We alejkumu Selam!

Obavljanje namaza u džematu je jedan od najpritvrđenijih sunneta, i ono je jedno od najvrijednijih odlika islama, i jedno je od naboljih djela kojim se čovjek može približavati Allahu dž.š..

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Namaz obavljen u džematu je vrijedniji za 27 puta od namaza obavljenog zasebno!“ (Muttefekun ‘alejh)

Sada ćemo spomenuti i par hadisa vezanih za status obavljanja namaza u džematu od strane žena:

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ako nekome od vas žena zatraži dozvolu za odlazak u džamiju – nemoj da je spriječava od toga!“ (Muttefekun ‘alejh)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Nemoj da klanja s nama jaciju-namaz žena koja se namirisala!“ (Muslim, br.444.)

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Nemojte spriječavati žene od odlaska u džamije, ali, kuće njihove su im bolje!“ (Sunen Ebu Davud, br.567.)

Ummu Selemeh r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Najbolje džamije za žene su sobe njihovih kuća!“ (Ahmed, br.26584., Ibnu Huzejme, br.1683.)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Žena je cijela ‘avret (stidna, izazovna), i kada izađe iz svoje kuće – šejtan je zaokupira!“ (Tirmizi, br.1173.): dok u drugoj predaji stoji: „a Allahovom dž.š., licu, će biti najbliža onda kada je u svojoj kući!“ (Sahih Ibnu Huzejme, br.1685.)

Abdullah b. Mes’ud r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Žene su ‘avret! Žena će izići iz svoje kuće i to s početka neće biti strašno, ali, šejtan je polako obuzima govoreći joj: „Pored kojeg god muškarca da prođeš ima da ga zavedeš tj. da mu se svidiš!“ Žena će oblačiti svoje haljine, pa će joj se reći: Kuda? Odgovoriće: Idem obići bolesnika ili idem klanjati dženazu ili idem klanjati u džamiji – a najbolje će robovati i ‘ibadetiti svome Gospodaru u svojoj kući!“ (Šu’abul-Iman, br.7819.; el-Mu’udžem el-Kebir, br.8914.; )

Abdullah b. Suvejd el-Ensari prenosi od svoje tetke Ummu Humejd, žene Ebu Humejd el-Sa’idija, da je došla Poslaniku s.a.w.s., rekavši mu: „O Allahov Poslaniče, ja volim klanjati namaz za tobom – našta joj on reče: „Znam da voliš klanjati namaz za mnom, ali, namaz kojeg ćeš klanjati tamo gdje spavaš ti je vrijedniji od namaza kojeg ćeš klanjati na drugom mjestu u sobi, i namaz obavljen u sobi ti je vreijedniji od namaza kojeg bi obavila negdje drugo u kući, i namaz obavljen u svojoj kući ti je vrijedniji od namaza kojeg bi obavila u lokalnoj džamiji, i namaz u lokalnoj džamiji ti je vrijedniji od namaza obavljenog u mojoj džamiji!“ Reče: Naredila je da joj se napravi mesdžid na kraju svoje kuće, kojeg je zastrla, i u njemu je klanjala sve dok nije umrla! (Ahmed, br.27135., Ibnu Huzejmeh, br.1689., Ibnu Hibban, br.2217.. Šejh Albani rhm., ocjenjuje ovaj hadis: hasen ligajrihi. Pogledaj: Sahihul-Tergib vel-Terhib)

Poznato je to da je namaz u poslanikovoj s.a.w.s., džamiji vrijedniji za hiljadu puta od namaza obavljenog na drugom mjestu ali prethodna predaja nas upućuje na to da je ipak obavljanje namaza u džematu specifičnije za muškarce u odnosu na žene, i da je za žene vrijednije da klanjaju kod svojih kuća, a i ako odu namaz obaviti u džamiji za imamom – što im je dozvoljeno – imaju nagradu namaza obavljenog u džematu, a Allah dž.š., najbolje zna.

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Ve alejkesSelam ve rahmetullahi ve berekatuh,

1)U knjizi *Hanefijski fikh*,ima poglavlje koje nosi podnaslov*zikr nakon obaveznog namaza*,U njemu je pisac lijepo pojasnio da zikr biva nakon obaveznoga,a obavezno nam je ono sto nam je Allah strogo naredio,a to je farz namaz.
Ocuvanje islamskoga saffa I jedinstva je prece od toga da se sporimo oko zikra na tespih ili na prste.U hadisu je dosla potvrda da ce prsti na Sudnjem danu svjedociti sta su cinili na dunjaluku.
dom treba raditi na pojasnjavanju islamskih propisa,dok ne budu u potpunosti razumjeli svrhu I namjenu istih.Do tada na ispravan put , prema kuranskom tekstu treba pozivati na mudar nacin I lijepim savjetom.

Odgovorio prof. Jasmin Djanan – preuzeto sa http://www.n-um.com

Hidžama je poslanički vid liječenja odstranjivanjem nečiste, suvišne krvi iz organizma. Enes b. Malik prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Najbolje čime se možete liječiti jeste hidžama.” (Buharija i Muslim.) U drugom hadisu Poslanik, ﷺ, kaže: “Ako u nekom lijeku ima dobra, onda ima u hidžami.” (Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/388, i Sahihul-džamia, 1/301.)
Nema sumnje da je hidžama najbolji lijek, ali nije bolji lijek od časnog Kur’ana, koji predstavlja najefikasniji lijek za dušu, ali i tijelo. Budući da se hidžamom najčešće liječe tjelesne, a Kur’anom duševne bolesti, mada može biti i obrnuto, postoji Enesovo, radijallahu anhu, predanje koje nam ukazuje na ulogu hidžame u medicini. Dakle, ovaj se hadis odnosi na materijalni ili medicinski vid liječenja, koji ne obuhvata posebnu vrstu liječenja vezanu za Kur’an, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Hidžama je način poslaničkog liječenja odstranjivanjem  nečiste krvi iz organizma na specifičan način. U Poslanikovom, ﷺ, sunnetu navode se brojna predanja koja jasno ukazuju na vrijednost hidžame, ali objašnjavaju i sam način njenog vađenja. Kada je riječ o hadisima koji govore o hidžami, njih možemo svesti pod sljedećih pet kategorija.
Prvo, meleki su preporučili Poslaniku, ﷺ, hidžamu; Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, ﷺ, kazao: “Kada sam uzdignut u više sfere, nisam prošao pored skupine meleka a da mi nisu preporučili sljedeće: ‘O Muhammede, prihvati se hidžame!’” (Tirmizi, 2053, Ibn Madže, 3542, i Hakim, 4/209. Hakim i Zehebi ovo predanje smatraju vjerodostojnim.) U drugom predanju stoji: “O Muhammede, naredi svom ummetu da vade hidžamu.” (Tirmizi, 2052, Ibn Madže, 3544, i Bezzar, 3/388 – El-Kešf, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Ova predanja ukazuju na veliku samilost meleka prema ovom ummetu, želeći mu svako dobro, preporučivali su mu vađenje hidžame.
Drugo, hidžama je najbolji lijek; Enes b. Malik prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, ﷺ, riječi:  “Najbolje čime se možete liječiti jeste hidžama.” (Muslim, 1577, Tirmizi, 1278, Ahmed, 3/174, i Ibn Sa‘d, 1/443-444.) U drugom hadisu stoji: “Ako u onome čime se liječite uistinu ima lijeka, onda lijeka ima u hidžami.” (Buharija, 5697, Muslim, 2205.) Međutim, neki učenjaci smatraju da se ove predaje odnose na stanovnike Hidžaza i drugih toplih krajeva. U hadisu koji prenosi Džabir, Poslanik, ﷺ, kaže: “Uistinu u hidžami ima lijeka.” (Muslim, 2205, Ibn Hibban, 3/440, Ebu Ja’la, 2037, Hakim, 4/409, i Bejheki, 3/387.)
Treće, hidžama u određenim vremenima ima prednosti i posebne odlike i daje veoma efikasne rezultate; Ebu Hurejre prenosi da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Ko uradi hidžamu sedamnaestog, devetnaestog ili dvadeset prvog dana, to će mu biti lijek protiv svake bolesti.” (Ebu Davud, 4/4/3861, Tirmizi, 2053, Hakim, 4/233/7475, i Ibn Madže, 3551. Imam Nevevi, Muhammed Siddik Han i Albani su ovu predaju ocijenili dobrom. Vidjeti: El-medžmua, 9/57, Fethul-Bari, 10/150, Er-revdatun-nedijje, 2/494 i Es-silsiletus-sahiha, 5/190-191.
Napomena: ovdje se misli na sedamnaesti, devetnaesti i dvadeset prvi dan lunarnog mjeseca.) U drugom predanju spominje se samo sedamnaesti dan. (Hakim, 4/210. Hakim i Zehebi rekli su da je vjerodostojan po Muslimovim kriterijima.) Tako je Resulullah, ﷺ, vadio hidžamu u tim danima. (Tirmizi, 2051, i u djelu Eš-Šemail, 313, i Hakim, 4/210, sa ispravnim lancem prenosilaca.) U jednom drugom predanju stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, preporučivao vađenje hidžame ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom. (Ibn Madže, 2/1153/3487, i Hakim, 4/490. Imam Ajni i šejh Albani su ovu predaju, koja je u osnovi slaba kako tvrde hadiski eksperti, ocijenili dobrom budući da se prenosi različitim putevima. Vidjeti: Umdetul-kari, 21/240, Fethul-Bari, 10/149, i Es-silsiletus-sahiha, 2/392-395.)
Četvrto, vađenje hidžame nije poželjno u određenim vremenima;
Resulullah, ﷺ, zabranjivao je činjenje hidžame srijedom, petkom, subotom i nedjeljom. (Ovo je drugi dio prethodno citiranog hadisa.) Ovu verziju kao riječi Ibn Omera zabilježio je imam Darekutni u El-efradu sa dobrim lancem prenosilaca. (Vidjeti: Fethul-Bari, 10/149.) U drugom neispravnom predanju stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Ko izvadi hidžamu srijedom ili subotom pa ga pogodi šuga, neka ne krivi nikoga osim sebe.” (Bezzar, 3/388 – El-Kešf i Hakim, 4/409-410, sa ništavnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Zadul-mead, 4/61 i Telhisul-mustedrek, 4/410.)
Peto, hidžama se može vaditi na različitim dijelovima tijela; Resulullah, ﷺ, vadio je hidžamu na glavi općenito, na sredini glave, na obje strane vrata, ispod potiljka, na kuku i na stopalu. (Buharija, 5700, Ebu Davud, 3559, 3860 i 3861, Ibn Madže, 3546, 3548 i 3550, Tirmizi, 2051, Ibn Huzejme, 2658, 2659 i 2660, s vjerodostojnim lancima prenosilaca.) Svakome ko bi mu se požalio na glavobolju, Allahov Poslanik, ﷺ, preporučio bi: “Uradi hidžamu!” (Ebu Davud, 3858, s dobrim lancem prenosilaca.) U drugom hadisu Poslanik, ﷺ, kaže: “Kada nastupe velike vrućine, olakšajte sebi hidžamom, da ne bi nekome porastao krvni pritisak pa ga to ubilo.” (Hakim, 4/212. Hakim i Zehebi ovaj su hadis ocijenili vjerodostojnim.)
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović