Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Jesu li džinni čuvali Poslanika Muhammeda s.a.v.s?
Tvrdnja da je neko od džina čuvao i štitio Muhammeda, ﷺ, od Ebu Lehebove supruge zahtijeva vjerodostojan argument! Onaj ko to tvrdi treba iznijeti argument. Najvjerovatnije je ovdje u pitanju miješanje pojmova, jer je vjerodostojnim putem zabilježeno da su meleki, Allahovom, dž. š., naredbom, čuvaliviše
Tvrdnja da je neko od džina čuvao i štitio Muhammeda, ﷺ, od Ebu Lehebove supruge zahtijeva vjerodostojan argument! Onaj ko to tvrdi treba iznijeti argument. Najvjerovatnije je ovdje u pitanju miješanje pojmova, jer je vjerodostojnim putem zabilježeno da su meleki, Allahovom, dž. š., naredbom, čuvali Allahovog Poslanika, ﷺ, od Ebu Lehebove supruge. O ovome će još biti riječi!
Uzvišeni Allah zajamčio je da će čuvati Svog Poslanika, ﷺ, kao što se navodi u sljedećem ajetu: “…A Allah će te od ljudi štititi.” (El-Maida, 67)
U okvire ove zaštite ulazi i čuvanje Allahovog Poslanika, ﷺ, za koje su bili zaduženi meleki. Jednom prilikom meleki su ga sakrili od očiju Ebu Lehebove supruge i učinili ga nevidljivim za nju, tako da ga nije primijetila. Od Ibn Abbasa, r. a., prenosi se sljedeća predaja: “Kada je objavljeno: ‘Neka propadne Ebu Leheb, i propao je…’ (El-Leheb, 1), Ebu Lehebova supruga došla je do Kabe gdje su sjedili Allahov Poslanik, ﷺ, i Ebu Bekr, r. a. Tada Ebu Bekr, r. a., reče Allahovom Poslaniku, ﷺ: ‘Kada bi se malo udaljio, Allahov Poslaniče, da ti ne bi nečim naudila!’ Allahov Poslanik, ﷺ, tada reče: ‘Bit će spriječena u svojoj namjeri!’ Ona se uputi ka Ebu Bekru, r. a., i u njegovoj blizini uputi mu sljedeće riječi: ‘Ebu Bekre, tvoj nas je prijatelj u pjesmi ismijao i narugao nam se?’ Ebu Bekr odgovori: ‘Tako mi Gospodara ove Kuće, on ne citira poeziju!’ ‘Ti si vjerodostojan u onome što tvrdiš!’, odgovori ona. Kada je otišla, Ebu Bekr, r. a., upita: ‘Zar te nije vidjela?’ ‘Melek me je prikrivao sve dok nije otišla’, reče Allahov Poslanik, ﷺ.’ (Bezzar, Musned, 68/1, koji kaže: “Ovaj je hadis prenesen dobrim – hasen lancem prenosilaca. Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 958/8, za njega, također, kaže da je dobar – hasen.)
Ovom prilikom navest ćemo još jedan hadis koji govori o Ebu Lehebovoj supruzi:
Džundub b. Sufjan, r. a., kazuje: “Allahov Poslanik, ﷺ, razbolio se tako da dvije ili tri noći nije mogao ustati. Došla je jedna žena govoreći: ‘Muhammede! Nadam se da te tvoj šejtan napustio, pošto ga nisam vidjela u tvojoj blizini već dvije ili tri noći!’ Nakon ovoga Uzvišeni Allah objavio je sljedeće ajete: ‘Tako mi jutra i noći kada se utiša – Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!… ’ (Ed-Duha 1–3).” (Buhari, br. 4667; Muslim, br. 1797) Hafiz b. Hadžer kaže: “Riječi u hadisu: ‘Došla je jedna žena…’, odnose se na Ummu Džemil bint Harb koja je bila Ebu Lehebova supruga. Opširnije o ovome bilo je riječi u poglavlju o noćnom namazu (kijamul-lejl).” (Fethul-Bari, 921/8)
Argument koji potvrđuje da su meleki štitili Allahovog Poslanika, ﷺ, uz Allahovo, dž. š., naređenje, jeste i događaj u kojem je učestvovao Ebu Džehl, a koji od Ebu Hurejre, r. a., prenosi imam Muslim u svom Sahihu. On kaže: “Ebu Džehl je upitao: ‘Da li Muhammed još prlja svoje lice prašinom (tj. čini sedždu kao što je to radio za vrijeme namaza kod Kabe) kada je među vama?’ Dobivši pozitivan odgovor, Ebu Džehl donese zakletvu Latom i Uzzaom (imena kipova koje su mušrici obožavali mimo Allaha, dž. š.,) i reče: ‘Ako ga ja primijetim da to čini, nogom ću mu stati na vrat i lice mu gurnuti u prašinu.’ Zatim je došao do Allahovog Poslanika, ﷺ, koji je bio u namazu, misleći da će mu moći stati na vrat. Okupljeni su bili iznenađeni kako odustaje od svoje namjere i kako se povlači, braneći se rukama. ‘Šta ti je?’, upitaše ga, a on odgovori: ‘Između mene i njega je provalija ispunjena vatrom i strašno, krilato biće.’ Allahov poslanik Muhammed, ﷺ, reče: ‘Da se još približio, meleki bi ga zgrabili i rastrgali u komade.’”
Nakon ovog događaja, Uzvišeni Allah objavio je sljedeće ajete: “Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti, a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti! Vidje li ti onoga koji sprječava roba kad klanja? Šta misliš, ako je on na pravom putu, ili ako bogobojaznost naređuje, reci mi, ako on poriče i glavu okreće (tj. Ebu Džehl) – zar on ne zna da Allah sve vidi? Ne valja to! Ako se ne okani, ocrnit ćemo mu čelo, lažno i grješno, pa neka on pozove društvo svoje – Mi ćemo pozvati zebanije. Ne valja to! Ti njega ne slušaj, već sedždu čini i približi se Gospodaru svome! (El-‘Alek, 6–19).” (Muslim, br. 2797) Allah, dž. š., najbolje zna!
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 73.
Vidi manjeKako su se ashabi obraćali Poslaniku?
Dok je Vjerovjesnik, ﷺ, bio živ, ashabima nije bilo dozvoljeno da mu se obraćaju riječima: “O, Muhammede”, zbog govora Uzvišenog Allaha, koji kaže: “Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete.” (En-Nur, 63) Dahak prenosi od Ibn Abbasa, r. a., da su ljudi govoviše
Dok je Vjerovjesnik, ﷺ, bio živ, ashabima nije bilo dozvoljeno da mu se obraćaju riječima: “O, Muhammede”, zbog govora Uzvišenog Allaha, koji kaže: “Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete.” (En-Nur, 63)
Vidi manjeDahak prenosi od Ibn Abbasa, r. a., da su ljudi govorili: “O, Muhammede, O, Ebu Kasime (oče Kasimov)”, pa im je Uzvišeni Allah, iz poštovanja prema Vjerovjesniku, ﷺ, to zabranio, te su nakon toga govorili: “O, Allahov Poslaniče! O, Allahov Vjerovjesniče!” Ovako su rekli Mudžahid i Seid b. Džubejr. Prenosi se od Katade da je rekao: “Uzvišeni Allah naredio je poštivanje Svoga Vjerovjesnika, ﷺ, kao i njegovo uvažavanje, te da se njegova ličnost uzdigne i stavi na posebno mjesto.”
Mukatil b. Hajjan rekao je: “I, kada ga budete dozivali, ne govorite mu: ‘O, Muhammede, o, sine Abdullahov’, nego mu ukažite poštovanje i recite: ‘O, Allahov Vjerovjesniče, o, Allahov Poslaniče’.”
Prenoseći od Zejda b. Eslema, Malik je rekao: “Uzvišeni Allah naredio im je da ga poštuju.” Zato se Vjerovjesnik, ﷺ, ne doziva samo imenom, nego se kaže: “O, Allahov Poslaniče, o, Allahov Vjerovjesniče”.
Isto tako, Vjerovjesnika, ﷺ, nije dozvoljeno dozivati nakon njegove smrti, jer je dova ibadet i ne upućuje se nikome drugome osim Allahu, dž. š.
Kaže Uzvišeni Allah: “I uistinu Allahove kuće samo Njemu pripadaju i nemojte Mu pored Njega drugim ravne smatrati”, “Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.” (El-Ahkaf, 5)
Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je Ibn Abbasu, r. a.: “Kada budeš tražio, traži od Allaha, a kada se budeš oslanjao, onda se na Allaha osloni.” (Tirmizi, br. 2516, a Albani u djelu Sahih Sunen Timizi kaže da je vjerodostojan)
U osnovi, dova predstavlja traženje koristi ili odbijanje neke štete. Kada nekog vjernika, dakle, osobu koja priznaje samo Uzvišenog Allaha za Gospodara i dovu ne upućuju nikome mimo Njega Jedinog, zadesi neka nevolja ili teška situacija, tada izgovara: “O, Allahu”, što znači: “O, Allahu, spasi nas, ili spusti na nas kišu, ili pomozi nam!” Što se tiče obožavaoca kabura i turbeta, oni dove upućuju svojim evlijama i uglednicima govoreći: “O, Bedevi! O, Rai! O, Gejlani!”, što znači: “O, Bedevi, spusti na nas kišu, ili pomozi nas ili spasi!”
Postoje i neki ljudi koji govore: “O, Allahov Poslaniče! O, Muhammede!”, i njemu se obraćaju u istom značenju, tj. njemu dovu upućuju i od njega traže pomoć i kišu.
Ovakav vid obraćanja nekome mimo Allaha predstavlja najveći i najgori oblik suprotstavljanja onome sa čime je došao Muhammed, ﷺ, i ostali poslanici, i onome zbog čega su sve nebeske knjige spuštene, a to je poziv u robovanje samo Uzvišenom Allahu.
Shodno tome, u vjeri islamu, sa kojom je Uzvišeni Allah zadovoljan, nije dozvoljeno upućivanje dove nekome drugome mimo Allaha, bilo da se radi o vjerovjesniku, poslaniku ili bliskom meleku, nego se dova upućuje samo Njemu, Jednom i Jedinom. Zbog toga je rekao Uzvišeni Allah: “Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite!” (En-Neml, 62)
Međutim, ukoliko čovjek izgovori: “O, Muhammede!” ili “O, Allahov Poslaniče”, ne namjeravajući time da mu uputi dovu za nešto (u smislu ibadeta), nego želeći da se prisjeti njega i njegovog lika, ili da, čitajući hadis Poslanika, ﷺ, kaže: “Salallahu alejke, ja resulullah” (neka je mir i spas na tebe, o, Allahov Poslaniče), ili: “Nema boljeg i ljepšeg govora od tvoga govora, o, Allahov Poslaniče”, takav način obraćanja smatra se dozvoljenim. S druge strane, riječi: “O, Muhammede!” (samim imenom), sadrže nedostatak uvažavanja i pažnje prema Allahovom Poslaniku, ﷺ, što smo naznačili na početku.
Šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, upitan je: “Da li se smatra širkom da neko na bilo kojem dijelu zemlje kaže: ‘O, Muhammede! O, Allahov Poslaniče!’, dozivajući ga?”, pa je odgovorio: “Uzvišeni Allah objavio je u Svojoj plemenitoj Knjizi, a i u sunnetu Svoga Poslanika, neka je na njega mir i spas, da je ibadet (robovanje) isključivo samo Allahovo pravo i da je i sama dova ibadet. Stoga, koji god čovjek na bilo kojem dijelu zemlje kaže: ‘O, Allahov Poslaniče ili Vjerovjesniče!’, ‘O, Muhammede, spusti na nas kišu, pomozi me, pomozi svoj ummet, izliječi me ili druge od muslimana, uputi one koji su zalutali!’, i slično, pridružio je Allahovog Poslanika Uzvišenom Allahu u ibadetu, tj. učinio je širk.
Ovako se tretira svaki čovjek koji postupi na ovaj način, bilo da se radi o vjerovjesnicima, melekima, evlijama (dobrim ljudima), džinima ili kipovima, kao i svakom drugom stvorenju, jer Uzvišeni Allah kaže: ‘Džine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju’ (Ed-Darijat, 56), ‘O, ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali.’ (El-Bekara, 21).” (Ibn Baz, Medžmuu fetava, 453/2)
Također, šejh Usejmin, Allah mu se smilovao, upitan je: “Pojedini ljudi, kad ih zadesi kakva nevolja, govore: ‘O, Muhammede! O, Ali! O, Gejlani’, pa kakav je šerijatski propis o tome?”, pa je odgovorio: “Ako time upućuje dovu njima i traži pomoć od njih, on je mušrik i počinio je veliki širk, koji njegovog vlasnika izvodi iz vjere. Na njemu je da se pokaje Uzvišenom Allahu i da samo Njemu dovu upućuje, kao što je rekao Uzvišeni Allah: ‘Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja.’ (En-Neml, 62) Sama činjenica da se tako tretira mušrikom, ukazuje na to da postaje izgubljen i bez pameti. Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe’ (El-Bekara, 130), ‘Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.’ (El-Ahkaf, 5).” (Ibn Usejmin, Fetve, 133/2)
A Allah najbolje zna!
Preveo i obradio: Bekir Hodžić
Koliko će Isa a.s ostati na zemlji?
Treba spomenuti da je hadis u kojem je spomenuto da će Isa, alejhis-selam, ostati na Zemlji sedam godina zabilježio imam Muslim, što znači da ne treba sumnjati u njegovu vjerodostojnost. Također, hadisi u kojima je spomenuto da će ostati na Zemlji četrdeset godina su vjerodostojni. Jedan od njih zabviše
Treba spomenuti da je hadis u kojem je spomenuto da će Isa, alejhis-selam, ostati na Zemlji sedam godina zabilježio imam Muslim, što znači da ne treba sumnjati u njegovu vjerodostojnost.
Vidi manjeTakođer, hadisi u kojima je spomenuto da će ostati na Zemlji četrdeset godina su vjerodostojni. Jedan od njih zabilježio je imam Ebu Davud od Ebu Hurejre, r. a., u kojem je spomenuto da će Isa, alejhis-selam, ostati na Zemlji četrdeset godina. Vjerodostojnost ovog hadisa potvrdio je šejh Albani.
Autor djela Avnul-Ma‘bud, komentarišući hadis Ebu Hurejre, r. a., navodi riječi: hafiza Imaduddina b. Kesira koji je rekao: “Problem ovoj predaji (tj. da će Isa, alejhis-selam, ostati na Zemlji četrdeset godina) predstavlja predaja koju bilježi imam Muslim, a u kojoj se navodi da će Isa, alejhis-selam, ostati na Zemlji sedam godina”, a zatim kaže: “(Ova predaja nije problematična) ako bi se razumjelo da će toliko ostati na Zemlji nakon spuštanja sa neba, a taj boravak će se pridodati vremenu koje je boravio na Zemlji prije uzdizanja na nebo, a poznato je da je Isa, alejhis-selam, uzdignut u trideset trećoj godini (života).” (Avnul-Ma‘bud, 11/270)
Rezime: Neki učenjaci pomirili su ove predaje tako što su rekli da se predaje u kojima se spominje sedam godina odnose na vrijeme koje će Isa, alejhis-selam, proboraviti nakon spuštanja sa neba, dok se predaje u kojima se spominje da će ostati na Zemlji četrdeset godina odnose na njegov cjelokupan život na Zemlji, trideset tri godine prije uzdizanja i sedam godina nakon spuštanja, što skupa čini četrdeset godina.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Da li je Hidr a.s živ?
Ne postoji autentičan argument koji ukazuje na to da je Hidr, alejhis-selam, živ. Neki sljedbenici Knjige, kojima se ne može vjerovati, kažu da su se Hidr i Il’jas napili vode života i da neće umrijeti. Ova njihova tvrdnja u koliziji je s ajetom: “I Mi nijednom čovjeku prije tebe nismo vječnost podaviše
Ne postoji autentičan argument koji ukazuje na to da je Hidr, alejhis-selam, živ. Neki sljedbenici Knjige, kojima se ne može vjerovati, kažu da su se Hidr i Il’jas napili vode života i da neće umrijeti. Ova njihova tvrdnja u koliziji je s ajetom: “I Mi nijednom čovjeku prije tebe nismo vječnost podarili; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti!” (El-Enbija, 34) Sva predanja u kojima se navodi da se Hidr i Il’jas sreću svake godine na hadžu i jedan drugom briju glavu, da se Hidr svake godine na dan Arefata sreće s Džibrilom, Mikailom i Israfilom, da su ga vidjeli Alija, radijallahu anhu, i Omer b. Abdulaziz – ništavna su. Ova predanja naveo je imam Ibn Dževzi u svom djelu El-Mevduat, 2/249, i opovrgao je njihovu vjerodostojnost. Ebu Bekr Nekkaš zabilježio je da su neki ljudi upitali imama Buharija o Hidru i Il’jasu, jesu li još živi, pa je odgovorio: “Kako će biti živi, a Poslanik, ﷺ, rekao je: ‘Nakon stotinu godina niko od prisutnih neće biti živ.’” (Buhari i Muslim. Vidjeti: El-Menarul-munif, str. 67. Napomena: Ovaj je hadis Resulullah, ﷺ, izgovorio pred kraj svog života.) Šejhul-islam Ibn Tejmijja napominje: “Da je Hidr bio živ za vrijeme Poslanika, ﷺ, morao bi vjerovati u njegovo poslanstvo, boriti se s njim na Allahovom putu… Kako da Poslanik, ﷺ, nije obavijestio svoj ummet o tome da je on živ, niti su to učinili pravedni vladari?!” (Vidjeti: Medžmuul-fetava, 27/60) A Allah najbolje zna!
Vidi manjeOdgovorio: Mr. Safet Kuduzović
Da li je sve stvoreno radi Poslanika Muhammeda s.a.v.s?
Nebesa i zemlja nisu stvoreni zbog Poslanika, ﷺ, nego su stvoreni iz razloga koji nam spominje Allah, dž. š.: “Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a neka znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!” (Et-Talak, 12) Štoviše
Nebesa i zemlja nisu stvoreni zbog Poslanika, ﷺ, nego su stvoreni iz razloga koji nam spominje Allah, dž. š.: “Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a neka znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!” (Et-Talak, 12) Što se tiče spomenutog hadisa, on je izmišljen na Poslanika, ﷺ. Neka su salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe.
Vidi manje(Stalno vijeće za naučna istraživanja i fetve, Fetve stalnog vijeća, 1/312)
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 69.
Je li dozvoljeno zaklinjanje Poslanikom?
Zaklinjanje Allahovim Poslanikom, ﷺ, haram je (zabranjena) i jedna vrsta širka. Kada se neko zaklinje, onda on na taj način slavi i uzdiže ono čime se zaklinje, a onaj koji je stvoren ne može nikako da se zaklinje onim što je stvoreno. Zbog toga je Allahov Poslanik, ﷺ, izrekao sljedeće riječi: “Ko sviše
Zaklinjanje Allahovim Poslanikom, ﷺ, haram je (zabranjena) i jedna vrsta širka. Kada se neko zaklinje, onda on na taj način slavi i uzdiže ono čime se zaklinje, a onaj koji je stvoren ne može nikako da se zaklinje onim što je stvoreno. Zbog toga je Allahov Poslanik, ﷺ, izrekao sljedeće riječi: “Ko se bude zaklinjao nečim drugim, osim Allahom, dž. š., učinio je kufr ili širk.” (Hadis je vjerodostojan, a prenose ga Ahmed, 2/125, Ebu Davud, br. 3251, i Tirmizi, br. 1535)
Vidi manjeOvaj hadis obuhvata sve vrste zakletvi, mimo zaklinjanja Allaha, dž. š., kao što je zaklinjanje poslanicima, melekima, dobrim ljudima i ostalim stvorenjima. Allahov Poslanik, ﷺ, u drugom hadisu kaže: “Ko želi da se zakune, neka se zaklinje Allahom, dž. š., ili neka šuti!” (Buhari, br. 4860 i br. 6107, Muslim, br. 1647, Ahmed, 2/309, Ebu Davud, br. 3247, Nesai, br. 3775, Tirmizi, br. 1545, Ibn Madža, br. 2096)
Što se tiče zakletvi koje se spominju u Kur’anu, kao što je zaklinjanje onima koji se jedan za drugim šalju (murselat), onima koji pušu snažno (zarijat), onima koji čupaju grubo (naziat ), zorom (fedžr), vremenom (asr), jutrom (duha), mjestima zvijezda koje se gube (mevaki’an-nudžum) i drugo, njima se zaklinje Uzvišeni Allah. Allah, dž. š., zaklinje se čime hoće od Svojih stvorenja. Dok, na drugoj strani, čovjek se može zaklinjati samo Onim koji ga je stvorio.
(Preneseno iz: Ibn Džibrin, El-Lu’lu’u el-mekin min fetava Ibn Džibrin, str. 32)
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 21.
Da li žrtvovati svoj život zbog onoga što će narod reći?
Ve alejkumusSelam, Uistinu je tuzna vasa prica, ali isto tako oslikava stanje ne samo vase nego mnogih porodica koje su bile prvenstveno zasnovane na nekom dunjaluckom interesu, na laznim obecanjima,kulama I vilama gradjenim na nebesima Itd. Mnogi roditelji I dan danas ne shvataju koliko je vazno poviše
Ve alejkumusSelam,
Uistinu je tuzna vasa prica, ali isto tako oslikava stanje ne samo vase nego mnogih porodica koje su bile prvenstveno zasnovane na nekom dunjaluckom interesu, na laznim obecanjima,kulama I vilama gradjenim na nebesima Itd. Mnogi roditelji I dan danas ne shvataju koliko je vazno postupiti po hadisu poslanika a.s. kada je kazao: “Ako vam dodje covjek cijom vjerom I moralom zadovoljni, ozenite ga, u suprotnom svijetom ce zavladati velika iskusenja.”
Roditeljima je bilo bilo da udaju kcer za zeta koji je posjedovao ili novac ili polozaj ili ugled u narodu. Sve je to prolaznoga vijeka, jer bez vjere u Allaha I postupanja po njegovim naredbama ta blagodat prelazi u iskusenje I kaznu koju Allah naizmjenicno daruje jednima pa onda drugima. Najveca nesreca ogleda se upravo u tome sto trpe nevina I neduzna djeca, koja budu predmetom ismijavanja, tlacenja, terorisanja, dok nemocna majka bez mogucnosti da sta promjeni, ili trpi dok se ne unisti sva ili posegne na muza nozem pa prekrati muke njemu pa onda sebi kako bi izbjegla odgovornost I posljedice doticnoga cina.
Poneka majka, uspije da se trgne iz sna, da skine koprenu sa ociju I pokusa da izmjeni stanje na bolje poput tebe. U samom korijenu problema je odgovor. Brak zasnovan na nekom dunjaluckom interesu, ne moze dugo opstati. U hadisu se kaze: “Zenu udaje cetvero: imetak, porijeklo, bogatstvo I vjera. Uzmi onu koja je pobozna, spasen ces biti.” Ovaj hadis je spomenuo zene, ali se eksplicite odnosi I na muskarce I Vjerski odgojenom insane treba dati prednost, ako nam dodje kao prosac.
Nemoj sebi prebacivati to sta ce narod da kaze, jer se nisi udala za narod. Kako god da postupis, znaj d ace oni od muhe medvejda naciniti. Tvoj zadatak po meni jested a nadjes pogodnu priliku I otvoreno razgovaras sa muzem. Mozda mu je omrzao zivot s tobom, mozda je zavolio mladju, mozda vise nisi lijepa kao prije I sl. Neka se izjasni po tom pitanju. A ti ako imas nekoga iz svoje porodice dovedi kao svjedoka(oca,starijeg brata), neka budu svjedoci vasem dijalogu.
Ukoliko mu je omrzao zivot s tobom, neka bude jasan I glasan. Da sacuvas svoj I djeciji razum, ponos, vjeru I cast, mnogo je bitnije I prioritetnije, nego da svakodnevno trpis uvrede psovke I udarce. Svakome od nas Allah ce sigurno dati izlaz. Samo je preduvjet da se Allaha bojimo,iskreni Allahovi robovi budemo,dobrim djelima I pokornoscu da se ukrasimo. Ovaj dunjaluk je isuvise kratak I prolazan da bi Imala vremena da kalkulises I gubis dragocjeno vrijeme koje nam je dato na dar.
Pokaj se Allahu iskrenom teobom, preispitaj svoja djela, osloni se na Allaha, a On je kao Pomagac najpotrebniji.
Molim Allaha subhaneh da ti ucvrsti koake na putu istine, da ti podari mudrosti I sabura kako bi iznasla najbolje rjesenje I da te uvede u Dzennet sa poslanicima,sehidima iskrenima a oni su uistinu najbolje drustvo.
Allahumme amin,
Prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeJe li ispravno reći čuvaj se, pa će te i Allah čuvati?
Izreka: “Cuvaj se, pa ce te i Allah cuvati”, moze da bude ispravna ako se upotrijebi u kontekstu hadisa Allahovog Poslanika s.a.w.s., kada je kazao: “Svezi devu, pa se ondaj pouzdaj u Allaha”, tj.ako mislis da ti ne pobjegne ili da nekome ne ucini stetu, na tebi je kao vjerniku da je privezes I sveviše
Izreka: “Cuvaj se, pa ce te i Allah cuvati”, moze da bude ispravna ako se upotrijebi u kontekstu hadisa Allahovog Poslanika s.a.w.s., kada je kazao: “Svezi devu, pa se ondaj pouzdaj u Allaha”, tj.ako mislis da ti ne pobjegne ili da nekome ne ucini stetu, na tebi je kao vjerniku da je privezes I sve ono sto je u insanskim mogucnostima poduzmes, kako ne bi Allahov kader psovao ili grdio za nacinjenu stetu ili pripisivao Allahu nesto od cega je On subhaneh cist.
Ako ne daj Boze, dodje do sudara ili druge nezgode, onda insan ima pravo samo sebe da kori za licni nemar.
A Allah najbolje zna!
Prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeUčestovanje u svečanostima
Ono što mi je očevidno iz pitanja jeste činjenica da su ovi dani i skupovi koji se obnavljaju svake godine praznici koji su vremenom dodani i novotarije za koje Allah, dž. š., nije objavio nikakav dokaz. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Čuvajte se novotarija, jer je svaka novotarija bidat, a svaki biviše
Ono što mi je očevidno iz pitanja jeste činjenica da su ovi dani i skupovi koji se obnavljaju svake godine praznici koji su vremenom dodani i novotarije za koje Allah, dž. š., nije objavio nikakav dokaz. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Čuvajte se novotarija, jer je svaka novotarija bidat, a svaki bidat vodi u zabludu!” (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i dr.)
U drugom hadisu Allahov Poslanik, ﷺ, kaže: “Svaki narod ima svoj praznik, a ovo je (Bajram) naš blagdan.” (Buhari i Muslim)
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, r. a., u svom djelu Iktidaus-siratil-mustekim li muhalefeti ashabil-džehim opširno se osvrće na temu kuđenja skupova i praznika koji su zasnovani na novotarijama i koji nemaju osnove u šerijatu. Štetu koja ovdje postoji, a vezana je za vjeru, ne može shvatiti svaki čovjek. Čak i većina ljudi ne može dokučiti kakvu štetu ima ova vrsta novotarija. Ovome posebno treba dodati opasnost ako one budu imale dodirnih tačaka sa kategorijom propisanih ibadeta. Samo razumom obdareni u stanju su shvatiti i spoznati dio štete koji ide s tim novotarijama.
Dužnost muslimana jeste da slijede Kur’an i sunnet Allahovog Poslanika, ﷺ, pa makar u početku i ne shvatili kakve se sve koristi nalaze u tom slijeđenju. Ko uvede kao novotariju činjenje nekog djela u nekom određenom danu, kao što su post, namaz, pravljenje hrane, ukrašavanje objekta i trošenje više sredstava za taj dan i sl., on neminovno u svom srcu popraća ovo djelovanje određenim uvjerenjem, zato što mora smatrati i vjerovati da je ovaj dan bolji od drugih. Da ovo uvjerenje nije našlo svoje mjesto u njegovom srcu ili srcu onoga ko ga slijedi, srce ne bi bilo potaknuto da specijalno odredi ovaj dan ili noć za takvo obilježavanje. Određivanje prednosti nemoguće je bez momenta koji daje prevagu i koji odlučuje.
Blagdan je ime koje se veže za određeno mjesto, vrijeme ili skup. Vezano za ove tri kategorije došlo je do uvođenja određenih novotarija.
Što se tiče novotarija vezanih za vrijeme, postoje tri vrste takvih novotarija u koje se ubrajaju neke novotarije vezane za mjesto i događaje koji su se dogodili tom prigodom. Te vrste su sljedeće:
– Dan koji islam u osnovi nije izdvojio između ostalih, niti su ga spomenuli dobri prethodnici (selefi), a u kojem nema bilo šta što bi ga učinilo značajnim da se uzdiže i veliča u odnosu na druge dane.
– Dan u kojeme se dogodio neki događaj, kao što se to dešavalo i u drugim danima, bez obaveze da ga taj događaj učini praznikom, a selefi ga, također, nisu veličali.
Onaj ko bi ga uzeo za praznik, nalikovao bi na kršćane koji za svoje praznike uzimaju dane u kojima su se Isau, alejhis-selam, dogodili određeni događaji. Takav slučaj je i sa jevrejima. Blagdani se smatraju sastavnim dijelom vjere i ono što je Allah, dž. š., propisao slijedi se, a u vjeru se ne dodaje i ne izmišlja ono što nije od nje. Ovdje možemo dodati i ono što su neki ljudi izmislili kao novotariju (proslavljanje mevluda), bilo iz cilja da se izjednače sa kršćanima povodom rođenja Isaa, alejhis-selam, ili iz ljubavi i poštovanja prema Allahovom Poslaniku, ﷺ. To nije bila praksa selefa, iako su i u njihovo vrijeme postojale predispozicije za praktikovanje takvih stvari, a za njihovu primjenu nije bilo nikakvih prepreka…
– Dan koji je uvažen i cijenjen u islamu, kao što je dan Ašure, dan Arefata, dva Bajrama. Tokom vremena ljudi odani strastima uveli su novotarije za koje su bili uvjereni da su dobročinstvo i vrlina, ali su one, ustvari, bile pokuđena i zabranjena djela. Tako su šiije izmislili žeđ i tugovanje na dan Ašure i druge novotarije koje Allah, dž. š., nije propisao. Takvo ponašanje nije propisao ni Njegov Poslanik, ﷺ, niti bilo ko od selefa ili porodice Allahovog Poslanika (ehlu-bejta). Određivanjem stalnih skupova koji se obnavljaju sedmično, mjesečno ili godišnje, a nisu šerijatom propisani, dolazi se u opasnost da se oni izjednače sa okupljanjima radi obavljanja pet dnevnih namaza, džume, Bajrama, hadža i sl. Takva okupljanje se, također, ubrajaju u novotarije.
Osnova i pravilo iz kojega smo zaključili navedeno jeste sljedeće: ibadeti koje je Allah, dž. š., propisao i koji se redovno ponavljaju, tako da su postali pravilom i blagdanom, dovoljni su muslimanima. Ako se izmisle kao novotarija neki drugi dodatni skupovi, pored ovih uobičajenih, onda se to smatra izjednačavanjem sa onim što je propisao i odredio Uzvišeni Allah. Neke štete koje mogu proisteći iz toga već smo napomenuli. U ovo ne ulazi ono što čovjek ili određena grupa ponekad čine.
Oslanjajući se na rečeno, zaključujemo sljedeće: Muslimanu nije dozvoljeno da učestvuje u obilježavanju dana koji se obnavljaju svake godine i to zbog sličnosti sa muslimanskim blagdanima – Bajramima, kao što je već spomenuto. Međutim, ako se ti skupovi ne bi obnavljali svake godine i ako bi musliman, uz to, bio u mogućnosti da objasni Istinu u koju je uvjeren i da je dostavi ljudima, onda u tome, inšallah, nema smetnje. Allah, dž. š., najbolje zna! (Vidjeti: Muhammed Mahmud Nedždi, Mesail ve resail, str. 31)
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 120.
Vidi manjeIspravnost hadisa o učenju sure Ed duhan tokom noći
Ovaj hadis bilježi imam Et-Tirmizi (2890) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a on od Allahovog Poslanika, ﷺ, i hadis je daif – nevjerodostojan, kao što je to spomenuo Dželaluddin es-Sujuti u El-Džami’u-s-sagir i Ibn Dževzi u El-Mevdu’at (1/248), zato što se u njegovom lancu prenosilaca nalazi Umer ibviše
Ovaj hadis bilježi imam Et-Tirmizi (2890) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a on od Allahovog Poslanika, ﷺ, i hadis je daif – nevjerodostojan, kao što je to spomenuo Dželaluddin es-Sujuti u El-Džami’u-s-sagir i Ibn Dževzi u El-Mevdu’at (1/248), zato što se u njegovom lancu prenosilaca nalazi Umer ibn Rašid ibn Šedžere kojeg su nepouzdanim ocijenili: imam Ahmed, Jahja ibn Me’in, Ebu Davud i drugi, a Allah najbolje zna i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.
Stalna komisija za izdavanje fetvi u KSA u sastavu:
(Abdul-Aziz b. Abdullah b. Baz, Abdur-Rezzak Afifi, Abdullah b. Gudejan)
Preuzeto iz: Medželletul-buhus el-islamijje, fetva pod br. 9893
Preveo: hfz. Amir Smajić
Vidi manje