Što se tiče pitanja pijenja ženinog mlijeka ono je poznato kod islamskih učenjaka kao pitanje “zadajanje odrasle osobe”. U pogledu tog pitanja islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja: stav učenjaka četiri pravne škole jeste da ženino mlijeko na dojenče ostavlja traga u granici od dvije godine, a ako popije mlijeko nakon dvije godine, to na njega ne ostavlja traga i na taj način ne postaje njeno dijete po mlijeku. Veliki broj učenjaka današnjeg doba zastupao je ovaj stav, na čijem čelu je uvaženi alim ovog stoljeća, šejh Bin Baz, a to je ujedno i stav Stalne komisije za fetve u Saudiskoj Arabiji.

Majka pravovjernih Aiša, r.a., smatrala je da ženino mlijeko ostavlja traga na osobu koja ga popije, pa makar ta osoba bila i starija od dvije godine, a tog stava bio je i imam Ibn Hazm, utemeljitelj bukvalističke pravne škole.

Šejhul-islam zauzeo je središnji stav između spomenutih stavova i kazao da mlijeko ne ostavlja traga na osobe starije od dvije godine, osim ako za tim postoji potreba.Isti stav je odabrao i njegov vjerni učenik Ibnul-Kajjim, govoreći da je prioritenije postupiti po argumentima obje skupine negoli pristupiti odbacivanju jednih, proglašavajući ih derogiranim, ili na neki drugi način ostaviti postupanje po njima. U nastavku ćemo spomenuti samo neke od dokaza koje su učenjaci naveli u prilog svome mišljenju:

Oni koji su smatrali da je pijenje mlijeka nakon dvije godine ne ostavlja traga na onoga ko ga pije, argumentirali su to sljedećim dokazima:

a-Riječima Uzvišenog Allaha: “Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpuno bude.” (El-Bekare, 233 ajet)

b-Aiša, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, ﷺ, ušao kod nje i zatekao nepoznatog čovjeka. Vjerovjesnikovo, ﷺ, lice se promijenilo, pa je Aiša rekla: ‘’Allahov Poslaniče, ovo mi je brat po mlijeku!“ Allahov Poslanik, ﷺ, uzvratio je riječima: ‘’Dobro gledajte ko su vam braća! Dojenje je doista od gladi!“ (Buharija i Muslim)
c-Riječima Allahovog Poslanika: “Ne zabranjuje se dojenjem osim onim koje otvara crijeva i biva prije odbijanja od dojenja.“ (Tirmizi, nakon što je citirao spomenuti hadis imam Tirmizi je kazao: “Hadis je hasenun-sahih, po ovom hadisu postupa većina islamskih učenjaka, počevši od ashaba Allahovog Poslanika i drugih, da dojenje ne ostavlja traga – ne zabranjuje, osim ako je to prije dvije godine, dok dojenje koje se desi nakon dvije godine ne ostavlja nikakvog traga.” Šejh Albani također je ovaj hadis smatrao vjerodostojnim)

Što se tiče bukvalističke pravne škole, oni su svoj stav zasnovali na predaji koju je zabilježio imam Muslim u svome Sahihu, od Aiše,r.a, da je Salim mevla Ebi Huzejfe (Salima je Ebu Huzejfe usvojio kao svoga sina prije negoli je taj propis dokinut i odrastao je u njihovoj kući) bio sa Ebu Huzejfom i njegovom porodicom u njihovoj kući, pa je Suhejla, Ebu Huzejfina supruga, došla Allahovom Poslaniku i kazala: ‘Salim je postao zreo čovjek i razumije ono što razumiju zreli ljudi(U jednom rivajetu ovog hadisa: ‘’Njemu je počela rasti brada’’). Ulazi kod nas, a ja mislim da u Ebu Huzejfinim grudima ima nešto što ga tišti i da se on ne slaže sa tim postupkom.’’ Na to joj je Allahov Poslanik kazao: “Zadoji ga i postat ćeš mu zabranjena, pa će otići iz Ebu Huzejfinih grudi ono što osjeća.” Vratila sam se i ispričala Ebu Huzejfi, pa sam zadojila Salima, i iz Ebu Huzejfinih grudi nestalo je onoga što je osjećao.” (Muslim)
Napomena: Učenjaci su kazali da se ovdje pod pojmom “ja sam ga zadojila” misli na to da je ona izmuzla mlijeko u posudu iz koje je on nakon toga popio to mlijeko.

Učenjaci četiri pravne škole odgovorili su na ovu predaju tako što su smatrali da je to propis koji je važio smao za Salima, r.a., ili da je to propis koji je dokinut.
To potvrđuje i predaja koju je zabilježio imam Muslim u svome Sahihu u kojoj se navodi da je Ummu Seleme, r.a., supruga Allahovog Poslanika, govorila: ‘’Ostale supruge Allahovog Poslanika su zabranjivale da kod njih uđe neko preko tog načina dojenja.’’ A Aiši, r.a, su govorile: ‘’Tako nam Allaha, mi smatramo da je to olakšica koja je specifična za Salima, tako da mi ne dozvoljavamo da kod nas uđe neko preko tog dojenja ili da nas vidi.”(Muslim)

A Allah najbolje zna.

Priredio: Pezić Elvedin

Imam Tirmizi rhm., br.1460., bilježi od Džunduba r.a., da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kazna za sihirbaza je udarac sabljom!“ – pa kaže: „Jedan dio učenjaka među ashabima poslanika s.a.w.s., je postupao po ovom hadisu, kao i učenjaci drugih generacija, na čemu je bio i imam Malik b. Enes. Imam Šafija rhm., smatra da će se sihirbaz ubiti tek onda ako se u svojim sihrovima i magijama bude služio djelima nevjerstva, a ako se bude služio djelima koja nisu djela nevjerstva – neće biti ubijen.“ (Pogledaj: Sunen el-Tirmizi, 4/60.)

Ibnu Redžeb el-Hanbeli rhm., kaže: „Omer b. Abdul-Aziz, imam Malik, Ahmed i Ishak su stava da će se sihirbaz ubiti zbog toga što smatraju da je postao nevjernikom zbog bavljenja magijom i sihrovima, pa shodno tome ima status murtedda – otpadnika od vjere.“ (Pogledaj: Džami’ul-‘Ulum vel-Hikem, 1/128.)

Ebul-Ša’asa’ kaže: Bio sam pisar Džuz’u Ibnu Mu’aviji, amidži Ahnef b. Kajsa, kada nam stiže depeša od Omera r.a. – otprilike godinu dana prije njegove smrti, u kojoj stajaše: Ubijte svakog sihirbaza, i razdvojite svaki medžusijski brak sklopljen između mahrema, i zabranite im da čine „zemzemu“ (tihe molitve prilikom jela). Ubili smo u jednom danu tri sihirbaza, i razveli smo svakog medžusiju koji se oženio sa ženom koja mu je mahrem shodno Allahovoj Knjizi. Napravio je Džuz’ veliku gozbu na koju je pozvao dosta medžusija, pa izvadi sablju i stavi je na svoje stegno – tako da oni jedoše i ne činiše „zemzemu“…“ (Ebu Davud, br.3043.; Ahmed, br.1657.; Bezzar, br.1060.)

Ibnu Kudame rhm., kaže: „Kazna za sihirbaza je ubistvo, i ovoga stava je bio Omer b. el-Hattab, Osman b. Affan, Abdullah ibnu Omer, Hafsa, Džundub b. Abdullah, Džundub b. Ka’ab, Kajs b. Sa’ad, Omer b. Abdul-Aziz, imam Ebu Hanife i imam Malik (džumhur). Imam Šafija rhm., nije stava da će se čovjek ubiti zbog samog bavljenja sihrom i magijom na čemu je i Ebul-Munzir, a i jedan je od rivajeta kod imama Ahmeda shodno predaji u kojoj se spominje da je Ajša r.a., prodala robinju-mudebberu, nakon što ju je opsihrila! (Muvetta’, br.841.; Ahmed, br.24172.; Mustedrek, br.7516.; Darekutni, br.53.) – a da je ubistvo bilo obavezno, ne bi bilo dozvoljeno prodati je.

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Krv muslimana nije dozvoljeno proliti osim zbog tri stvari: nevjerstvo nakon vjerovanja, zinaluk nakon braka i nepravedno ubistvo čovjeka“ – a sihirbaz nije počinio ništa od ovo troje, tako da ga nije halal ubiti!

Mes’ela: Ima li pravo sihirbaz na pokajanje:

1. Sihirbaz nema pravo na pokajanje – jer nam vanjština postupanja ashaba ne ukazuje na to da su davali pravo na pokajanje i tevbu već uhvaćenim sihirbazima.

2. Sihirbaz ima pravo na pokajanje – pa ako se pokaje biće mu prihvaćena tevba, jer sihr nije gori od širka, a mušrik ima pravo na pokajanje, a to što je ta osoba upoznata sa finesama sihra i magija ne smeta prihvatanju njenog pokajanja. Allah dž.š., je prihvatio pokajanje faraonovih sihirbaza proglašavajući ih jednim od evlija’a, Njemu bliskim ljudima, za jedan trenutak! Ako je sihirbaz nevjernik pa primi islam – islam će mu biti prihvaćen kao i tevba. (Pogledaj: el-Mugni, 10/113.)

Ovog sam stava i ja (tj. drugog), i smatram da sihirbaz ima pravo na tevbu i pokajanje i na spas svoje duše u roku od tri dana, a ako se ne želi pokajati od sihra i magije – biće ubijen, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Sead Jasavić, prof.fikha

Nije dozvoljena upotreba muzičkih instrumenata, niti prilikom izvođenja ilahija, niti nečeg drugog, niti u edukaciji, niti van toga, shodno riječima Uzvišenog: „ Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili… „

Kao i zbog hadisa koji bilježi Buharija od Abdu-r-Rahmana ibn Gunma el-Eš’arija koji kaže:”Pričao mi je Ebu Amir ili Ebu Malik el-Eš’arijj,a tako mi Allaha nije slagao, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: „U mom ummetu će biti ljudi koji će ohalaliti blud, svilu, alkohol i muzičke instrumente“. Ti ljudi će se sklonuti u podnožje velikog brda (planine), (čoban) će ujutro puštati na pašu njihovu stoku i navečer je vraćati.

Doći će im neko ko je muhtač, pa će mu reći: ‘Dođi sutra!’ Te noći Allah će ih uništiti i srušiti to brdo na njih.
One koje tom prilikom ne uništi, pretvorit će u majmune i svinje i tako će ostati sve do Sudnjeg dana.’”

Međutim, njih treba privlačiti lijepim ilahijama u kojima nema ništa zabranjeno, prikladnim nagradama i drugim što je privlačno i poticajno I u čemu nema ništa zabranjeno.
Allah, subhaneh, Svojim robovima nije zabranio ništa,a da kao zamjenu za to nije dao nešto što je halal (dozvoljeno) i dostupno, kao što Uzvišeni kaže:” … a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći”.

I kaže Uzvišeni:” A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim”. Molimo Allaha da nas pomogne u onome čime je On zadovoljan i u čemu je dobro za Njegove robove. Od Allaha dolazi pomoć. Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu
i njegove drugove.

prof. Jasmin Djanan – Preuzeto sa http://www.n-um.com