Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Emulgatori u hrani
Emulgatori su supstance tj. tvari koje nemaju hranjivu vrijednost a dodaju se hrani u toku proizvodnje i pripreme u izuzetno malim količinama u svrhu poboljšanja kvaliteta hrane, produženja roka trajanja kao i njene dugotrajnosti, boljeg ukusa, mirisa i izgleda. Emulgatori su obično životinjskog porviše
Emulgatori su supstance tj. tvari koje nemaju hranjivu vrijednost a dodaju se hrani u toku proizvodnje i pripreme u izuzetno malim količinama u svrhu poboljšanja kvaliteta hrane, produženja roka trajanja kao i njene dugotrajnosti, boljeg ukusa, mirisa i izgleda. Emulgatori su obično životinjskog porijekla a da bi se koristili kako dodaci hrani i lijekovima oni prolaze kroz razne hemijske procese pri čemu mijenjaju svoju prvobitnu hemijsku strukturu.
Ovim procesom prvobitna materija od koje se emulgatori prave mijenja svoja svojstva i postaje sasvim drugi proizvod. Ovaj proces prilikom kojeg nečistva tvar postane čista i prilikom kojeg prvobina tvar izgubi svoja osnovna svojstva čini pomenutu susptancu dozvljenom za konzumiranje. Dakle, svi emlgatori koji se dodaju hrani su dozvoljeni za konzumiranje jer su prošli kroz proces promjene svoje osnovne strukture i preobrazili se u sasvim novu tvar koju je kao takvu dozvoljeno konzumirati.
Muslimani nemaju potrebu sebi otežavati život i prilikom kupovine zagladati u razne spiskove E-brojeva jer tim činom samo cjepidlače i sitničare a poznat je hadis kojeg prenosi Ibn Mesud, radijallahu anhu, u kome stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Propale su cjepidlake!“ tj. propali su oni koji sitničare i cjepidlače te na taj način ljudima otežavaju ibadete i poslove.
Činjenica je da su emulgator sveprisutni u gotovo svim prehrambenim proizvodima pa samim tim izbjegavanjem emulgatora muslimanima bi život postao nepodnošljiv. Zbog svega rečenog nema potrebe opterećavati sebe niti druge ovakvim stvarima na uštrb mnogo bitnijih jer šejtan obično nastoji da nas zaokupira nečim što je manje bitno kako se ne bismo posvetili izuzetno bitnim i važnim stvarima u našim životima.
Na pitanje odgovorio: mr. Fahret Kadrić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Otac me vrijedja na najgore nacine
Cijenjena sestro u islamu, Nipošto ne razmišljaj o samoubistvu! To je težak grijeh i velika nedaća koja te neće spasiti problema u kojima se nalaziš. Naprotiv, onaj ko sebi oduzme život odlazi s ovog svijeta noseći veliki grijeh na svojim plećima. Uzvišeni Allah kaže: „I sami sebe ne ubijajte! Allahviše
Cijenjena sestro u islamu, Nipošto ne razmišljaj o samoubistvu! To je težak grijeh i velika nedaća koja te neće spasiti problema u kojima se nalaziš. Naprotiv, onaj ko sebi oduzme život odlazi s ovog svijeta noseći veliki grijeh na svojim plećima. Uzvišeni Allah kaže: „I sami sebe ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u Vatru baciti, to je Allahu lahko.” (En-Nisa, 29 – 30.)
Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellam, je u više hadisa zabranio samoubistvo. Kazao je: „Ko počini samoubistvo nečim, Allah će ga time kažnjavati na Sudnjem danu.” (Buharija i Muslim).
Stoga, ne pomišljaj da se bi oduzmeš život jer češ time iz jednog problema preći u mnogo veći i teži. Što se tiče tvoje situacije koja je očito komplikovana, imaj na umu nekoliko stvari:
● Sve što vjernik doživi na dunjaluku od iskušenja, uvreda i patnji dužnost mu je da se na tome strpi i da zna da su najbolja stvorenja tj. poslanici bili iskušavani daleko većim i težim iskušenjima kroz koja prolaze ostali ljudi. Strpi se sestro i svoju bol i tugu povjeri Allahu. On vlada svime, u Njegovoj ruci je odredba i samo On je u mogućnosti da tvoje stanje promjeni na bolje.
● Allahova milost je neizmjerna. Činjenica da te stavio na iskušenje govori da On tebe voli. I ti moraš da voliš svoga Gospodara i da se samo Njemu obraćaš i od Njega tražiš da tvoje stanje promijeni. A On je kadar da to učini.
● Čuvaj svoj namaz. Budi pokorna Gospodaru svjetova i vidjet ćeš da će se tvoje stanje promijeniti. Mnogo uči istigfar (izgovaraj estagfirullah), traži oprost od Allaha za svoje grijehe i Allah će tvoju situaciju popraviti.
● Budi poslušna svojim roditeljima iako se oni ružno ophode prema tebi. Pokoravaj im se i čini ono čime su zadovoljni pod uslovom da ne prelaziš granice koje je Allah zabranio.
I na kraju, s obzirom da imaš 27 godina, savjetujem ti da se udaš i na taj način napustiš kuću svojih roditelja. Brak će donijeti pozitivne promjene u tvom životu i olakšat će ti tvoj boravak na dunjaluku i pospješiti tvoj odnos kako prema Allahu tako isto i prema tvojim roditeljima.
Molim Allaha da ti olakša tvoje probleme i tegobe kroz koje prolaziš i da ti što prije dadne izlaz iz te teške situacije.
Na pitanje odgovorio: mr. Fahret Kadrić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Status odjeće isticanja
Uzvišeni Allah dopustio je čovjeku oblačenje lijepe odjeće i da pazi na svoj izgled, a osudio je one koji zabranjuju Allahove blagodati: “Reci: ’Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’” (El-E’araf, 32.) Muslim je zabilježio Ibn Mes’udovo, radijallahu anhu,više
Uzvišeni Allah dopustio je čovjeku oblačenje lijepe odjeće i da pazi na svoj izgled, a osudio je one koji zabranjuju Allahove blagodati: “Reci: ’Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’” (El-E’araf, 32.) Muslim je zabilježio Ibn Mes’udovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće ući u Džennet ko bude imao u srcu oholosti koliko zrno gorušice”; “Čovjek voli da se lijepo obuče i da njegova obuća bude lijepa”, konstatira neko od prisutnih. Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, samo reče: “Allah je lijep i voli lijepo. Oholost je odbacivanje istine i omalovažavanje ljudi.” (Muslim)
Dakle, islam je pohvalio lijepo i uredno odijevanje, što nikada nije bilo predmet razilaženja među muslimanima općenito, a među učenjacima posebno. Međutim, šerijat je zabranio određene vrste odjeće, kako muškarcima, tako i ženama, a počiniocu je priprijetio kaznom. Jedna od zabranjenih vrsta odjeće jeste odjeća isticanja. To je odjeća za koju je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Ibn Omer rekao: “Ko obuče odjeću isticanja, Allah će ga ogrnuti odjećom poniženja na Sudnjem danu.” U drugoj verziji stoji: “…potom će njime potpaliti vatru džehennemsku.” (1)
Imam Sefarini u svome komentaru na djelo Gizaul-elbab, 2/161, kaže: “Čovjek je obukao odjeću isticanja ako se njegova odjeća razlikuje od odjeće njegovih mještana.” Imam Merdavi veli: “Pogrdno je oblačiti odjeću isticanja ili odjeću koja se ne nosi u tom istom podneblju.” Imam Ševkani napominje: “Pod odjećom isticanja misli se na odjeću kojom čovjek odudara od odjeće ostalog svijeta.” (2) Hanefijski učenjak Ali Kari zapisao je: “Odjeća isticanja jeste, između ostalog, i odjeća kojoj se ljudi ismijavaju.”(3) Ibn Omer je vidio svoga sina da je obukao pohabanu odjeću, pa mu je rekao: “Skini je, to je odjeća isticanja.” (4)
Ibn Muflih naveo je nekoliko identičnih citata kojima hanbelijski učenjaci definiraju odjeću isticanja. Između ostalog, hanbelijski pravnici kažu: “Odjeća koja se razlikuje od odjeće koju nose ljudi u tvome podneblju”; “Odjeća po kojoj osoba biva prepoznatljiva kod ljudi”; “Odjeća koja nije poznata kod ljudi u tvom podneblju”; “Odjeća koja odudara od odjeće koju nose ljudi u tvojoj zemlji ili plemenu.” Nakon toga, ovi učenjaci upozorili su: “Čovjek treba oblačiti ono što oblače drugi ljudi, da ne bi upirali svoje prste u njega i ogovarali ga, pa će biti grješan kao i oni, jer ih je on naveo na grijeh.” (5) Imam Ahmed vidio je na nekom čovjeku crno-bijeli prugasti ogrtač, pa mu je rekao: “Skini to, a obuci ono što oblače ljudi u tvome kraju.”(6)
Ibn Abdulberr zapisao je: “Govorilo se: ’Jedi hranu koju poželiš, ali se odijevaj kako ljudi žele (tj. kako se ljudi odijevaju).” (7) Ibn Kajjim je rekao: “Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet ukazuje da se čovjek treba odijevati kao što se odijevaju ljudi u njegovoj zemlji.”(8) Kada definiraju odjeću isticanja, brojni drugi učenjaci kažu da je to odjeća kojom se osoba ističe među ljudima u podneblju u kojem boravi.(9)
Centru za izdavanje pravnih rješenja, koje je pod mentorstvom dr. Abdullaha Fekiha, postavljeno je pitanje: “Kakav status ima onaj čovjek koji oblači odjeću koja nije poznata u običajnom pravu određenog podneblja, kao primjer čovjeka ili žene koji nose afganistansku odjeću u Maroku?” Nakon dužeg pojašnjenja, u odgovoru stoji: “Zaključak: ljudi se trebaju odijevati sukladno odijevanju koje vlada u njihovoj sredini, i pogrdno je izlaziti iz tog okvira. Taj izlazak je haram ako se osoba ističe svojim načinom odijevanja i bude prepoznatljiva. Ibn Madže i drugi zabilježili su hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ’Ko obuče odjeću isticanja, Allah će ga ogrnuti odjećom poniženja na Sudnjem danu.’ Odjeća isticanja jeste svaka odjeća kojom se čovjek razlikuje od drugih ljudi.”(10)
Šejh Bekr Ebu Zejd, nakon konstatacije da je odjeća isticanja ona odjeća koja odudara od određene sredine, kaže: “Razlog zbog kojeg pojedinci nose ovakvu odjeću jeste vjerska umišljenost, a umišljenost je bolest srca koja je opasnija od klasičnih tjelesnih bolesti.” (11) Poznato šerijatsko pravilo glasi: Običaj je mjerodavan.(12) I svaki običaj koji nije u koliziji sa šerijatom validan je i ljudi su dužni postupati shodno tom običaju. Svakim odstupanjem od pravnih običajâ koji ne oponiraju šerijatu otvaraju se vrata sumnji, potvorama, ogovaranjima, predrasudama… Stoga je obaveza dosljedno slijediti ove običaje bilo da se radi o odijevanju ili drugom segmentu.
Dakle, šerijatski nije opravdano nositi odjeću koja nije poznata stanovništvu određenog podneblja. Odjeća koja se nosi u Afganistanu tretira se odjećom isticanja u Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Alžiru i svim zemljama u kojima se ljudi ne odijevaju na takav način. Isto tako, odjeća Afganistana, Saudijske Arabije, Emirata, Maroka i drugih muslimanskih zemalja smatra se u Bosni odjećom isticanja. Pojedini muslimani iz velike ljubavi prema sunnetu odijevaju se na našim prostorima na veoma upadljiv, a za neke i provokativan način.
Ljubav prema sunnetu očituje se kroz slijeđenje šerijatskih tekstova i pravila koja su iz njih izveli islamski učenjaci, a ne povođenjem za emocijama. Ko želi praktično primijeniti Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet, treba se odijevati na način koji je poznat ljudima, a ne suprotno tome. Ovo je, svakako, pod uvjetom da odjeća koju nose ljudi u određenoj zemlji nije u koliziji sa islamskim načinom odijevanja. Ako oponira šerijatskom načinu odijevanja, tada će musliman nosti odjeću koja liči njihovoj odjeći, ali ispunjava uvjete ispravnog odijevanja.
Ako pretpostavimo da ljudi u određenom mjestu ili zemlji nose tijesne pantalone ili prozirne, musliman će nositi široke i neprovidne pantalone. Takav je slučaj i sa ostalom odjećom. Kada se radi o uvjetima ispravne nošnje, o njima su islamski učenjaci detaljno govorili. Mi ćemo se zadovoljiti samo spominjanjem osnovnih uvjeta: prvo, da odjeća pokriva stidna mjesta; drugo, da bude široka i neprozirna; treće, da ne nalikuje odjeći suprotnog spola; četvrto, da ne nalikuje odjeći nevjernikâ; i, peto, da nije namirisana – vrijedi posebno za žene, a Allah najbolje zna.
1) Ahmed, Ebu Davud i Ibn Madže. Navedeni su hadis u različitim verzijama dobrim ocijenili: imam Munziri, Iraki, Ibn Muflih, Busiri, Sehavi, Behuti, Adžluni i Albani. Imam Ševkani i Muhammed Han tvrde da su prenosioci ovog predanja pouzdani. Vidjeti: Ihjau ulumid-din, 4/286, s opaskama imama Irakija, El-Adabuš-šeraijje, 2/582, Misbahuz-zudžadža, 4/90, Nejlul-evtar, 2/111, El-Mekasidul-hasena, str. 668, Keššaful-kinaa, 1/381, Kešful-hafa, 2/362, Er-Revdatun-nedijja, 1/234 i 3/460, i Sahihut-tergib, 2/480.
2)Vidjeti: Nejlul-evtar, 2/111.
3) Vidjeti: Merkatul-mefatih, 8/221.
4) Vidjeti: Telbisu Iblis, str. 174.
5) Vidjeti: El-Adabuš-šeraijje, 2/581, i El-Furu, 1/302.
6) Vidjeti: El-Adabuš-šeraijje, 2/581.
7) Vidjeti: Ibid., 2/582.
8) Vidjeti: Haddus-sevb, str. 27, od šejha Bekra Ebu Zejda.
9) U vezi s tim uporediti s: Keššaful-kina, 1/381, Ed-Derari, 1/383, od imama Ševkanija, Er-Revdatun-nedijja, 3/460, i Avnul-Ma’bud, 11/51.
10) Broj fetve, 14805.
11) Vidjeti: Haddus-sevb, str. 31.
12) Vidjeti: El-Ešbahu ven-nezair, str. 93, od imama Ibn Nudžejma, Šerhul-kavaidil-fikhijja, str. 219, od šejha Ahmeda Zerke, i El-Kavaidul-fikhijjetul-kubra, str. 325, od dr. Saliha Sedlana.
Na pitanje odgovorio: Iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od mr. Safeta Kuduzovica
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Šta uraditi kada čujemo psovanje Allaha s.v.t?
Uvaženi brate, tvoje je pitanje kratko, a da bi odgovor bio potpun, zbog bitnosti onoga što sve obuhvata, trebalo bi da sadrži više toga. Naime, potrebno je pojasniti propis psovanja (vrijeđanja) Uzvišenog Allaha, propis uklanjanja zla rukom, propis sprovođenja šerijatskih kazni od strane pojedinacaviše
Uvaženi brate, tvoje je pitanje kratko, a da bi odgovor bio potpun, zbog bitnosti onoga što sve obuhvata, trebalo bi da sadrži više toga. Naime, potrebno je pojasniti propis psovanja (vrijeđanja) Uzvišenog Allaha, propis uklanjanja zla rukom, propis sprovođenja šerijatskih kazni od strane pojedinaca, propis ponašanja prema otpadniku – murtedu od vjere.
1. Što se tiče vrijeđanja i psovanja Allaha, islamski učenjaci imaju jednoglasan stav o tome da je onaj ko opsuje Allaha, dželle šanuhu, ili Ga na bilo koji način uvrijedi, pod uvjetom da nije prisiljen, da nije učinio lapsus, odnosno da razumije značenje tih riječi – izašao iz okvira islama i postao odmetnik, makar te riječi izrekao u šali.
Ishak b. Rahavejh kaže: “Islamski učenjaci imaju jednoglasan stav o tome da onaj ko vrijeđa Allaha, ili Poslanika, ﷺ, ili ne priznaje nešto od Objave, ili ubije nekog od poslanika, pa makar tvrdio da vjeruje u Objavu, da je tim činom postao nevjernik.” (Ibn Abdulberr, Et-Temhid, 4/226)
Kazao je Ibn Kudama: “Onaj ko uvrijedi – opsuje Allaha, nevjernik je, bez obzira da li se šalio ili bio ozbiljan.” (El-Mugni, 10/103)
Kazao je Ibn Hazm: “Pod nebeskim svodom ne postoji musliman koji vrijeđanje Allaha, dželle šanuhu, ne smatra nevjerstvom.” (El-Muhalla, 11/411)
Imam Merdavi rekao je: “Ko uvrijedi Allaha ili Poslanika, takav je čovjek nevjernik, po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka.” (El-Insaf, 10/326)
(Napomena: Islamski učenjaci pod pojmom “vrijeđanje i psovanje Allaha” misle na bilo koji vid omalovažavanja Uzvišenog Allaha. A ono što postoji kod nas u Bosni, da ljudi psuju Allah na način koji je svima nama poznat, to je nešto za što učenjaci današnjeg doba nisu mogli da vjeruju da postoji na planeti kada su im studenti sa naših prostora pojasnili na koji način ljudi na našim prostorima psuju i vrijeđaju Allaha.)
2. Kada je u pitanju uklanjanje zla rukom, treba spomenuti činjenicu koja je nepoznanica velikom broju muslimana, a to je neispravno shvatanje riječi Allahovog Poslanika: “Ko od vas vidi zlo, neka ga ukloni rukom, a ako ne može, neka ga ukloni jezikom – govorom, a ako ni to ne može, neka to prezire srcem, a to je najslabiji vid imana.” (Muslim)
Kazao je Kadi Ebu Bekr Ibn el-Arebi, poznati učenjak malikijske pravne škole i to nije Ibn Arebi poznat kao “vođa nevjerstva i zablude”, u komentaru spomenutog hadisa: “Jedna od manje poznatih stvari u ovom hadisu jeste i to što je Allahov Poslanik u ovom hadisu počeo hadis spominjanjem zadnje stvari, a to je uklanjanje zla rukom, a u osnovi se počinje uklanjanjem zla jezikom, a nakon toga se zlo uklanja rukom.” (Ibn El-Arebi, Ahkamul-Kur’an, 2/67)
Šejh Ibn Baz upitan je o uklanjanju zla rukom, pa je kazao: “Uzvišeni Allah u opisu mu’mina navodi da oni naređuju dobro i odvraćaju od zla. Rekao je Uzvišeni Allah: ‘A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju’ (Et-Tevba , 71); ‘I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.’ (Alu Imran, 104); ‘Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete’(Alu Imran, 110). Ajeti u kojima se naređuje naređivanje dobra i odvraćanje od zla mnogobrojni su, a sve to pokazatelj je bitnosti toga i pokazatelj velike potrebe za tim. U vjerodostojnom hadisu zabilježeno je da je Allahov Poslanik kazao: ‘Ko od vas vidi zlo, neka ga ukloni rukom, ako ne može, neka ga ukloni jezikom – govorom, a ako ni to ne može, neka to prezire srcem, a to je najslabiji vid imana.’ (Muslim, Sahih) Odvraćanje od zla rukom primijenit će osoba koja za to ima mogućnosti, kao što je slučaj sa vladarom ili institucijama koje imaju tu nadležnost, ili emir u onome što je u njegovoj nadležnosti, ili kadija – sudija u onome što je u njegovoj nadležnosti, ili čovjek u svojoj kući u pogledu svoje djece ili članova porodice.
Onaj ko to ne može ili onaj čije će takvo postupanje izazvati smutnju, prepirku ili fizički obračun, on neće uklanjati zlo rukom, već će se ograničiti na uklanjanje zla jezikom i to je dovoljno kako se ne bi desilo da uklanjanje zla rukom prouzrokuje zlo veće od onoga koje je želio da otkloni, kao što su to spomenuli islamski učenjaci.
Što se tiče takve osobe, dovoljno je što će to osuditi jezikom, tako što će kazati: ‘Brate, boj se Allaha, to nije dozvoljeno; to je obaveza da se ostavi, to je obaveza da se učini’, i slično tome, lijepim riječima i na pristojan način. Nakon toga dolazi negiranje srcem, tako što će srcem prezirati grijeh pokazujući svoj prezir, isto kao što neće sjediti sa onima koji čine grijeh, a i to potpada pod prezir srcem.”
Izvor fetve oficijelna stranica šejha Ibn Baza: http://www.binbaz.org.sa/mat/246
Pošto smo konstatirali, navodeći jednoglasan stav učenjaka, da je psovanje i vrijeđanje Allaha – kufr, kao i to da je obaveza onome koji vidi zlo da ga ukloni, tebi je obaveza da spomenutoj osobi, na lijep način, pojasniš opasnost i veličinu tog (ne)djela, da pojasniš da činjenjem tog djela čovjeku propadaju sva djela koja je počinio do tada¸i da mu ona neće koristiti ako umre u takvom stanju, osim ako se pokaje. Kazao je Uzvišeni Allah: “A onaj ko otpadne od prave vjere – uzalud će mu biti djela njegova i on će, na onom svijetu, nastradati. “ (El-Maida, 75) Uzvišeni Allah također je kazao: “A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti. Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan!” (Ez-Zumer, 65–66)
3. Što se tiče sprovođenja šerijatskih kazni u pogledu onih koji to zaslužuju u vremenu kada ne postoji šerijatska vlast niti se sudi po Allahovim zakonima, da li je dozvoljeno pojedincu da sprovodi šerijatske kazne? Islamski učenjaci u pogledu tog pitanja kazali su da nije dozvoljeno pojedincu da sprovodi šerijatske kazne u slučaju osoba koje su počinile prekršaj zbog kojeg su zaslužile šerijatsko kažnjavanje. Razlog za to jeste što bi to vodilo do smutnje, nereda, bespravnog prolijevanja krvi, jer sprovođenje šerijatskih kazni opširno je poglavlje i veoma osjetljivo, poglavlje o kojem ljudi malo toga znaju. Kada bi se dozvolilo svakome da sprovodi šerijatske kazne, ljudi bi prolijevali tuđu krv bespravno pod izgovorom da je to sprovođenje šerijatskih kazni.
Poznati tumač Kur’ana, imam Kurtubi u svome je Tefsiru kazao: “Ne postoji razilaženje u pogledu toga da sprovođenje šerijatske kazne – odmazde za ubistvo (kisas) ne sprovodi niko osim vladar kojem je stavljeno u obavezu da sprovodi šerijatske kazne za ubistvo i druge prijestupe.” (El-Džamia li ahkamil-Kur’an, 2/245)
Od Ebu Ez-Zenada prenosi se, a on prenosi od svoga oca, a on od pravnika Medine, čijem se mišljenju vraćaju ljudi, da su govorili: “Ne dolikuje nikome da sprovodi šerijatske kazne osim vladaru, izuzev što je dozvoljeno da čovjek sprovede kaznu za blud nad svojim robom ili robinjom.” (Ševkani, Nejlul-evtar, 7/172)
Naš uvaženi šejh Safet Kuduzović u jednom od svojih članaka, objavljenim na minber.ba , kazao je: “Budući da nema islamske vlasti koja bi adekvatno kaznila smutljivce i pokvarenjake, a kaznene mjere u islamu može izreći i sprovoditi isključivo islamski vladar, kazna za uznemiravanje Svevišnjeg Allaha, Poslanika, ﷺ, i vjernika prolongirat će se za Sudnji dan. Obaveza je ljude upozoriti na pogubnost takvih postupaka i poniženje koje mogu doživjeti na dunjaluku i bolnu kaznu koju će sigurno iskusiti na ahiretu, ako se u međuvremenu ne pokaju. Na muslimanima je da ukazuju na greške i pojašnjavaju propise, a Allahova riječ ostaje istinita: ‘A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici’ (Jusuf, 103).”
4. Treba da znaš, cijenjeni i uvaženi brate u islamu, da sve spomenuto ne znači da je tebi zabranjeno da takvim osobama pokušavaš na lijep način da pojasniš propise vjere, da ih pozoveš na pokajanje. Štaviše, dozvoljeno ti je da za njih moliš Allaha u vremenima kada se dove primaju, da ih Allah uputi na Pravi put.
Islamski se učenjaci ne razilaze, kako navodi šejhul-islam Ibn Tejmijja u svojim Fetvama, u pogledu prihvatanja pokajanja otpadnika čije se otpadništvo ponovi više puta, ako se iskreno pokaje Allahu zbog počinjenih grijeha, kada je u pitanju njegov odnos između njega i Allaha, ali se razilaze u pitanju da li se to pokajanje prihvata u ovodunjalučkim propisima. To je dovoljan razlog da se potrudiš u pojašnjavanju propisa onima kojima je to potrebno, ne bi li Allah dao da se oni, tvojim sebebom, vrate Pravom putu.
Uvaženi učenjak današnjeg vremena Muhammed Salih Munedždžid, u jednoj od svojih fetvi u pogledu čovjeka čija je majka ostavila islam i vratila se vjeri na kojoj je bila prije (sikizam), nakon što je pojasnio čovjeku da nema obavezu činjenja dobročinstva majci nakon što je postala otpadnik od vjere, kazao je: “Moj savjet tebi jeste: ne gubi nadu u to će se tvoja majka vratiti uputi i ne prestaj da je pozivaš na najljepši način, uz sve to ustraj u dovi za nju, naročito u odabranim vremenima, kao što je zadnja trećina noći, ili u odabranim stanjima, kao što je stanje sedžde u namazu. I znaj da ona nema nikakvih prava kod tebe sve dok je otpadnica.”
Vidi manjeA Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.
Šta znači biti zadovoljan sudbinom?
Zadovoljstvo sudbinom, to jest, svime onim što je Uzvišeni Allah odredio, temelj je vjere islama. Čovjek mora prihvatiti sudbinu, bila mu ona draga ili mrska, jer je Allah, džellešanuhu, pravedan i nikome ne čini nepravdu. Pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, Allah, dževiše
Zadovoljstvo sudbinom, to jest, svime onim što je Uzvišeni Allah odredio, temelj je vjere islama. Čovjek mora prihvatiti sudbinu, bila mu ona draga ili mrska, jer je Allah, džellešanuhu, pravedan i nikome ne čini nepravdu. Pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, Allah, džellešanuhu, odredio je sve šta će se dogoditi, pa i najstinije detalje u vezi sa svime. Sveznajući Allah rekao je: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu uistinu lahko…” (El-Hadid, 22).
Evo o predodređenju nekoliko predanja: Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, kaže: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, dok je Arš, Njegov prijesto, bio na vodi’” (Muslim).
Ubada b. Es-Samit, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Allah je prvo stvorio pero i obratio mu se: ‘Zapiši!’ ‘Šta ću zapisati?’, pero je upitalo, a Allah mu je rekao: ‘Zapiši sudbinu!’, i pero je zapisalo sve šta će se dogoditi do Časa suđenog” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Bejheki i mnogi drugi muhadisi).
Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da ga je Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, posavjetovao: “O dječače, poučit ću te nekim stvarima! Čuvaj Allahove granice, i On će tebe čuvati; pazi na Allahove granice, naći ćeš Ga uza se; znaj za Allaha u blagostanju, pa će On znati za tebe u poteškoći; kad moliš, moli od Allaha; kad tražiš pomoć, traži od Allaha! Znaj, kad bi se svi ljudi ujedinili radi neke tvoje koristi, ne bi mogli ništa učiniti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! A kad bi se ujedinili da ti naštete, ne bi ti mogli ništa naštetiti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! Pera su podignuta, a listovi su se osušili” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Hakim). Dakle, nemoguće je da se dogodi ono što Allah nije predodredio, niti je moguće da se ne dogodi ono što je Allah odredio.
Biti zadovoljan sudbinom ne znači ne nastojati pomoći unesrećenom i prepustiti ga propasti. Biti zadovoljan sudbinom znači ne protiviti se Allahu, Sveznajućem Gospodaru, Koji je odredio da se dogodi, naprimjer, pokolj u bratskoj Siriji. I, da bi čovjek bio zadovoljan sudbinom, nije uvjet da ne osjeti bol zbog nesreće. Zar Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije plakao kad je umro njegov sin Ibrahim?! Zar nije rekao: “Oči suzama rose i srce tuguje, ali govorimo ono čime je Gospodar zadovoljan! Velika nas je tuga obuzela što se od tebe rastajemo, Ibrahime!” (El-Buhari).
Dalje, zar nije plakao kad je poginuo Džafer, radijallahu anhu, u Bici na Mu’ti, iako je bio zadovoljan Allahovom odredbom?! Također se ni učenje dove da Svemogući Allah otkloni nedaću ne smatra nezadovoljstvom sudbinom. Dakle, jedno je biti zadovoljan sudbinom kao Allahovim određenjem, a drugo je biti zadovoljan nečijom nesrećom kao ljudskim produktom. A Gospodar tvoj najbolje zna i On sve vidi.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Umra za umrlog roditelja
Poželjno je obaviti hadž i umru za umrlog, a i živi će zbog toga imati nagradu. U hadisima se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odobravao, pa čak i preporučivao, obavljanje hadža (umra ide uz hadž) za umrlu osobu. Ako je naš bližnji, za koga želimo obaviti umru i hadž, bioviše
Poželjno je obaviti hadž i umru za umrlog, a i živi će zbog toga imati nagradu. U hadisima se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odobravao, pa čak i preporučivao, obavljanje hadža (umra ide uz hadž) za umrlu osobu. Ako je naš bližnji, za koga želimo obaviti umru i hadž, bio musliman, poželjno je da mu učinimo dobro i da za njega obavimo umru i hadž.
U hadisima se navodi nekoliko djela koja čine živi, a od kojih umrli imaju koristi. Tu su, između ostalih, sljedeća djela: traženje oprosta, udjeljivanje sadake (osobito trajne), obavljanje umre i hadža, vraćanje duga, pošćenje ramazanskog posta (ako je post izostavio iz opravdanih razloga i umro), pošćenje iskupnog posta za neki prekršaj…
Šejh Ibn Baz, rahimehullah, smatra da ne postoji dokaz da se na ime umrlog može obavljati namaz, niti učiti Kur’an, niti postiti dobrovoljni post. On kaže da se treba ograničiti na ono za šta postoji šerijatski dokaz, i to je najsigurnije. Kažemo ovako, a, opet, postoje učenjaci koji smatraju da sevapi od učenja Kur’ana stižu umrloj osobi. Molim Sveznajućeg Allaha da nas pouči islamu, On je pokrovitelj uspjeha.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Kako da musliman zamišlja Uzvišenog Allaha?
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, koji u Kur’anu kaže: “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Eš-Šura, 11) Allahu, dž. š., ne sliči niko od Njegovih stvorenja, niti se bilo ko od njih može sa Njim porediti. Niko Mu ravan nije i On nema sudruga. Allah, dž. š., daleko je od svake sličnosti sa stviše
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, koji u Kur’anu kaže: “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Eš-Šura, 11)
Allahu, dž. š., ne sliči niko od Njegovih stvorenja, niti se bilo ko od njih može sa Njim porediti. Niko Mu ravan nije i On nema sudruga. Allah, dž. š., daleko je od svake sličnosti sa stvorenjima. Bilo šta da pomisli čovjek u vezi sa svojim Gospodarom, mora znati da je Allah, dž. š., daleko iznad toga. Čovjek nije u stanju svojim znanjem obuhvatiti Allaha, dž. š., ili sebi predstaviti Njegov lik. Uzvišeni Allah kaže: “…a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.” (Ta-ha, 110)
Musliman, u osnovi, nije zadužen da sebi predočava i predstavlja Allaha, dž. š. Njegova obaveza i zadaća jeste da vjeruje da Allahu, dž. š., pripadaju savršena svojstva koja dolikuju Njegovoj uzvišenosti i da Mu niko ne nalikuje u tim svojstvima. Ono što ulazi u sastavni dio akide muslimana jeste vjerovanje da se Uzvišeni Allah ne može vidjeti na ovom svijetu, kao što kaže Allah, dž. š.: “Pogledi do Njega ne mogu doprijeti…” (El-En‘am, 103)
Vjernici će vidjeti Allaha, dž. š., na mjestu skupljanja svih ljudi radi obračuna na Sudnjem danu i u Džennetu.
U Sahihu imama Muslima navodi se da je Allahov Poslanik, ﷺ, jednom prilikom upitan: “Da li si vidio svoga Gospodara?” “Vidio sam nur (svjetlost)”, odgovori Allahov Poslanik, ﷺ.
U drugoj predaji ovoga hadisa navodi se: “Svjetlost… kako da Ga vidim?”
Ovo se slaže sa onim što je došlo u suri El-A‘raf, gdje Allah, dž. š., govori Musau, alejhis-selam: “Nećeš Me vidjeti”, tj. na ovom svijetu.
Allahov Poslanik, ﷺ, a ni bilo ko drugi nije vidio Gospodara svojim očima. Na Sudnjem danu, kada ljudi ugledaju svoga Gospodara na mahšeru (mjestu sakupljanja radi obračuna), učinit će Mu sedždu zbog Njegove uzvišenosti. Viđenje Allaha, dž. š., u Džennetu bit će apsolutno najveća blagodat koja će biti ukazana i upriličena stanovnicima Dženneta.
Tvoja dužnost, brate, jeste da Allaha, dž. š., spoznaš preko Njegovih lijepih imena i atributa koje je On spomenuo u Svojoj Knjizi i o kojima nas je obavijestio Njegov Poslanik, ﷺ. Ne opterećuj sebe onim što ne možeš podnijeti i postići! Okreni se onome što ti je tvoj Gospodar naredio, te se riješi i oslobodi šejtanskog došaptavanja! Da te Allah, dž. š., uputi ka onome čijim ćeš činjenjem postići Njegovo zadovoljstvo!
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 6.
Vidi manjeKoja su najbitnija razilaženja sekti u islamu?
Odgovor na tvoje pitanje, poštovano sestro, zahtijeva mnogo prostora i prikladan je kao tema za jednu opsežniju studiju. Prostor sa kojim raspolažemo nije dovoljan za njegovo elaboriranje. Ipak, ukratko možemo reći sljedeće: Allahov Poslanik, ﷺ, ranije nas je obavijestio da će se ovaj ummet rascijepviše
Odgovor na tvoje pitanje, poštovano sestro, zahtijeva mnogo prostora i prikladan je kao tema za jednu opsežniju studiju. Prostor sa kojim raspolažemo nije dovoljan za njegovo elaboriranje. Ipak, ukratko možemo reći sljedeće: Allahov Poslanik, ﷺ, ranije nas je obavijestio da će se ovaj ummet rascijepiti i razjediniti kao što se to desilo sa prethodnim narodima. U vjerodostojnom hadisu koji prenosi Ebu Davud svojim lancem prenosilaca, od Ebu Hurejre, r. a., kaže se da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Jevreji su se razišli na sedamdeset jednu ili dvije frakcije i kršćani su se razišli na sedamdeset jednu ili dvije frakcije, a moj ummet će se, također, razići na sedamdeset i tri frakcije.” (Prenosi ga Ebu Davud, Kitabus-sunne)
Avf b. Malik, r. a., kaže da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Jevreji su se razišli na sedamdeset jednu frakciju. Jedna od njih je u Džennetu, a sedamdeset ih je u Džehennemu. Kršćani su se razišli na sedamdeset dvije frakcije. Sedamdeset jedna frakcija je u Džehennemu, a jedna u Džennetu. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, moj ummet će se, zaista, razići na sedamdeset tri frakcije. Jedna od njih je u Džennetu, a sedamdeset dvije su u Džehennemu. Ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, ko su oni?” Allahov Poslanik, ﷺ, odgovori: “Džemat (zajednica muslimana).” (Ibn Madža, br. 3982)
Ovdje se pod pojmom “džemat” podrazumijevaju pravac i praksa Allahovog Poslanika, ﷺ, i njegovih ashaba, r. a., u pogledu vjerovanja (akide) i djela (amela). Neke od tih frakcija koje se pripisuju islamu i povezuju sa njim, zalutale su u domenu vjerovanja (tevhida) u Allaha, dž. š., i Njegovih lijepih imena i svojstava savršenstva. Tako neki od njih kažu da je jedino što postoji Uzvišeni Allah, a sve ostalo je sjena postojanja, ili da je Allah, dž. š., inkarniran (otjelovljen) u Svojim stvorenjima (pristalice panteizma – vahdetul-vudžud). Neka je uzvišen Gospodar svjetova od njihovih tvrdnji! Slavljeni i Uzvišeni Gospodar iznad je nebesa koja je stvorio, uzdignut iznad Arša i odvojen od Svojih stvorenja.
Neke od tih frakcija zalutale su u domenu imana, pa su odvojili djelo od imana, te su rekli da se iman ne povećava niti smanjuje. Ono što je istina jeste da iman sačinjavaju riječi i djela, da se povećava činjenjem dobrih djela, a smanjuje činjenjem grijeha.
Neki od njih zalutali su izvođenjem počinioca velikog grijeha iz islama govoreći za njega da će vječno boraviti u Džehennemu. Ispravno je da počinilac velikog grijeha koji nije počinio širk i kufr nije izašao iz okvira islama.
Neke su frakcije zalutale u domenu kadāa i kadera (Allahovog, dž. š., određenja), te kažu da je čovjek prisiljen na činjenje djelā. Ispravno mišljenje jeste da čovjek ima slobodnu volju na osnovu koje će polagati račun i snositi posljedice i odgovornost za svoja djela. Neke od frakcija zalutale su i pogriješile u domenu Kur’ana, te kažu da je on stvoren, iako je on Allahov, dž. š., objavljeni govor koji nije stvoren.
Neke od frakcija zalutale su u pogledu ashaba Allahovog Poslanika, ﷺ. Proglasili su ih nevjernicima uz otvoren napad na njihove ličnosti kroz vrijeđanja i proklinjanja. Ono što je istina jeste da su oni drugovi plemenitog Allahovog Poslanika, ﷺ, koji su bili sudionici vremena u kome je sišla Objava. Oni su najučeniji i najpobožniji dio ummeta, borili su se Allaha radi onako kako se treba boriti i sa njima je Allah, dž. š., pomogao ovu vjeru. Neka je Allah, dž. š., zadovoljan svima njima!
Ovakav je slučaj i sa ostalim frakcijama koje su odstupile i skrenule sa Pravog puta islama i sektama koje su u Allahovu, dž. š., vjeru pokušale ubaciti razne novotarije. Svaka od frakcija zadovoljna je onim što ispovijeda, slijedi put šejtana i postupa suprotno riječima Uzvišenog Allaha: “I, doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegovog; eto, to vam On naređuje, da biste bogobojazni bili.” (El-En‘am, 153)
Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini sljedbenicima sunneta, koji su spašeni od džehennemske vatre, i da nas uvede u Džennet, zajedno sa dobrim ljudima. Neka je Allahov blagoslov i spas na Allahovog poslanika Muhammeda, ﷺ!
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 40.
Vidi manjeŽelio bih da mi objasnite značenje obožavanja ili robovanja u islamu.
Robovanje muslimana Allahu, dž. š., imperativ je koji Allah, dž. š., navodi u Svojoj Knjizi i zbog kojeg je slao poslanike, kao što kaže Allah, dž. š.: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a kumira (taguta) se klonite!’” (En-Nahl, 36) U leksičkom smislu, termin “ubudijje”više
Robovanje muslimana Allahu, dž. š., imperativ je koji Allah, dž. š., navodi u Svojoj Knjizi i zbog kojeg je slao poslanike, kao što kaže Allah, dž. š.: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a kumira (taguta) se klonite!’” (En-Nahl, 36)
U leksičkom smislu, termin “ubudijje” (robovanje) uzet je od riječi “ta‘bid” (izgradnja, popločavanje, porobljavanje, podjarmljivanje). Tako se kaže: “abbedtu et-tarika”, što u prijevodu znači: “učinio sam put prohodnim”. Robovanje Allahu, dž. š., od strane roba ima dva značenja: opće i posebno. Ako se pod ovim pojmom podrazumijeva podjarmljen i prinuđen, onda on nosi opće značenje i obuhvata sva stvorenja, nebeske i zemaljske svjetove, razumno i nerazumno, mrtvo i živo, aktivno i pasivno, kafira i vjernika, dobrog i lošeg. Allah, dž. š., stvorio je sve što postoji i On upravlja svim postojećim, sve je Njemu potčinjeno. Sve stvoreno ima granicu kod koje mora stati. Ako se pod terminom rob (abid) podrazumijeva obožavanje Allaha, dž. š., i pokornost Njegovim naređenjima, onda on obuhvata samo vjernike, a isključuje nevjernike, jer su vjernici istinski robovi Allahu, dž. š., koji u svom vjerovanju obuhvataju tri principa: (1) tevhidur-rububijje (vjerovanje da je samo Allah, dž. š., Tvorac i Gospodar svega), (2) tevhidul-uluhijje (da se samo Njemu čini ibadet) i (3) tevhidul-esmai vas-sifat (vjerovanje da samo Njemu pripadaju lijepa imena i svojstva savršenstva).
Vjernici nikoga ne smatraju ravnim Njemu. Allah, dž. š., u kazivanju o Iblisu kaže: “Gospodaru moj”, reče , “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih.” “Ovo je pravi put k Meni”, reče On. “Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.” (El-Hidžr, 39–42)
Što se tiče ubudijjeta (obožavanja) koje je Allah, dž. š., naredio, to je termin koji obuhvata sve ono što Allah, dž. š., voli i čime je zadovoljan, bilo da se radi o lijepom govoru, vanjskim i unutarnjim djelima ili odricanju od svega onoga što je u suprotnosti sa nabrojanim. Tako se pod ovom definicijom podrazumijevaju: šehadet (svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dž. š., i da je Muhammed, ﷺ, Njegov rob i poslanik), namaz, hadž, post, džihad (borba) na Allahovom, dž. š., putu, naređivanje dobrih, a odvraćanje od loših djela, vjerovanje u Allaha, dž. š., Njegove meleke, Njegove poslanike, Sudnji dan… Suština ovog ibadeta jeste ihlas (iskrenost) koji čini da namjera roba bude isključivo zadovoljstvo Allaha, dž. š., i lijep položaj u kući ahiretskoj. Uzvišeni Allah kaže: “A od nje (razbuktale Vatre) daleko će biti onaj koji se Allaha bojao, onaj koji dio imetka svog udjeljuje, da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg stekao, i on će, zbilja, zadovoljan biti!” (El-Lejl, 17–21)
Odmah nakon ihlasa dolazi sidk (iskrenost): da vjernik sa svoje strane uloži trud u pokornosti i činjenju onoga što je Allah, dž. š., naredio, a da se kloni onoga što je Allah, dž. š., zabranio, da se sprema za susret sa Njim, da se kloni slabosti i lijenosti, te da svoju dušu sačuva od strasti i žudnje za ovim svijetom. Uzvišeni Allah kaže: “O, vjernici, bojte se Allaha i budite sa onima koji su iskreni!” (Et-Tevba, 119)
Slijeđenje (mutabe’a) Allahovog poslanika Muhammeda, ﷺ, također je neophodno i neizostavno. Tako Allahov, dž. š., rob, vjernik, obožava Allaha, dž. š., shodno onome što je Allah, dž. š., propisao, a ne kako to kome padne na pamet ili izmišljajući razne novotarije. Ovo je značenje slijeđenja Allahovog Poslanika, ﷺ. Znači, ihlas, sidk i mutabe’a su neophodni. Ako smo ovo dobro apsolvirali, onda postajemo svjesni činjenice da se u robovanje ljudima ubraja sve ono što je u suprotnosti sa ovim pojmovima. Rijaluk (licemjerstvo, dvoličnost, pretvaranje) predstavlja vid robovanja ljudima. Širk je vid robovanja ljudima. Napuštanje obaveza prema Allahu, dž. š., kako bi se pokušali ljudi zadovoljiti (čime se izaziva srdžba Gospodara), također je vid obožavanja ljudi. Svaki onaj ko bude davao prednost svojim prohtjevima u odnosu na pokornost svome Gospodaru izašao je izvan okvira i granica smisla značenja ubudijjeta (robovanja Uzvišenom Allahu) i proturječio je ispravnom putu. Zbog toga je Allahov Poslanik, ﷺ, izrekao sljedeći hadis: “Ponižen je i propao je rob dinara (zlatnika)! Ponižen je i propao je rob dirhema (srebrenjaka)! Ponižen je i propao je rob odjeće! Ponižen je i propao je rob kadife! Ako mu se nešto dâ, bude zadovoljan, a ako mu se uskrati, rasrdi se, postane bijedan i klone. Ako se trnom ubode, ne izvlači ga.”
Robovanje Allahu, dž. š., spaja i obuhvata ljubav, strah i nadu. Rob voli svoga Gospodara, strahuje i plaši se Njegove kazne i nada se Njegovoj milosti i nagradi. Ovo su tri osnovna temelja na kojima počiva robovanje Allahu, dž. š.
Robovanje Allahu, dž. š., čast je, a ne poniženje, kao što jedan pjesnik kaže:
Ono što mi je povećalo čast i ugled,
i zamalo što nisam zbog toga zakoračio nogom na zvijezdu Sureju,
jeste moje potpadanje pod Tvoje riječi: “O, Moji robovi!”,
i što si Ahmeda učinio mojim poslanikom.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini Svojim iskrenim robovima! Neka je selam i spas na Allahovog poslanika Muhammeda!
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 8.
Vidi manjeDa li će svi hafizi uću u džennet i imati mogućnost šefaata za deset ljudi?
Na samom početku treba kazati da je za učenje Kur’ana napamet u sunnetu Allahovog Poslanika obećana velika nagrada. Kazao je Allahov Poslanik: “Na Sudnjem danu nosiocu Kur’ana kazat će se: ‘Uči i uzdiži se kao što si ga učio na dunjaluku, zaista je tvoja deredža ondje gdje proučiš zadnji ajet.’” (Tiviše
Na samom početku treba kazati da je za učenje Kur’ana napamet u sunnetu Allahovog Poslanika obećana velika nagrada. Kazao je Allahov Poslanik: “Na Sudnjem danu nosiocu Kur’ana kazat će se: ‘Uči i uzdiži se kao što si ga učio na dunjaluku, zaista je tvoja deredža ondje gdje proučiš zadnji ajet.’” (Tirmizi, Ebu Davud, od Abdullaha b. Amra, r. a., a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
Međutim, to ni u kojem slučaju ne znači da će u Džennet ući svi koji budu znali Kur’an napamet, tj. hafizi. To pitanje se vraća na njih i na njihova ostala djela, tako da, ako bi neko znao Kur’an napamet, a u osnovi je licemjer, za takvu osobu ne možemo kazati da će je to uvesti u Džennet. Štaviše, Allahov Poslanik zaprijetio je, kao što je zabilježeno u vjerodostojnom hadisu od Ebu Hurejre, r. a., da će od prve tri skupine ljudi na Sudnjem danu u Džehennem biti bačeni: onaj koji je poginuo u borbi prikazujući se kao mudžahid, a zapravo se borio da bi ga ljudi pohvalili i kako bi se dokazao u borbi; onaj ko je udjeljivao imetak kako bi se za njega kazalo da je dobročinitelj; hafiz koji je učio Kur’an kako bi se za njega kazalo da je karija – učač.
Što se tiče dijela pitanja da će hafiz imati mogućnost zauzimanja – šefata za deset članova svoje porodice koji su zaslužili patnju Džehennema, meni nije poznat vjerodostojan dokaz koji to potvrđuje, a pošto je to stvar gajba, nije nam dozvoljeno da potvrdimo spomenutu konstataciju osim na osnovu validnog dokaza.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manje