Ve alejkumusSelam,

Ovdje cu iznjeti odgovor od Hfz. Mr. Senaida Zajimovića koji je detaljno obradio ovu temu:
Vjestacka Oplodnja

Islam štiti krvnu lozu, odnosno rodbinsku vezu, tako što je zabranio zinaluk i pravnu adopciju (posinjenje), što čuva porodicu dajući do znanja da niko sa strane ne može u nju ući.

S druge strane, muslimanima je propisan brak kao legalna institucija kojom se štiti krvna loza. Uzvišeni Allah je rekao: “Allahu pripada sva vlast na nebesima i na Zemlji. Stvara ono što hoće. Kome hoće – poklanja žensku djecu, a klome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće – ostavi bez poroda.”

Ovim ajetom Uzvišeni Allah nam je pojasnio da je to odluka Njegove volje. Sve ovisi od Njegove volje,moći i znanja. Međutim, čovjek ne zna je li ga Allah ostavio bez poroda i učinio neplodnim? Zbog toga je dužan tražiti uzroke svoje eventualne sterilnosti. Pri tome se ne smije predavati i miriti sa nametnutom činjenicom dokle god u potpunosti ne ispita uzroke neimanja djece. Mi smo Bošnjaci u tome posebno nemarni.

Prvi ljekar koji nam kaže da ne možemo imati djece, mi ga poslušamo i predamo se i do kraja života čekamo svoju smrt bez djece. A nekada to može biti mali i sićušni problem koji se brzo može prevazići. Često puta supružnici i ne konsultuju ljekara, već se nakon nekoliko pokušaja, razočaraju i odaju očaju. Mnogi ginekolozi konstatuju da veliki broj parova u BiH mogu imati djecu, a nemaju je zato što su nemarni sami prema sebi, lijeni u poduzimanju preventivnih mjera ili odlučujućih koraka prema začeću.

Zbog toga ne treba žuriti i na Allaha laži izmišljati, već se treba potruditi i tražiti lijeka ukoliko postoji prepreka začeću. Postoje brojni uzroci neplodnosti izazvani ljudskom greškom ili nepažnjom. Njih ne možemo pripisati Allahu i reći da je On odredio našu neplodnost. Zbog toga liječenje neplodnosti zahtijeva liječenje njena uzroka. Za svaku bolest postoji i lijek.

Ove poslaničke riječi nam daju podstrek u traženju lijeka. Preventivne mjere za zaštitu od neplodnosti su, čuvanje od bluda, nasilnog pobačaja (abortusa), upotrebe spirale, izbjegavanje droga i opijuma. Postoje brojni načini liječenja neplodnosti kao što su: konzumiranje antibiotika, lijekova za pospješivanje rada jajnika kod žene ili testisa kod muškarca, za ublažavanje kiselosti izlučina rodnice, pročišćavanje jajovoda, kao i različiti operativni zahvati na genitalijama.

Ukoliko ni jedan način liječenja neplodnosti ne bude uspješan, u tom slučaju se pristupa novim metodama liječenja neplodnosti poput vještačke oplodnje. Vještačka oplodnja je vještački način spajanja muškog i ženskog sjemena, unutar ili izvan materice.

Unutrašnja vještačka oplodnja:

Koristi se u svrhu liječenja sterilnosti u slučajevima:

a- Ako muž ima vrlo mali broj spermatozoida u spermi. Sperma se sakuplja i koncentriše a zatim u vrijeme ovulacije unese u matericu supruge.
b- Ako je kiselost sluzi rodnice prejaka i zbog toga ubija spermatozoide.
c- Ukoliko postoji imunitet između muževih i ženinih ćelija.

d- Ako muž pati od prebrze erekcije i nemogućnosti unošenja spolnog uda u rodnicu.
e- Ako muž boluje od zloćudne bolesti (rak u testisu),npr. te je neophodno liječenje zračenjem ili je nužno odstraniti testise. U tom slučaju se uzima određena količina njegove sperme koja se pohrani a onda u odgovarajućem vremenu unese u matericu supruge.

Negativne konotacije unutrašnje vještačke oplodnje:

Na Zapadu se ovaj način oplodnje koristi u obliku koji ne podržava niti jedna vjera. – Sperma se uzima od dobrovoljnog davaoca (ženi uglavnom nepoznatog) te se uvrijeme ovulacije ubrizgava u njenu matericu. Ovaj način je jako zastupljen na Zapadu. Do 1984. godine u SAD je rođeno četvrt miliona djece začete na ovaj način. U mnogim zemljama se pravi “koktel” od spermi dobrovoljnih davalaca a zatim ubrizgava u materice žena koje žele da zatrudne na ovakav način !!

– Ovaj način čini žene poput krava koje plode spermom jednog bika. Većina banki sperme koriste spermu jednog muškarca za oplodnju stotina žena!! – Velika trgovinska preduzeća koja posluju spermom. Sperma se kao i krv sakuplja od dobrovoljnih davalaca a potom prodaje. – Novi način trgovine brakovima tj. uzimanje sperme od genija i sportaša i njena prodaja. Ova vrsta trgovine spermom je jako zastupljena u SAD.

– Unošenje sperme umrlog muža u matericu žene iako je smrću jednog od supružnika brak prekinut. Ovi načini oplodnje sa sobom nose niz problema među kojima su sida i virusna zapaljenja jetre. Radi toga se davatelji sperme podvrgavaju testovima prije nego im se uzme sperma. Ukoliko se desi da neka od ovih bolesti bude prenesena, bolnica i banka sperme snose odgovornost.

Ovakvi načini oplodnje također nose niz društvenih i moralnih problema koji su u Islamu strogo zabranjeni. Zbog toga je Islam zabranio vještačku oplodnju ukoliko davalac sjemena nije muž.

Čuveni učenjak Šejh Šeltut je tim povodom rekao: “To je nešto prezreno, opaki kriminalni čin i veliki grijeh. Ovakva se oplodnja treba postaviti u istu ravan sa zinalukom. I jedno i drugo (zinaluk i vještačka oplodnja u kojoj davalac sjemena nije muž) iste su prirode i imaju iste posljedice; u oba slučaja – to je oranje zemlje koja pripada isključivo mužu, a što je svjesno narušio neko sa strane.

Između te žene i tog davaoca sjemena ne postoji zakonita bračna veza, koju štite zakon prirode i nebeski zakon. I da nije nepotpunosti u načinu ovog kriminalnog čina, takva oplodnja bi se tretirala kao blud i bila kažnjena istom kaznom koju je Allahov šeriat propisao za zinaluk.

Ovdje nema sumnje da je oplodnja koju izvrši neko drugi osim vlastitog muža, ozbiljniji kriminal i odvratniji prijestup nego posinjavanje. Jer dijete rođeno u takvoj oplodnji nosi u sebi posljedice posinjavanja (što je uvod za ulazak stranog elementa u lozu) i što se dovodi u vezu sa prijestupom zinaluka, koji je odvratan sa stanovišta čestite ljudske prirode. Ovim činom ljudsko biće se spušta na stupanj niži od životinje, koja nema svijesti o plemenitim granicama (u moralu i krvnoj lozi), svijesti koja postoji kod članova ljudskog društva.” (El-Fetava, str. 300)

Allah, dželle šanuhu, propisao je brak i haram učinio blud – kako ne bi došlo do miješanja spermi, kako bi se bez sumnje i dvosmislenosti moglo ustanoviti porijeklo i dijete moglo pripisati svome ocu, a otac svome sinu i kćeri. Kroz brak žena pripada samo jednom čovjeku; njoj je haram da mu bude nevjerna ili da nekom drugom dozvoli pristup onome što pripada isključivo njezinom mužu.

Tako će svako dijete koje ona rodi u braku biti dijete njezina muža – bez ikakve potrebe za prepoznavanjem, njegovim javnim priznavanjem da je to njegovo dijete ili njezinom odgovarajućom tvrdnjom o tome. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Dijete pripada onome u čijoj postelji je rođeno”. (El-Buhari i Muslim)

Islamski pravnici su dozvolili unutrašnju vještačku oplodnju pod slijedećim uslovima:

1) Da bude primjenjena na bračnom paru u vrijeme punovažnosti braka bez miješanja treće osobe. Ukoliko bude primjenjena na trećem licu, tj. ako sperma bude uzeta od drugog muškarca, dijete iz takvog braka ima status tuđeg djeteta prema hadisu: “Dijete pripada onome u čijoj postelji je rođeno”. Dijete rođeno kao posljedica ovakve vještačke oplodnje ima status djeteta rođenog u postelji muškarca koji nije legalan muž žene.

2) Da se pri liječenju žene od privremene neplodnosti (izostale ovulacije) koje zahtijeva otkrivanje stidnih mjesta liječnici biraju po slijedećem redosljedu: liječnica muslimanka, ako takve nema onda pouzdana liječnica nemuslimanka, ako takva ne postoji onda pouzdan liječnik musliman, a u nedostatku takvog pouzdan liječnik nemusliman.

3) Zabranjeno je čuvanje suprugove sperme i to zbog toga da se njegovom spermom ne bi oplodila jajna ćelija tuđe žene.

4) Strogo je zabranjeno osnivanje banki sperme bez obzira na razlog.

5) Operacija vještačke oplodnje mora da se vrši u prisustvu muža. Ako se ne mogu ispuniti svi ovi uslovi ovakva vrsta oplodnje nije dozvoljena.

Vanjska vještačka oplodnja:

Sastoji se u tome da se jajna ćelija žene oplodi spermom muškarca izvan njenog genitalnog aparata. Ako oplodnja uspije, oplođene jajne ćelije (zigoti) se vraćaju u njenu matericu ili u matericu druge žene. Ovaj način je poznat pod nazivom “beba iz epruvete”.

Postoji više načina izvedbe ove vrste oplodnje:

Beba iz epruvete:

Najprije je primjenjivan na životinjama. Prvi ga je izveo dr. Chang u Bostonu 1959. Uspio je oploditi jajnu ćeliju zečice u posudi a zatim je vratiti u njenu matericu.Na čovjeku ga je prvi primjenio dr. R. Edwards 1965. 1978. godine se rodila Louiza Brown prva beba iz epruvete. Od tada centri za vještačku oplodnju su se raširili na sve strane svijeta. Ovaj način se primjenjuje tako što se ženi daje “Pregolan” koji stimulira ovulaciju.

Ultrazvukom se prati razvoj i izlazak jajne ćelije (uz dodatak kontrole razine estrogena u krvi). Kada izađe iz jajnika, jajašce se izvadi pomoću ultrazvuka. U većini slučajeva se uzima 4-5 jajnih ćelija koje se smještaju u Petrijeve posude sa hranjivom tvari.

Može se desiti da se izvuče i 50 jajašaca najednom. Tada se uzima uzorak sjemena od muža koje se koncentriše u gornjem dijelu posude. Spermatozoidi se spremaju u posude sa specijalnom otopinom odakle se uzima jedan mililitar i prenosi u petrijevu posudu gdje se nalazi žensko jajašce. U većini slučajeva oplodnja nastupa 4 sata nakon miješanja sjemena. U specijalnom inkubatoru, na odgovarajućoj temperaturi i u prisustvu specijalne otopine ostaju 24 sata nakon čega se mikroskopom gleda je li nastupila oplodnja.

Oplođene jajne ćelije, koje su se već razvile u blastule, mikropipetama se unose u matericu žene (3-5 zigota). Brojna istraživanja su pokazala da ukoliko je broj unesenih oplođenih jajnih celija veći, mogućnost trudnoće je veća a stim i porođaja. 3 oplođene jajne celije je idealan broj. Sa povećanjem broja unesenih zigota rastu procenti pobačaja i višeplodnih trudnoća što je rizično za trudnoću i trudnicu.

Procenat uspješnosti operacije “bebe iz epruvete” je još uvijek nizak. Dosadašnji rezultati pokazuju da je: – visok procenat pobačaja i mrtvorođenih beba, – visok procenat kromosomskih poremećaja u usporedbi sa prirodnom trudnoćom. – visok procenat malformisanih beba u usporedbi sa prirodnom trudnoćom. – što je starosna dob žene veća, postotak neuspješnosti je povećan.

Zašto pribjegavamo projektima “beba iz epruvete”?

U procesu liječenja neplodnosti a nakon što smo iscrpili sve druge načine liječenja, prilazimo projektu “beba iz epruvete”.

Postoje brojni razlozi za pribjegavanje ovoj metodi. Neki od njih su:

1) Začepljenje ili oštećenost oba jajovoda te neuspješan pokušaj liječenja istih je jak razlog da se pribjegne vještačkoj oplodnji (I.V.F.)
2) Endometriosis- stanje u kome se endometrično tkivo koje inače tvori samo unutrašnju prevlaku u materici, pojavi i u trbušnoj šupljini.
3) Pojava antitjela u genitalnom aparatu supruge.
4) Pojava antitjela u genitalnom aparatu muža.
5) Veliki nedostaci u spermi muža (mali broj spermatozoida, slaba pokretljivost spermatozoida, mnogo mrtvih spermatozoida itd… )

6) Nepoznati razlozi koji kod muža ili žene uzrokuju izostanak ovulacije. Razlozi nabrojani pod tačkama 2-6 nisu dovoljno jaki da se pribjegne vještačkoj oplodnji prije nego što se primjene svi postojeći načini liječenja izostale ovulacije.
7) Varikocela (proširenje vene u mošnji), pušenje, uživanje droga (naročito kokaina), konzumiranje alkohola, sve ovo negativno utiče na pokretljivost spermatozoida i njihovu moć oplodnje.

Jasno je da je neophodno najprije ukloniti ove uzroke neplodnosti. I kod žena je moguće mnoge uzroke neplodnosti odstraniti lijekovima i hirurškim zahvatima. Nakon što smo pokušali liječiti neplodnost svim raspoloživim sredstvima, tek tada, pristupamo vještačkoj unutrašnjoj oplodnji, ako ni to ne uspije onda koristimo metodu GIFT.

U slučaju da i ona ne urodi plodom onda vršimo vanjsku vještačku oplodnju pod uvjetima koje ćemo nabrojati a koje su odredili islamski pravnici.

Neželjene posljedice koje prate projekat vještačke oplodnje:

1) Mogućnost zaraze virusom side ili virusom zapaljenja jetre (b) hepatitis koristeći poklonjenu spermu. Centri za korištenje darovane sperme vrše preglede davalaca. Zbog toga Islam ne dozvoljava ovakav vid oplodnje.

2) Miješanje srodstva. Ovo je naročito zastupljeno na Zapadu gdje se malo računa pridaje srodstvu. Tu se poklanja sperma, jajne ćelije, gotovi zameci i materice. Ovakvo što se u islamskim zemljama dešava samo greškom koje mogu uslijediti zbog nedovoljno preciznog označavanja čuvane sperme ili zametka. Također je moguće da neki komercijalni centri za vještačku oplodnju koji tragaju za profitom umjesto muževe sperme, koju treba koncentrisati, unesu poklonjenu spermu punu spermatozoida i na taj način dovesti do začeća tuđeg djeteta.

3) Korištenje suvišnih zametaka za eksperimentisanje – što je sa islamsko-pravnog stanovišta potpuno neprihvatljivo. Svi zameci su na neki način živa bića, zbog toga bespotrebno eksperimentisanje nije dozvoljeno.

4) Zamrzavanje zametaka i problemi koji prate ovu pojavu.

5) Banke sperme i popratni problemi te prodaja sperme genija. Banke sperme nisu dozvoljene jer se time narušava krvno srodstvo. Razlika između banke sperme i banke krvi je velika; banka krvi služi u humanitarne svrhe i ne smeta ako se dadne bilo kome čovjeku. Dok se sperma može dati samo supruzi.

6) Prisustvo komercijalnih centara za ovakve projekte. To je krajnje odvratan posao u kome se na legalan i modernizovan način trguje matericama, spermom i zamecima!

Što se tiče stava Islama po pitanju vanjske vještačke oplodnje on je identičan stavu po pitanju primjene unutrašnje vještačke oplodnje. Postaje dozvoljen ukoliko se ispune uvjeti koji su nabrojani u vještačkoj oplodnji i ukoliko postoji stvarna potreba za ovim vidom oplodnje. Iznajmljivanje materice (surogate mother)

Danas se pred islamske pravnike postavlja pitanje iznajmljivanja materice. Radi se o tome da se muževa sperma i ženina jajna ćelija oplode izvan materice supruge a potom se oplođena jajna ćelija ubrizgava u matericu druge zene.

Materica može biti iznajmljena na više načina:
a) Uzme se jajna ćelija žene, oplodi se spermom njena muža a onda se zigot unese u matericu žene iznajmljene u tu svrhu. Razlozi za ovakav vid oplodnje mogu biti; oboljenje ili deformacije materice supruge, materica supruge odstranjena ili žena ne želi da podnosi teškoće trudnoće i porođaja te iznajmi drugu ženu da to podnese umjesto nje.

U SAD-u su osnovana mnoga preduzeća gdje se iznajmljuju materice. Pri ovom činu se žena koja nosi i rađa obavezuje da se odriče djeteta. U većini zapadnih zemalja, majkom se smatra žena koja nosi i rađa i ovakav ugovor se smatra nevažećim. Zakoni dozvoljavaju iznajmljivanje materice, ali ako žena poželi da zadrži bebu ima puno pravo na to.

b) Izvrši se vanjska oplodnja između sperme muža i jajne ćelije žene s kojom nije u bračnoj vezi a onda se zigot unese u iznajmljenu matericu neke druge zene, a nakon rođenja, beba se daje sterilnom bračnom paru. Oba ova načina su zabranjena po Islamu zato što se ovakvim činom koji je ravan zinaluku ugrožava krvno srodstvo koje je jedno od islamom zaštićenih vrijednosti.

c) Postoji i treći način iznajmljivanja materice koji bi mogao biti legalan i dozvoljen pod uslovom da praktično bude izvodljiv. Ovaj način još nije primjenjen. Vanjska vještačka oplodnja se obavi između jajne ćelije supruge i sperme supruga te zigot unese u matericu muževe druge žene.

Tako jedna žena stavlja na raspolaganje svoju matericu a druga daje jajnu ćeliju. Pravnici su mnogo raspravljali o ovoj temi. Većina njih je mišljenja da je majka žena koja nosi i rađa. Neki od njih su potpuno zabranili bilo koji vid iznajmljivanja materice te sve vrste oplodnje gdje je među supružnike umiješano treće lice koje može poklanjati spermu, jajnu ćeliju, zigot ili matericu.
A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan

preuzeto sa http://www.n-um.com

Vidi manje

Ve alejkumusSelam,

Ovaj hadis sam nasao u slijedecoj formi:
Aisa r.a.prenosi da je Poslanik a.s.rekao: *Brak je od mog sunneta. Ko ne bude prakticirao moj sunnet, meni ne pripada! Zenite se, jer cu se ja ponositi brojnoscu svoga ummeta nad drugim! Ko bude imao mogucnost-neka stupi u brak ,a ko ne bude-neka posti, jer mu je post stit! (Hadis biljezi Ibn Madze u Sunenu,br.1846/Sejh Albanijj ga je ocjenio vjerodostojnim)

Hadis u formi koja stoji u dopisu, nije mi poznat. Posalji mi izvor odakle si ga procitala, pa cemo ustanoviti njegovu autenticnost. A Allah najbolje zna!

Odgovorio prof. Jasmin Djanan – preuzeto sa http://www.n-um.com

Vidi manje

We alejkumusSelam,

O znacaju i vrijednosti namaza Kur’an govori na mnogo mijesta: «Spasili su se pravovjerni koji su u svom namazu skrušeni.»(Mu’minun 1 i 2) «I oni koji paze na vrijeme svojih namaza»(Mu’minun 9) «Šta vas je uvelo u Sekar? Oni ce odgovoriti : Nismo namaz obavljali.»(Muddessir 42 i 43)

Namaz se u mnogim hadisima navodi kao stub vjere, kao granica izmedu vjerovanja i nevjerovanja, kao stalni podsjetnik u robovanju Allahu dz.š u želji za dobrocinstvom i ostavljanjem loših stvari.

Namaz je propisan kako bi se covjek pet puta na dan sjetio ahireta, njegovih nagrada i kazni, i makar za trenutak potpuno zaboravio dunjaluk koji nas neprestano obasipa svojim zabludjelim carima i odvraca nas od pomisli na ahiret. Upravo u tom podsjecanju na ahiret i shvatanju svoje sicušne uloge u odnosu na Uzvišenog Allaha dz.š. najveci znacaj ima upravo namaz. Namaz bi nas neprestano trebao podsticati na cinjenje dobra i odvracanje od zla, kako bi za ahiret pripremili što više dobrih dijela.

Medjutim danas se namazu cesto pristupa formalno, na namaz se ne ide sa skrušenošcu i najcešce ljudi ne shvataju namaz kao sastanak sa Najvecim Vladarom svijeta, a u namazu misle o raznim drugim stvarima vezanim za dunjaluk. Mnoge predaje govore o tome kako su ashabi Poslanika s.a.v.s. pred namaz preblijedili, nekima je srce toliko lupalo da su to i drugi mogli cuti, neki nisu znali ko klanja sa njihove lijeve i desne strane, a neki cak nisu culi kada se srušio stub od džamije za vrijeme namaza.

Uzrok ovakvim namazima je svjesnost Allahove dž.š velicine, strah, nada, skrušenost, a kao posljedica svega navedenog jaka koncentracija. Uzroci smanjenja koncentracije mogu biti vanjski i unutrašnji. Vanjski uzroci su buka, šarenilo prostora te druge stvari koje skrecu pažnju. Zbog toga takve stvari treba svesti na minimum kao što je radio Poslanik s.a.v.s. i njegovi ashabi. Ashabi su kao sadaku dijelili citave bašte zato što su im njihovi plodovi skretali pažnju prilikom obavljanja namaza.

Poslanik s.a.v.s. je na hutbi bacio prsten da bi pokazao ljudima kako se treba odnositi prema stvarima koje ometaju namaz, a drugom prilikom je kao sadaku dao svoje sandale na kojima je promjenio kaiš i koje su mu smanjivale koncentraciju dok je obavljao namaz.

Kao mjesto za namaz ashabi su birali zatamnjene i male prostorije u kojima su bili najsmireniji i najskrušeniji.
Ovo je lakše izlijeciv i lakše otklonjiv problem koncentracije u namazu.

Drugi uzrok koji zaokuplja misli je unutrašnje prirode. Put lijecenja ovog uzroka je da prisiliš sebe da razumiješ ono što uciš u namazu i da budeš zaokupljen samo namazom. Za to ce nam pomoci priprema prije pocetnog tekbira, na taj nacin što cemo se sjecati ahireta, težine stajanja pred Allahom dž.š., tevbe i sl.

Kada se cuje poziv mujezina neka ti se u srcu nadje odjek poziva na Sudnjem danu, pokaj se u onome u cemu si pretjerao i stani pred Allaha dž.š. Stani tako kao što stoji griješni rob, koji se pokajao i vratio svome Gospodaru pogete glave od stida i straha.

Prilikom stajanja u namazu neka ti glava bude smirena i pogeta, kao upozorenje srcu da mora biti skrušeno i ponizno te cisto od oholosti i uzdizanja. Ovdje treba imati na umu stajanje pred Allahom dž.š. i polaganje racuna za svoja djela. Ukori sebe govoreci:» Tvrdiš da poznaješ Allaha dž.š. i da Ga voliš, zar se ne stidiš da Ga moliš kao jedan od poniznih robova, a bojiš se ljudi, a Njega se ne bojiš iako je On najpreci da Ga se boji!?»

Zato kada je upitao Ebu Hurejre r.a.: «Kako izgleda stid od Allaha dž.š.?» Poslanik s.a.v.s. je rekao: Da se stidiš Njega kao što se stidiš i nekog cestitog covjeka iz tvog naroda.»

Kada prouciš Euzu znaj da je šejtan tvoj neprijatelj i da je spreman da ti odvrati srce od Allaha dž.š. iz zavisti prema tebi jer ti dozivaš Allaha ,a on je proklet. Ucenjem Euze ti tražiš zaštitu kod Allaha dž.š. od onoga što šejtan voli, pa stoga sve što te zaokuplja u namazu jesu šejtanske vesvese, jer nije svrha izgovaranje jezikom vec znacenje onoga što se uci. Kada izgovorimo Elhamdulillah trebamo se sjetiti blagodati koje nam je podario Allah dž.š. i zahvaljivati mu na tome.

Kada kažemo er-Rahman-niRahim «Milostivog Samilosnog» neka su ti na umu blagosti Allahadž.š. kako bi ti se javila želja da mu se obratiš molbom. Maliki jevmid-dini «Vladaru Sudnjeg dana» U tom se trenutku treba sjetiti teškoce Sudnjeg dana.

Rijecima ,ijj’ake na’budu ve ijj’ake neste’in «samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoc tražimo» obnavljamo priznanje o svojoj slabosti, potrebi i želji za dobijanjem snage i pomoci. Na kraju tražimo ono što nam je najvažnije, ihidines-Siratel-mustekim «uputi nas na pravi put». Treba se truditi da u toku citavog namaza budemo skrušeni, bilo naša unutrašnjost ili spoljašnjost.

Poslanik s.a.v.s. je rekao kada je vidio da se neko igra sa bradom za vrijeme namaza: «A što se tice ovoga, da mu je srce skrušeno i tijelo bi mu bilo skrušeno.» Što se tice ruku’a i sedžde, potrebno je da se obnovi spoznaja i sjecanje na Velicinu Allaha dž.š. Sa ruku’om se ponovo potvrdjuje poniznost i skrušenost prema Njemu, a u svemu tome srcu treba pomoci jezikom slaveci svoga Gospodara.

Podižuci se sa ruku’a nadamo se da ce nam se Allah dž.š. smilovati izgovarajuci rijeci «Allah odgovara onome ko Mu zahvaljuje» Nakon toga spuštamo se na sedždu koja je najuzvišeniji cin poniznosti. Tim cinom postavljamo stvari na pravo mijesto jer smo mi od prašine i njoj cemo se vratiti. Na sedždi ponovo omekševamo srce velicajuci Allaha dž.š. rijecima»subhane Rabbiel e’ala».

Kada sjedimo u namazu treba se ponovo prisjetiti da vlast pripada Allahu dž.š., što je i znacenje «ettehijjatu». Neka ti u srcu bude Poslanik s.a.v.s. i njegova plemenita licnost. Nakon toga nazivamo selam svim cestitim Allahovim stvorenjima(govoreci esselamu alejna ve ala ibadillahisalihin).

Prilikom predavanja selama sjeti se da selam predaješ i melekima i prisutnima, a na kraju namaza iskaži zahvalnost Allahu dž.š. što ti je omogucio da izvršiš ovo djelo.

Na kraju cu spomenuti hadis Poslanika s.a.v.s.u kojem nam savjetuje kako da klanjamo svoj namaz rijecima: «Klanjaj kao da klanjaš oproštajni namaz.». Nakon ovih rijeci bi nam trebalo biti jasno kakav treba da bude naš namaz, pa molim Allaha dž.š. da nas ucini od onih koji upotpunjavaju svoj namaz , a ne od onih za koje je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Najlošiji kradljivac je onaj koji krade od svog namaza.

Moli Allaha da ti pomogne protiv sejtanskih spletki, klanjaj sto vise nafila,kako bi nadoknadio one namaze I rekjate u kojima si lose mislio o Nasem Stvoritelju Allahu subhaneh. A Allah najbolje zna!

Odgovorio prof. Jasmin Djanan – preuzeto sa http://www.n-um.com

Vidi manje

Da, skupina islamskih učenjaka zastupa stav o pokuđenosti govora u nužniku, i to dokazuju hadisom koji je zabilježio imam Muslim, rahimehullah, sa lancem prenosilaca od Dahhaka ibn Usmana, on od Nafije, a on od Ibnu Umera, radijallahu anhu, da je neki čovjek prošao pored Allahovog Poslanika, ﷺ, dok je obavljao nuždu pa mu je nazvao selam i nije mu odgovorio. Na ovom stavu je džumhur – većina islamskih učenjaka, dok jedan dio kaže da nema smetnje u tome, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Šejh dr. Halih b. Abdullah el-Muslih

Vidi manje