U odgovoru na vaše pitanje treba spomenuti nekoliko stvari.

Prvo, da li je glas žene avret (stidni dio njenog tijela) ili ne?

U pogledu spomenutog pitanja postoji razilaženje među učenjacima i tačno je da ženin glas u osnovi nije avret. Mnogo je vjerodostojnih argumenata koji potvrđuju činjenicu da ženin glas u osnovi (ako žena ne  uljepšava glas) nije avret. Mnogo je hadisa u kojima se spominje da je Allahov Poslanik razgovarao sa ženama, da su ga pitale i da im je odgovarao. Isto tako, kroz cijelu historiju islama žene su dolazile u kontakt s pravednim halifama, s učenjacima ummeta, žene su ih pitale, postavljale pitanja, nazivale selam i to niko nije osudio, što nedvojbeno ukazuje na to da u osnovi glas žene nije avret.

Komentirajući hadise u kojima se govori o davanju prisege Allahovom Poslaniku od strane žena, poznati komentator Buharijevog Sahiha, hafiz Ibn Hadžer rekao je: “Iz citiranog hadisa zaključujemo da je u osnovi dozvoljeno slušati glas žene strankinje (kojoj čovjek nije mahrem) i da glas žene u osnovi nije avret.” (Fethul-Bari, 13/204)

Govoreći o hadisima prisege i o rivajetima u kojima se navodi da su žene davale prisegu riječima, a ne rukovanjem, poznati komentator Muslimovog Sahiha, imam Nevevi zaključuje sljedeće: “Iz citiranog hadisa zaključujemo da je u osnovi dozvoljeno slušati glas žene strankinje (kojoj čovjek nije mahrem) ako za tim postoji potreba i da glas žene nije avret.” (Šerh Sahih Muslim, 10/13)
Ono što je spomenuto u kur’anskoj zabrani jeste uljepšavanje govora prilikom komunikacije s muškarcima koji ženi nisu mahremi.
Kazao je Uzvišeni Allah: “O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!”

Drugo, na osnovu spomenutog, smatram da ne postoji šerijatska zapreka da žena polaže hifz pred komisijom sačinjenom od muškaraca, pod uvjetom da njeno učenje Kur’ana bude bez uljepšavanja glasa.
Nema sumnje da bi trebalo raditi na tome da žensku populaciju prilikom preslušavanja hifza preslušavaju stručni kadrovi ženskog spola, što je u osnovi i izvodljivo.
Ali, ako ne postoji komisija sačinjena od žena, onda nema smetnje da žena uči Kur’an pred muškarcima s ciljem polaganja hifza.

Napomena: 
Velik broj učenjaka hanefijskog mezheba smatrao je da je glas žene općenito avret. Kako bi samo izgledalo da neko od spomenutih velikana danas dođe i izađe u javnost s takvim stavom? Vjerujem da bi ih mnogi proglasili “vehabijama” ili konzervativcima koji ne razumiju stvarnost. Oni su, Allah im se smilovao, smatrali da je ženi zabranjeno da glasno izgovara telbiju na hadžu, a svi znamo da je to ibadet, jer je, kako kažu, ženin glas fitna, kao što su kazali da da bi žena, ako bi proučila ezan povišenim glasom, bila grješna zbog toga. Šta bi oni, Allah im se smilovao, kazali da vide naše pokrivene sestre, “bule”, kako našminkane i dotjerane učestvuju na koncertima pred velikm auditorijem muškaraca, i koji se još direktno prenosi putem televizije, maksimalno uljepšanim glasom uče mevlude, kaside, ilahije i sl.? (Spomenuti stav učenjaka hanefijskog mezheba pogledati u sljedećim knjigama: El-Mebsut, 3/43; Bedai’us-senai’a, 1/150; El-Binaje, 2/112; Hašijetu Ibn Abidin, 1/406; Tebjinul-hakaik, 1/161)
A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Hvala Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, ﷺ, koga je Allah poslao kao uputu i milost svim svjetovima.

Poštovana, prije svega želim da te pozdravim islamskim pozdravom:

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je na tebe Allahov spas, Njegova milost i blagoslov).

U ovom odgovoru obraćat ću ti se sa ”sestro”, jer kažeš da si rođena kao muslimanka, a naš Stvoritelj, Uzvišeni Allah je u prijevodu značenja Kur’ana rekao:

”A vjernici su zaista braća”.

Dakle, svi oni koji Allaha priznaju za Gospodara, Muhammeda, ﷺ., za poslanika, i svi oni koji su zadovoljni da im je islam vjera, generalno se smatraju braćom i sestrama. Dakle, cijenjeno sestro u islamu, prije nego što ti direktno odgovorim na tvoja pitanja, želio bih ti spomenuti nekoliko bitnih činjenica.

Iz tvojih riječi zrače bol i duševna patnja, koji su prvenstveno uzrokovani tvojim životnim nedaćama, koje, zbog oskudnog poznavanja vjere islama, a samim tim i svrhe svoga bivstvovanja na ovom kratkom i prolaznom svijetu, jako teško podnosiš.  Sama kažeš da si rođena kao muslimanka, ali da ”nažalost nisi odgajana kao muslimanka”. Ne brini se i ne tuguj. Nisi jedina. Hiljade osoba sličnih tebi su prošle kroz isto, ili su još u sličnoj situaciji. Imaš mogućnost da mnogo toga saznaš i naučiš, i da pronađeš svrhu svoga postojanja, te da kroz islam upoznaš i doživiš sreću i duševni mir, koji (kako si se vjerovatno i sama uvjerila) ne mogu priskrbiti svi ukrasi i sva bogatstva ovoga prolaznog svijeta. Iz tvoga pitanja može se razumjeti (a možda i griješim) da o vjeri islamu ne znaš baš mnogo, pa ću u nekoliko rečenica pokušati da ti objasnim načela našeg vjerovanja. Ako spomenem neke stvari sa kojima si upoznata, halali mi na pogrešnoj procjeni.

Sestro, naš Gospodar je Allah koji je čitav kosmos mudro stvorio i u njemu, sve do savršenosti uredio. On je Živi i Vječni. Samo On ostaje, a sve drugo umire i biva uništeno:

”Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!” (El-Bekare, 255)

Naš Gospodar je Tvorac svakog oblika života. Samo On stvara živo iz neživog:

”On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni”. (Er-Rum /Bizantinci, 19)

Ljudi koji ne vjeruju u Boga tvrde suprotno, govoreći da je život na Zemlji nastao slučajno, iz nežive materije, a da kosmos i savršeni red koji vladaju u njemu, nisu ništa drugo do posljedica niza slučajnosti koji su se, eto, nekako desili, nakon neke velike eksplozije prije više milijardi godina.  Priznat ćeš, sestro, kako nije baš moguće da grom udari u hrpu gvožđa i da se  nakon tog udara od hrpe otpadaka sam od sebe, slijedom slučajnosti i paušalnog niza događaja, odjednom formira najnoviji model aviona. Ovo bi svakako bilo mnogo prije moguće od toga da iz ničega nastane eksplozija, a nakon nje da se u svemiru sve savršeno i besprijekorno poreda na svoje mjesto, i na koncu, da sve funkcionira kako treba. Dakle, ovaj kosmos ima svoga Kreatora i Onoga ko njime upravlja. Mi znamo da je to Allah. Muslimani imaju posljednju Božiju objavu Kur’an čije učenje nikada nije došlo u koliziju sa naučnim činjenicama, a svako novo kategorično naučno otkriće samo potvrđuje da je on originalna Božija riječ i objava, dok su prethodne Božije knjige izmijenjene i derogirane.

Naš Gospodar nas je stvorio sa određenom svrhom i ciljem, a to je prvenstveno da Ga obožavamo i da činimo ono što je On naredio i da se klonimo onoga što je On zabranio. Šta od nas želi naš Gospodar, objasnio nam je poslanik Muhammed, ﷺ., koga slijedimo i smatramo najboljim Allahovim stvorenjem.

Ukratko, Allah nas je zadužio da iskreno vjerujemo u Njega, u Njegove meleke, sve Njegove Poslanike i knjige (objave), u Sudnji dan i da vjerujemo da sve što se dešava biva Njegovom voljom i određenjem.

Iskrenost svoga vjerovanja musliman će potvrditi praktičnim izvršavanjem pet strogih islamskih dužnosti, a to su:

–          izgovarati kelimei-šehadet koji glasi: ”Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”, što znači: ”Ja srcem vjerujem i jezikom potvrđujem da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik”;

–          klanjati propisane namaze,

–          postiti mjesec ramazan,

–          davati zekat,

–          i po mogućnosti obaviti hadždž.

Živeći po ovim pravilima i načelima, musliman izvršava svoje dužnosti prema svome Stvoritelju, a uz to se i kaje za počinjene grijehe koji su nama ljudima svojstveni i kojih nije bio sačuvan niko izuzev Allahovih poslanika.

Nadam se da će ti ovih nekoliko informacija biti samo ključ kojim ćeš polahko ali sigurno otvoriti vrata svoje spoznaje o islamu i njegovim principima i pravilima, kako bi što prije i počela živjeti u blagodatima islama.

Što se tiče tvojih pitanja, odgovorit ću detaljno:

1. U posljednje dvije godine doživjela sam mnoge tragedije, smrti najdražih  članova porodice:

Smrt je pravilo, poštovana sestro. Od nje se nije niko spasio, niti će se ikada spasiti ijedno stvorenje. Samo ja Allah Živi i Vječni, a sva stvorenja moraju umrijeti. Tako je barem na ovom svijetu, dunjaluku, koji je kratak i prolazan. Na njemu smo kratko, kako bismo ispunili svoju misiju kojom nas je Allah zadužio, a to je da Ga spoznamo i da samo Njega iskreno obožavamo.

Smrt bilo koje drage osobe je težak udarac za njegove voljene koji ostaju nakon njega. Međutim, vjernici u Allaha i Poslanika sa voljenima se rastaju samo nakratko. Nakon proživljenja i Sudnjeg dana, u Džennetu se opet sastaju sa onima koje vole, da se više s njima nikada ne rastanu.

Allah će u Džennetu vjernicima pridružiti one koje su voljeli, bili oni njihove porodice ili prijatelji, ali pod uvjetom da su i oni sami bili vjernici:

”Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu…” (Et-Tur, 21)

2. Kuda su otišli moji najmiliji:

Po islamskom vjerovanju, ljudi nakon smrti borave u ”berzehu”, zagrobnom životu. Svaki čovjek (odnosno njegova duša) u svome mezaru – grobu, uživa ili se pati, u zavisnosti da li je bio vjernik ili nevjernik na ovome svijetu, odnosno da li je bio pokorni Allahov rob ili je bio veliki grješnik koji je činio ono što ja Allah zabranio. U berzehu svi ljudi (njihove duše) ostaju do časa kada će nastupiti Sudnji dan, i kada će se opet duše sjediniti s tijelima, kada će im pred Allahom biti suđeno za ono što su činili na ovom svijetu. Vjernici nakon Velikog suda odlaze u Džennet – Raj da u njemu zauvijek uživaju, a nevjernici u Džehennem – Pakao da u njemu pate.

3. …da li su patili u času smrti…:

U mnogim hadisima (izrekama) Muhammed, ﷺ., je rekao da vjernik umire lahko i da njegova duša iz tijela izlazi kao kada se voda prospe iz čaše, a da nevjernik umire teško, i da mu duša izlazi teško, kao kada se trnovita granu vuče kroz vunu.

4. …da li je neko došao po njih…:Allah u času smrti čovjeku šalje Meleka smrti kojije zadužen za uzimanje duša. O tome se govori u Kur’anu i mnogim hadisima.

5. …i da li i dalje vide nas žive…:mrtvi ne vide nas žive, ali neka dobra djela nas živih dolaze do njih i koriste im. Naprimjer, kada neko od bližnjih umrlog moli Allaha da mu oprosti (uči im dove), ali naravno uči iskreno iz srca, a ne da plaća nekome da im uči hatmu ili slično. Isto tako umrlima koristi dijeljenje sadake – milostinje siromasima i potrebnima s namjeromda to bude ”pred dušu umrlih”.

Mi se nadamo da su tvoji bližnji umrli kao vjernici i molimo Uzvišenog Allaha da im oprosti i da ih obaspe Svojom neizmjernom milošću.

6. Često plačem za njima, ljudi kažu da to i nije dozvoljeno, ali se srcu ne može zapovijedati:

Za umrlim je dozvoljeno plakati i za njima žaliti, ali u tome ne treba pretjerivati. Muhammed, ﷺ., koji je bio najbolji Allahov rob, plakao je onog dana kada mu je umro sin Ibrahim. Kada ga je jedan njegov drug začuđeno upitao: ”Pa zar i ti plačeš, o Allahov Poslaniče…?”, on je odgovorio: ”Naša srcu su tužna, naše oči plaču, ali ne govorimo osim ono čime je zadovoljan naš Gospodar”.

Nije dozvoljeno naricati za umrlim, od žalosti čupati kosu ili trgati odjeću, ili na bilo kakav primitivan i paganski način oplakivati umrlog. Smrt bližnjih treba primiti dostojanstveno i mirno, te biti zadovoljan Božijom odredbom, jer drugačije nije moglo biti. Dakle, svako umjereno plakanje i žaljenje za umrlim nije zabranjeno po islamu, već ono što smo spomenuli.

7. Često se zapitam: ‘Zašto, dragi Bože?”:

Ne pitaj se ”zašto”, cijenjena sestro. Allahova odredba se ne može mijenjati. On radi ono što On želi i nikome ne polaže račun. Sve što je Allah odredio ima svoju svrhu, bit i mudrost, samo ljudi, čiji su um i razum ograničen, često nisu sposobni da dokuče tu mudrost. Allah je Najpravedniji i vrlo daleko od bilo kakvog oblika nasilja prema Svojim robovima. Smrt je, kako smo već rekli, najuniverzalnije pravilo koje vlada u čitavom kosmosu, a svaki, i najduži životni vijek, ustvari je vrlo kratak, jer svakako mora proći. Zato, poštovana sestro, okreni svoje ambicije prema traženju onog drugog, vječnog svijeta, ahireta, na kojem te neće moriti brige i tuge koje more sve ljude na ovom svijetu.

8. ”Okani se, dijete, tih zapadnjačkih običaja, tvoji od toga nemaju koristi…”:

Ne znam šta je tvoja komšinica mislila sa ovim ”zapadnjački običaji”, ali ako je podrazumijevala paljenje svijeća, polaganje cvijeća, obilježavanje godišnjice smrti i slično, onda je svakako u pravu. Već smo ti naveli neka djela od kojih će tvoji umrli imati koristi ako su bili muslimani, tako da ih nećemo sada spominjati.

9. A ja više ne znam ni kome bih se okrenula, ni gdje bih našla utjehu…:

Okreni se svome Stvoritelju, sestro! Saznaj o islamu što više i počni ga praktično primjenjivati u životu. Tada ćeš spoznati istinsku sreću i duševni smiraj još na ovom svijetu, a ono što je Allah vjernicima pripremio u Džennetu je mnogo bolje, ljepše, i što je najbitnije, vječno je. Ono što je bilo prije u tvome životu, od eventualnih grijeha ili pogrešnog odnosa prema Allahu i vjeri islamu, uzrokovanih neznanjem ili bilo kojim drugim faktorima, zaboravi. Ma šta da si učinila od grijeha, znaj da iskreno pokajanje briše sve grijehe. Allah je milostiv i On iskrenima prašta sve. Imaš mnogo načina da učiš o islamu. Pretpostavljam da živiš negdje u dijaspori, pa potraži neku džamiju ili mesdžid gdje ćeš upoznati muslimane koji će ti sigurno željeti pomoći u tvome nastojanju da saznaš što više o islamu. Osjetit ćeš bratsku – sestrinsku ljubav ljudi koji će te cijeniti i voljeti zato što si vjernica. I preko interneta možeš pronaći mnoge stranice koje detaljno govore o islamu i njegovim propisima. Ne boj se. Islam je lagahan. Postepeno ćeš saznavati i učiti, i svakim danom ćeš osjećati veću sreću i zadovoljstvo. Nemoj pasti pod utjecaj mnogih islamofobičnih medija ili pojedinaca koji danas šire izrazito negativnu sliku o islamu i muslimanima. Islam je vjera mira, solidarnosti i ljubavi, a nikako nasilja. Nažalost, danas neki neodgovorni pojedinci iz reda muslimana, svojim ružnim ponašanjem potpomažu širenje takve slike o islamu.

Toliko, poštovana sestro. Postoji još mnogo stvari koje bi trebala saznati, pa bujrum, potrudi se. Nadamo se da će ovih nekoliko savjeta biti uvod u tvoj put u prakticiranje vjere islama i svega onoga što islam zahtijeva od nas. Tada ćeš zaboraviti tugu koja te trenutno pritišće, a posvetit ćeš se onim djelima koja će i tebi i tvojoj porodici biti od istinske i trajne koristi. Allah ti dao svako dobro i na ovom i na budućem svijetu.

P.S.:  Jedan veliki islamski učenjak i pobožnjak rekao je u stihovima na arapskom jeziku čiji prijevod na naš jezik otprilike glasi ovako:

Oči su bdjele

Neke oči bdiju dok druge spavaju
Zbog stvari koje bivaju ili se ne dešavaju

Zabrinutost od sebe, koliko možeš, potisni
Jer nošenje briga vodi ka ludosti

Gospodar te od onog jučerašnjeg zaštiti
Poštedjet će te i od onog što sutra dolazi.

Neka ti i ovi stihovi budu poticaj da po strani ostaviš brige koje ti more dušu i tijelo, a da se posvetiš onome što će ti istinski koristiti.

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Odgovorio: Amir Durmić

Nema sumnje da su Isra’ i Mi’radž Allahovi, dželle šanuhu, uzvišeni dokazi koji upućuju na istinitost poslanstva Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu ’alejhi ve sellem, i na njegovo veliko mjesto kod Allaha, subhanehu ve te’ala.
Isra’ i Mi’radž su dokazi Allahove moći i dokaz da je Allah, dželle šanuhu, Uzvišen iznad svih stvorenja. Kaže Uzvišeni:
”Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.”

Prenesen je veliki broj predaja od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je bio uzdignut na nebesa i da su mu se otvorila nebeska vrata, tako da je prošao sedmo nebo. Zatim je Allah, dželle šanuhu, s njim razgovarao i naredio mu da obavlja pet dnevnih namaza, nakon što mu je bio propisao pedeset namaza. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, neprestano se obraćao i molio za olakšanje, pa mu je Allah, subhanehu ve te’ala, propisao pet namaza za koje slijedi pedeset nagrada, zato što se jedno dobro djelo nagrađuje deset puta više. Allahu, subahenhu ve te’ala, pripada zahvala na svim Njegovim blagodatima. Što se tiče noći u kojoj su bila Isra’ i Mi’radž, nije precizirano u vjerodostojnim hadisima da je ona u redžebu ili nekom drugom mjesecu. Sve što je došlo o preciznom određivanju ove noći, nije došlo vjerodostojnim putem od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao što je to poznato kod učenjaka hadisa. Allah, dželle šanuhu, najbolje zna kakva je mudrost što nije zapamćeno kada je ova noć. Čak i da se pouzdano zna kada je ova noć, ne bi muslimanima bilo dozvoljeno da je izdvajaju iz ostalih noći nekim posebnim ibadetom, niti bi im bilo dozvoljeno da je proslavljaju, zato što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovi ashabi nisu proslavljali niti su je uzdizali iznad ostalih noći. Da je proslavljanje ove noći dozvoljeno, objasnio bi to Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svom ummetu bilo riječima ili djelima. Da je to činio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, to bi se znalo i ashabi bi taj čin prenijeli. Ashabi su od svog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prenijeli svaku stvar koja je potrebna ovom ummetu. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je najmarljiviji čovjek u davanju savjeta ljudima; savršeno je dostavio Objavu bez ikakve manjkavosti; izvršio je svoju obavezu. Da je veličanje ove noći od Allahove vjere, ne bi to zapostavio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, niti bi to sakrio.

Obzirom da Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije proslavljao ovu noć, proizilazi da njeno proslavljanje i veličanje nije od islama. Allah, dželle šanuhu, ovom je ummetu upotpunio vjeru, te je time upotpunio prema njemu svaku blagodat i negirao sve ono što neko uvede u vjeru što Allah, dželle šanuhu, nije propisao. Kaže Uzvišeni Allah u Svojoj Jasnoj Knjizi:
”Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”

Od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je u vjerodostojnim hadisima došlo upozorenje o novim stvarima i jasno je rečeno da su novotarije zabluda, kako bi to bilo upozorenje ummetu na veličinu njene opasnosti i da se ne približavaju njenom činjenju. U Buhariji i Muslimu se prenosi hadis od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
”Ko bude uveo u ovu našu vjeru novu stvar koja nije od nje (vjere), to djelo se ne prima .”

U drugoj predaji od Muslima se navodi:
”Ko bude uradio neko djelo koje nije od naše vjere, ono se ne prima.”
Takđer, Muslim u svom “Sahihu” bilježi od Džabira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govorio na hutbi:
“A zatim, doista je najbolji govor Allahova Knjiga i najbolji put je put Muhammeda, a najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda.”
Nesai bilježi dodatak:
”… a svaka zabluda vodi u vatru.”

Također se navodi hadis od Irbad b. Sarijeh, radijallahu anhu, da je rekao:
”Uputio nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jednom prilikom upečatljiv savjet od koga su nam zadrhtala srca i zasuzile oči, pa smo rekli: ‘Allahov Poslaniče, kao da je ovaj savjet onoga ko se od nas oprašta, pa oporuči nam nešto!’ Rekao je: ‘Oporučujem vam bogobojaznost prema Allahu, poslušnost i pokornost, pa čak i ako nad vama bude pretpostavljen rob. Doista, ko bude od vas živio, vidjet će mnoga razilaženja. Zato se pridržavajte moga sunneta i sunneta pravednih i upućenih halifa poslije mene. Čvrsto se držite za njega. Uhvatite se za njega očnjacima i klonite se novih stvari. Jer, svaka nova stvar je novotarija (bidat), a svaka novotarija je zabluda ?”

Od ashaba i ispravnih prethodnika došlo je mnogo upozorenja na novotarije, jer je novotarija, ustvari dodatak u vjeri koji Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, nije dozvolio. Na taj način muslimani se poistovjećuju sa Židovima i kršćanima koji su dodavali mnoge stvari u svoju vjeru, koje im Allah, dželle šanuhu, nije dozvolio. Iz uvođenja novotarija u vjeru proizilazi da je islamska vjera manjkava i predstavlja napad na njenu savršenost. Nema sumnje da je ovo u očitoj suprotnosti riječima Allaha, dželle šanuhu: ”..danas sam vjeru vašu usavršio…” i jasnoj suprotnosti riječima Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koje upozoravaju na novotarije. Nadam se da su dokazi koje smo naveli dovoljni i uvjerljivi za onoga ko traži istinu i prezire sve novotarije. Proslavljanje noći Isra’a i Mi’radža nemaju nikakve važnosti u islamu. Obzirom da je Allah, dželle šanuhu, naredio upućivanje savjeta muslimanima i pojašnjenje onoga što im je Allah, dželle šanuhu, propisao u vjeri, shvatio sam da je neophodno upozoriti svoju braću muslimane na ovu novotariju koja se proširila u mnogim krajevima svijeta, te je dosta muslimana vidi kao dio vjere.

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da popravi stanje svih muslimana, da im podari fikh u vjeri, te da uspješno prihvate istinu i ustraju na njoj, a da ostavimo ono što joj je suprotno. Doista, On je Svemogući. Neka su salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, salallahu ‘alejhi ve sellem, kao i na njegovu porodicu i ashabe.

Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 47. str.