradžu i drugim.

Odgovorio: Šejh Abdulaziz b. Abdullah b. Baz,
Preuzeto iz djela: Fetava ulema el-beledil-haram, str. 38–40.

Preveo: Hfz. Amir Smajić

Hvala Allahu, dž.š.! Sihirbaz je ona osoba koja se u svojim aktivnostima oslanja na pomoć šejtana i džina. Da bi im se približio, sihirbaz mora činiti mnoge stvari koje ih zadovoljavaju, a koje su u potpunoj koliziji sa islamskim učenjem. Tako, on kolje (kurban) u njihovo ime, a ne u ime Allaha, dž. š., i njima se obraća molbama i dovama. Uvjet njihove poslušnosti jeste i činjenje velikih grijeha kao što su: blud, konzumiranje alkohola, stjecanje imovine na nedozvoljen način, ostavljanje namaza, a zatim je tu i boravak na prljavim mjestima i namjerno mazanje nečistim materijama. To su sve preduvjeti da bi ga džini pomogli u nanošenju štete drugim ljudima putem raznih vrsta sihra, kao što je rastavljanje supružnika, proricanje onoga što će se dogoditi u budućnosti, ili obavještavanje o mjestu ukradene ili izgubljene stvari. Osoba koja čini opisane stvari smatra se nevjernikom zbog pripisivanja druga Uzvišenom Allahu i iskazivanja poslušnosti šejtanu. Potvrdu za ovu konstataciju imamo u riječima Allaha, dž. š.: “A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini…” (El-Bekara, 102); “A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik…’” (El-Bekara, 102)

U hadisu se navodi način sankcioniranja ovakvih aktivnosti i djelatnosti sihirbaza. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Udarac sabljom je adekvatan način kažnjavanja sihirbaza za njegove postupke.”  (Tirmizi, 1460; Darekutni, 114/3; Hakim, 360/ 14; Bejheki, 136/8.; vidjeti: Es-Silsile ed-daife, 641/3, broj 1446)

Na osnovu izloženog, sihirbaz se smatra kafirom, pa makar klanjao, postio, učio Kur’an, učio dove i dr. Pripisivanje druga Uzvišenom Allahu grijeh je (širk) koji poništava sva djela. Allah, dž. š., najbolje zna.
(Preuzeto iz djela: El-Lu’lu’u el-mekin min fetava Ibn Džibrin, str. 11)

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju,  str. 24.